Potok42

petak, 19.01.2018.

A vjetar


Neplodnim asfaltom nepokriven pojas
Između ceste i pješačke staze,
Uz zgradu u kojoj živim,
Jedan je od moja dva gradska
Doticanja sa svijetom prirode.
Gazim usku organsku traku –
Zemlju sagnjilu travu i mahovinu u siječnju –
Jer je dio prečaca od mog parkiranog auta
Do ulaza sa stepeništem od brušenih kamenčića.
Drugi dodir s prirodom u malom je zanemarenom vrtu
Iza kuće u kojoj sam rođen. Tri voćke
Grmovi bez imena izdržljivi zelenosmeđi
Travnati pokrivač suhe koprive –
Na površini koja se obnavljanjem mijenja,
Na kojoj razgovaram s duhom mog oca.
A vjetar? Uključuje li se u dodir i on koji povija
Slabije od sebe travu granje iz stanova
U blatnjavi pojas presađenu božićnu crnogoricu?
Vjetar koji skida preostalo lišće
I opominje zbog moje udaljenosti od svijeta rađanja?

19.01.2018. u 18:09 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.01.2018.

poraz


porazi mijenjaju smjer kretanja,
razaraju nedjeljivost težnji i načina.
porazi i opravdanja
stapaju se u vatri samoodržanja
u leguru za odlijevanje
psiholoških klamerica
kojima se ponovo spaja
rastrgana ukupnost.
porazi dolaze kao nepogode
najavljeno i nenajavljeno.
poraz je kad se leti,
a sleti kao kamen;
poraz je kad se hoda
i upadne u otvor za kanalizaciju;
poraz je kad se pliva
i potone jer nisu zaobiđeni virovi.
jedni pored drugih hodaju ljudi mape
za čuvanje spisa o sebi,
s iscijepanim i zaklamanim ispravama
ponosa, volje, žara, upornosti;
jedni pored drugih hodaju osujećeni
plivači, letači i kljasti hodači.
a ti sjediš i prosiš samilost
kao da ne znaš da se od nje
ne mogu izliti spajalice
za tvoj poderani, ispisani A4 život.



11.01.2018. u 17:13 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.01.2018.

odjeci


prestali su postojati,
izgubili su se vremenom –
odjeci – povratni dojmovi
na smijeh, plač, viku, šapat, nade,
glasne misli, uspjehe, brige, molbe…
jeka je bila očekivana potvrda
tvog rasprostiranja i predmnijevanja,
eho si trebao da nadzire
postojanje tvojih vrijednosti,
odjeci su upućivali na usredotočenost
drugih da neprikriveno odgovore
na tvoje odašiljanje energije.
katkad su odjeci bili dosadno prisutni,
gusti kao sukno preko krletke s papagajem,
ustajalo slatkasti poput mrtve vode kišnice.
ni ti odjeci više ne postoje, obustavljena je
razmjena bliskosti, obostrano je
ugašena strast slanja i primanja poruka.
ni tebi ni njima jeka se ne vraća.
a bez jeke, bez opomene o potrebi
da uklanjaš neispravnost svojih glasova,
kao da šutiš na sve strane u osamljeničkoj
altani, kao da se spremaš na predaju –
zakoračiti u asfodelsku poljanu.


04.01.2018. u 18:29 • 12 KomentaraPrint#

petak, 29.12.2017.

Kroz vinovu lozu nebo


U kuću u kojoj su nekada živjeli tata, mama i baka, volim doći između jutra i podneva, kada se dan već odlučio kakvu će ćud pokazati. Ne tražim više ništa. Ni danas. Sestra i ja sve smo njihovo uzeli, razdijelili, bacili. Otvaram vrata i prozore, puštam ostatke noći, promatram novi namještaj koji je unio novi stanar, njihov unuk. Teško mi je zamisliti nekadašnji raspored stvari, ali zato jasno čujem vesele glasova koji me pozivaju objedovati, jer hrana je zauzimala veliko značenje u našim životima, a blagovanje je bilo jednako iskazivanju ljubavi. Nosnice mi se instinktivno šire, a u ustima nakuplja slina.

Sin je na poslu i osjetim se poput uljeza. Izlazim na dvorište. Okružuju me ispucali beton, žilavi otoci mahovine, suha ručna pumpa, neko novo cvijeće u širim trakama od zemlje pored zidova i novo razvijanje vinove loze koju je osakatio otac odlučivši ukloniti brajdu. Ljeti je davala neprobojni hlad, ali s jeseni bi masovno odbacivala suncobrane od lišća kao obilno smeće. Tako smo razočarani obrazlagali njegov udar nasilja.

Dok sjedim na stepenicama nenadano pomislim da je otac pred kraj života zapravo htio osloboditi nebo, kako je htio ukloniti žive, bujajuće prepreke između sebe i nas kada ga više ne bude bilo. Kao da se nadao da ću tako opravdati njegovo nerazborito činjenje. Vinova loza opet se penje po stupovima i žicama, ali ma koliko gusta bila neće zakriliti nebeski svod, dragi stari moj!


29.12.2017. u 18:51 • 4 KomentaraPrint#

petak, 22.12.2017.

Srdžba



I

Biti izazvan do zategnutosti,
stati u hodu, u gustoj magli,
prepustiti arhidemonu da
gospodari tvojim usmjeravanjem,
da ga zamjeni neobuzdanom
vrtnjom u krugu bezglavog bezizlazja.


II

Euritmiju tvojih svojstava
zaustavlja spoticanje na ravnoj
stazi korisnosti sa signalizacijom
od riječi koje hrane; spoticanje
koje ne razumiješ, ne opravdavaš,
posrnuće koje gnječi bezazlenost.


III

Razaranje estetike iluzija mira
navalom blatne bujice dužnosti i
požrtvovanja; uvrtanje radoznalosti
u protuelegični otpor, silovit,
bez milosrđa – do stupora, do
lomljenja rasuđivanja, do ništavila.




22.12.2017. u 18:05 • 7 KomentaraPrint#

petak, 15.12.2017.

prošlost kao prepreka


neće valjda kopati i ispod kuće
Striborove u kojoj je Ivana s Vatroslavom
1892. izgubila nevinost
– izrugivao
bih se malodušno u mislima
dosadnim i upornim arheolozima koji
su bili raskopali korzo pretvorivši ga
u spomeničko nalazište. osujećivali su me
mjesecima da pravom linijom izbijem
na kej kako bih primio dnevnu dozu Save.
a oni su samo radili svoj posao,
otkrivajući nove dokaze da su rimljani
na tom području osnovali marrsvnniu
nakon što su pokorili pleme breuka.
ne sjećam se jesu li kasnije izložbom
predstavljeni vrijedni nalazi njihovih
terenskih istraživanja što svjedoče
o dalekoj prošlosti mog grada –
rimskoj provinciji punoj unovačenih breuka.
sjećam se da su trpjele trgovine i kafići,
kako je zamrla vreva, kako sam u sebi hulio,
kako sam prošlost doživljavao kao prepreku,
sjećam se zastoja sadašnjosti, sjećam se
svoje glupe sebične nestrpljivosti. i sjećam se
muzejskog fotografa koji je obilazio nalazište,
radosno i samouvjereno snimajući krhotine i novčiće.




15.12.2017. u 19:01 • 5 KomentaraPrint#

petak, 08.12.2017.

lopovske ljestve


primite li iz dubina sjećanja
nenajavljeni zahtjev
da svoju ljubav lišenu slobode kretanja
izbavite iz zatočenja,
od izdržavanja kazne odijeljenosti
u hladnoj i tamnoj samici,
kako bi joj dali krila za let u svijet
mašte i neodoljive žudnje,
a pred vama iskrsne visoki, glatki zid
od nesnalaženja, uznemirenosti, zbunjenosti,
barijera preko koje se morate izdignuti –
neka vam lopovske ljestve
pridrži sklonost prema prevari,
neka vam pomognu svojstva obmane.
sve je dopušteno.
i koliko god da vam džepovi budu puni
balastnog odustajanja, koliko god vam
se činilo nemogućim spašavanje ljubavi –
znajte da ste vi rođeni za penjača.
i znajte da je poziv za oslobađanjem ljubavi
uvod u njeno posjedovanje,
i da je posjedovanje uvjet opstanka osloboditelja.


08.12.2017. u 17:32 • 12 KomentaraPrint#

srijeda, 29.11.2017.

ogledala u hladnjaku


ljude oko mene -
izložene, zamagljene,
besmislene, usiljene,
napukle od hvalisanja,
neprozirne od zanovijetanja,
bezdušne, bezlične promatrače,
uokvirene, ograničene,
sebične, naborane,
neravne od nemara,
od odustajanja, od sebičnosti,
od prepuštenosti zadanoj svrsi,
bez žudnje, obuzete strahom,
bez svježine i glatkoće
kao sasušeno voće iz hladnjaka
s no frost tehnologijom –
gledam dok me gledaju,
kao ogledalo ogledala.
razmjenjujemo poglede na poglede,
zrcalimo učinke sveobuhvatne
niske temperature.


29.11.2017. u 17:13 • 13 KomentaraPrint#

utorak, 21.11.2017.

Na odlasku


Vjetar pjeva
pjesme obeshrabrujuće
dok toplinu odnosi.
Bube tromo odlaze
u izbavljenje,
u podzemlje,
ispod umrle trave.
Od udaraca bezobzirnih
kapi studene kiše
otpadaju posljednje,
najhrabrije jabuke.
Iz daljina stižu,
u istom paketu,
nespokoj i tišina.
To se jesen
na odlasku pozdravlja.

21.11.2017. u 18:37 • 13 KomentaraPrint#

srijeda, 15.11.2017.

svodeći prošlost



na suri pogled jet blacka
u spotu stranglersa za let me down easy,
na podlački stav demokrata
u sustavu kapitalističkog izrabljivanja,
na grabežljivu drskost hijena
dok lavovima otimaju njihov plijen –
podsjeća tvoje postupanje
prema ovapnjenim tkivima prošlosti.
nekrozama ne navodiš svojstva,
zadaješ im točne udarce
kao jet palicama bateriji bubnjeva.
podilaziš općim značajkama
nosivih kostiju prošlih iskustava,
a izglasavaš dobrobit za žile koje hrane
manjinu što zgrće budućnost,
kao demokrati u parlamentu.
zaboravljaš na beznađe- vrijeme koje prolazi,
otimaš tuđi ulov- vrijeme koje će doći,
kao hijene velikim mačkama u savani.
ritmom nepovratnih udaraca razračunavanja,
u javnoj predstavi izigravanja pravila,
oduzimanjem prisvajaš nadolazeće-
svodeći prošlost na dugu tešku bolest.



15.11.2017. u 17:35 • 13 KomentaraPrint#

srijeda, 08.11.2017.

još služi


prije mnogo vremena
skrojeno i sašiveno,
prečesto četkano,
čišćeno, a s mrljama,
bez dugmadi, a skopčano,
prepravljeno,
i potkraćeno i okračalo,
istanjeno,
zakrpano,
pohabano,
izblijedjelo,
otrcano,
izašlo iz mode,
neprikladno –
još služi
tijelo moje iznošeno.

08.11.2017. u 09:51 • 12 KomentaraPrint#

subota, 04.11.2017.

bolesno srce


kao što se iz kardiograma
odnosa s prijateljima i ženama
može uvjeriti da su
nam srca potrošena,
onesposobljena za istinu i ljubav,
tako i najpovršniji pogled
na kardiogram našeg grada
ukazuje da mu je srce načeto.
neravnomjerni ritam,
od uzbunjujućeg usporavanja
do nekontroliranog ubrzavanja,
od lupanja do preskakanja,
jasan je znak njegovog oboljenja.
osjećamo tegobu kao treperenje
u prsima, nedostatak zraka,
vrtoglavicu, krizu samosvijesti,
jer mi smo tijelo, krvotok, bilo,
mi smo grad kojeg boli srce,
a ulice su tek naše sjene.
zdravlje srca grada narušili su
aluvij od leda i blata jednoličnosti,
tijesak povijesti kojem se nije odupiralo,
dosadno dugo govorenje
o prestancima i postancima,
antijunaci- pobijeđeni stvarni junaci,
zatvorena vrata slobodi,
otvorena vrata nametnutim pravilima,
razvojačenje pravde,
pogoršavanje napora da se brodi u nepoznato,
traženje udaljenosti spram drugih srca,
ponovna neprohodnost davno prokrčenih staza.
bolesno srce vonja suprotno nego
mokro rublje ispred peći na drva.
a srce je nada bez straha i samopuzdanje.




04.11.2017. u 08:18 • 16 KomentaraPrint#

petak, 27.10.2017.

režanje


nepredvidiv kao ljubomorni muž,
glup kao starleta,
svadljiv i drzak kao adolescent,
ohol kao turist s kruzera.
očaran sobom kao glumac,
gospodar svog područja kao šerif –
nikada ranije nije ustuknuo pred
žegom, snijegom, nuždom, dužnošću,
kišom, prijetnjama, igrom, zovom strasti.

a sada je taj uobraženi, silni, hrabri, siti,
revnosni, pažnjom kuja zaluđeni zabavljač –
kaljav, jadan, zlosretan, u strahu od beskućništva,
u očekivanju sportule s hranom, nježan, zlosutan,
zabrinut za volju pastira, tih, nepomičan.
Sve je kao i prije – samo je život prošao,
u sebi reži dremljivi, umorni pas.




27.10.2017. u 17:46 • 12 KomentaraPrint#

srijeda, 18.10.2017.

Isprekidano sanjanje


Koja naporna noć. Isprekidana brojnim buđenjima.
Jutro je donijelo osjećaj ublažene boli, ali ne i spokoj.
U sobi se miješaju miris kave i vonj plošnog privida;
nadire iz monitora kao laž da istina ima tisuće lica.

Izlazim u četverodimenzionalni svijet. Trebam ga
kao oslobađanje od grafike i priča (sve je postalo priča).
Na vratima si rekla vrati se brzo. Kao da ti nisam rekao
kako se nemam gdje zadržati. Niti bilo s kim ostati.
Zaključaj se. Znaš da nitko nije vrijedan mog vremena;
prošlo je doba obilazaka i istraživanja sebe u drugima
i drugih u sebi. Vraćam se odmah da nastavimo skupa,
da šutimo zajedno. I strahujemo da i to neće prestati.

Motam kružnim tokom, a kad podignem pogled s asfalta
i skrenem ga desno prema podvinjačkom brdu,
vidim načičkane kuće za odmor. U mašti vozim tamo, iznad
potoka, pruge i cesta. Ponad sam gnijezda, ali ne slijećem.

Kupit ću joj u naselju svježe kifle. Naziva ih slanim kolačima.
Volim ispunjavati želje onima koji ne žude da im se ispunjavaju.
Po povratku i sam ću pisati priče i oblačiti ih u ilustracije,
i sam ću povećavati moć laži. Istina je isprekidano sanjanje.
A nas dvoje pružat ćemo si utjehu razmjenom linkova.




18.10.2017. u 18:59 • 12 KomentaraPrint#

petak, 13.10.2017.

moj brat po riječima


kada se u ispovijestima
moj bespomoćni gnjev
stopi s razornom tjeskobom,
kada brana rasuđivanja popušta
pred nadiranjem blatnih poplava
straha i stanja bez nade,
kada mi se čini da je kasno za evakuaciju,
ladislav b. iz čakovca, moj brat po riječima,
prosljeđuje mi djelotvornu spokojnu molitvu:
bože, daruj mi spokoj da prihvatim
stvari koje ne mogu promijeniti,
hrabrosti da promijenim stvari koje mogu,
i mudrost da prepoznam razliku.

raspolažem s milion podataka o njemu
iz naše prepiske, a izabirem tek općenitosti:
da je u kolumnističkom pokretu otpora
protiv žilavih zabluda ljudske pameti,
da njegove rasprave mogu stati u dvije teme;
obrana slobode i posljednji dani fašizma,
i duh neoliberalizma i etika konfesija.
otpadnički živi sam i ponekad strahujem
da ne doživi sudbinu stevea marriotta,
iako ne puši. rashlađuje se spomeničkim pivom
(pije ga ispod nekog spomenika u gradu!). i tko zna
u kome još potiče mudrost da prepozna razliku?!





13.10.2017. u 16:41 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.10.2017.

slikar, freska


teško je prosuditi koliko ti je još preostalo
metara mokrog zida oslikati bojama koje
iscjeđuješ iz svoje kože, koliko još imaš
vremena za stizanje do ruba, do kraja.
uživaš u neusiljenoj igri nanošenja spektra
na bijelu plohu neumitnosti, i podatnu i opiruću;
umjetnik si, zid si, boje si, kist si, nacrt si.
a kada dođeš do konca, do svršetka, kada
ponestane farbe, kada zaustave se pokreti,
ostat će dovršena suha freska bez slikara,
zadržat će se slikar, ali bez vlažnosti.






05.10.2017. u 18:39 • 10 KomentaraPrint#

subota, 30.09.2017.

Oko slike


Okružujem odsjaj, poredak, nizove, sklad,
Bez plohe, linija i kolora ja sam prazan;
Prizor unutar mene utažuje duhovnu glad,
neispunjen njime tek sam rub bezizrazan.

Opsjene, sraz svjetla i sjene mogu bez mene;
Čvrstim površinu da oko s njom ima puni dodir,
Ali nisam važan niti nužan, spadam u napomene,
Potporanj sam dojma i ugođaja, ja sam samo okvir.




30.09.2017. u 13:22 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 21.09.2017.

kiselo volim te kiselo


u rujnu svi putevi vode na tržnicu;
gomilu snubi i usmjerava voće & povrće,
kao psi kuje koje se tjeraju. miriše grad
po potpuno poznatom pozivu na ponavljanje
iskustva utaživanja gladi i užitka.
doba je zimnice kada gomila
sprema gomilu plodova jureći k njima
kao žedna stoka na vodu. vonja grad
po strahu i pohlepi, po potrebi za preživljavanjem.
klate se žene usahlih dojki, prorijeđene kose,
izobličenih usana, kvrgavih ruku s najlonima,
salovrate matrone sa slonovskim nogama, nezgrapne,
ugojene kućanice, umorne majke, kubistička lica,
odsutna tijela s preširokim hlačama, napirlitane ženke
u preuskim suknjama, starice bez glasa,bez smijeha,
tuljac figure u pratnji pivskih stomaka, neobrijanih,
hromih, umornih, uz nadrkane muževe,
umirovljene doktore, pravnike, klonule starce,
prolaze pored invalida, prosjaka, besposličara,
vivuera podrugljivih osmjeha i živinskih pogleda.
U metežu spremaju se za spremanje zimnice,
dolazi doba kiselo volim te kiselo.




21.09.2017. u 16:25 • 11 KomentaraPrint#

utorak, 12.09.2017.

Tri s pogledom na svijet i jedna sa svijetom u pogledu



* * *
U popodne kasno početkom jeseni
Kad boje blijede, a zvuci su sneni,
Nevidljivu stazu za kolonu mrava
Mladićeva prepriječila je glava.
Leži na travi, pogledu se nebo otkriva,
Ne ćuti ništa, ugoda je neizreciva.
U poretku svijeta i on je mrav u koloni,
Glava nekog sanjara put mu zakloni.

* * *
Da je most među mostovima na Tibru ili Seni
Dali bi mu naziv, ne bi bio bezimeni.
Jedini je preko Save između dva grada,
Označitelj se daje kad ih je više komada.
Nalikuje na sjekiru – djed ju kupio brižljivo,
Otac zamijenio dršku, sin otupjelo sječivo.

* * *
Za vrijeme gnjevno tama svjetlost kroti,
Žestina prethodi dolasku spokoja i toploti.
Ili: kad je puno sunca tmina je nevidljiva,
Vedrina je početak kraja vremena svadljiva.
Rat oblaka i vjetra, svjetla i mraka, vode i krvi
Prestat neće, i svejedno je tko je započeo prvi.

* * *
Ona bi se oslanjala, njoj treba podrška,
Ima svoja stanja tjelesna, biološka.
Uznemirenoj trebaju joj poboljšanja,
Nužni su joj pomoć, snaženje i osjećanja.
Viče – moraš mi vjerno pomagati zbog nas,
Prečuje njegove riječi – nisam terapijski pas.




12.09.2017. u 13:02 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 07.09.2017.

jona u njemu


preživljava iznevjeren od samog sebe;
nije uzeo ono što mu pripada –
priznatu iznimnost, vrh, nadzor.
plašio se i pobjeda i poraza
u ostvarenju svoje sudbine,
poziva da izgradi vlastita krila.
izgovori su ga oblikovali,
gađenje nad rugobnim svijetom
opravdavalo nepoduzimanje,
strah od nagomilane životne snage
gradio je ispred njega zidove,
struje gorčine pred ribom nepostojanja
u njena usta su ga gurala.
u dubokoj tami proteklih godina
uočava rijetke goruće čestice
ukradenog zadovoljstva letom
nad ponorom činjenja, sanjanja,
volje, kajanja, dobrote, otpora.
i pojmi da je baudelaire imao pravo
rekavši da je ljubav potreba
da se izađe iz sebe. ljubav je
preziranje straha, radosna jeza,
vrtoglavica dok se penje na zadani vrh.






07.09.2017. u 18:02 • 14 KomentaraPrint#

petak, 01.09.2017.

depresija



I

još uvijek si na okupu. stayronova vidljiva tama
još u tebe nije ušla kao nesanica. čeka na ulazu
koji si zatvorio nepouzdanim ključem lirskih opisa
straha, klonulosti, bezvrijednosti, smušenosti.
budan, mrzovoljno i potišteno čekaš svoje rasulo.

II

ne znaš gdje i kako si udario u tlo. ne krvariš,
koža je cijela. nitko zapravo ne shvaća da si pao.
ali unutarnje povrede, gubitak ravnoteže, trpljenje
izazivaju osjećaj sramote. gušiš se utapajući se
u poplavi besmisla, nošen vrtlozima komadanja.

III

mogu li se opisati osjećaji roditelja otetog djeteta,
jad dok se suočavaju s isključenim mobitelom,
može li se zamisliti neopisivo, zamagljenost uma?
to je ta nepodnošljiva praznina, napuštena normalnost,
izdaja je života, a ti nisi izdajnik. zato te život boli.

IV

osjećaš odbojnost i gadljivost prema putovanjima
koji ljuljaju tvoju utrobu, od kojih povraćaš muku.
ne polaziš na put, ne trpiš prigovore, savjete i nasilna
svjetla, nepodnošljiva za tvoje oči stvorene za jutra.
iscjeljuju te vrijeme, samoća i obveza da preživiš.





01.09.2017. u 17:40 • 20 KomentaraPrint#

petak, 25.08.2017.

Susret



Uspomeni oca

I

Prašnjave predmete koje je koristio,
I popadale jabuke iz zapuštenog vrta,
Duh prošlosti kao da je premjestio
u darežljiva sjećanja iz zaborava škrta.

II

Pred zalazak najveće bude jarko sunce,
Svjetlost mu blijedi i slabi mu toplina,
Ali u nama je odložilo snagu i oslonce,
U nama je sačuvana njegova vrelina.


25.08.2017. u 18:24 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 17.08.2017.

kolaž


život je slika složena od raznobojnih dana,
dani su slijepljeni od komada događaja i susreta.
a što je kolažu podloga?

I

u jednoj svojoj pjesmi, istrgnutoj
stranici iz njegovog debelog,
nezadrživog, besprekidnog dnevnika,
i zalijepljenoj na zid facebooka,
sae, najpoznatiji nepoznati pjesnik
(on je nepoznat netko, sam svoj projekt)
sluti dolazak smrti i skori kraj
(čak je i on smrtan).
pjesma te podsjetila na kuharski recept
kako prirediti susret s vlastitim svršetkom,
sa svježim sastojcima od straha i pomirenja,
i začinima od ispovijedi, žalopojki i vječnosti.
htio si započeti s njegovom primjenom, izliti
žitke sastojine u saeovski mimikrijski kalup,
staviti sve u pećnicu privatnosti.
ali recept više nisi mogao pronaći; ubrzo je pao
u arhivu zbog pretjerane proizvodnje
novih stranica dnevnika - o vječnom životu.


II

prijatelj, elegična duša, bezazleni nezadovoljnik,
koji blagonaklono razumije tvoj gnjev,
ponovio ti je i danas dok ste u naselju pili pivo
i razmjenjivali razočarenja gradom u kojem
prevlast imaju servilnost i ljudi bez reljefa,
da ga rastužuje to što se još uvijek nije
udala nijedna od njegove dvije kćeri.
melankolija koja je isticala iz suštine tuge
odlijepila je sa zidova kafića panorame grada.
pokušao si ih opet zalijepiti tvrdnjom da su
mu kćeri pametne, uspješne, da imaju karijere.
nisi uspio, zidovi su ostali goli, jer je odgovorio
da bi više volio da su glupe, bez položaja, ovisne.


III

bio si došao do zida, osjetio njegovo
nepokolebljivo mirovanje, a iza
tebe bila je prijeteća potjera nužnosti
opstojanja što rađa strah i tjeskobu.
nisi imao više ni snage ni ideja
i obratio si se nekolicini utjecajnijih.
nisu se izgovarali oni, ali ni pokazivali
bezuvjetnu spremnost. a priznao si im sve.
onda si ipak shvatio da ti je jedino ostao glupi
ponos, žbuka tvog održanja, jer ti si zgrada.
oslobodio si ih obveza, a oni su s olakšanjem
u inboxima facebooka zalijepili
plavu šaku s podignutim palcem.









17.08.2017. u 18:52 • 14 KomentaraPrint#

petak, 11.08.2017.

bunar


ti si sam iskopao bunar,
ali htio si da voda pripada svakome.
ipak prolaznici i znanci
rijetko prilaze napiti se.
na početka si mislio kako oklijevaju
jer prosuđuju o postojanju ograničenja,
da ne pristaju na podčinjavanje,
da odsustvo zasluga baca sjenku
na njihov ponos slobodnih ljudi,
da način prevladava svrhu.

položaj na kome si iskopao jamu
za hvatanje podzemnih voda
pronašao si sljedeći prave ljude,
sklone dugim usamljeničkim
lutanjima u potrazi za svojim mjestom
u ljudskom kraljevstvu.
nisi naslućivao da su se u samoći
razmimoišli s nalozima života –
natjecanja koje se igra u društvu.
prekasno primjećuju kontraste
u gomili, vjeruju u cjelinu bratstva
i u svijet pomirenja i sklada,
ne uočavaju okrnjenosti, poderotine,
ne razlikuju otvorena lica od nakaznih maski,
ljubav od sebičnosti, mudrost od zavisti,
privrženost od smiješne uslužnosti,
plemenitost od ukrašenog prostaštva.

i kada stanete i iskopate zdenac
s hladnom, čistom vodom za sve,
ne razumijete zašto ne dolaze piti.
ne primjećujete, vi usamljeni,
da gomila boravi u plićacima,
naviknuta na baruštinu, na blato,
na zagađenost, ružnoću, smrad.
prezire izvore pročišćenja, bezazlenosti,
razloge stremljenja prema dubinama.
oni će pristupiti ako zatrpate bunare.



11.08.2017. u 16:16 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.08.2017.

Mučnina


Impulzivno i do zavisti priželjkuješ
da se barem jedno popodne
nađeš u koži
commissair Maigreta
iz romana Maigret s'amuse,
napisanog stilom koji ne stari.
On svoj prisilni odmor,
iz zdravstvenih razloga,
koristi radno,
istražujući tajno
nasilnu smrt liječnikove žene,
usput, čitajući novine,
isljeđujući izvana, bez posjeta
uredu u Quai des Orfevresu,
nezadrživim instinktom
anonimnog istražitelja.
Sa sramežljivom madame Maigret
šeta, obilazi pariške ulice i bulevare,
jede u restoranima, prisjeća se
poznatih mjesta iz ranijih dana…
i dovodi istragu do uspješnog završetka.

Zapravo hoćeš pokrenuti
svoju istragu ubojstva
očekivanog smjera vlastitog života,
šetati korzom,
proći gradskom avenijom,
sjediti na keju, biti spokojan
kao Sava, prisjetiti se suučesnika,
smijeha i razgovora.
Ali ne uspijeva ti.
Ti si Antoine Roquentin,
ti nisi policijski isljednik.
U dodiru sa stvarnošću osjećaš
besmislenost i mučninu,
košmarno gađenje, paniku, samoću,
neodlučnost, zidove slobode.
A u daljini čuješ, kao kod Sartrea,
jednu laku jazz melodiju,
poziv na osmišljavanje neuspjeha.






03.08.2017. u 18:00 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.07.2017.

prijateljima


oprostili smo se odavno,
još dok smo zajedno
u istom smjeru koračali.
pozdravili smo se
riječima i pogledima.
treba još samo poći
svatko na svoju stranu,
razići se, otići
izvan vidika,
potonuti ispod horizonta,
nestati i u očima,
okrenuti si leđa.
gotovo je.
zašto ipak stojimo?
zar su navike jače od izbavljenja?
zar je sućut snažnija od dokaza?
zar je nada moćnija od entropije?
zar je zaborav pouzdaniji od sramote?
udaljavati se mora. slagati se ne mora.



27.07.2017. u 17:32 • 14 KomentaraPrint#

petak, 21.07.2017.

Razrjeđivanje



Jutra započinju kao vedro
sa svježe pomuzenim mlijekom,
gustim, pjenušavim, slatkim.
Ponadam se mirnom ispijanju
hranjivih gutljaja od punomasnih
sastojaka: slobode, očaranosti, ravnoteže, strasti.
Ne iskazujem potreban oprez
prema ometanjima unutrašnjih sabotera,
ne čitam (ni s usana dobronamjernih) upozorenja
o upadima divljaka
na svoj teritorij na kojem
ne dam da me diraju,
na kojem nikoga ne diram,
i moja hrana
postaje vodenasta,
lišena bitnih sastojaka,
sve bezizražajnija, sve slabija.
Razrjeđuju je uljezi
egzistencijalna tjeskoba,
pritajeni strah od budućnosti
pomiješan s krivnjama iz prošlosti,
osvetnička pornografija povijesti,
površni susreti, razgovori s gluhima.
U vedro s masnoćom opstojanja
sipaju emocionalne nadomjestke,
dosadu, otrcanost, samo svoja sjećanja,
čitave arsenale psiholoških zagađivača,
prijetnji, zanemarivanja, nagovaranja.
Razvodnjavaju smisao, razblažuju domišljatost.
Pred noć ispijam čistu prozirnost -
žrtveni dar kukavičluka.




21.07.2017. u 19:27 • 5 KomentaraPrint#

petak, 14.07.2017.

Istina, ljudi


Imaš problem s istinom zato
što blješti i zasljepljuje odrazom
kao ogledalo James Bonda
dok mu se približavao u brzim
kolima; 007 je bio siguran da ravno
na njega samoubilački juri
drugi automobil s još žešćim
vozačem nego što je on sam.
Istina koja se ne razlikuje
od obmane usporava, zaustavlja,
preinačuje, razara.

Imaš problem s ljudima
zato jer bacaju sjene sumnje
na samopouzdanje i zatamnjuju vidike
kao sofist Kyriales dok je
razdirao uvjerenja Filipa Latinovicza,
umjetnika koji je došao
na polazno mjesto; primjećujem
njihovu ravnodušnost, jadikovke,
uzdizanje hvalom, običnost.
Samoća koja se ne razlikuje od
osjećaja nesigurnosti trpljenje je, muka.

14.07.2017. u 18:19 • 9 KomentaraPrint#

petak, 07.07.2017.

Glina koja se stvrdnjava


Završava vladavina obijesti –
nadmetanja bez pripreme
neobuzdana karnevalska vriska
divlja naslućivanja
čulni kovitlaci
kamuflaža ograničenja.
Demoni su u lancima
laži bez odgovora
potjere raspuštene
suparnici lišeni ozbiljnosti
samodopadnost raskrinkana.
Na razgovore
dolaziš s listom tema
suzdržano kao skroman kupac
u dobro opskrbljenu trgovinu:
mlijeko, kruh, voće, jaja…
… ne, ništa više, to je sve.
Počinje doba potištenosti -
čekanja nerastrošnosti
razblaženosti sporosti
polumraka okusa gorčine
obuzdavanja poslušnosti
zlovolje
bez razgovjetnih zvukova
bez sigurnih pokreta.
Sužava se raspon izbora
proširuje se popis zabrana.
Život je glina koja se stvrdnjava.



07.07.2017. u 18:59 • 8 KomentaraPrint#

petak, 30.06.2017.

E, moj Krleža


Gospoda idealisti, trabanti domaćih baruna razbojnika,
advokati osloboditelja nacionalnih snova i
dragovoljnih darivatelja krvi koju se patriotski utržuje,
naši Pilati koji od svega i nad svime peru svoje ruke,
odekolonjiziranom moralnom sapunicom,
ti viši slojevi kreme, aristokracija narodnog duha,
ponovo traže, kao i u ono tvoje građansko vrijeme,
da se mi, Narod, koji ustvari ne postoji, ugledamo u Europu.
U kalkulacijama gospode idealista, posluge bez livreja, personala
gospodara koji naloge primaju od gospodara iz Europe,
nema narodnih briga, ali ima lažnog narodnog jedinstva,
ima nasilja, obmana, konzervativnih principa,
kolonijalne poslušnosti i povratka na vladavinu Knjige.
Ništa se nije promijenilo iz tvog građanskog doba
intelektualnih majmuna i izdajnika podrijetla svojih djedova.
I trajat će to tako još sto krvavih godina.

30.06.2017. u 17:57 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< siječanj, 2018  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (4)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (5)
Veljača 2017 (4)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (5)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (4)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (4)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (4)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (4)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (5)
Veljača 2014 (3)

Opis bloga

Ja u svijetu, svijet u meni

Bookmark

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se