Potok42

četvrtak, 27.04.2017.

ubikvitet


ime pietera brueghela starijeg izgovara
i piter brojgl i piter bruhel, ovisno
o osjećajnim reakcijama na ubikvitet
osjetilnosti. kada kaže brojgl u slikarevoj je slici,
kada kaže bruhel, u slikarevoj je ruci.
slično izdvaja i riječi komad, riba, mačka,
cura, pička... čulnost se nudi kao lorcina
cordoba daleka i sama. ide prema njoj
kao da je dostižna, kao da je u njemu.

27.04.2017. u 18:17 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 20.04.2017.

džoni, a šta drugo znamo osim sebe


to je nevjerovatno. kako je sve to otišlo u pičku materinu.
ljudi su po sebi i nikakvi, bagra i đubrad.
i onda više ne možeš disati, a kamoli misliti pa nešto reći.

čangrizavi, dosljedni džoni štulić preko kurca odgovara
na pitanja novinarke o njegovom 64. rođendanu,
napinjući i izrabljujući emocije svojih odanih pristalica;
poistovjećujemo se s umjetnikom apatridski zaglavljenim
izvan prostora kojeg je obojao značenjima svoje glazbe.
razumijemo njegovu ljutnju, neravnotežu, uznemirenost...
guši ga klopka, prisebnim čini odbijanje probavljanja
okrutnosti, poniženja, sramoćenja. ne susteže se razlomiti
očekivanja, odbaciti pristojnost tumačenja i pripadnost
zajednici: kad čovjek nešto kaže, on misli na sebe,
secira sebe,a pripisuje drugom. a šta drugo zna osim sebe
.
vjerujemo, ali ispiremo višak tegobne istine i istinite tegobnosti,
nadoknađujemo pomanjkanje lakoće glazbom
umilianija, alessandronija, piccionija, ciprianija.
džoni, a šta drugo znamo osim sebe.

20.04.2017. u 17:58 • 7 KomentaraPrint#

srijeda, 12.04.2017.

vječno vraćanje istog


grad ništa nije primoralo
otvoriti svoje ulaze za proljeće.
ali svi su već bili premoreni
od vladavine zimskog nasilja,
strahovlade studeni,
kaznenih ekspedicija snijega i leda
i kostolomnih poruka
za neistomišljenika zimskog režima.
s postupnim dolaskom topline, boja,
mirisa i zvukova buđenja,
s legatom u izvođenja smjene,
u vječnom vraćanju istog,
oživljavaju paranoični
politički narcisi,
staccato njihovih mandatnih izvješća
o dolasku proljeća, blagdanske
zahvale na pruženoj podršci
i proročke najave o nastavku suradnje.
ti vjesnici proljeća,
a agenti neuništive zime,
koji najavljuju oslobađanje,
stanovnicima skidaju
odjeću zaštite od posljedica
povijesnog nevremena
i bacaju je na lomaču
na kojoj gori sloboda izbora.



12.04.2017. u 18:51 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 06.04.2017.

kruh i vino


u pećnicama medijskih pekara tijesto događaja
stvrdnjava se u svakidašnji kruh vijesti.
neizbirljivi zabadaju zube samo u tvrde kore,
lomljive naslove iznad šupljih, gnjecavih sadržaja:
outao se barry manilow, vodimo vas u dom
mirjane mikulec, šunjerga ubojica roditelja
doživio teški psihički slom, šest savjeta za vitak
struk do ljeta, postoji čak pet tipova ženskih guza...
a on je danas za sebe izdvojio: ljubav marcela
faber-fabriczyja za gospođicu lauru warroniggovu,
vojske noći, beograd za ponavljače, damu s psićem,
kolos iz maroussija, dućane cimetove boje...
on kao u objavi umače kruh u vino.



06.04.2017. u 18:22 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 30.03.2017.

uzeti ono najosnovnije


kaže joj kako više ne može
nizašto preuzeti odgovornost,
kako je potamnio iznutra,
kako u njega više ne dopiru
svjetlost i boje,
kako su njegovi luminali
zakriljeni
gustim zavjesama
neostvarenih očekivanja,
gorčine, hotimične osame
i umrtvljenosti duha.
kaže joj kako se spotiče
u mraku vlastite kuće.

govori mu kako je
njegovo razgrađivanje volje
pristajanje na život u sarkofagu,
kako je oporo mirenje
sa stanjem neprozirnosti
zazivanje bezizlaza,
kako je lako prepustiti se
omami ništavila,
kako je njegovo
sprječavanje samog sebe
odluka koju mora opozvati.
govori mu da uzme
ono najosnovnije
i zaputi se izvan sebe.


30.03.2017. u 19:06 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.03.2017.

u potrazi za prolazima u paralelni svemir



prolazi
u paralelni svemir
i drugu dimenziju
opstojanja,
nalaze se na tržnicama,
na užurbanim stjecištima
razmjene hrane i novca,
na prostorima gdje su
laži trgovaca i kupaca
prilagodljive i očekivane
(za razliku od laži prijatelja)
kao blato poslije kiše;
laži su pokretači
nadmetanja smotrenosti i
površnosti u igri
malih koristi.
tržnica je baza
za odlazak prema
marginalnom svemiru
u kome je najvažnija
nevažnost postizanja slave,
u kome glavnu riječ
vode odmetnuti zemljani,
spadala, lakrdijaši, rugla
u arlekinadama čija
neozbiljnost osvježava
od socijalne pristojnosti,
od suhih zakonitosti,
od stalnih provjera vjernosti.
u potrazi za portalima
u druge svjetove,
u bijegu od svakidašnjice,
nezadrživo, oči u oči, kupujemo
na tržnicama
sve - od smijeha do prošlosti.


23.03.2017. u 18:44 • 9 KomentaraPrint#

petak, 17.03.2017.

čudim se sebi začuđenom


svaki put se začudim
kada samog sebe začudim.
osim mene nitko oko mene
to više ne može;
ponekad slikari, pisci, muzičari
i drugi opsjenari.

čudim se sebi začuđenom
nad svojim susretima
s ljudima koji
mjehuriće mog straha
udišu kao pokretnu silu
za oživljavanje svojih sterilnih srca.

govorim im kao naprava
u koju se ubacuje novac:
kad sunce sija
i na groblju je veselo,
dobro gledam i odobravam,
za lošim se povodim.

uvijek se iznenadim
kada samog sebe iznenadim
dok skrivam svoju kuću
koprenama zabluda i zaziranja.
skrivenost je istina, istina je skrivena;
krivudave misli vode ravno k njoj.


17.03.2017. u 16:50 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.03.2017.

brod dreaming


čini mi se da sve više mladih žena
koje mi dolaze u susret
ili me zaobilaze dok sporo hodam brodom
na hladnom putu prema toplini nježnosti,
liči na mamu cass.
zanjišem se tada nehotice,
(možda to pažljivom oku izgleda lascivno)
i pjevam u sebi:
All the leaves are brown and the sky is grey
I've been for a walk on a winter's day.

te velike mamas u vrećastoj odjeći
i čizmama koje ne mogu zakopčati do kraja,
golemih grudi i ogromnih stražnjica,
nesigurno vuku četiri opterećenja:
višak kilograma,
manjak samopoštovanja,
pretjeranu količinu odricanja
i nedostatak umjerenosti.
te debeljuce, čini mi se, u srcima nose
toplinu snova o vitkom samoostvarenju,
iskreniju od smišljenih dijeta za lagane i gipke.

09.03.2017. u 17:38 • 14 KomentaraPrint#

petak, 03.03.2017.

pons asinorum


lifestyle postovi
klize mi
pred očima
u internetsku kloaku.
odupire se jedan s likom
glumice ume thurman,
dok puši na ulicama new yorka,
bez šminke,
u neuglednoj bež jakni
i sivim hlačama.
uma je bila,
sugerira pisakaralo,
gotovo neprepoznatljiva.

njezino bezbrižno lice
ostavlja dojam
nastambe slobode,
slobode
kao odupiranja
dogovoru o
pravilima odnosa
među ljudima.

dok gledam njen pogled,
zakretne sile zavisti
uvijaju mi um
pričvršćen
za ukopani
podobni zid
pristojnosti i očekivanja.
torzija me izbavlja.

glumičino ne pridržavanje
mjerila sustava
poput amara
potiče moje apetite
za odgrizanje potisnutog
i ja se
za vrijeme sunčanog dana
vidim
na ulicama svoga grada
u pidžami, s kosom
obojanom u bijelosivo,
u papučama,
s kišobranom.

ponašati se kao da si
pred bankrotom,
a raspolagati bogatstvom
ravnodušnosti
prema prisutnima,
ne skrivati svoje
apogejske postupke,
onemogućiti kovače
svog mozga,
razviti svoje jedrilje,
biti
pons asinorum*.

svjedno bi mi bilo
koliko su inteligentni
promatrači,
i bilo bi mi svejedno
što mi je svejedno
što sam neprepoznatljiv –
kao umi thurman.

03.03.2017. u 18:03 • 13 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.02.2017.

Zjenice u tami


Gle, nestale su stvari, nema kretnji,
a pred očima sve je bilo očito i sjajno,
tek u svijesti oživljeno, traje izražajno;
svijet su povezane tlapnje pune smetnji.

Ali, sve iščezlo tu je, isto kao što je bilo.
Tama je tihi mag s plaštem koji skriva;
gle, treba strpljivo, stvarnost je nerazoriva,
širenje zjenica vratit će ono što se izgubilo.

23.02.2017. u 15:12 • 9 KomentaraPrint#

petak, 17.02.2017.

Pogrešan broj


Stojimo na uglu skanjujući se.
Pita me gdje ćemo.
– Hajdemo još ravno.

Pored nas žure prolaznici
ruku zauzetih vrećicama
u kojima se naziru jabuke.

Prošlo je puno godina otkada je bio moj ilegalac
u Cvjetnom naselju. U tom sanjarskom dobu
naših života znali smo zaglibiti na neistraženom
teritoriju čulne gladi. Navijali smo stolni sat
koji je oponašao zvonjavu telefona, podizali slušalicu
i pred zgranutim curama govorili: pogrešan broj.

U izabranom neuglednom bifeu, nasuprot
natkrivenoj tržnici sa skromnom
ponudom voća i verdure,
on u našem gradu opet navija budilicu.

Zvoni njegova ponuda kako će mi
tekst o stomatološkom turizmu
predati u rukopisu. Ne dižem slušalicu.
– Ako želiš da ga objavim, moraš ga prekucati.
Nisam ti ja cure iz studentskog koje smo obmanjivanjem lovili!



17.02.2017. u 19:34 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.02.2017.

Susreti s razvalinama


Dok u potrazi za izgubljenim spokojstvom
koračam po pločnicima, postajem meta
za poznata lica koja se ne udubljuju;
vidim ih kako u svoje puške za presretanje
ubacuju dosadne verbalne metke,
čujem pucnjeve njihovog uličnog repertoara,
osjećam kako mi buše kožu od strpljenja.

Te razvaline propalog zdravlja i usahle žudnje,
zaboravile su kako se voli i kako je biti voljen,
odustale su od znatiželje i kretnji vlatitog duha
po nepoznatim i skliskim stazama svijeta u njima,
svele su se na razdražujuću usputnost, nevrijeme
koje me prisiljava otvoriti kišobran ravnodušnosti.

Slušam ih dok pile piljevinu svoje prošlosti,
gledam kako sječivom od televizijskih informacija
o drugima, i nezadovoljstva svojom djecom,
po drvetu života djeljaju oblike mržnje.

Dok koračam niz pločnike svog grada
zavidim usredotočenim šahistima na klupama,
jer se, predano šuteći, razumiju, dok za njih,
prema pravilima, bitke vode figure na ploči.







09.02.2017. u 18:28 • 11 KomentaraPrint#

petak, 03.02.2017.

slobodni baloni


osamljeni su slobodni baloni
bez kormila i pogona
bez posade i starješinstva
bez bremena uzajamnosti
bez opterećenja dužnostima
bez mrtvog tereta obećanja.
osamljeni su odabrali visine
i iz gondola odbacili su vreće
ljudskog balasta; ostale su sprave
za mjerenje i snimanje vrijednosti
lebdenja, okomitog trajanja bez uporišta.
osamljeni su slobodni baloni
ustrajno svoji iznad zajedničkog tla,
ispunjeni toplom lakoćom odbacivanja,
okruženi hladnom težinom prihvaćanja.

03.02.2017. u 18:47 • 16 KomentaraPrint#

petak, 27.01.2017.

prijateljstvo


slavni pisac iz aracataca napisao je u nekoj
svojoj uspješnoj knjizi da je pravi prijatelj
ona osoba koja te drži za ruku, a dodiruje tvoje srce.
nisi to htio, a možda i jesi, svejedno, ali dogodilo ti se:
od trena kada progledaš sve dok ne sklopiš oči
ulazeći u tamu, u carstvo snova, u predaju,
za sve vrijeme svoje budnosti u dugim teškim etapama
traganja za odgovorima o značenjima sklonosti,
tvoje ruke ostaju prazne, i tvoje je srce golo i hladno.
tješiš se vjerujući mu kada kaže – ne plači zato
što je završilo. smij se zato što se dogodilo!



27.01.2017. u 18:24 • 9 KomentaraPrint#

petak, 20.01.2017.

susreti koji se neće dogoditi


kod tržnice, na uglu još neočišćenom od snijega,
pitam ga za zdravlje i majku, a on ne odgovara,
ali me, istovremeno ogorčen i ponosan, obavještava
kako je istaknutom gsm operateru s tri velika slova,
napisao prigovor na njihovu nemarnost. baš ovako
sam im se istresao, viče: važno je da ste se vi meni
zahvalili na upitu, a za obrazloženje vas boli kurac!!
hoću odgovor na svoje traženje! razumijete?!
to što vas boli kurac, mene boli kurac.
doći će odgovor, kažem mu, nemarni su jer
znaju da si njihova lovina u mreži mobitelskih veza.
ovakvi susreti događaju mi se prečesto
kao govna kanti za nuždu u zatvorima; i kad su u
pravu, nezadovoljnici budu tekuće naporni i bezočni,
smrde na samoživost, uskotračnost i sirovost.
udaljavajući se od trajnožarećeg poznanika
pomislio sam na susrete koji se više nikada
neće dogoditi: s pokojnim dragim prijateljima i ocem,
s mirisnim dodirima djetinjstva, s epidemičnim
smijehom djevojčica vršnjakinja, s agavom u trogiru,
na čiji sam debeli list urezao - sb 21. 7. 19.1.,
s čitanjem koje je zazivalo na avanturu i osvajanja,
s crnim mačkom koga je ubio razjareni susjed,
s njom ispod sata na trgu republike u zagrebu,
sa svojom djecom dok im rastu zubi i iskustvo,
s bojažljivim samim sobom prvog dana škole...
susreti koji se nikada neće dogoditi priča su
o vremenima koja poniru i o sjećanjima koja izviru.



20.01.2017. u 20:00 • 6 KomentaraPrint#

petak, 13.01.2017.

ja as, ja drvo


tamanimo otkoštene pohane vruće zabatke,
pijuckamo hladna pića i glasno sanjarimo, kao u
bajginoj pjesmi, o najboljim ženama pored nas.
između zalogaja kaže mi prijateljev brat
pametan si čovjek, valjda znaš ako želiš jabuku
moraš protresti drvo. dodaje da je par jači od asa.
teško se ne složiti s njim. njih su dvojica
protresla svako stablo ispod kojeg su prošli.
složno i zajedno nadvladali su najglasovitije i
najbolje. a ja sam bio zadovoljan hladom ispod
rodne krošnje, bez želje, bez gladi, bez zahtjeva,
ja as, ja drvo. pita me prijateljev brat znam li kako
iskoristiti osobu koja posjeduje nekontrolirani
društvenu utjecaj. zamoliš ju, kaže, za pomoć tako
da se ne miješa. činjenje je moćno kao i nečinjenje.
a ja as, ja drvo od takvih ne tražim ništa i isto dobijem .

13.01.2017. u 18:32 • 5 KomentaraPrint#

petak, 06.01.2017.

tuga


jesmo li to mi – upitao sam se u subotnje dopodne,
dok smo sjedili na terasi kafića nedaleko uskomešane
tržnice od koje smo se odmaknuli s grincajgom u najlonu.
žmirkali smo na hladnom suncu nastojeći da nam barem
izgovorene misli budu prilagođene poput pogleda i žive mete.
sve te vjetrovite godine bez milosti su iza sebe ostavile
opustošeni krajolik naših lica. u oskudnosti nepovrata,
pod zemljom mog i njegovog čela, isušeni osjećaji čekali su
da ih natopi kiša smijeha potomaka, a ne zajedničke uspomene
prekrivene prašinastom paučinom prolaznosti i uzaludnosti.
jesmo li to mi – upitao sam se u subotnje dopodne,
dok sam s prijateljem razmjenjivao znane, otrcane izvještaje.
a na naše obrise padale su sitne povezujuće kapljice tuge.


06.01.2017. u 18:19 • 8 KomentaraPrint#

petak, 30.12.2016.

večeras recikliramo


tvoji dani su od samog jutra starudija,
dotrajali, neudobni; plašiš se krenuti na put
s tim karampanama prema pozornici na kojoj
izvodiš repertoar poistovjećivanja sa samim sobom –
nihilističke tirade i monodramu do vrha punu
uzaludnih pokušaja, opravdanja i iščekivanja ništavila.

večeras recikliramo (glumac i redatelj predstave).
prerađujemo ustaljeno, izlizano, slomljeno.
večeras istrošene nazore, načela i vjerovanja
u stanje upotrebe dovodiš svojim tijelom.
večeras nećeš samo govoriti, večeras ćeš gorjeti.

30.12.2016. u 16:32 • 7 KomentaraPrint#

petak, 23.12.2016.

U njoj


U ruci glatka u očima sjajna,
ublažava umor, daje miran san;
očekuješ korist, nije to tajna,
ne sumnjaš, njen plod je mirisan.

Grizeš, kušaš, žmiriš od slasti.
Nudi se, nestaje u sočnoj muci,
ali nije samo tvoja, ona je u vlasti
drugoga; sve pokvari crv u jabuci.

23.12.2016. u 17:47 • 11 KomentaraPrint#

petak, 16.12.2016.

Laž


I

Naknadnost, skrivenost, ograničenost –
orijentiri na putovanju prema kraju iznenađenosti,
s onu stranu zrcala, bez priziva sudu za tobožnjost.

II

Istrošenost, tlapnje, uspomene, nadanje –
počela emocionalne forenzike za istraživanje
živih mrtvaca prijateljstva i ljubavi.

III

Nedostaci, nedovršenosti, zlonamjernosti, zablude –
vanjština leđa povijesti jer je refraktor usmjeren
u pisarnicu neba, u idee fixe, u uskogrudnost.

16.12.2016. u 19:10 • 8 KomentaraPrint#

petak, 09.12.2016.

tko je kriv


ni naprijed ni nazad kao na cesti,
u autu iza širokog kamiona u koji
smetlari prazne kante za smeće.
ili zbunjeno lutati u potrazi za ulazom
u vlastitu kuću kao u amarcordu
zdvojan tittin djed u magli.

otežavaju pokret bezočnici podsjećanjem na
društvenu korist odvoženja otpada,
rugaju se oni vezani lancima za svoja vrata,
tješe ravnodušni da vrijeme mora jednom stati.

tko je kriv – izabrani ili oni koji su ih izabrali –
za raspored u prometu, za sve gušću maglu?
sugestija uznemirenosti jača je od gravitacije
i vremena; lebdimo izvan sebe bez uporišta.

09.12.2016. u 16:56 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.12.2016.

moj vlak stoji


već treći vikend zaredom stručnjaci za prognozu vremena
ponavljaju najave dolaska hladnoće i snijega, prijete kartama
područja sa sniženim tlakom zraka. ne krećite na put
bez zimske opreme, savjetuju; iz ekrana struji studen i
opasnost nedoživljene kataklizme. i ništa. vrijeme ih ne sluša.
ipak, moj vlak stoji i stenje kao lovrakov u snijegu.
pridržava se unutrašnjih predviđanja o nemogućim putovanjima
u bicko selo, tomicu, prema zapadnim krajevima uz savu, zagrebu.
pišem izvještaje o općim i mjesnim vremenskim neprilikama
i njihovom utjecaju na mentalnu pokretnost, sam u kupeu,
prisjećajući se nekadašnje vreve, smijeha, strasti, suputnika.
predrag lucić dobro definira to stanje promjene vremena:
najzad, ne samo da smo bili tim; bili smo i prijatelji
koji su, znajući da će uvijek dobiti istinu –
ma kakva da je – imali običaj da jedan od drugoga
traže mišljenje o tekstu koji su napisali. I to mi,
vjerujte, danas najviše nedostaje.

čini mi se da se zanosim nekadašnjim putovanjima kao i svi
koji se prisjećaju svojih avantura sjedeći doma pred ekranom,
jer je zima uzajamnosti, sjećam se, oduvijek ometala moj vlak.

01.12.2016. u 18:47 • 9 KomentaraPrint#

petak, 25.11.2016.

kao na toboganu


borges je univerzum objasnio
slikom babilonske knjižnice
sastavljene od beskonačenog broja
šesterokutnih galerija; da je živio u
doba interneta univerzum bi jamačno
opisao kao bezbroj poslužitelja s beskonačnim
brojem svjetlosnih (hiper)veza u povezujućoj mreži.

ja sam klijent ona je link
ja sam link ona klijent – u svakom trenutku.
kada pritisnem miš znatiželje i saznanja
na njeno ili moje ime ili lik
iz tog spremišta podataka u memoriji računala
o svijetu u nama i nas u svijetu – na zaslon oculus rifta,
i u slušalice poteče stereoskopska ratna igra
o našem istodobnom uništavanju i spašavanju;
dok pratim pokrete pustolovine koja traje bez pobjednika
osjećam mučninu uzbuđenja kao na toboganu.

25.11.2016. u 18:29 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 17.11.2016.

Melankolija


Postoji čitav raspon melankolije:
počinje s osmijehom i krajolikom,
a završava sa zveketom
slomljenog zvona u duši, napisao je Cioran.
U toj krajnjoj točki razmaka, titranje
raspuknutosti obuzima dušu kao tuga
zbog gubitka dodira sa smislom cjeline zbilje.

Poput sitih zmija, tromih i snenih,
potišteni žive u prividu sigurnosti,
okruženi nesklonima, preplavljeni bolom,
traju u memljivoj odsutnosti volje.
Između želje za povratkom u predjele lova
i skrivanja u dubokim jazbinama iscrpljenosti
utučeni gnusno i turobno gmižu.

17.11.2016. u 18:25 • 9 KomentaraPrint#

petak, 11.11.2016.

ulica odvezanih pasa


svakog dana prolazim
ulicom odvezanih pasa
svakog dana slušam ritualne
lajuće inkantacije koje će donijeti
zdravlje njima bolest meni.
i po tami i po svjetlu
čopori pasa slinavih gubica
podvijenih repova reže zatvorenih očiju.
promatraju me kusavi psi i kus psa,
kuja i njena štenad, psi koji su mi
nekada bili vjerniji no gazdi,
psi od zajedničkih predaka i
oni skriveni koji samo čekaju
moj pogrešan korak i pogled.
strah, gnjev, stid i sumnju
u vlastitu sigurnost otklanjam
autoironijom, vjerovanjem u sebe i
odabirom lijeve strane ulice.
svakog dana učim razlikovati nagovještaje
od pokreta bez povratka,
obračunavati sa svojim izborom
i odricanjem od zadrtosti. moja sloboda
izbjegava opravdanja vlastith nedostataka.
ja sam lajavi prkosni pas laik isto odvezan,
u beskrajnom danu, pomalo nervozan,
u stalnom uspoređivanju s razdorom opstojanja,
jer u ulici odvezanih pasa protivnika
za mene kao da se ne mari; psi lažno zijevaju
prave se da me ne primjećuju, ne mašu repom,
ne ujedaju, privremeno prihvaćaju stanje.
ulicom odvezanih pasa
korača zlo kao prigušenost prijetnji.


11.11.2016. u 19:29 • 13 KomentaraPrint#

petak, 04.11.2016.

halucinantan dan


ovaj je dan od samog svitanja vraćao ugled
sklonosti promatranja sadržaja prostranosti
u kojoj jesam i koja je u meni. ovaj dan
uspio me je nagovoriti da mjerim neizmjerno.
njegova oštra ljepota ohrabrivala je osjetila
da nahrane glad neukrotive radoznalosti.
oprez je iščeznuo s prijeđenim koracima
prema iznenadnom prosvjetljenju i ja sam
gledao u pomično golo sunce i nepokretnu
vlastitu sjenu, njušio tragove vječnosti
koji su vodili do svebuhvatnog zrcala,
dodirivao konkavne zidove od provizornosti.
ovaj halucinantan dan ostavio je duboku recku
na naboranoj koži moje zatomljene slobode.

04.11.2016. u 19:43 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.10.2016.

u vrijeme obnavljanja kuće


zvučat će kao priča, a radi se o natapanju
preostalih suhih praznih oranica života
vodom gorkom od prijetnji konačnosti.
u vrijeme obnavljanja kuće s aurom
neprolazne topline mog odrastanja
u njoj su se nastanili hladni sugestivni
propusi puni ozbiljnosti i prijetnji,
bez imalo dobrostivosti i pomilovanja
za moje nevješto prevlačenje bojom
poružnjelih drvenih prozora i vrata.
bolni propusi miješali su se s osamom
u naglašeno ometanje i ja sam skliznuo
u jamu nepovjerenja u vlastite snage.
pozvao sam neznanog junaka – lice
u stalom gibanju od ništavila do zanosa,
da mi olakša položaj i da zajedno
spriječimo drskost odustajanja.
došao je, pogledao sve i obećao pomoći.
sutradan je poslao iznevjerujuću poruku:
nisam sposoban za nikakav posao. hodam kao majmun
po ovim birokratskim ustanovama. nagutao sam se tableta.
niti mi se živi više, niti mi se radi isto. hajde molim te kao boga
nađi si nekog drugog, ima ljudi. i hvala ti za pruženu šansu,
ali ne mogu, shvati i oprosti. nisam sposoban za ništa.
mozak mi je na rezervi, a novac mi ne može pomoći.
pomislio sam da se propuh u prostorijama
uklanja zatvaranjem prozora a da ga je teško
odstraniti iz glave bespomoćne kao taoci terorista.
a za dva dana u razdoblju ništavila umro mu je otac.

27.10.2016. u 17:24 • 9 KomentaraPrint#

utorak, 18.10.2016.

Jadikovke


I

U grob položili smo staro prijateljstvo,
zakopali njegovu shizofrenu dušu
bez funeralija i sa suhim očima.
Vrijeme zaustavlja pohode nezasitnosti,
a daleki horizonti postaju visoki zidovi.

II

Nametnuto sklonište za sve nas
u obuhvatu usporednog ostvarivanja,
porušeno je neproniknutim čekanjima
na udare neuvažavanja; besmisleno je
žaliti za razvalinom iluzije o jednakosti.

III

Smatramo da ravnodušnost povećava razmak
između nas, a da prazninu puni opravdanjima.
Mislimo da plamen ljubavi gasi propuh vremena,
i da mrak razblažuju šibice samooplakivanja.
Strepimo da ćemo ponoviti ponavljanje poraza.








18.10.2016. u 19:44 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 12.10.2016.

Putevi prema pjesmi


Pjesmu mora napisati do petka
i pričvrstiti ju da se suši na užetu bloga;
tkaninu satkanu od izvučenih niti osušene nutrine,
obojanu riječima, namočenu u vodi iz oblaka,
prepustit će pogledima drugih radoznalih tkalaca.
I to ga uznemirava – zašto to čini.

Jeo je sitne zelenožute kisele mandarine,
gutao sunce i vjetar iznad Neretve
kao samotni stražar na mrtvoj straži u blizini
neprijatelja u ogledalu; učinilo mu se
da je ugledao njegovo lice bez usta.
I to ga umiruje – da ne mogu jesti obojica.






12.10.2016. u 09:17 • 6 KomentaraPrint#

petak, 07.10.2016.

Prema svjetlu


Kasni je sat, zabava je stigla do kraja,
neka još puste Stonese, Jimija i Doorse;
tijelo se iscrpi u buci klupskog kupleraja,
ali njoj brzi odlasci uvijek račune pomrse.

Vani je hladno, auto se ne može pokrenuti,
idemo pješke, Mjesec je nestao iza oblaka;
spotičemo se, nadam se da neće planuti,
između nas, i nas i žive noći gruba navlaka.

Zalutali smo, vrtimo se u krug izvan ceste,
svađamo se žučno, i ona se vraća na parti;
nastavljam sam, što drugo, te su scene česte.

Opazim svjetla-putokaze, nema ih na karti,
žurim prema spasu, prema novom razdoblju;
trepere lampioni, shvatim idem prema groblju.

07.10.2016. u 20:32 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< travanj, 2017  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (5)
Veljača 2017 (4)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (5)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (4)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (4)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (4)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (4)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (5)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (9)
Srpanj 2013 (8)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (3)

Opis bloga

Ja u svijetu, svijet u meni

Bookmark

http://zenaucrnom.blog.hr/
http://crnamarica123.blog.hr/
http://blog.dnevnik.hr/svenadamewin
http://denikamino.blog.hr/
http://lido.blog.hr/
http://mickwar.blog.hr/
http://mecabg.blog.hr/
http://lilianke.blog.hr/
http://hausarahna.blog.hr/
http://salicakave.blog.hr/

http://tonim.blog.hr/

http://terminal.blog.hr/
http://daniela1.blog.hr/
http://ueedubljee.blogspot.com/
http://igniss.blog.hr/
http://diogenovabacva.blog.hr/
http://3010.blog.hr/
http://tristia.blog.hr/
http://sredovjecniudovac.blog.hr/
http://sol-na-hranu.blog.hr/
http://denikamino.blog.hr/
http://milionpages.blog.hr/
http://dharma.blog.hr/
http://andrea-korbelyi.blog.hr/
http://nyclife.blog.hr/
http://moodindigo.blog.hr/
http://morskaosa.blog.hr/
http://metamorfoza.blog.hr/
http://wall.blog.hr/
http://samocovjek.blog.hr/
http://shadowofsoul.blog.hr/
http://auroraisa.blog.hr/
http://zagrebackidekameron.blog.hr/
http://hana44.blog.hr/
http://sretan-trenutak.blog.hr/
http://pjaceta.blog.hr/
http://jeremija30.blog.hr/
http://plicak.blog.hr/
http://roskofrenija.blogspot.com/
http://knjigoljub.blog.hr/
http://bookeraj.blog.hr/

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se