Potok42

četvrtak, 17.08.2017.

kolaž


život je slika složena od raznobojnih dana,
dani su slijepljeni od komada događaja i susreta.
a što je kolažu podloga?

I

u jednoj svojoj pjesmi, istrgnutoj
stranici iz njegovog debelog,
nezadrživog, besprekidnog dnevnika,
i zalijepljenoj na zid facebooka,
sae, najpoznatiji nepoznati pjesnik
(on je nepoznat netko, sam svoj projekt)
sluti dolazak smrti i skori kraj
(čak je i on smrtan).
pjesma te podsjetila na kuharski recept
kako prirediti susret s vlastitim svršetkom,
sa svježim sastojcima od straha i pomirenja,
i začinima od ispovijedi, žalopojki i vječnosti.
htio si započeti s njegovom primjenom, izliti
žitke sastojine u saeovski mimikrijski kalup,
staviti sve u pećnicu privatnosti.
ali recept više nisi mogao pronaći; ubrzo je pao
u arhivu zbog pretjerane proizvodnje
novih stranica dnevnika - o vječnom životu.


II

prijatelj, elegična duša, bezazleni nezadovoljnik,
koji blagonaklono razumije tvoj gnjev,
ponovio ti je i danas dok ste u naselju pili pivo
i razmjenjivali razočarenja gradom u kojem
prevlast imaju servilnost i ljudi bez reljefa,
da ga rastužuje to što se još uvijek nije
udala nijedna od njegove dvije kćeri.
melankolija koja je isticala iz suštine tuge
odlijepila je sa zidova kafića panorame grada.
pokušao si ih opet zalijepiti tvrdnjom da su
mu kćeri pametne, uspješne, da imaju karijere.
nisi uspio, zidovi su ostali goli, jer je odgovorio
da bi više volio da su glupe, bez položaja, ovisne.


III

bio si došao do zida, osjetio njegovo
nepokolebljivo mirovanje, a iza
tebe bila je prijeteća potjera nužnosti
opstojanja što rađa strah i tjeskobu.
nisi imao više ni snage ni ideja
i obratio si se nekolicini utjecajnijih.
nisu se izgovarali oni, ali ni pokazivali
bezuvjetnu spremnost. a priznao si im sve.
onda si ipak shvatio da ti je jedino ostao glupi
ponos, žbuka tvog održanja, jer ti si zgrada.
oslobodio si ih obveza, a oni su s olakšanjem
u inboxima facebooka zalijepili
plavu šaku s podignutim palcem.









17.08.2017. u 18:52 • 10 KomentaraPrint#

petak, 11.08.2017.

bunar


ti si sam iskopao bunar,
ali htio si da voda pripada svakome.
ipak prolaznici i znanci
rijetko prilaze napiti se.
na početka si mislio kako oklijevaju
jer prosuđuju o postojanju ograničenja,
da ne pristaju na podčinjavanje,
da odsustvo zasluga baca sjenku
na njihov ponos slobodnih ljudi,
da način prevladava svrhu.

položaj na kome si iskopao jamu
za hvatanje podzemnih voda
pronašao si sljedeći prave ljude,
sklone dugim usamljeničkim
lutanjima u potrazi za svojim mjestom
u ljudskom kraljevstvu.
nisi naslućivao da su se u samoći
razmimoišli s nalozima života –
natjecanja koje se igra u društvu.
prekasno primjećuju kontraste
u gomili, vjeruju u cjelinu bratstva
i u svijet pomirenja i sklada,
ne uočavaju okrnjenosti, poderotine,
ne razlikuju otvorena lica od nakaznih maski,
ljubav od sebičnosti, mudrost od zavisti,
privrženost od smiješne uslužnosti,
plemenitost od ukrašenog prostaštva.

i kada stanete i iskopate zdenac
s hladnom, čistom vodom za sve,
ne razumijete zašto ne dolaze piti.
ne primjećujete, vi usamljeni,
da gomila boravi u plićacima,
naviknuta na baruštinu, na blato,
na zagađenost, ružnoću, smrad.
prezire izvore pročišćenja, bezazlenosti,
razloge stremljenja prema dubinama.
oni će pristupiti ako zatrpate bunare.



11.08.2017. u 16:16 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.08.2017.

Mučnina


Impulzivno i do zavisti priželjkuješ
da se barem jedno popodne
nađeš u koži
commissair Maigreta
iz romana Maigret s'amuse,
napisanog stilom koji ne stari.
On svoj prisilni odmor,
iz zdravstvenih razloga,
koristi radno,
istražujući tajno
nasilnu smrt liječnikove žene,
usput, čitajući novine,
isljeđujući izvana, bez posjeta
uredu u Quai des Orfevresu,
nezadrživim instinktom
anonimnog istražitelja.
Sa sramežljivom madame Maigret
šeta, obilazi pariške ulice i bulevare,
jede u restoranima, prisjeća se
poznatih mjesta iz ranijih dana…
i dovodi istragu do uspješnog završetka.

Zapravo hoćeš pokrenuti
svoju istragu ubojstva
očekivanog smjera vlastitog života,
šetati korzom,
proći gradskom avenijom,
sjediti na keju, biti spokojan
kao Sava, prisjetiti se suučesnika,
smijeha i razgovora.
Ali ne uspijeva ti.
Ti si Antoine Roquentin,
ti nisi policijski isljednik.
U dodiru sa stvarnošću osjećaš
besmislenost i mučninu,
košmarno gađenje, paniku, samoću,
neodlučnost, zidove slobode.
A u daljini čuješ, kao kod Sartrea,
jednu laku jazz melodiju,
poziv na osmišljavanje neuspjeha.






03.08.2017. u 18:00 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.07.2017.

prijateljima


oprostili smo se odavno,
još dok smo zajedno
u istom smjeru koračali.
pozdravili smo se
riječima i pogledima.
treba još samo poći
svatko na svoju stranu,
razići se, otići
izvan vidika,
potonuti ispod horizonta,
nestati i u očima,
okrenuti si leđa.
gotovo je.
zašto ipak stojimo?
zar su navike jače od izbavljenja?
zar je sućut snažnija od dokaza?
zar je nada moćnija od entropije?
zar je zaborav pouzdaniji od sramote?
udaljavati se mora. slagati se ne mora.



27.07.2017. u 17:32 • 14 KomentaraPrint#

petak, 21.07.2017.

Razrjeđivanje



Jutra započinju kao vedro
sa svježe pomuzenim mlijekom,
gustim, pjenušavim, slatkim.
Ponadam se mirnom ispijanju
hranjivih gutljaja od punomasnih
sastojaka: slobode, očaranosti, ravnoteže, strasti.
Ne iskazujem potreban oprez
prema ometanjima unutrašnjih sabotera,
ne čitam (ni s usana dobronamjernih) upozorenja
o upadima divljaka
na svoj teritorij na kojem
ne dam da me diraju,
na kojem nikoga ne diram,
i moja hrana
postaje vodenasta,
lišena bitnih sastojaka,
sve bezizražajnija, sve slabija.
Razrjeđuju je uljezi
egzistencijalna tjeskoba,
pritajeni strah od budućnosti
pomiješan s krivnjama iz prošlosti,
osvetnička pornografija povijesti,
površni susreti, razgovori s gluhima.
U vedro s masnoćom opstojanja
sipaju emocionalne nadomjestke,
dosadu, otrcanost, samo svoja sjećanja,
čitave arsenale psiholoških zagađivača,
prijetnji, zanemarivanja, nagovaranja.
Razvodnjavaju smisao, razblažuju domišljatost.
Pred noć ispijam čistu prozirnost -
žrtveni dar kukavičluka.




21.07.2017. u 19:27 • 5 KomentaraPrint#

petak, 14.07.2017.

Istina, ljudi


Imaš problem s istinom zato
što blješti i zasljepljuje odrazom
kao ogledalo James Bonda
dok mu se približavao u brzim
kolima; 007 je bio siguran da ravno
na njega samoubilački juri
drugi automobil s još žešćim
vozačem nego što je on sam.
Istina koja se ne razlikuje
od obmane usporava, zaustavlja,
preinačuje, razara.

Imaš problem s ljudima
zato jer bacaju sjene sumnje
na samopouzdanje i zatamnjuju vidike
kao sofist Kyriales dok je
razdirao uvjerenja Filipa Latinovicza,
umjetnika koji je došao
na polazno mjesto; primjećujem
njihovu ravnodušnost, jadikovke,
uzdizanje hvalom, običnost.
Samoća koja se ne razlikuje od
osjećaja nesigurnosti trpljenje je, muka.

14.07.2017. u 18:19 • 9 KomentaraPrint#

petak, 07.07.2017.

Glina koja se stvrdnjava


Završava vladavina obijesti –
nadmetanja bez pripreme
neobuzdana karnevalska vriska
divlja naslućivanja
čulni kovitlaci
kamuflaža ograničenja.
Demoni su u lancima
laži bez odgovora
potjere raspuštene
suparnici lišeni ozbiljnosti
samodopadnost raskrinkana.
Na razgovore
dolaziš s listom tema
suzdržano kao skroman kupac
u dobro opskrbljenu trgovinu:
mlijeko, kruh, voće, jaja…
… ne, ništa više, to je sve.
Počinje doba potištenosti -
čekanja nerastrošnosti
razblaženosti sporosti
polumraka okusa gorčine
obuzdavanja poslušnosti
zlovolje
bez razgovjetnih zvukova
bez sigurnih pokreta.
Sužava se raspon izbora
proširuje se popis zabrana.
Život je glina koja se stvrdnjava.



07.07.2017. u 18:59 • 8 KomentaraPrint#

petak, 30.06.2017.

E, moj Krleža


Gospoda idealisti, trabanti domaćih baruna razbojnika,
advokati osloboditelja nacionalnih snova i
dragovoljnih darivatelja krvi koju se patriotski utržuje,
naši Pilati koji od svega i nad svime peru svoje ruke,
odekolonjiziranom moralnom sapunicom,
ti viši slojevi kreme, aristokracija narodnog duha,
ponovo traže, kao i u ono tvoje građansko vrijeme,
da se mi, Narod, koji ustvari ne postoji, ugledamo u Europu.
U kalkulacijama gospode idealista, posluge bez livreja, personala
gospodara koji naloge primaju od gospodara iz Europe,
nema narodnih briga, ali ima lažnog narodnog jedinstva,
ima nasilja, obmana, konzervativnih principa,
kolonijalne poslušnosti i povratka na vladavinu Knjige.
Ništa se nije promijenilo iz tvog građanskog doba
intelektualnih majmuna i izdajnika podrijetla svojih djedova.
I trajat će to tako još sto krvavih godina.

30.06.2017. u 17:57 • 4 KomentaraPrint#

petak, 23.06.2017.

Ravnodušnost



Charlesu Bukowskom

Ravnodušnost je ne oduprijeti se
prethodnicama izdaje i predrasuda.

Ravnodušnost je odvraćanje pogleda
od napuštenog psa slomljenih nogu.

Ravnodušnost je maska
koju nosi strah od smrti.

Ravnodušnost je kiselina
za moć postojanja i hrđa ljubavi.

Ravnodušnost je ražalovana sućut.

Ravnodušnost je zagoren ručak.

Ravnodušnost je sudjelovanje
u pobuni - na internetu.

Ravnodušnost je sin
koji ne osjeća bol tvojih slomljenih kostiju.

Ravnodušnost je fanatik smrti
s eksplozivom oko tijela.

Ravnodušnost su prijatelji
koji u vožnji gledaju samo u retrovizor.

Ravnodušnost je mir
koji nije suprotnost ratu.

Ravnodušnost je tišina na tržnici.

Ravnodušnost je kada su oči suhe
dok iz vagona izvlače stoku na klanje.

Ravnodušnost je odustajanje
i od neuspjelih pokušaja.

Ravnodušnost je mrtva strast
ugušena garotom u tvojim rukama.

Ravnodušnost su uspomene
koje ne zazvone poput navijenog sata.

Ravnodušnost je kraj početka kraja.

Ravnodušnost je šetnja korzom 2017. godine.

Ravnodušnost je pobjeda poraza.

Ravnodušnost je savjet da
na buvljaku ipak kupi
preostalu drugu knjigu Romana o Londonu.

Ravnodušnost je ono što se događa drugima
kada ne mare za tebe.

Ravnodušnost je ono što se događa tebi
kada ne mariš za druge.

Ravnodušnost je ovrha zbog
neplaćenih računa ljubavi.

Ravnodušnost je žedni golub na simsu,
neusisani sag, zametnuti recepti, osušeni kruh.

Ravnodušnost su sunčane naočale
koje se nosi u polutami.



23.06.2017. u 17:47 • 12 KomentaraPrint#

petak, 16.06.2017.

pukotina


za sve njih, za sve vas

između nas je ponor.
gledam u njega
i preko njega.
odvojeni,
dovikujemo se,
a bili smo
nečujna gondvana
bez potrebe za glasovima.
ne sjećam se početka,
nastanka pukotine – mjesta
na kojem su se
rascijepili naši kontinenti.
ne mogu se prisjetiti
zvukova razlamanja
i zašto je napukla čvrstina.
ne znam zbog čega smo
zanemarili prslinu,
širenje praznine.
sada je kasno,
između nas je
provalija.
mi smo dva reljefa,
a bili smo cjelina, zbijeni,
bez straha od poniranja.
razdvojeni
dovikujemo se
i ne čujemo se.

16.06.2017. u 15:49 • 4 KomentaraPrint#

subota, 10.06.2017.

Oslobađanje


S početkom ljeta dani postaju zajapureni,
trkači isplaženih jezika, posustali, iscijeđeni.
S početkom ljeta dani postaju bijelocrveni,
užarene taljevine iz visoke peći sunca.
Stvrdnu se tek u suton, u polutami kuća,
ali ne koliko je potrebno, da bi se osjetila
okrepa stalnosti i poraz povratka vreline.
U to doba položaje ispod svjetiljki
sitne, bestežinske muhe osvajaju na juriš,
dolijećući i pored navučenih, gustih zavjesa,
uzbibanih kovitlacima provjetravanja,
i započinju bešumnu vrtnju i sudaranja.
Njihovo flipersko komešanje uznemiruje
stanare i oni odlučuju kako će primijeniti
savjet za odvraćanje: u najlonsku vrećicu,
dopola napunjenu vodom, ubacit će kovanice,
i objesiti ju ispred balkonskih vrata ili prozora.
Bljeskovi svjetlosti vode nalikuju paučini,
a novčići pauku. Skrivene strahove treba potaknuti.

S početkom ljeta neke žene hrabrije traže izlaze
iz dubokih tunela svoje depresije; hoće van,
na svjetlo postojanja bez jadanja i skrušenosti.
S početkom ljeta neke žene spremnije istražuju
ukočenost vlastitog tijela i njegovu upotrebu.
U potrazi za protuotrovom za umrtvljujuće
postupanje po navikama, ubrizgano pod kožu
dodijeljene uloge, s htijenjem da se skinu s igle,
ovisnice o neutješnosti postaju klijentice
u profesionalnim salonima za masažu vagine.
Na stolu leže u položaju leptira, dišu u ritmu
oslobađanja od tenzija i emocionalne zatvorenosti.
Mirisne yoni pare, eterična ulja i nježni
pokreti maserki opuštaju mišiće njihovih vulvi,
i klijenticama se na kraju seanse raspada lice
od orgazmičkih grčeva. Pritajene strasti treba obodriti.



10.06.2017. u 16:50 • 9 KomentaraPrint#

petak, 02.06.2017.

Sjaj


Uočljivo se gubi sjajni premaz
glatke vanjštine tvoje prisutnosti,
nezadrživo se gule plohe odbljesaka;
hrapavost te vodi do neuočljivosti.

Postaješ im suton, napor za zjenice,
ali u nutrini ne blijede snaga i zanos;
glatki sjaj nadomješta ti balzam osame,
blještiš sferom duha, hrapavosti usprkos.

02.06.2017. u 18:47 • 9 KomentaraPrint#

petak, 26.05.2017.

skrivanje


ne skloniš li se u dubine,
na dno bistrog potoka vlastitosti,
ispod zaobljenog kamena rasuđivanja,
obraslog mahovinom opreza –
ulovit će te, oguliti kožu,
iskoristiti za nova dostignuća.
trzat ćeš se poput žabljih mišića
između tvrdih metalnih razmatranja,
kao sredstvo kao dokaz
za nekog političkog luigi galvanija.
prenosit ćeš podražaje ideja,
bit ćeš nabijen stranim smislom,
bit ćeš napet i prisiljen svjedočiti,
kroz tebe će strujati naboj dobrobiti za sve.
ne skriješ li se ispod površine utjecaja,
bit ćeš razdvojen od samog sebe,
kao žablji kraci od žablje glave.

26.05.2017. u 20:01 • 7 KomentaraPrint#

petak, 19.05.2017.

Ulomci bez naslova


Njihove zviždaljke:
glasonoše uzavrele krvi,
zvučni oglas da je gotovo.

Njihova odjeća:
odmak od pokoravanja,
šareni podatak da je počelo.

Ponada se: maturanti su vječni.

...

Godišnjice podsjećaju
na sve veću udaljenost između
topline iskrenosti
i studeni zaborava.
Zato ne želi vidjeti
njihova okupljena ukočena lica
ni slušati kakvi su bili u razredu.

Siguran je: o nekad ni ponekad.

...

Padne s bicikla
sa svoje visine
na beton.
Slomije rebro;
gotovo svi mu natuknu
priču o prvom čovjeku i ženi.
Utiskuju Knjigu postanka
i u ovaj događaj.
U redu, ali on nije Adam,
on je Job.

...

Nema dugova,
nema potraživanja;
to je cijena njegove osame –
ne biti trgovac,
ali i ne biti roba.

...

Jučer za stolom,
punom mirisnih jela,
osvjetljenih svibanjskim suncem,
po prvi put osjeti
zahvalnost za darove.
I kaže to naglas.

...

Kaže mu ako prestane
kako će sve razočarati,
kako će sve obesmisliti,
kako će smanjiti očekivanja,
kako će napustiti bitku...
Kaže mu ti si kao morski pas
koji ugiba kada prestane plivati.
Pomisli: nisam morski, ali jesam pas
koji reži, bez lanca, gladan.

...

Ponekad ih izaziva govoreći
da se slaže s Voltaireom
koji je o ženi pisao da je
biće koje se oblači, brblja i svlači.
Jedne izaziva dok brbljaju,
a druge pomažući im da se svuku.







19.05.2017. u 18:25 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.05.2017.

trg vodoskoka


trg vodoskoka pamti šetnje
naše nezapriječene mladosti
kao lavu koja je nadirala
iz devet ulaza i nezaustavljivo
se razlijevala po njemu –
koridorskoj pozornici grada.
bili smo članovi bratskog amaterskog
ansambla kazališta u kojem smo
igrali komade o nezadrživim nastojanjima odrastanja,
svi u pozama sudaca starima i staromodnom.
vladar neobuzdanih sila životnosti,
promatrao je sa svog prijestolja
prodorne igre naše životne snage,
poklanjajući bukete obećanja,
rasipajući žovijalnu dobrostivost,
razvezujući našu suzdržanost.
a iznad glava, ispod neba lebdio je
duh neugrožene jednakopravosti,
duh pravedne razmjene darežljivosti.
pozornica je drhtala u groznici
preobrazbi i mi smo je koristili
kao poletnu stazu, modno sudište,
zakrivljeni prostor fatalnih susreta,
učionicu bez zidova, prozora i sata...
na trgu vodskoka – duhovnom središtu grada,
postavljenom na samom njegovom obodu,
na istoprostornom početku i kraju,
uz rijeku, gdje beton završava i doživljava
privremeni poraz – mi smo opčinjeni,
uznemireni do vibrantnosti,
omamljeni, inicijacijski upijali u sebe
anatomske, kemijske i fiziološke činjenice
koje su u nama sazrijevale (gubile neusiljenu radost)
u mitsko-ritualno značenje života i postojanja,
u spremnost za ostvarenje pothvata i snova
u njegovoj hiperfizičkoj pozadini.
trg vodoskoka pamti kako smo gubili i dobivali
svojstva – stjecali iskustvo kako steći iskustvo.


11.05.2017. u 18:18 • 5 KomentaraPrint#

petak, 05.05.2017.

manufakture proživljenosti


svako toliko iz slijepih ulica povijesti
na nezaštićene trgove otvorenih umova
vraćaju se nečasni intriganti, fabulisti,
krijumčareći krivotvorena, strojem izrađena
svjedočanstva – izmišljotine o pothvatima
lažnih junaka tek privremeno nepristupačnih
zbog guste magle onemogućenog biranja.

njihova sklonost k isticanju i obmanama,
njihova potreba da zarade na kopijama,
to što su smetnuli s uma da su originali
nastali u manufakturama proživljenosti,
i da imaju tragove uvjerenja i pristajanja,
ne pogoduju trgovini, ne dopiru do srži,
ne izazivaju uzdahe, ne rasprostiru se.

05.05.2017. u 19:34 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.04.2017.

ubikvitet


ime pietera brueghela starijeg izgovara
i piter brojgl i piter bruhel, ovisno
o osjećajnim odgovorima
na ubikvitet osjetilnosti.
kada kaže brojgl u slikarevoj je slici,
kada kaže bruhel, u slikarevoj je ruci.
slično izdvaja i riječi komad, riba, mačka,
cura, pička... čulnost je sveprisutna;
nudi se kao lorcina cordoba daleka i sama.
ali on prema njoj ide bez straha
kao da je dostižna, kao da je u njemu.

27.04.2017. u 18:17 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 20.04.2017.

džoni, a šta drugo znamo osim sebe


to je nevjerovatno. kako je sve to otišlo u pičku materinu.
ljudi su po sebi i nikakvi, bagra i đubrad.
i onda više ne možeš disati, a kamoli misliti pa nešto reći.

čangrizavi, dosljedni džoni štulić preko kurca odgovara
na pitanja novinarke o njegovom 64. rođendanu,
napinjući i izrabljujući emocije svojih odanih pristalica;
poistovjećujemo se s umjetnikom apatridski zaglavljenim
izvan prostora kojeg je obojao značenjima svoje glazbe.
razumijemo njegovu ljutnju, neravnotežu, uznemirenost...
guši ga klopka, prisebnim čini odbijanje probavljanja
okrutnosti, poniženja, sramoćenja. ne susteže se razlomiti
očekivanja, odbaciti pristojnost tumačenja i pripadnost
zajednici: kad čovjek nešto kaže, on misli na sebe,
secira sebe,a pripisuje drugom. a šta drugo zna osim sebe
.
vjerujemo, ali ispiremo višak tegobne istine i istinite tegobnosti,
nadoknađujemo pomanjkanje lakoće glazbom
umilianija, alessandronija, piccionija, ciprianija.
džoni, a šta drugo znamo osim sebe.

20.04.2017. u 17:58 • 7 KomentaraPrint#

srijeda, 12.04.2017.

vječno vraćanje istog


grad ništa nije primoralo
otvoriti svoje ulaze za proljeće.
ali svi su već bili premoreni
od vladavine zimskog nasilja,
strahovlade studeni,
kaznenih ekspedicija snijega i leda
i kostolomnih poruka
za neistomišljenika zimskog režima.
s postupnim dolaskom topline, boja,
mirisa i zvukova buđenja,
s legatom u izvođenja smjene,
u vječnom vraćanju istog,
oživljavaju paranoični
politički narcisi,
staccato njihovih mandatnih izvješća
o dolasku proljeća, blagdanske
zahvale na pruženoj podršci
i proročke najave o nastavku suradnje.
ti vjesnici proljeća,
a agenti neuništive zime,
koji najavljuju oslobađanje,
stanovnicima skidaju
odjeću zaštite od posljedica
povijesnog nevremena
i bacaju je na lomaču
na kojoj gori sloboda izbora.



12.04.2017. u 18:51 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 06.04.2017.

kruh i vino


u pećnicama medijskih pekara tijesto događaja
stvrdnjava se u svakidašnji kruh vijesti.
neizbirljivi zabadaju zube samo u tvrde kore,
lomljive naslove iznad šupljih, gnjecavih sadržaja:
outao se barry manilow, vodimo vas u dom
mirjane mikulec, šunjerga ubojica roditelja
doživio teški psihički slom, šest savjeta za vitak
struk do ljeta, postoji čak pet tipova ženskih guza...
a on je danas za sebe izdvojio: ljubav marcela
faber-fabriczyja za gospođicu lauru warroniggovu,
vojske noći, beograd za ponavljače, damu s psićem,
kolos iz maroussija, dućane cimetove boje...
on kao u objavi umače kruh u vino.



06.04.2017. u 18:22 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 30.03.2017.

uzeti ono najosnovnije


kaže joj kako više ne može
nizašto preuzeti odgovornost,
kako je potamnio iznutra,
kako u njega više ne dopiru
svjetlost i boje,
kako su njegovi luminali
zakriljeni
gustim zavjesama
neostvarenih očekivanja,
gorčine, hotimične osame
i umrtvljenosti duha.
kaže joj kako se spotiče
u mraku vlastite kuće.

govori mu kako je
njegovo razgrađivanje volje
pristajanje na život u sarkofagu,
kako je oporo mirenje
sa stanjem neprozirnosti
zazivanje bezizlaza,
kako je lako prepustiti se
omami ništavila,
kako je njegovo
sprječavanje samog sebe
odluka koju mora opozvati.
govori mu da uzme
ono najosnovnije
i zaputi se izvan sebe.


30.03.2017. u 19:06 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.03.2017.

u potrazi za prolazima u paralelni svemir



prolazi
u paralelni svemir
i drugu dimenziju
opstojanja,
nalaze se na tržnicama,
na užurbanim stjecištima
razmjene hrane i novca,
na prostorima gdje su
laži trgovaca i kupaca
prilagodljive i očekivane
(za razliku od laži prijatelja)
kao blato poslije kiše;
laži su pokretači
nadmetanja smotrenosti i
površnosti u igri
malih koristi.
tržnica je baza
za odlazak prema
marginalnom svemiru
u kome je najvažnija
nevažnost postizanja slave,
u kome glavnu riječ
vode odmetnuti zemljani,
spadala, lakrdijaši, rugla
u arlekinadama čija
neozbiljnost osvježava
od socijalne pristojnosti,
od suhih zakonitosti,
od stalnih provjera vjernosti.
u potrazi za portalima
u druge svjetove,
u bijegu od svakidašnjice,
nezadrživo, oči u oči, kupujemo
na tržnicama
sve - od smijeha do prošlosti.


23.03.2017. u 18:44 • 9 KomentaraPrint#

petak, 17.03.2017.

čudim se sebi začuđenom


svaki put se začudim
kada samog sebe začudim.
osim mene nitko oko mene
to više ne može;
ponekad slikari, pisci, muzičari
i drugi opsjenari.

čudim se sebi začuđenom
nad svojim susretima
s ljudima koji
mjehuriće mog straha
udišu kao pokretnu silu
za oživljavanje svojih sterilnih srca.

govorim im kao naprava
u koju se ubacuje novac:
kad sunce sija
i na groblju je veselo,
dobro gledam i odobravam,
za lošim se povodim.

uvijek se iznenadim
kada samog sebe iznenadim
dok skrivam svoju kuću
koprenama zabluda i zaziranja.
skrivenost je istina, istina je skrivena;
krivudave misli vode ravno k njoj.


17.03.2017. u 16:50 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.03.2017.

brod dreaming


čini mi se da sve više mladih žena
koje mi dolaze u susret
ili me zaobilaze dok sporo hodam brodom
na hladnom putu prema toplini nježnosti,
liči na mamu cass.
zanjišem se tada nehotice,
(možda to pažljivom oku izgleda lascivno)
i pjevam u sebi:
All the leaves are brown and the sky is grey
I've been for a walk on a winter's day.

te velike mamas u vrećastoj odjeći
i čizmama koje ne mogu zakopčati do kraja,
golemih grudi i ogromnih stražnjica,
nesigurno vuku četiri opterećenja:
višak kilograma,
manjak samopoštovanja,
pretjeranu količinu odricanja
i nedostatak umjerenosti.
te debeljuce, čini mi se, u srcima nose
toplinu snova o vitkom samoostvarenju,
iskreniju od smišljenih dijeta za lagane i gipke.

09.03.2017. u 17:38 • 14 KomentaraPrint#

petak, 03.03.2017.

pons asinorum


lifestyle postovi
klize mi
pred očima
u internetsku kloaku.
odupire se jedan s likom
glumice ume thurman,
dok puši na ulicama new yorka,
bez šminke,
u neuglednoj bež jakni
i sivim hlačama.
uma je bila,
sugerira pisakaralo,
gotovo neprepoznatljiva.

njezino bezbrižno lice
ostavlja dojam
nastambe slobode,
slobode
kao odupiranja
dogovoru o
pravilima odnosa
među ljudima.

dok gledam njen pogled,
zakretne sile zavisti
uvijaju mi um
pričvršćen
za ukopani
podobni zid
pristojnosti i očekivanja.
torzija me izbavlja.

glumičino ne pridržavanje
mjerila sustava
poput amara
potiče moje apetite
za odgrizanje potisnutog
i ja se
za vrijeme sunčanog dana
vidim
na ulicama svoga grada
u pidžami, s kosom
obojanom u bijelosivo,
u papučama,
s kišobranom.

ponašati se kao da si
pred bankrotom,
a raspolagati bogatstvom
ravnodušnosti
prema prisutnima,
ne skrivati svoje
apogejske postupke,
onemogućiti kovače
svog mozga,
razviti svoje jedrilje,
biti
pons asinorum*.

svjedno bi mi bilo
koliko su inteligentni
promatrači,
i bilo bi mi svejedno
što mi je svejedno
što sam neprepoznatljiv –
kao umi thurman.

03.03.2017. u 18:03 • 13 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.02.2017.

Zjenice u tami


Gle, nestale su stvari, nema kretnji,
a pred očima sve je bilo očito i sjajno,
tek u svijesti oživljeno, traje izražajno;
svijet su povezane tlapnje pune smetnji.

Ali, sve iščezlo tu je, isto kao što je bilo.
Tama je tihi mag s plaštem koji skriva;
gle, treba strpljivo, stvarnost je nerazoriva,
širenje zjenica vratit će ono što se izgubilo.

23.02.2017. u 15:12 • 9 KomentaraPrint#

petak, 17.02.2017.

Pogrešan broj


Stojimo na uglu skanjujući se.
Pita me gdje ćemo.
– Hajdemo još ravno.

Pored nas žure prolaznici
ruku zauzetih vrećicama
u kojima se naziru jabuke.

Prošlo je puno godina otkada je bio moj ilegalac
u Cvjetnom naselju. U tom sanjarskom dobu
naših života znali smo zaglibiti na neistraženom
teritoriju čulne gladi. Navijali smo stolni sat
koji je oponašao zvonjavu telefona, podizali slušalicu
i pred zgranutim curama govorili: pogrešan broj.

U izabranom neuglednom bifeu, nasuprot
natkrivenoj tržnici sa skromnom
ponudom voća i verdure,
on u našem gradu opet navija budilicu.

Zvoni njegova ponuda kako će mi
tekst o stomatološkom turizmu
predati u rukopisu. Ne dižem slušalicu.
– Ako želiš da ga objavim, moraš ga prekucati.
Nisam ti ja cure iz studentskog koje smo obmanjivanjem lovili!



17.02.2017. u 19:34 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.02.2017.

Susreti s razvalinama


Dok u potrazi za izgubljenim spokojstvom
koračam po pločnicima, postajem meta
za poznata lica koja se ne udubljuju;
vidim ih kako u svoje puške za presretanje
ubacuju dosadne verbalne metke,
čujem pucnjeve njihovog uličnog repertoara,
osjećam kako mi buše kožu od strpljenja.

Te razvaline propalog zdravlja i usahle žudnje,
zaboravile su kako se voli i kako je biti voljen,
odustale su od znatiželje i kretnji vlatitog duha
po nepoznatim i skliskim stazama svijeta u njima,
svele su se na razdražujuću usputnost, nevrijeme
koje me prisiljava otvoriti kišobran ravnodušnosti.

Slušam ih dok pile piljevinu svoje prošlosti,
gledam kako sječivom od televizijskih informacija
o drugima, i nezadovoljstva svojom djecom,
po drvetu života djeljaju oblike mržnje.

Dok koračam niz pločnike svog grada
zavidim usredotočenim šahistima na klupama,
jer se, predano šuteći, razumiju, dok za njih,
prema pravilima, bitke vode figure na ploči.







09.02.2017. u 18:28 • 11 KomentaraPrint#

petak, 03.02.2017.

slobodni baloni


osamljeni su slobodni baloni
bez kormila i pogona
bez posade i starješinstva
bez bremena uzajamnosti
bez opterećenja dužnostima
bez mrtvog tereta obećanja.
osamljeni su odabrali visine
i iz gondola odbacili su vreće
ljudskog balasta; ostale su sprave
za mjerenje i snimanje vrijednosti
lebdenja, okomitog trajanja bez uporišta.
osamljeni su slobodni baloni
ustrajno svoji iznad zajedničkog tla,
ispunjeni toplom lakoćom odbacivanja,
okruženi hladnom težinom prihvaćanja.

03.02.2017. u 18:47 • 16 KomentaraPrint#

petak, 27.01.2017.

prijateljstvo


slavni pisac iz aracataca napisao je u nekoj
svojoj uspješnoj knjizi da je pravi prijatelj
ona osoba koja te drži za ruku, a dodiruje tvoje srce.
nisi to htio, a možda i jesi, svejedno, ali dogodilo ti se:
od trena kada progledaš sve dok ne sklopiš oči
ulazeći u tamu, u carstvo snova, u predaju,
za sve vrijeme svoje budnosti u dugim teškim etapama
traganja za odgovorima o značenjima sklonosti,
tvoje ruke ostaju prazne, i tvoje je srce golo i hladno.
tješiš se vjerujući mu kada kaže – ne plači zato
što je završilo. smij se zato što se dogodilo!



27.01.2017. u 18:24 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (5)
Veljača 2017 (4)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (5)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (4)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (4)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (4)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (4)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (5)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (7)

Opis bloga

Ja u svijetu, svijet u meni

Bookmark

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se