Potok42

petak, 23.06.2017.

Ravnodušnost



Charlesu Bukowskom

Ravnodušnost je ne oduprijeti se
prethodnicama izdaje i predrasuda.

Ravnodušnost je odvraćanje pogleda
od napuštenog psa slomljenih nogu.

Ravnodušnost je maska
koju nosi strah od smrti.

Ravnodušnost je kiselina
za moć postojanja i hrđa ljubavi.

Ravnodušnost je ražalovana sućut.

Ravnodušnost je zagoren ručak.

Ravnodušnost je sudjelovanje
u pobuni - na internetu.

Ravnodušnost je sin
koji ne osjeća bol tvojih slomljenih kostiju.

Ravnodušnost je fanatik smrti
s eksplozivom oko tijela.

Ravnodušnost su prijatelji
koji u vožnji gledaju samo u retrovizor.

Ravnodušnost je mir
koji nije suprotnost ratu.

Ravnodušnost je tišina na tržnici.

Ravnodušnost je kada su oči suhe
dok iz vagona izvlače stoku na klanje.

Ravnodušnost je odustajanje
i od neuspjelih pokušaja.

Ravnodušnost je mrtva strast
ugušena garotom u tvojim rukama.

Ravnodušnost su uspomene
koje ne zazvone poput navijenog sata.

Ravnodušnost je kraj početka kraja.

Ravnodušnost je šetnja korzom 2017. godine.

Ravnodušnost je pobjeda poraza.

Ravnodušnost je savjet da
na buvljaku ipak kupi
preostalu drugu knjigu Romana o Londonu.

Ravnodušnost je ono što se događa drugima
kada ne mare za tebe.

Ravnodušnost je ono što se događa tebi
kada ne mariš za druge.

Ravnodušnost je ovrha zbog
neplaćenih računa ljubavi.

Ravnodušnost je žedni golub na simsu,
neusisani sag, zametnuti recepti, osušeni kruh.

Ravnodušnost su sunčane naočale
koje se nosi u polutami.



23.06.2017. u 17:47 • 11 KomentaraPrint#

petak, 16.06.2017.

pukotina


za sve njih, za sve vas

između nas je ponor.
gledam u njega
i preko njega.
odvojeni,
dovikujemo se,
a bili smo
nečujna gondvana
bez potrebe za glasovima.
ne sjećam se početka,
nastanka pukotine – mjesta
na kojem su se
rascijepili naši kontinenti.
ne mogu se prisjetiti
zvukova razlamanja
i zašto je napukla čvrstina.
ne znam zbog čega smo
zanemarili prslinu,
širenje praznine.
sada je kasno,
između nas je
provalija.
mi smo dva reljefa,
a bili smo cjelina, zbijeni,
bez straha od poniranja.
razdvojeni
dovikujemo se
i ne čujemo se.

16.06.2017. u 15:49 • 3 KomentaraPrint#

subota, 10.06.2017.

Oslobađanje


S početkom ljeta dani postaju zajapureni,
trkači isplaženih jezika, posustali, iscijeđeni.
S početkom ljeta dani postaju bijelocrveni,
užarene taljevine iz visoke peći sunca.
Stvrdnu se tek u suton, u polutami kuća,
ali ne koliko je potrebno, da bi se osjetila
okrepa stalnosti i poraz povratka vreline.
U to doba položaje ispod svjetiljki
sitne, bestežinske muhe osvajaju na juriš,
dolijećući i pored navučenih, gustih zavjesa,
uzbibanih kovitlacima provjetravanja,
i započinju bešumnu vrtnju i sudaranja.
Njihovo flipersko komešanje uznemiruje
stanare i oni odlučuju kako će primijeniti
savjet za odvraćanje: u najlonsku vrećicu,
dopola napunjenu vodom, ubacit će kovanice,
i objesiti ju ispred balkonskih vrata ili prozora.
Bljeskovi svjetlosti vode nalikuju paučini,
a novčići pauku. Skrivene strahove treba potaknuti.

S početkom ljeta neke žene hrabrije traže izlaze
iz dubokih tunela svoje depresije; hoće van,
na svjetlo postojanja bez jadanja i skrušenosti.
S početkom ljeta neke žene spremnije istražuju
ukočenost vlastitog tijela i njegovu upotrebu.
U potrazi za protuotrovom za umrtvljujuće
postupanje po navikama, ubrizgano pod kožu
dodijeljene uloge, s htijenjem da se skinu s igle,
ovisnice o neutješnosti postaju klijentice
u profesionalnim salonima za masažu vagine.
Na stolu leže u položaju leptira, dišu u ritmu
oslobađanja od tenzija i emocionalne zatvorenosti.
Mirisne yoni pare, eterična ulja i nježni
pokreti maserki opuštaju mišiće njihovih vulvi,
i klijenticama se na kraju seanse raspada lice
od orgazmičkih grčeva. Pritajene strasti treba obodriti.



10.06.2017. u 16:50 • 9 KomentaraPrint#

petak, 02.06.2017.

Sjaj


Uočljivo se gubi sjajni premaz
glatke vanjštine tvoje prisutnosti,
nezadrživo se gule plohe odbljesaka;
hrapavost te vodi do neuočljivosti.

Postaješ im suton, napor za zjenice,
ali u nutrini ne blijede snaga i zanos;
glatki sjaj nadomješta ti balzam osame,
blještiš sferom duha, hrapavosti usprkos.

02.06.2017. u 18:47 • 9 KomentaraPrint#

petak, 26.05.2017.

skrivanje


ne skloniš li se u dubine,
na dno bistrog potoka vlastitosti,
ispod zaobljenog kamena rasuđivanja,
obraslog mahovinom opreza –
ulovit će te, oguliti kožu,
iskoristiti za nova dostignuća.
trzat ćeš se poput žabljih mišića
između tvrdih metalnih razmatranja,
kao sredstvo kao dokaz
za nekog političkog luigi galvanija.
prenosit ćeš podražaje ideja,
bit ćeš nabijen stranim smislom,
bit ćeš napet i prisiljen svjedočiti,
kroz tebe će strujati naboj dobrobiti za sve.
ne skriješ li se ispod površine utjecaja,
bit ćeš razdvojen od samog sebe,
kao žablji kraci od žablje glave.

26.05.2017. u 20:01 • 7 KomentaraPrint#

petak, 19.05.2017.

Ulomci bez naslova


Njihove zviždaljke:
glasonoše uzavrele krvi,
zvučni oglas da je gotovo.

Njihova odjeća:
odmak od pokoravanja,
šareni podatak da je počelo.

Ponada se: maturanti su vječni.

...

Godišnjice podsjećaju
na sve veću udaljenost između
topline iskrenosti
i studeni zaborava.
Zato ne želi vidjeti
njihova okupljena ukočena lica
ni slušati kakvi su bili u razredu.

Siguran je: o nekad ni ponekad.

...

Padne s bicikla
sa svoje visine
na beton.
Slomije rebro;
gotovo svi mu natuknu
priču o prvom čovjeku i ženi.
Utiskuju Knjigu postanka
i u ovaj događaj.
U redu, ali on nije Adam,
on je Job.

...

Nema dugova,
nema potraživanja;
to je cijena njegove osame –
ne biti trgovac,
ali i ne biti roba.

...

Jučer za stolom,
punom mirisnih jela,
osvjetljenih svibanjskim suncem,
po prvi put osjeti
zahvalnost za darove.
I kaže to naglas.

...

Kaže mu ako prestane
kako će sve razočarati,
kako će sve obesmisliti,
kako će smanjiti očekivanja,
kako će napustiti bitku...
Kaže mu ti si kao morski pas
koji ugiba kada prestane plivati.
Pomisli: nisam morski, ali jesam pas
koji reži, bez lanca, gladan.

...

Ponekad ih izaziva govoreći
da se slaže s Voltaireom
koji je o ženi pisao da je
biće koje se oblači, brblja i svlači.
Jedne izaziva dok brbljaju,
a druge pomažući im da se svuku.







19.05.2017. u 18:25 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.05.2017.

trg vodoskoka


trg vodoskoka pamti šetnje
naše nezapriječene mladosti
kao lavu koja je nadirala
iz devet ulaza i nezaustavljivo
se razlijevala po njemu –
koridorskoj pozornici grada.
bili smo članovi bratskog amaterskog
ansambla kazališta u kojem smo
igrali komade o nezadrživim nastojanjima odrastanja,
svi u pozama sudaca starima i staromodnom.
vladar neobuzdanih sila životnosti,
promatrao je sa svog prijestolja
prodorne igre naše životne snage,
poklanjajući bukete obećanja,
rasipajući žovijalnu dobrostivost,
razvezujući našu suzdržanost.
a iznad glava, ispod neba lebdio je
duh neugrožene jednakopravosti,
duh pravedne razmjene darežljivosti.
pozornica je drhtala u groznici
preobrazbi i mi smo je koristili
kao poletnu stazu, modno sudište,
zakrivljeni prostor fatalnih susreta,
učionicu bez zidova, prozora i sata...
na trgu vodskoka – duhovnom središtu grada,
postavljenom na samom njegovom obodu,
na istoprostornom početku i kraju,
uz rijeku, gdje beton završava i doživljava
privremeni poraz – mi smo opčinjeni,
uznemireni do vibrantnosti,
omamljeni, inicijacijski upijali u sebe
anatomske, kemijske i fiziološke činjenice
koje su u nama sazrijevale (gubile neusiljenu radost)
u mitsko-ritualno značenje života i postojanja,
u spremnost za ostvarenje pothvata i snova
u njegovoj hiperfizičkoj pozadini.
trg vodoskoka pamti kako smo gubili i dobivali
svojstva – stjecali iskustvo kako steći iskustvo.


11.05.2017. u 18:18 • 5 KomentaraPrint#

petak, 05.05.2017.

manufakture proživljenosti


svako toliko iz slijepih ulica povijesti
na nezaštićene trgove otvorenih umova
vraćaju se nečasni intriganti, fabulisti,
krijumčareći krivotvorena, strojem izrađena
svjedočanstva – izmišljotine o pothvatima
lažnih junaka tek privremeno nepristupačnih
zbog guste magle onemogućenog biranja.

njihova sklonost k isticanju i obmanama,
njihova potreba da zarade na kopijama,
to što su smetnuli s uma da su originali
nastali u manufakturama proživljenosti,
i da imaju tragove uvjerenja i pristajanja,
ne pogoduju trgovini, ne dopiru do srži,
ne izazivaju uzdahe, ne rasprostiru se.

05.05.2017. u 19:34 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.04.2017.

ubikvitet


ime pietera brueghela starijeg izgovara
i piter brojgl i piter bruhel, ovisno
o osjećajnim odgovorima
na ubikvitet osjetilnosti.
kada kaže brojgl u slikarevoj je slici,
kada kaže bruhel, u slikarevoj je ruci.
slično izdvaja i riječi komad, riba, mačka,
cura, pička... čulnost je sveprisutna;
nudi se kao lorcina cordoba daleka i sama.
ali on prema njoj ide bez straha
kao da je dostižna, kao da je u njemu.

27.04.2017. u 18:17 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 20.04.2017.

džoni, a šta drugo znamo osim sebe


to je nevjerovatno. kako je sve to otišlo u pičku materinu.
ljudi su po sebi i nikakvi, bagra i đubrad.
i onda više ne možeš disati, a kamoli misliti pa nešto reći.

čangrizavi, dosljedni džoni štulić preko kurca odgovara
na pitanja novinarke o njegovom 64. rođendanu,
napinjući i izrabljujući emocije svojih odanih pristalica;
poistovjećujemo se s umjetnikom apatridski zaglavljenim
izvan prostora kojeg je obojao značenjima svoje glazbe.
razumijemo njegovu ljutnju, neravnotežu, uznemirenost...
guši ga klopka, prisebnim čini odbijanje probavljanja
okrutnosti, poniženja, sramoćenja. ne susteže se razlomiti
očekivanja, odbaciti pristojnost tumačenja i pripadnost
zajednici: kad čovjek nešto kaže, on misli na sebe,
secira sebe,a pripisuje drugom. a šta drugo zna osim sebe
.
vjerujemo, ali ispiremo višak tegobne istine i istinite tegobnosti,
nadoknađujemo pomanjkanje lakoće glazbom
umilianija, alessandronija, piccionija, ciprianija.
džoni, a šta drugo znamo osim sebe.

20.04.2017. u 17:58 • 7 KomentaraPrint#

srijeda, 12.04.2017.

vječno vraćanje istog


grad ništa nije primoralo
otvoriti svoje ulaze za proljeće.
ali svi su već bili premoreni
od vladavine zimskog nasilja,
strahovlade studeni,
kaznenih ekspedicija snijega i leda
i kostolomnih poruka
za neistomišljenika zimskog režima.
s postupnim dolaskom topline, boja,
mirisa i zvukova buđenja,
s legatom u izvođenja smjene,
u vječnom vraćanju istog,
oživljavaju paranoični
politički narcisi,
staccato njihovih mandatnih izvješća
o dolasku proljeća, blagdanske
zahvale na pruženoj podršci
i proročke najave o nastavku suradnje.
ti vjesnici proljeća,
a agenti neuništive zime,
koji najavljuju oslobađanje,
stanovnicima skidaju
odjeću zaštite od posljedica
povijesnog nevremena
i bacaju je na lomaču
na kojoj gori sloboda izbora.



12.04.2017. u 18:51 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 06.04.2017.

kruh i vino


u pećnicama medijskih pekara tijesto događaja
stvrdnjava se u svakidašnji kruh vijesti.
neizbirljivi zabadaju zube samo u tvrde kore,
lomljive naslove iznad šupljih, gnjecavih sadržaja:
outao se barry manilow, vodimo vas u dom
mirjane mikulec, šunjerga ubojica roditelja
doživio teški psihički slom, šest savjeta za vitak
struk do ljeta, postoji čak pet tipova ženskih guza...
a on je danas za sebe izdvojio: ljubav marcela
faber-fabriczyja za gospođicu lauru warroniggovu,
vojske noći, beograd za ponavljače, damu s psićem,
kolos iz maroussija, dućane cimetove boje...
on kao u objavi umače kruh u vino.



06.04.2017. u 18:22 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 30.03.2017.

uzeti ono najosnovnije


kaže joj kako više ne može
nizašto preuzeti odgovornost,
kako je potamnio iznutra,
kako u njega više ne dopiru
svjetlost i boje,
kako su njegovi luminali
zakriljeni
gustim zavjesama
neostvarenih očekivanja,
gorčine, hotimične osame
i umrtvljenosti duha.
kaže joj kako se spotiče
u mraku vlastite kuće.

govori mu kako je
njegovo razgrađivanje volje
pristajanje na život u sarkofagu,
kako je oporo mirenje
sa stanjem neprozirnosti
zazivanje bezizlaza,
kako je lako prepustiti se
omami ništavila,
kako je njegovo
sprječavanje samog sebe
odluka koju mora opozvati.
govori mu da uzme
ono najosnovnije
i zaputi se izvan sebe.


30.03.2017. u 19:06 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.03.2017.

u potrazi za prolazima u paralelni svemir



prolazi
u paralelni svemir
i drugu dimenziju
opstojanja,
nalaze se na tržnicama,
na užurbanim stjecištima
razmjene hrane i novca,
na prostorima gdje su
laži trgovaca i kupaca
prilagodljive i očekivane
(za razliku od laži prijatelja)
kao blato poslije kiše;
laži su pokretači
nadmetanja smotrenosti i
površnosti u igri
malih koristi.
tržnica je baza
za odlazak prema
marginalnom svemiru
u kome je najvažnija
nevažnost postizanja slave,
u kome glavnu riječ
vode odmetnuti zemljani,
spadala, lakrdijaši, rugla
u arlekinadama čija
neozbiljnost osvježava
od socijalne pristojnosti,
od suhih zakonitosti,
od stalnih provjera vjernosti.
u potrazi za portalima
u druge svjetove,
u bijegu od svakidašnjice,
nezadrživo, oči u oči, kupujemo
na tržnicama
sve - od smijeha do prošlosti.


23.03.2017. u 18:44 • 9 KomentaraPrint#

petak, 17.03.2017.

čudim se sebi začuđenom


svaki put se začudim
kada samog sebe začudim.
osim mene nitko oko mene
to više ne može;
ponekad slikari, pisci, muzičari
i drugi opsjenari.

čudim se sebi začuđenom
nad svojim susretima
s ljudima koji
mjehuriće mog straha
udišu kao pokretnu silu
za oživljavanje svojih sterilnih srca.

govorim im kao naprava
u koju se ubacuje novac:
kad sunce sija
i na groblju je veselo,
dobro gledam i odobravam,
za lošim se povodim.

uvijek se iznenadim
kada samog sebe iznenadim
dok skrivam svoju kuću
koprenama zabluda i zaziranja.
skrivenost je istina, istina je skrivena;
krivudave misli vode ravno k njoj.


17.03.2017. u 16:50 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.03.2017.

brod dreaming


čini mi se da sve više mladih žena
koje mi dolaze u susret
ili me zaobilaze dok sporo hodam brodom
na hladnom putu prema toplini nježnosti,
liči na mamu cass.
zanjišem se tada nehotice,
(možda to pažljivom oku izgleda lascivno)
i pjevam u sebi:
All the leaves are brown and the sky is grey
I've been for a walk on a winter's day.

te velike mamas u vrećastoj odjeći
i čizmama koje ne mogu zakopčati do kraja,
golemih grudi i ogromnih stražnjica,
nesigurno vuku četiri opterećenja:
višak kilograma,
manjak samopoštovanja,
pretjeranu količinu odricanja
i nedostatak umjerenosti.
te debeljuce, čini mi se, u srcima nose
toplinu snova o vitkom samoostvarenju,
iskreniju od smišljenih dijeta za lagane i gipke.

09.03.2017. u 17:38 • 14 KomentaraPrint#

petak, 03.03.2017.

pons asinorum


lifestyle postovi
klize mi
pred očima
u internetsku kloaku.
odupire se jedan s likom
glumice ume thurman,
dok puši na ulicama new yorka,
bez šminke,
u neuglednoj bež jakni
i sivim hlačama.
uma je bila,
sugerira pisakaralo,
gotovo neprepoznatljiva.

njezino bezbrižno lice
ostavlja dojam
nastambe slobode,
slobode
kao odupiranja
dogovoru o
pravilima odnosa
među ljudima.

dok gledam njen pogled,
zakretne sile zavisti
uvijaju mi um
pričvršćen
za ukopani
podobni zid
pristojnosti i očekivanja.
torzija me izbavlja.

glumičino ne pridržavanje
mjerila sustava
poput amara
potiče moje apetite
za odgrizanje potisnutog
i ja se
za vrijeme sunčanog dana
vidim
na ulicama svoga grada
u pidžami, s kosom
obojanom u bijelosivo,
u papučama,
s kišobranom.

ponašati se kao da si
pred bankrotom,
a raspolagati bogatstvom
ravnodušnosti
prema prisutnima,
ne skrivati svoje
apogejske postupke,
onemogućiti kovače
svog mozga,
razviti svoje jedrilje,
biti
pons asinorum*.

svjedno bi mi bilo
koliko su inteligentni
promatrači,
i bilo bi mi svejedno
što mi je svejedno
što sam neprepoznatljiv –
kao umi thurman.

03.03.2017. u 18:03 • 13 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.02.2017.

Zjenice u tami


Gle, nestale su stvari, nema kretnji,
a pred očima sve je bilo očito i sjajno,
tek u svijesti oživljeno, traje izražajno;
svijet su povezane tlapnje pune smetnji.

Ali, sve iščezlo tu je, isto kao što je bilo.
Tama je tihi mag s plaštem koji skriva;
gle, treba strpljivo, stvarnost je nerazoriva,
širenje zjenica vratit će ono što se izgubilo.

23.02.2017. u 15:12 • 9 KomentaraPrint#

petak, 17.02.2017.

Pogrešan broj


Stojimo na uglu skanjujući se.
Pita me gdje ćemo.
– Hajdemo još ravno.

Pored nas žure prolaznici
ruku zauzetih vrećicama
u kojima se naziru jabuke.

Prošlo je puno godina otkada je bio moj ilegalac
u Cvjetnom naselju. U tom sanjarskom dobu
naših života znali smo zaglibiti na neistraženom
teritoriju čulne gladi. Navijali smo stolni sat
koji je oponašao zvonjavu telefona, podizali slušalicu
i pred zgranutim curama govorili: pogrešan broj.

U izabranom neuglednom bifeu, nasuprot
natkrivenoj tržnici sa skromnom
ponudom voća i verdure,
on u našem gradu opet navija budilicu.

Zvoni njegova ponuda kako će mi
tekst o stomatološkom turizmu
predati u rukopisu. Ne dižem slušalicu.
– Ako želiš da ga objavim, moraš ga prekucati.
Nisam ti ja cure iz studentskog koje smo obmanjivanjem lovili!



17.02.2017. u 19:34 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.02.2017.

Susreti s razvalinama


Dok u potrazi za izgubljenim spokojstvom
koračam po pločnicima, postajem meta
za poznata lica koja se ne udubljuju;
vidim ih kako u svoje puške za presretanje
ubacuju dosadne verbalne metke,
čujem pucnjeve njihovog uličnog repertoara,
osjećam kako mi buše kožu od strpljenja.

Te razvaline propalog zdravlja i usahle žudnje,
zaboravile su kako se voli i kako je biti voljen,
odustale su od znatiželje i kretnji vlatitog duha
po nepoznatim i skliskim stazama svijeta u njima,
svele su se na razdražujuću usputnost, nevrijeme
koje me prisiljava otvoriti kišobran ravnodušnosti.

Slušam ih dok pile piljevinu svoje prošlosti,
gledam kako sječivom od televizijskih informacija
o drugima, i nezadovoljstva svojom djecom,
po drvetu života djeljaju oblike mržnje.

Dok koračam niz pločnike svog grada
zavidim usredotočenim šahistima na klupama,
jer se, predano šuteći, razumiju, dok za njih,
prema pravilima, bitke vode figure na ploči.







09.02.2017. u 18:28 • 11 KomentaraPrint#

petak, 03.02.2017.

slobodni baloni


osamljeni su slobodni baloni
bez kormila i pogona
bez posade i starješinstva
bez bremena uzajamnosti
bez opterećenja dužnostima
bez mrtvog tereta obećanja.
osamljeni su odabrali visine
i iz gondola odbacili su vreće
ljudskog balasta; ostale su sprave
za mjerenje i snimanje vrijednosti
lebdenja, okomitog trajanja bez uporišta.
osamljeni su slobodni baloni
ustrajno svoji iznad zajedničkog tla,
ispunjeni toplom lakoćom odbacivanja,
okruženi hladnom težinom prihvaćanja.

03.02.2017. u 18:47 • 16 KomentaraPrint#

petak, 27.01.2017.

prijateljstvo


slavni pisac iz aracataca napisao je u nekoj
svojoj uspješnoj knjizi da je pravi prijatelj
ona osoba koja te drži za ruku, a dodiruje tvoje srce.
nisi to htio, a možda i jesi, svejedno, ali dogodilo ti se:
od trena kada progledaš sve dok ne sklopiš oči
ulazeći u tamu, u carstvo snova, u predaju,
za sve vrijeme svoje budnosti u dugim teškim etapama
traganja za odgovorima o značenjima sklonosti,
tvoje ruke ostaju prazne, i tvoje je srce golo i hladno.
tješiš se vjerujući mu kada kaže – ne plači zato
što je završilo. smij se zato što se dogodilo!



27.01.2017. u 18:24 • 9 KomentaraPrint#

petak, 20.01.2017.

susreti koji se neće dogoditi


kod tržnice, na uglu još neočišćenom od snijega,
pitam ga za zdravlje i majku, a on ne odgovara,
ali me, istovremeno ogorčen i ponosan, obavještava
kako je istaknutom gsm operateru s tri velika slova,
napisao prigovor na njihovu nemarnost. baš ovako
sam im se istresao, viče: važno je da ste se vi meni
zahvalili na upitu, a za obrazloženje vas boli kurac!!
hoću odgovor na svoje traženje! razumijete?!
to što vas boli kurac, mene boli kurac.
doći će odgovor, kažem mu, nemarni su jer
znaju da si njihova lovina u mreži mobitelskih veza.
ovakvi susreti događaju mi se prečesto
kao govna kanti za nuždu u zatvorima; i kad su u
pravu, nezadovoljnici budu tekuće naporni i bezočni,
smrde na samoživost, uskotračnost i sirovost.
udaljavajući se od trajnožarećeg poznanika
pomislio sam na susrete koji se više nikada
neće dogoditi: s pokojnim dragim prijateljima i ocem,
s mirisnim dodirima djetinjstva, s epidemičnim
smijehom djevojčica vršnjakinja, s agavom u trogiru,
na čiji sam debeli list urezao - sb 21. 7. 19.1.,
s čitanjem koje je zazivalo na avanturu i osvajanja,
s crnim mačkom koga je ubio razjareni susjed,
s njom ispod sata na trgu republike u zagrebu,
sa svojom djecom dok im rastu zubi i iskustvo,
s bojažljivim samim sobom prvog dana škole...
susreti koji se nikada neće dogoditi priča su
o vremenima koja poniru i o sjećanjima koja izviru.



20.01.2017. u 20:00 • 6 KomentaraPrint#

petak, 13.01.2017.

ja as, ja drvo


tamanimo otkoštene pohane vruće zabatke,
pijuckamo hladna pića i glasno sanjarimo, kao u
bajginoj pjesmi, o najboljim ženama pored nas.
između zalogaja kaže mi prijateljev brat
pametan si čovjek, valjda znaš ako želiš jabuku
moraš protresti drvo. dodaje da je par jači od asa.
teško se ne složiti s njim. njih su dvojica
protresla svako stablo ispod kojeg su prošli.
složno i zajedno nadvladali su najglasovitije i
najbolje. a ja sam bio zadovoljan hladom ispod
rodne krošnje, bez želje, bez gladi, bez zahtjeva,
ja as, ja drvo. pita me prijateljev brat znam li kako
iskoristiti osobu koja posjeduje nekontrolirani
društvenu utjecaj. zamoliš ju, kaže, za pomoć tako
da se ne miješa. činjenje je moćno kao i nečinjenje.
a ja as, ja drvo od takvih ne tražim ništa i isto dobijem .

13.01.2017. u 18:32 • 5 KomentaraPrint#

petak, 06.01.2017.

tuga


jesmo li to mi – upitao sam se u subotnje dopodne,
dok smo sjedili na terasi kafića nedaleko uskomešane
tržnice od koje smo se odmaknuli s grincajgom u najlonu.
žmirkali smo na hladnom suncu nastojeći da nam barem
izgovorene misli budu prilagođene poput pogleda i žive mete.
sve te vjetrovite godine bez milosti su iza sebe ostavile
opustošeni krajolik naših lica. u oskudnosti nepovrata,
pod zemljom mog i njegovog čela, isušeni osjećaji čekali su
da ih natopi kiša smijeha potomaka, a ne zajedničke uspomene
prekrivene prašinastom paučinom prolaznosti i uzaludnosti.
jesmo li to mi – upitao sam se u subotnje dopodne,
dok sam s prijateljem razmjenjivao znane, otrcane izvještaje.
a na naše obrise padale su sitne povezujuće kapljice tuge.


06.01.2017. u 18:19 • 8 KomentaraPrint#

petak, 30.12.2016.

večeras recikliramo


tvoji dani su od samog jutra starudija,
dotrajali, neudobni; plašiš se krenuti na put
s tim karampanama prema pozornici na kojoj
izvodiš repertoar poistovjećivanja sa samim sobom –
nihilističke tirade i monodramu do vrha punu
uzaludnih pokušaja, opravdanja i iščekivanja ništavila.

večeras recikliramo (glumac i redatelj predstave).
prerađujemo ustaljeno, izlizano, slomljeno.
večeras istrošene nazore, načela i vjerovanja
u stanje upotrebe dovodiš svojim tijelom.
večeras nećeš samo govoriti, večeras ćeš gorjeti.

30.12.2016. u 16:32 • 7 KomentaraPrint#

petak, 23.12.2016.

U njoj


U ruci glatka u očima sjajna,
ublažava umor, daje miran san;
očekuješ korist, nije to tajna,
ne sumnjaš, njen plod je mirisan.

Grizeš, kušaš, žmiriš od slasti.
Nudi se, nestaje u sočnoj muci,
ali nije samo tvoja, ona je u vlasti
drugoga; sve pokvari crv u jabuci.

23.12.2016. u 17:47 • 11 KomentaraPrint#

petak, 16.12.2016.

Laž


I

Naknadnost, skrivenost, ograničenost –
orijentiri na putovanju prema kraju iznenađenosti,
s onu stranu zrcala, bez priziva sudu za tobožnjost.

II

Istrošenost, tlapnje, uspomene, nadanje –
počela emocionalne forenzike za istraživanje
živih mrtvaca prijateljstva i ljubavi.

III

Nedostaci, nedovršenosti, zlonamjernosti, zablude –
vanjština leđa povijesti jer je refraktor usmjeren
u pisarnicu neba, u idee fixe, u uskogrudnost.

16.12.2016. u 19:10 • 8 KomentaraPrint#

petak, 09.12.2016.

tko je kriv


ni naprijed ni nazad kao na cesti,
u autu iza širokog kamiona u koji
smetlari prazne kante za smeće.
ili zbunjeno lutati u potrazi za ulazom
u vlastitu kuću kao u amarcordu
zdvojan tittin djed u magli.

otežavaju pokret bezočnici podsjećanjem na
društvenu korist odvoženja otpada,
rugaju se oni vezani lancima za svoja vrata,
tješe ravnodušni da vrijeme mora jednom stati.

tko je kriv – izabrani ili oni koji su ih izabrali –
za raspored u prometu, za sve gušću maglu?
sugestija uznemirenosti jača je od gravitacije
i vremena; lebdimo izvan sebe bez uporišta.

09.12.2016. u 16:56 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.12.2016.

moj vlak stoji


već treći vikend zaredom stručnjaci za prognozu vremena
ponavljaju najave dolaska hladnoće i snijega, prijete kartama
područja sa sniženim tlakom zraka. ne krećite na put
bez zimske opreme, savjetuju; iz ekrana struji studen i
opasnost nedoživljene kataklizme. i ništa. vrijeme ih ne sluša.
ipak, moj vlak stoji i stenje kao lovrakov u snijegu.
pridržava se unutrašnjih predviđanja o nemogućim putovanjima
u bicko selo, tomicu, prema zapadnim krajevima uz savu, zagrebu.
pišem izvještaje o općim i mjesnim vremenskim neprilikama
i njihovom utjecaju na mentalnu pokretnost, sam u kupeu,
prisjećajući se nekadašnje vreve, smijeha, strasti, suputnika.
predrag lucić dobro definira to stanje promjene vremena:
najzad, ne samo da smo bili tim; bili smo i prijatelji
koji su, znajući da će uvijek dobiti istinu –
ma kakva da je – imali običaj da jedan od drugoga
traže mišljenje o tekstu koji su napisali. I to mi,
vjerujte, danas najviše nedostaje.

čini mi se da se zanosim nekadašnjim putovanjima kao i svi
koji se prisjećaju svojih avantura sjedeći doma pred ekranom,
jer je zima uzajamnosti, sjećam se, oduvijek ometala moj vlak.

01.12.2016. u 18:47 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (5)
Veljača 2017 (4)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (5)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (4)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (4)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (4)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (4)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (5)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (9)
Srpanj 2013 (8)

Opis bloga

Ja u svijetu, svijet u meni

Bookmark

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se