OLIVER
Eto, umro je naš dragi Oliver, pjevač ljubimac svih generacija.
Svojim izvedbama je davao poseban pečat pjesmama mediteranskog ugođaja, koje su lako pamtljive i razumljive ali nikad banalne. On, doduše, nije bio kantautor ali je uživao povjerenje pravih tekstopisaca i skladatelja a publika je uvijek znala cijeniti taj spoj teksta , melodije i izvedbe.
I sama Oliverova pojava te komunikacija s gledalištem doprinijeli su da je postao NAŠ a to će, nadam se i ostati.
Kao vjernica molim za pokoj njegove duše.
SVETA ANA
KRAJ KAPELE SVETE ANE
Pronađe se mnoga lijepa strana
Al sreću čutim ponajveću tada
Kad se sjetim mladenačkih dana
Slušam pjesmu mojih prijatelja
Slušam pjesme radosti veselja
Vidim dragu što me sad ostavlja
Nju mi srce još ne zaboravlja
Kraj kapele svete Ane, prošla je mladost naša sva
Mala tek klupa ona, sve slatke tajne pričat zna
Tamo sprovodili smo sretne dane
U zagrljaju ljubavnom, u carstvu prirodnom
Kraj kapele svete Ane
U Samoborskom divnom kraju tom
Ovom pjesmom želim SRETAN IMENDAN svim Anama, Ankama, Ankicama, Anitama, Ančicama, Anelama, Anjama!
Posebno ću čestitat mojoj kćeri Ankici, sestri Ani i nećakinji Ani!
Skoro sam zaboravila na Joakime, Akime i sl. (jer nijednoga nisam susrela u životu, osim ako nisam znala).
I njima želim SRETAN IMENDAN!
Osvrt na sport jedne žene iz naroda
Ovih dana smo svjedoci kako nas sport može ujediniti. Dočeci bez incidenata, bez neukusnih povika i ijedne primjedbe na račun nacionalnosti pojedinog "vatrenog", na žalost zlogukih "čuvara" hrvatske demokracije iz svijeta medija pokazali su da narod želi i cijeni slogu i i da je željan radosti. Posebno raduje veliki udio mladih u sveopćem slavlju
Na državnim institucijama je odgovornost da jačanjem pravne države osigura i druge, realnije, izvore radosti svojih podanika.
KAVA
( Mala povijest „droge“ u mojem sedamdesetogodišnjem sjećanju)
Još dok sam bila dite znala san da moja mater voli kavu. Tada je to bila dosta skupa sirovina, zelenkasta zrna koja su domaćice pržile u bruštulinu, posudi koja se umećala u otvor na ploči špahera na drva tako da joj dno i stijenke budu što bliže vatri. Na poklopcu je bila ručka kojom se pokretala svojevrsna miješalica da se zrnje kave ravnomjerno prži (bruštulaje) do tamno-kafene boje, uz širenje vonja po cilom komšiluku. Mi smo imali drveni mlinac sa lipin škafetinon, a ja san uvik bila đeloža na Tonu Zanzininu radi njezinog valjkastog, mesinganog mlinca.
Najveći gušt je bilo ispijanje iz malih ćikarica i gatanje iz fundaća, normalno, za šalu. Ali nekad se kava morala zaminit Divkon.
Sićan se kad smo prolazili priko Potoka kako je Mare Raosova vikala sa terace: „Ivka, dođi, iman malo otrova“. To je dobila u paketu iz Amerike.
Kasnije je doša letrični špaher, a i bruštulini su progorili pa se je kava bruštulala u peći, u plitkoj tepsiji, uz povremeno mišanje, i komšiluk je svejedno vonja.
Zaredalo se kupovanje pržene kave i električni mlinci (koji su se kvarili radi mlivenja cukra), pa mlivenje u dućanu i na kraju je prevladalo kupovanje mlivene kave. Pilo se u sve većin ćikarama a sve manje je mirisalo, dakle kvalitet obrnuto razmjeran količini.
Zadnja nestačica bila je sedamdesetih kad je moja susida Katica dobila u salveti malo kave od svoje bivše gazdarice, pa me je s tim dočekala isprid vrata stana u Pučišćima na Braču da podili sa mnom taj dragocijeni gušt. To nikad ne mogu zaboravit.
Koliko je ovaj crni napitak popularan govori sintagma kad se nađemo „na kavi“ makar pili neki sok ili mineralnu vodu...
Bravo, naši!
Prošli smo Engleze, koji se u svemu, posebno u nogometu "prave englezi". Ipak, i oni su postigli puno jer imaju izglede za broncu.
Ovo prvenstvo je ujedinilo Hrvatsku, uglavnom.
Čestitam svima koji dijele radost naše male zemlje radi pobjede protiv nogometnog diva! :-)))
