Advent u mom sjećanju

ŠOTO VOĆE

Šoto voće piva klapa,
razližu se note mirne,
moja duša napaja se
kao vodon iz gustirne.

Zvcuci ječe a kapela
iz dubine, iz iskona,
kao riči uspavanke,
iz ditinjstva odjek zvona.

Šoto voće piva klapa,
ko šum vitra, ko zov mora,
moja duša napaja se
čiston vodon iz izvora!

U vrime kad nije bilo televizije a i radio nije posjedovalo svako domaćinstvo ljudi su se više družili, pivali, pričali legende i sjećanja, doduše, više i "pratili" što se događa u susjedmom dvoru, ali zar romani nisu nastali kao plod promatranja tuđih života? Bitno je da nema zlobe. Barem se nije moglo dogodit da netko počne trunuti a da nitko ne primjeti.
Ali ovo nije tema posta. Uglavnom u vrijeme došašća ponekad se čula božićna pjesma večernjih šetača, ili pjevanje u kućama.
Sjećam se moje susjede koja je, dok je uređivala kuću (jer za Božić mora svaki kantun svitlit) iz sveg grla pivala "Oj djetešce moje drago" iako nije imala istančan sluh. I nije bila jedina!
Svugdi je vlada nekakav šušur, pitalo se je li doša bakalar, ako ne, onda barem koštofiš (nisam tu rič našla u rječniku ni na internetu, nek mi netko objasni što je to?! Znan da je sličilo na bakalar.), a netko je i sam kod kuće osušio mola.
Prvih poratnih godina nije bilo na pijaci jela, a ljudi su se snalazili pa na "divlje" nabavljali boriće. čemprese ili smrike.
Tko je bio u mogućnosti nabavio bi jelu iz Bosne, a i tuku za božićni ručak, dok smo se mi, skromniji, zadovoljili kakvom domaćom kokoši ili pulastron (pivcon) i juvon s frigadinima.
Mi dica smo išli "u travicu" tj. brat mahovinu za "betlem" ( to kad smo već znali da mali Isus ne kiti bor).
Od 16. 12. smo išli na devetnicu Božiću.
Ako se imalo novi komad robe čekalo se Božić za obuć. Za nekoga ko nije ima reda u tome govorilo se da svaki dan nosi novo, a na Božić staro.
U javnosti se Božić nije slavio, ali onaj ko je slavio uglavnom je više doživljavao pravo značenje proslave Kristova rođenja i obiteljskog zajedništva, što se danas razvodnilo u poplavi kiča i hedonizma. Ali nikad nije bilo sve idealno, pa nije ni danas, a najmanje što bi svima tribalo bit na srcu je poruka Božića: LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU.

15.12.2017. u 10:24 | 8 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (16)
Studeni 2017 (14)
Listopad 2017 (13)
Rujan 2017 (12)
Kolovoz 2017 (13)
Srpanj 2017 (8)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (18)
Ožujak 2017 (12)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (8)
Prosinac 2016 (7)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (10)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (7)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (14)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (13)
Prosinac 2015 (10)
Studeni 2015 (7)
Listopad 2015 (12)
Rujan 2015 (10)
Kolovoz 2015 (10)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (12)
Svibanj 2015 (13)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (7)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (9)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (13)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (7)
Lipanj 2014 (10)
Svibanj 2014 (15)
Travanj 2014 (13)
Ožujak 2014 (12)
Veljača 2014 (11)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se