Majka Božja Kamenitih vrata

Slika drevna Žene,
spašena od vatre,
oči zažarene
što o miru snatre,
upaljene svijeće
blješte poput zlata.
Smiluj nam se, Majko
Kamenitih vrata!

Podno tvojih nogu
žene usamljene
ispijenih lica,
duše izmučene
i koraka teških
od zemaljskog blata.
Smiluj nam se, Majko
Kamenitih vrata!

Čestitka Zagrebu za njegov dan!

Ujedno je i posljednji dan Marijina mjeseca, najljepšeg u godini, jer je zima davno prošla, sve je u cvijeću i zelenilu, a vrućine još ne pritišću.

31.05.2017. u 09:16 | 7 Komentara | Print | # | ^

Danas je Dan Hrvatskog sabora

Na ovaj dan, koji smo nekad slavili kao Dan državnosti, ne mogu ne istaknuti neke trenutke iz vremena stvaranja naše države, doživljene u progonstvu.

Okruge
1995.

Okruge bijele u nizu
čekaju, jer Ti si blizu.
Sanjaju daleka sela,
dok krijepi ih Hostija bijela.



U holu
1995.

O starice, vi tihe sjene
u holu ove hladne kuće,
što zurite ko izgubljene,
da l' svoje čekate svanuće?

Pognuta leđa, lomni prsti,
a misli, tko zna gdje su sada?!
I gdje je onaj korak čvrsti?
Da l' živi još u vama nada?

Hoće li, makar onog trena
kad tijelo prahu dug svoj vrati,
ta pleća vaša, izmučena,
u svome groblju počivati?!


Prominka
(teti Tomici)
1992.

Uspravna stasa, visoka čela,
stisnutih usta na križanju puta,
shrvana, blijeda, s okrugom bijelom.
Ko crna ptica tvoj pogled luta

tamo, gdje brda draga daleko
skrivaju kosti u groblju starom.
Nijema je tuga, koščate ruke,
i uzdah, i jecaj pred Božjim oltarom!

Iz Promine nikla, na Promini rasla,
s korjenom strgnuta ko čokot što vene,
čeznutljivo sanjaš da tamo se vratiš,
da tamo sklopiš umorne zjene!


Slika
1995.

Ravnica šuti u slici okovana,
nijemi su, zarobljeni domovi naši pusti.
Ukleti strše zidovi sa zgarišta pod Janjem.
Kao beznadne duplje očne opustjeli prozori zjape,
okovani u slici bezglasnim krikom vape!


Mjesečina
1992.

Uvala, teška i tmasta zelena mrlja,
mjesečev zlatast sjaj se niz svod kotrlja.
Miris svjež i slan, spušta se tama,
sama koračam vlažnim sprudom od mulja.

Šetači rijetki razvlače teme mira i rata,
ne mareć' za večeri nježnu mrežu od zlata.
Dok dišem zrak, taj zlatni trak
misao sjetnu mi hvata.

Tamno je nebo i more, poput tuge,
al' zlatna nit me sjeća na daleke duge.
Dok gledam tu ljepotu, ja patnju i strahotu
pretačem u nju i pjevam.
Nema mi druge!








30.05.2017. u 15:33 | 7 Komentara | Print | # | ^

Niti

Snovi su se raspleli u niti
magličasto pred očima lete.
Pohvatat ih zalud pokušava
u dnu srca pritajeno dijete.

U životu sve uvijek iznova,
najteže je odreći se snova.

28.05.2017. u 18:22 | 10 Komentara | Print | # | ^

Lađa

Na valovima glazbe ko krhka ja sam lađa,
što pluta na pučini,
i ne brine je kamo sad vjetrovi je nose,
i sve se lijepo čini.

Ti zvuci svu me pune, praznine više nema,
uljuljalo me more,
ja snivam u svom miru, i tihi spokoj zrači
iz svake moje pore.

Na valovima glazbe ko krhka ja sam lađa,
i prepuštam se miru u kom se sreća rađa!

I dok mojom stazom
muzika korača,
stišali se vali,
i vlada bonaca.......

(1997.)

Glazba je moje utočište!

24.05.2017. u 22:03 | 9 Komentara | Print | # | ^

Traženje

Svuda kud sam prošla ostale su sjene,
krhotine dana i po djelić mene.
I u mojoj duši tragovi su ljudi,
i svakoga jutra sjećanje se budi.
Krhotine moje rasute su svuda,
u traženju sebe trčim kao luda.
I sve mi se čini da će sunce zaći,
i da samu sebe nikad neću naći!


31. kolovoza 1996.

Možda zvuči čudno ali mi se čini da do kraja života neću upoznati sebe! A vi? znate li još uvijek sami sebe iznenaditi!

23.05.2017. u 12:51 | 8 Komentara | Print | # | ^

ALAN

Noćas smo po treći put postali djed i baka.
Naši unuci su:
Roko,11 godina i 7 mjeseci,
Šimun, 9 godina i 10 mjeseci i
ALAN, 10 sati!
Roditelji novorođenčeta su IRENA i JAKIŠA , koji trenutno žive u Dablinu, pa je tamo i djetešce rođeno!
Svako rođenje je radost, a posebno kad se dogodi nakon malo veće pauze, pa sam ovu vijest morala podjeliti sa svojim blogo-prijateljima! :-)))

22.05.2017. u 10:36 | 11 Komentara | Print | # | ^

Molitva za humor

Thomas More, pravi čovjek renesanse, bio je engleski odvjetnik i autor "Utopije", filozofskog djela o zamišljenoj idealnoj zemlji gdje odvjetnici nisu potrebni. Principijelnost ga je u doba Henrika VIII doslovce stajala glave. Za vjerovati je, međutim, da je zahvaljujući svome duhu More lakše prihvatio svoju smrt, nego što je potonji autokrat prihvaćao svoj život. Bolje je umrijeti bez glave, nego živjeti bez glave.


Thomas More (1478.-1535.)

MOLITVA ZA HUMOR

...Daruj mi dobru probavu, Gospodine, pa i nešto za probaviti. Daruj mi tjelesno zdravlje, zajedno s potrebnim razumom da ga što bolje očuvam.

Daruj mi prostu dušu, Gospodine, koja zna cijeniti sve što je dobro, a koja se, suočena sa zlom, ne da lako prestrašiti, već radije traži načine da popravi stvar.

Daruj mi dušu kojoj je dosada tuđa, koja ne pozna gunđanja, ni uzdisanja, ni tužaljki, i ne dopušta da me odviše uznemiruje ovo nešto što se šepuri, a koje se naziva 'Ja'.

Gospodine, daruj mi smisao za humor. Udijeli mi milost da razumijem šalu, kako bih našao nešto sreće u životu - i kako bih od nje dijelio drugima...


(Jutros sam na HKR-u čula ovaj posljednji redak, pa me to ponukalo da napišem post o sv. Thomasu Moreu, velikom filozofu, kao dokaz da sveci nisu nikakva bića od voska ili stakla nego obični ljudi koji su uspjeli ostvariti svoju ljudskost u svakodnevlju u najvećoj mjeri!
Njegov spomen se slavi 22. lipnja, na datum kad je smaknut.)

14.05.2017. u 12:34 | 15 Komentara | Print | # | ^

Sv. Leopold - Bogdan Mandić

Malena rasta,
velika duha,
nositelj franjevačkog ruha,
s domom se rasta
da u tuđini
nevoljne tješi u tišini.

Suza u oku:
razdori bole
onih što Raspetoga mole.
Misli na Boku
sa puno žara,
za Ekumenu on izgara!

I dok mu tijelo daljina krije
duh mu nad Zaljevom svetaca bdije!


Današnji svetac je rodom Bokelj a preci su mu se u Boku doselili iz Zakučca kod Omiša.
Najveći dio života proveo je kao fratar, kapucin, u Padovi, ali je srcem uvijek bio uz svoj narod u Boki.

12.05.2017. u 09:33 | 15 Komentara | Print | # | ^

Sveti Kristofor, zaštitnik vozača i putnika

Prema Zlatnoj legendi rodio se u Kanaanu (Palestina) u 3. stoljeću, te je bio čovjek divovskog rasta i snage, a tražio je najmoćnijeg čovjeka na Zemlji da mu služi. Prvi njegov gospodar, kralj, brzo je otpao jer je Reporb (ime prije krštenja) otkrio da se boji Sotone, pa ga ostavi kako bi služio Đavlu. Od njega je pak otišao kad je vidio da drhti pred križem i spomenom Isusa Krista. U svojim lutanjima namjerio se na pustinjaka, koji ga je podučio kršćanstvu i preobratio. On ga je nagovorio da prenosi preko rijeke stare, nemoćne i putnike.

Jedne noći probudilo ga je dijete koje ga je zamolilo da ga prenese preko rijeke. Tada je podigao dijete na ramena i zagazio u rijeku. Sa svakim korakom koji je činio, dijete je postajalo sve teže i teže, a voda sve nemirnija, pa je Reprob na pola puta pomislio da će se i on i dijete utopiti. Prema toj legendi, on je prenio preko rijeke dječaka Isusa. Isus ga je tada pokrstio vodom iz te rijeke. Nakon toga je odlučio napustiti službu prenošenja ljudi na rijeci i posvetiti se potpuno širenju kršćanske vjere.

O njemu se malo zna, ali izvjesno je da je umro kao mučenik oko 251. na grčkom otoku Samosu. Odrubljena mu je glava jer nije htio žrtvovati poganskim bogovima.


(Iz Wikipedije)

Ne poznam nijednog Kristofora, ali ih sigurno ima, pa im želim
SRETAN IMENDAN!

09.05.2017. u 13:02 | 8 Komentara | Print | # | ^

LJEPOTA OKO NAS

Osejava
1994.


Zelena stabla, pod njima tepih smeđi,
jutarnja magla, njen veo sve je bljeđi.

Pod suncem vrelim modro se more ljeska,
Prstima bijelim na rubu igra pijeska.

Svud spokoj struji tišina što ga stvara.
Trabakul* bruji, modrinu mora para.

Školjka
1999.

Ispod ljeskave površine mora,
od radoznalih pogleda
skriva svoj biser.


Jutro
1994.

Srebrne iskre rasute drščućim granama,
jutro je dahom toplim svaki dodirnulo kutak.
Ljepota melem je duši i lijek ranama.
Živjeti želim svom dušom ovaj trenutak!


Klasični evergrini
(emisija na radiju)
1995.

Slap zvuka se ruši u korito ranjivog srca,
lomeći stijenke u ocean nosi ga snova!
Sunce je svoju na prozor rastlo mrežu.



Smiraj
1993.

Još jedan smiraj dana razgrče maglen veo,
posljednji sunca zraci nad tmastom pučinom snatre.
Još jedan ophod nebom mjesec je započeo,
pa, zvjezdanim žaračem mašuć', u nama razgara vatre.


Lovac
1993.

U meni srce nemirno ko ptica,
na nebu mjesec znatiželjna lica,
i, kao lovac, strelicom od zlata,
u svoju mrežu moje srce hvata!


San o mjesečini
1995.

Mjesečina srebrnim sjajem
smiruje grimiz zapadnog neba,
a još do maločas sve je treperilo
zlatom sunca životvornog!
Mjesečina srebrom okiva kretnje
i život pretvara u snove.
I tako, dan po dan, do vječnog pokoja!



05.05.2017. u 10:42 | 8 Komentara | Print | # | ^

Marijin mjesec



Marijo, svibnja kraljice,
ti Majko rajskog slavlja!
Pred sliku tvoju ružice
na pozdrav svibanj stavlja.

O, daj ga, daj blagoslovi
i sve nas, Majko, s njime,
te srca naša prizovi,
da tvoje slave ime.

Mi Tebi sve izručamo,
svu zelen, cvijeće tude;
učini, što se ufamo,
da tebi ures bude.

Oj, Majko Božje milosti,
vijek pomoć nam budi,
da vijenac sviju kreposti
nam svima resi grudi.


Ovo je pjesma me sjeća na svibnje moga djetinjstva i mladosti!

03.05.2017. u 10:19 | 6 Komentara | Print | # | ^

Radnici posljednjeg sata

Gospodar nekoga vinograda
radnike prima od zore rane.
Na izmaku dan je, al' i tada
lutalac neki na vrata bane.

I oni rani i ovi novi
marljivo rade do kasne ure.
"Upravitelju, sve ih pozovi
po svoju plaću neka požure!"

Gospodar svakom po denar plati,
časni se gazda pogodbe drži,
isto onima posljednjih sati
i svim' što sunce dugo ih prži.

I nasta buna:"Zar isto plaćaš
njima i nama, tu smo od jutra!?"
"O, ZAVIDNO SRCE,ZAR NE SHVAĆAŠ
TRAŽENJE MUČNO, STREPNJU ZA SUTRA?"

Sve što sam ikom suviše dao
uzeo nisam od plaće tvoje,
pa zašto bi tebi bilo žao
darežljivo što je srce moje!?"

Gospodar blag' što obilno daje
dobrog je Oca nebeskog slika.
Ljubavi mjera drugačija je
kada se motri s vječnih vidika!

(Mt, 20, 1-16)


Svi smo mi tražitelji na putu života, svi manje ili više lutamo!

02.05.2017. u 10:36 | 1 Komentara | Print | # | ^

SVETI JOSIP, UZOR RADNIKA, BRIŽNOG SKRBNIKA OBITELJI


Blagdan svetoga Josipa Radnika uveo je 1955. u crkvenu godinu papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja na dan „koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik“. „Druga internacionala“, međunarodna udruga radnika, odlučila je 1889. da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva.

Iste godine papa Leon XIII. izdao je svoju encikliku o svetom Josipu, kojom je radnike i sve ljude skromnih životnih prilika uputio na svetog Josipa kao uzor i primjer za nasljedovanje. Sveto pismo samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje i to u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret. “Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: ‘Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin?'” (Mt 13,54)

Uvođenjem blagdana svetog Josipa Radnika, Crkva želi iskazati posebno poštovanje prema radu jer svojim radom kršćanin „pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli“. Josipov svakidašnji rad svjedoči naime o spremnosti služenja u vjernoj poslušnosti, tajni utjelovljenja Sina Božjega i djela otkupljenja. To treba biti smisao rada i svakoga kršćanskoga djelatnika. Svaki radnik treba težiti da njegov posao postane apostolska služba i suradnja s Kristom na djelu spasenja. U tom slučaju svakidašnji rad, stavljen u službu spasenja, poprima božanske razmjere. Pio XII. nazvao je svetog Josipa „najčistijim, najsvetijim, najuzvišenijim od svih Božjih stvorova“. Ne zaboravimo na današnji blagdan da je taj šutljivi svetački div i najveći duhovni velikan, uzor vjernosti i postojanosti, po zanimanju bio samo „tesar“, drvodjelac, radnik. Svetom Josipu Radniku posvećene su mnoge župe, crkve, kapele i ustanove u svijetu i hrvatskim krajevima.

Ovaj izvadak sa portala Rastimo u vjeri donosim kao čestitsku:

SVIMA ŽELIM SRETAN PRAZNIK RADA, POSEBNO ONIMA KOJI NEMAJU STALAN POSAO ILI SU NEDOSTATNO PLAĆENI ZA SVOJ RAD!

01.05.2017. u 10:34 | 14 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2017 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Prosinac 2017 (9)
Studeni 2017 (14)
Listopad 2017 (13)
Rujan 2017 (12)
Kolovoz 2017 (13)
Srpanj 2017 (8)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (18)
Ožujak 2017 (12)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (8)
Prosinac 2016 (7)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (10)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (7)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (14)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (13)
Prosinac 2015 (10)
Studeni 2015 (7)
Listopad 2015 (12)
Rujan 2015 (10)
Kolovoz 2015 (10)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (12)
Svibanj 2015 (13)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (7)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (9)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (13)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (7)
Lipanj 2014 (10)
Svibanj 2014 (15)
Travanj 2014 (13)
Ožujak 2014 (12)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (10)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se