Još crtica iz Brela

Moja mater je imala vrlo kratko ditinjstvo, jer je već sa 13 godina služila u Donjem selu, a uvečer se vraćala kući. Ali imala je svoje "ja" pa kad je gazdarica bila nepravedna prema njoj, otkazala je službu, i rađe je "šegijala" u svojoj kući. Kad je stekla godine služila je gospodu u Makarskoj. Tamo je, promatrajuć gospoje naučila kuvat fine stvari i pravit kolače, što joj je vridilo u životu, kad bi je zvali da kuva na pirovima...
Kao mala sam često išla u Brela kod babe i dida. Tada su bile vrlo slabe veze, jer je cesta bila uska, makadamska, još iz Napoleonova doba, pa je bilo lakše "dopucat se" brodom, motorinom, "Brela" ili parobrodom koji je pristaja u Baškoj Vodi.
Dok sam bila u babe razmišljala sam šta bi donila kući s putovanja, pa sam svaki dan skupljala prazne kutijice, najčešće od žigica, i razne komadiće šarenog stakla i tekstila i to krila u kantunu iza škrinje na tavanu, di san spavala na visokoj posteji odsutnoga ujca.
Jednog litnjeg popodneva baba je ništo tražila i nabasala na moje stvari, pa polako , grintajuć da kakvo je to smeće, sve pokupila i bacila prema svojoj kategorizaciji di spada. Ja se nisan usudila dignit glavu i pokazat da sve vidin, akamoli se bunit, samo san u sebi skontala da je baba zločesta.
To se potvrdilo onoga dana kad san s njon išla u Bašku Vodu na parobrod. Ona je na leđima nosila torbu jabuka a mene, unuku od tri-četri godine, vodila za ruku, a tribalo je prić nekoliko kilometara. Ali, muke njoj, ona je velika, (po mom rezonu, a imala je do 160 cm) a mene bolu noge! "Baba, nosi me!" zapomagala san. I ona me uze u ruke, ali nakratko, te me opet spusti na cestu, i tako nekoliko puta. Svaki put kad bi me stavila na tle reslo je moje uvjerenje da je zločesta, jer ona je velika i ne viruje da mene bolu noge.
Ali,babu san ipak puno volila i doživljavala je kao zaminu za mater..
Did mi je bio draži jer se je uvik smija i šalio, pa kad smo, već malo veće, sestra Maksima (sa imenom većim od sebe!) i ja s njim brale višnje, on se je nadmeća s nama i usput šalio uz poneku masniju rič, na babino zgražanje: "Nesrćo stara, šta govoriš prid dicon!" A on bi joj na to:"Bogomojnice, bogomojnice, sa svin opancima ćeš ui raj!"

19.10.2015. u 10:02 | 10 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (4)
Rujan 2023 (2)
Kolovoz 2023 (2)
Srpanj 2023 (3)
Lipanj 2023 (2)
Svibanj 2023 (3)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (5)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (4)
Listopad 2022 (2)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Lipanj 2022 (5)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (6)
Ožujak 2022 (2)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (3)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (2)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (8)
Ožujak 2020 (8)
Veljača 2020 (7)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić