Milostinja

Ranoproljetno jutro na jarunskoj tržnici u Zagrebu. Užurbana masa u prolazu ispred dučančića. Ima svega, "od igle do lokomotive" (osim i gle i lokomotive). Zavirim u svaki kutak ne tražeći ništa određeno, tek da vidim kakve su cijene radi usporedbe sa onima na drugim lokacijama. Već sam kupila "domaće" povrće i ribu, koju su mi očistili i oprali na licu mjesta, što je za mene ugodna novost, jer neću morati "zasmrdit" sinovljev stan na 17. katu. Moj obilazak tržnice je sad manje-više rutinski jer žurim da bih ispunila privremeno preuzete domaćinske obaveze.
Ali, moju rutini iznenada prekine jedno nježno, blijedo lice i lik u kolicima, pred vratima dućana, zapravo djevojčica koja na koljenima drži otvorenu šaku, očito u iščekovanju milostinje. Prekopam po novčaniku i stavim nekoliko kovanica na pruženi dlan, našto se mala vidno uznemiri i počne, mašući glavom, nešto nerazgovijetno mumljati, držeći pritom ruku u nepromijenjenom položaju. Osjećala sam se užasno kad sam zaključila da se najvjerojatnije radi o paraliziranoj osobi koja jednostavno ne može maknuti ruku! Tek tada sam zapazila da je odjevena vrlo kvalitetno i vjerojatno samo čeka majku ili drugu osobu koja nešto kupuje.
Mogla sam pretpostaviti kako ju je ponizila moja dobronamjerna gesta! Uzela sam svoju "munitu" uz riječi: "Oprosti, dušo, nisam znala!"
Sa suzama u očima napustila sam poprište.

28.04.2015. u 10:34 | 14 Komentara | Print | # | ^

Minijature iz 1993.

OAZA

Mirna je noć, u meni nemir,
obgrlit bih htjela cijeli svemir,
stupiti na bijelu Mjesečevu stazu,
da pronađem svoju zvjezdanu oazu.

POKROV LJEPOTE

Žuti oblak kraj puta,
pelud u mojoj kosi,
to Eol nestašni luta
i pozdrav Sunca nosi.

Ugažen cvijet u kutu
i težak hod, što traje...
Melem na ranu ljutu
i povoj proljeće tkaje.

Strepnje, nemirni snovi,
što ćemo sutra biti?
Ljepote pokrov novi
od očaja dušu mi štiti.

MOLITVA

Umiri more, nek njegove sjene
ne otimlju darovanu mene!
Neću da me u bezdan odnese
podivljuala pjena,
nek se duša u iskon uznese
suncem umivena!

PROLJEĆE U PROLAZU

Sivo je nebo i juri vlak,
olovna kiša, kap po kap.
Iz snatrenja me trgnu blga
zeleno - bijela čarolija saga.
Voćke u cvatu, prolazi zima.
Na svijetu još ljepote ima!



24.04.2015. u 18:02 | 9 Komentara | Print | # | ^

Nekada...

TELEFON

Dok telefonom čujem
da si na drugoj strani
sretna sam, ali nijema,
jer jedno drugom smo strani.
I, tako zatečena,
ja osupnuta stojim,
ne znam što bih ti rekla,
jer ja se riječi bojim.
Tek uzdah prepunog srca,
pritajen trteptaj u glasu,
dok riječi uzalud tražim
još jednom shvaćam da su
daljina i šutnja opet
odjeknule muklo...
Na našoj valnoj dužini
davno je puklo!


18.04.2015. u 19:06 | 22 Komentara | Print | # | ^

Sjećanje na uzorne osobe

Danas sam pročitala u Slobodnoj Dalmaciji dvije osmrtnice i sjetila se osoba koje su ostavile traga u srcima onih koji su ih poznavali.
Prva je sestra Benedikta Varenina, časna iz Sinjske krajine, koja je služila u župi sv. Marka u Makarskoj prije 50-ak godina.Tada je bila mlada i poletna redovnica oko koje su se skupljale djevojčice i s njom kitile oltare u vrijeme kad još nije bilo poznato umijeće ikebane, nego se slagalo raznoliko cvijeće iz vrtova po gradu, po principu što raskošnije to ljepše. Sigurna sam da je toplina i susretljivost sestre Benedikte očarala i malu djevojčicu iz Makarskog primorja koja je otišla u stroži red benediktinki, u kojem se i danas nalazi. Sestra Varenina je umrla 13. travnja u svojoj 93. godini.
Druga osoba, koja je umrla istog dana, u svojoj 92. godini je svećenik Božidar Medvid, dugogodišnji župnik Jelse, o kojemu sam, posredstvom jedne prijateljice, saznala da je bio posvećen mladima među kojima je djelovao.
Bio je supatnik u blajburškoj tragediji i zatvorenik u Staroj Gradiški a krivnja mu je bila "loš" utjecaj na omladinu.
Brinuo se za stare i nemoćne, djelovao humanitarno i na međunarodnom planu, te u izdavaštvu duhovnog štiva.
Osobno sam ga susrela u Vepricu i osvjedočila se o odanosti mladih Jelšana svom župniku.
Kao odani Marijin štovatelj pisao je i o Međugorju.

POKOJ IM VJEČNI!

14.04.2015. u 15:06 | 12 Komentara | Print | # | ^

Uskrsnuo je!

"Sa životom smrt se sasta
i čudesna borba nasta.
Vođa živih pade tada
i živ - živcat opet vlada!"

Svima koji slave po julijanskom kalendaru želim obilne plodove svetog trodnevlja i nadasve
SRETAN I BLAGOSDLOVLJEN USKRS!

10.04.2015. u 14:00 | 7 Komentara | Print | # | ^

Otisci stopa na putu

Dug je put kojim hodim,
mnoge su stope ostale na mojim stazama:
uspomene lijepe i manje lijepe,
lica još uvijek živa
i ona izblijedjela,
riječi bačene u vjetar kao perje,
koje bih rado pokupila,
ali nije moguće,
a i one neizrečene
koje su mogle promijeniti stvari,
zaliječiti neke rane,
obrisati suze s dragih lica,
ali su zastale u grlu,
u uskom grlu sumnje
kakav li će učinak postići!?
Moja duša na klatnu preispitivanja, neodlučnosti,
kukavičluka preodjevenog u razboritost,
popuštanja preodjevenog u toleranciju,
škrtosti preodjevene u štedljivost,
ali i naglosti preodjevene u iskrenost,
straha umjesto predanja u Tvoje ruke,
da me nosiš nad provalijama,
da me nadahnjuješ na prava djela ljubavi,
na prave riječi u pravi tren!
Ostala sam dužna bližnjima
krijući se u ljušturi lažne sigurnosti!
Ali, nikad nije kasno,
pa Te molim bar na ostatku ovog puta
budi mi misao vodilja!

08.04.2015. u 17:53 | 10 Komentara | Print | # | ^

Po jedna rečenica uz svaku postaju Puta križa

1. Nikad ne perimo ruke od odgovornosti i ne dajimo prednost materijalnim interesima pred istinom!
2. Ne živimo u iluziji da život može biti bez problema, suočimo se s njima i sva trpljenja predajmo u ruke Gospodinu!
3. Nek nas padovi ne obeshrabre, prihvatimo Njegovu ruku pomoćnicu!
4. Obratimo se Majci, koja kao jedna od nas razumije sve!
5. Prihvatimo u prvom redu križeve koje nam donosi život, koje nismo tražili, kao što ni Cirenac nije ni sanjao što ga čeka na
povratku iz polja!
6. U patniku prepoznajmo Isusa, pa će ga i drugi prepoznati u dobrodušnosti naših pogleda i djela, kao u otisku na
Veronikinu rupcu!
7. I kod ponovnih padova ne gubimo nadu, oni nam pomažu da spoznamo potrebu predanja u ruke Božje!
8. Naši osjećaji nisu dovoljni, oni nas upućuju na promišljanje o uzrocima zla, kao i o vlastitom udjelu u njemu, pa nas od
obične sentimentalnosti vode ka preobrazbi duha.
9. Mogućnost ponovnih padova navodi nas da ne preziremo ni najveće grešnike, jer se i u zadnjoj etapi životne golgote mogu
otvorti milosti oproštenja.
10. Loše navike ranjavaju dubine naše duše i trganje grešnosti boli kao svlačenje odjeće prilijepljene za rane, ali nakon odijevanja haljine posvetne milosti osjećamo njezin ljekoviti učinak.
11. Bože, za svoje teške rane daj snagu bolesnicima razapetima na križ bolesničke postelje!
12. Isus je okusio sve ljudske boljke, osudu, napuštenost i smrt, pa iako ne shvaćamo zašto je tako moralo biti, neka nam bude
utjeha i olakšanje što je i on bio jedan od nas!
13. Možda Majka, primajući mrtvog Sina, uopće nije slutila da to nije kraj, kao što ni mi ne znamo Božje namisli, pa neka u njenom liku vidimo uzor prihvaćanja s povjerenjem onoga što nam nije dano razumjeti!
14. Neka i naše srce bude čisto od zlih namisli, da s Isusom u njemu živimo u nadi uskrsnuća!

SRETAN USKRS SVIMA!

03.04.2015. u 15:15 | 20 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Lipanj 2017 (11)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (18)
Ožujak 2017 (12)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (8)
Prosinac 2016 (7)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (10)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (7)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (14)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (13)
Prosinac 2015 (10)
Studeni 2015 (7)
Listopad 2015 (12)
Rujan 2015 (10)
Kolovoz 2015 (10)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (12)
Svibanj 2015 (13)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (7)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (9)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (13)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (7)
Lipanj 2014 (10)
Svibanj 2014 (15)
Travanj 2014 (13)
Ožujak 2014 (12)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (10)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (11)
Listopad 2013 (11)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (8)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se