VELIKI TJEDAN

VELIKI TJEDAN

Masline, palme, poklik HOSANA,
a malo potom NA KRIŽ S NJIME!
Račune kvari velmožama,
zatrti treba Njegovo ime.

Špekulant sitni trlja ruke,
u tami sjaje srebrne škude,
oprostit On će, izbjeći muke,
račun je jasan podloga Jude.

A Herod vidi čarobnjaka:
"Spektakl želim, čudo priredi!
Naredba moja nije ti jaka!?
Pa, nek ti sudbu Pilat odredi!"

Dok Pilat ne zna što istina je,
u vidu ima jedinu želju,
pa pravednika raspeti daje,
bitno je čuvat svoju fotelju!

Na gozbi Petar, jer Meštra voli,
obeća s njime i u smrt poći.
Ah, kako teško nosi se s boli
zatajivši ga one noći!

Uz brdo noseć drvo križa,
izložen rulji grdnje sluša,
i pomoć stranca mu je bliža,
od svojih napuštenost kuša.

Nariču za njim smjerne žene
i Majka, tek jedan učenik tu je.
Halje mu strgnu okrvavljene,
čekića udar odjekuje.

Tama se stere do treće ure,
krik smrtne boli potresa stijenje.
Longin i stotnik niz brdo žure.
"Sin Božji!" kažu, vide znamenje.
./.

U ranu zoru skupina žena
za mrtvo tijelo pomasti sprema.
Gle, grobna stijena odvaljena,
USKRSNUO JE, smrti nema!

30.03.2015. u 15:00 | 9 Komentara | Print | # | ^

Proljetno jutro

Mreškanje zraka sunčevih,
prosuta plavet ljubica,
narcisa zlatni bokori,
lepet krila u krošnjama,
pupoljci na golim granama,
vrtlar na brazdi podatnoj
i vedra lica u prolazu!
Dobro jutro, proljeće!

27.03.2015. u 19:32 | 16 Komentara | Print | # | ^

Siromašenje jezika

Čitajući post @Eduard Pranger blog naišla sam na jednu pogrešno upotrebljenu riječ, a to je "punac". Radi se o svekru Nives Celzijus.
Iz ono malo poznavanja njemačkog jezika (a mislim da je slično i u engleskom) znam da Nijemci nemaju raščlanjeno nazivlje za rod (vlastiti ili bračnog druga) pa je kod njih svekar i punac isto (kao i svekrva i punica), stric, ujak i tetak također se ne razlikuju, a da ne govorim o zaovama, jetrvama, svastikama, šurjacima, pašancima, djeverima, (kod nas u govorima sjevera šogori i šogorice, a na otocima kunjadi i kunjade ).
U štokavsim krajevima raznolikost je sačuvana, a tako je i u standardnom jeziku. E, baš to me čudi, jer sam u prijevodima stranih pisaca često nailazila na muškarce koji imaju svekrve i na majčinu braću koja su stričevi svojim nećacima. Postoje razlike i u nazivlju za inače legitimne nećake i nećakinje, ali se one već rijetko čuju.
Mislim da bi prevoditelji trebali poznavat i jezik na koji prevode, u ovom slučaju hrvatski, a za razrješenje dilema postoje rječnici i gramatike.
Mnogo je propusta pisaca, novinara ili (ako su ih angažirali) lektora, primjerice vječno "kćer" u nominativu, "kći" u akuzativu, umjesto obratno, "zaželjeti želju" umjesto "zaželjeti to i to" (jer želju već imamo a želimo ostvarenje), "odmoriti" (riječ zahtjeva dopunu u akuzativu) umjesto "odmoriti se", "pričati" (priča se doživljaj, događaj, priča), umjesto "govoriti"! ( Nijemci imaju "erzaehlen" i "sprechen), "traži me" umjesto "traži od mene", "pozdravi svih!", umjesto "pozdravi sve".
Upada u oči i izbjegavanje futura 2. kojim se precizira što će se u budućnosti kojim redoslijedom dogoditi, pa neki kažu:"Ako ćeš doći, popit ćemo kavu!" umjesto "ako budeš došao" ili, jednostavno, "ako dođeš".
Brojne finese čine naš jezik preciznim i bogatim i šteta je što se ta raznolikost gubi unatoč zastupljenosti u standardnom jeziku, koji bi trebali njegovati pisci i govornici u javnim medijima i knjigama, osim kad se namjerno piše i govori na lokalnim narječjima.
Nisam stručnjak za jezik ali ovo su moja zapažanja koja vjerojatno dijele i drugi govornici hrvatskog jezika, čiji se dani obiljažavaju zaključno sa 17. ožujka, datumom objavljivanja poznate Deklaracije u zagrebačkom Telegramu 1968.
Ako ovo pročitaju blogeri koji su stručni poznavatelji materije, neka komentiraju i ukažu mi na pogreške u pisanju i netočne navode.
Jednostavno me boli kad vidim preveliku aljkavost i podcjenjivanje kulturnog značenja materinskog jezika.

16.03.2015. u 13:22 | 25 Komentara | Print | # | ^

Najveći zločin na svijetu

je pravljenje oružja i trgovanje njime
i konačno njegova upotreba.
Ako nešto stalno proizvodimo,
onda to valjda jednom mora biti u upotrebi.
Što se tome čudimo?
Osuđujemo ubijanje,
ali svojeg ćemo protivnika smjesta ubiti
ako je rat.
Šaljemo liječnika
i auto s velikim crvenim križem
za ranjenike, čak i za ranjene protivnike.
Pa zašto onda uopće ranjavati ljude?
Tko je izmislio tu besmislenu igru?
Djeca sigurno nisu!

Objavljujem pjesmu velike katoličke novinarke, pjesnikinje, majke i mirovne aktivistice Ljiljane Matković-Vlašić, kao čestitku žanama
za međunarodni DAN ŽENA, ujedno kao podsjetnik da su prava žena ljudska prava, jer i mi smo ljudska bića, ni manje ni više!

08.03.2015. u 12:33 | 19 Komentara | Print | # | ^

Melem

Iz svoje si ruke prosuo
kap po kap ljepote
na tvrdo ovo tlo,
u kapima kiše što blistaju,
u zvucima što srebrno udaraju
po napetom bubnju moje duše,
u ljepoti jesenjih boja
toplih i smirenih,
u sivilu spokoja!

Iz svoje si ruke prosuo
kap po kap melema
na žuljeve i rane raspukle
nemirne duše moje.
(1997.)

02.03.2015. u 10:10 | 19 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Kolovoz 2017 (7)
Srpanj 2017 (8)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (18)
Ožujak 2017 (12)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (8)
Prosinac 2016 (7)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (10)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (7)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (14)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (13)
Prosinac 2015 (10)
Studeni 2015 (7)
Listopad 2015 (12)
Rujan 2015 (10)
Kolovoz 2015 (10)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (12)
Svibanj 2015 (13)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (7)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (9)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (13)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (7)
Lipanj 2014 (10)
Svibanj 2014 (15)
Travanj 2014 (13)
Ožujak 2014 (12)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (10)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (11)
Listopad 2013 (11)
Rujan 2013 (9)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se