ABRAHAM SPREMAN – ŽRTVOVATI SINA
.......................................................................................................................................................................................................................
U ono vrijeme kad su u pogani prinosili žrtve,
vjerujući u bogove željne djece mrtve
Abraham je vjerovao u jednoga živog Boga
od kojega u starosti dobi sina, Izaka svoga
Abrahamov Bog i naš je - Bog živi, Bog pravi
Njega on u svoje srce - na prvo mjesto stavi
Bio je spreman na sve iz ljubavi prema Bogu
i ne sluteć u kakvom će se nać vrtlogu
Vrtlog bješe kušnja teška - riječi živog Boga
Taj glas što reče da žrtvuje mu sina svoga
Tko može opisati one muke u koje je otac pao
I što nije upitao: 'A što si mi ga Bože dao?'
U boli duše otac pođe, kremen i nož ponese
I vodeći svoga sina već u srcu žrtvu on prinese
Kako li se sin osjećao – je li bilo strašno manje
kad shvati da on treba biti to žrtveno janje...?
Strašna bi bila ta drama između Oca i sina
Da ne javi se opet Božji glas sa visina
Kad otac podiže nož, s povjerenjem u Boga
Glas onaj tad reče – neka pusti sina svoga...
I prođe on kušnju tešku što se mjerit neda
Postajući uzor svakom tko se živom Bogu preda
I sinovo predanje nama dušu snaži
Jer bijaše duša koja samo volju Božju traži
...
Kako Ocu, kako sinu u grudima srce bije?
Drama ova podsjeća na događaj Kalvarije...
kad Bog Otac, radi nas, Sina predaje svog
i On, poslušan do smrti za čovjeka umre, Bog.
...
A Kalvarija dođe k nama kad je misa sveta
Nekrvna oltarska žrtva, i ovdje i nakraj svijeta
Tu se odvija otajstvo skriveno našim očima,
tu završava umovanje svako, a vjera počima
...
Dođe vrijeme pa i nas Bog u vjeri kuša
Dođe vrijeme kada pita: 'Čija si ti duša?'
Tek kad dođe težak čas, dan od muke sivi
na vidjelo dođe vjera, ako još u duši živi.
Ti znaš našu vjeru, sumnje naše i potrebe
Al u kušnji čovjek zna koliko vjeruje u Tebe.
Pomozi nam u čas mračni, Bože sa nebesa
nek i tada Tebe vjerom slave umorna tjelesa.
|