Piše: Dražen Oreščanin
Preneseno iz magazina Mreža, 03/2012
Na izborima krajem prošle godine dobili smo novu Vladu koja je kao jedan od svojih glavnih strateških ciljeva postavila gospodarski rast i nova radna mjesta, kako su rekli u Planu 21 – „Smanjivanje nelikvidnosti, poticaj novim investicijama, rast izvozno orijentirane industrijske proizvodnje te novo zapošljavanje temeljni su stupovi naše gospodarske platforme, ujedno glavni pokretač gospodarskog oporavka i razvoja poduzetništva ... Posebno ističemo porezne olakšice i poticaje reinvestiranju dobiti, smanjenje poreza na plaće, poticaje izvozu, malom poduzetništvu i obrtništvu. Definirali smo i mjere kojima aktivno potičemo zapošljavanje, poput izravnih subvencija i potpora za novo zapošljavanje, privremenog oslobađanja od doprinosa novozaposlenih te potpora za izobrazbu i samozapošljavanje.“
Krenulo je relativno dobro – smanjen je doprinos za zdravstveno osiguranje, smanjeni su neki parafiskalni nameti, ukupno je cijena rada smanjena za oko 2%, ništa dramatično, ali nedvojbeno je rasterećenje. Porez na plaće ostao je uglavnom isti, malo preraspoređen. S druge strane, povećan je PDV na 25%, što nije dobro niti je baš očekivano, ali više se odražava na krajnje kupce i standard života nego na IT tvrtke.
Uvođenje novog poreza na isplatu zadržane dobiti od 2000. godine koji vrijedi od 1.3.2012. se pokazalo kao apsolutno katastrofalan potez. Rezultirao je stampedom malih i srednjih poduzetnika koji su krajem veljače dizali kredite kako bi isplatili dobit iz prethodnih godina, da bi izbjegli novi poticajni porez. Procjena je da se ukupni kapital hrvatskog gospodarstva zbog ove bezumne odluke u tjedan dana smanjio oko 10%. Ako mene pitate, nije baš neka „porezna olakšica i poticaj reinvestiranju dobiti“.
Porezi su povećani, ali s poticajima za zapošljavanje nije bilo žurbe, čekalo se prvo prihvaćanje proračuna, ne znam što se sada čeka, možda dok budete čitali ovaj tekst i poticaji budu objavljeni. Uskoro ćemo vidjeti da li će i koliko će biti djelotvorni.
Prije mjesec dana je osnovano Povjerenstvo za koordinaciju informatizacije javnog sektora, u koje je imenovano desetak ministara i doministara, od kojih nijedan nema informatičku naobrazbu ili iskustvo u ICT industriji, izuzev doministra Uprave Darka Parića. Prema aktu o osnivanju, oni će se brinuti uglavnom o kordinaciji, nadzoru, standardima, te razmatranjem, uspostavom, unapređenjem i ostalim zadaćama vezanim za primjenu informacijske i komunikacijske tehnologije u javnom sektoru.
Prvi komentari došli su od svjetskih IT divova Microsofta i SAP-a. Prema t-portalu, direktor SAP-a Hrvatska Igor Dropulić kaže da je to „upravo ono što su tražili i za što su se dosad zalagali, jer kvalitetna informatizacija državne uprave imat će velik pozitivan učinak i za građane i državu“. Ističe i kako su na tu temu iz Vlade već pozvani na prvi sastanak koji bi se trebao održati početkom tjedna, te da će se potruditi dokazati prednosti svojih rješenja u mnogim segmentima javne uprave, što dokazuju i njihove reference iz regije.
Nekoliko dana nakon toga sam bio i na prvoj #VladaUP tribini koju je organizirao kolega Špigel i moram priznati da sam bio pomalo razočaran, iako je namjera bila odlična, a okupljeni auditorij impozantan. Problematika kojom bi se novo povjerenstvo trebalo baviti je vrlo široka, od širokopojasnog pristupa Internetu i informatizacije školstva, preko digitalizacije državne uprave, sve do meni najinteresantnije teme poticanja i razvoja hrvatske ICT industrije. Jednostavno, tribina se rasplinula zbog prevelike širine tema, među koje je uskočila i sveprisutna ACTA. Meni osobno najveće razočaranje je počelo s pitanjima publike. Prva dva pitanja su postavili Damir Sabol i Tatjana Holjevac, javne osobe koje su aktivne i u politici ili rade za neke javne ustanove, te koje sigurno imaju mogućnost razgovarati s članovima Vlade i Povjerenstva i mimo ove tribine. Zašto nama ostalima koji nemamo tu priliku oduzimaju pravo na naših pet minuta? Treće pitanje nisam dočekao, nego sam polako krenuo kući...
Još istu večer sam na mail #VladaUP@uprava.hr koji je g. Parić naveo na tribini poslao podugačku poruku u kojoj sam pokušao napisati što mislim da je godinama bilo naopako i što bi trebalo popraviti, te dao neke prijedloge kako to napraviti, u interesu Hrvatske države i gospodarstva (bitne stvari iz te poruke nalaze se i kao raniji post na ovom blogu). Nakon što nije bilo nikakve reakcije i odgovora na tu poruku dvadesetak dana, proslijedio sam poruku i direktno na e-mail adresu g. Parića. Odgovora za sada nema, nadam se da će neke reakcije ipak biti.
I putem ove kolumne bih htio poručiti Vladi Republike Hrvatske i novoosnovanom Povjerenstvu da bismo mi, hrvatski informatičari i poduzetnici, izuzetno cijenili kada bi se Vlada sjetila pozvati i hrvatske informatičke tvrtke na prvi sastanak. Među hrvatskim IT tvrtkama ima mnogo tvrtki koje su u privatnom sektoru jako uspješne, imaju veliko znanje i svoja rješenja uspješno implementiraju u regiji i Europi, udio izvoza u prihodima im je često preko 50%, te željno iščekuju najavljene poticaje izvozu. Naime, nije li izvoz usluga i „pameti“ nešto čemu bi država trebala težiti, da li država preferira izvoz IT usluga ili izvoz paprika i sirovog drveta? Treba li još ikome objašnjavati koja industrija kreira veću novostvorenu vrijednost?
Istovremeno, te iste hrvatske tvrtke vrlo često u hrvatskom javnom sektoru ne mogu ni pomisliti o tome da dobiju neki posao, neovisno o znanju, iskustvu i referencama, jer su godinama vrijedila neka druga pravila koja mogu biti tema neke druge kolumne ili neke druge istrage USKOK-a. Ostaje nam nada i vjera da će se pravila promijeniti i da će ubuduće ključni kriterij biti zaista oni koji trebaju biti. Da smo se držali tih kriterija, već bi odavno bilo i strategije i rezultata, a Povjerenstvo nam ne bi niti trebalo.
|
