Poslovna inteligencija

< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Svibanj 2010 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Poslovna inteligencija d.o.o.
Blog Poslovne inteligencije - teme vezane za analitičke sustave, poslovnu inteligenciju, skladišta podataka, planiranje, konsolidaciju, upravljanje matičnim podacima i sve ostalo...

Linkovi
PI @ Fejs
Facebook profil Poslovne inteligencije

Blog.hr
Blog servis

Mreža
Poslovni IT mjesečnik

Brojač:

30.09.2011., petak

Aj' ti reklamiraj

Piše: Dražen Oreščanin

Ima jedan vrlo jednostavan način kako ćete znati da ste na nekom njemačkom aerodromu, čak i ako ne znate njemački ili engleski. Trebate samo pogledati reklamne panoe naololo i ako na njima isključivo vidite reklame za SAP, Oracle, IBM ili Microsoft – znajte da ste na njemačkom aerodromu. Ako uzmete na tom istom aerodromu bilo koje novine koje imaju naglasak na poslovanju, sigurno će u njima na ponajboljim mjestima biti reklame istih IT dobavljača, a vijesti vezane za njihovo poslovanje na naslovnicama. Razlog tome je jednostavan – avionom putuje puno polovnih korisnika koji su kupci informatičkih tehnologija.

Tu nema nikave čarolije – naime, IT tvrtke su među najvećim i najsnažnijim svjetskim korporacijama. Godišnji prihod IBM-a je veći od hrvatskog bruto državnog proizvoda, a tržišna kapitalizacija Applea ili Microsofta je oko 250 milijardi dolara. Za te novce mogli biste kupiti cijelu Hrvatsku i još biste vjerojatno i Sloveniju dobili u paketu. Hrvatski vanjski dug prema tim iznosima izgleda kao napojnica.

Ono što je još bitnije je da su osnivači i glavni mozgovi takvih tvrtki globalne face, tko ne zna Stevea Jobsa, Billa Gatesa ili Marka Zuckerberga? Njihova slava doseže čak i do Hrvatske, oni su i u Hrvatskoj zvijezde, ne zato što su pametni i sposobni, nego zato što su mračno bogati. Ja moram priznati da sam ostao začuđen što moj stari koji je ove godine napunio osamdesetu nama pojma tko je Bill Gates, mislio sam da svatko na ovom svijetu zna tko je on. Dakle, ima barem jedna osoba koja o Billu Gatesu nema pojma – moj stari!

Sve što ti momci naprave, generira goleme količine novaca. Svi iščekuju predstavljanje iPhonea 5, to će biti veličanstven medijski događaj. Probajte zamisliti koliku bi medijsku pažnju privuklo da Mittal predstavlja novu i poboljšanju leguru čelika ili da vodeći svjetski proizvođač kukuruza predstavlja novi, rodniji hibrid, tko bi to gledao? Jednostavno to nije ni približno fora kao gadgeti za kojima smo svi ludi...

Ponekad se sjetim tvrtke koja se zove Tencent Holdings. Ako netko slučajno ne zna, a siguran sam da gotovo nitko nije čuo za tu tvrtku, riječ je o vodećem kineskom pružatelju Internet usluga koji ima 1,05 milijardi USD godišnjih prihoda i na Forbesovoj listi je na 1073. mjestu po prihodima od svih tvrtki u svijetu. Ono što je Tencent Holdingsu i hrvatskoj IT industriji zajedničku su dvije stvari – kineski provider i cjelokupna hrvatska IT branša ostvaruju jednaki ukupni godišnji prihod, a van njihove domovine nikad nitko za njih nije ni čuo.

I tu leži razlog zašto gotovo nikada u Hrvatskoj nećete vidjeti na cesti ili u Večernjaku oglas nekog dobavljača softvera ili IT usluga – nit' bi to ikoga u Hrvatskoj zanimalo, nit' bi bilo ikakve koristi ili prihoda od toga. Bacanje para u vjetar. Na žalost, marketinške agencije IT tvrtki nisu dovoljno inventivne da smisle reklame s cicama i guzicama koje bi hrvatskog tajkuna potaknule da investira u SAP ili neko drugo poslovno rješenje. Hrvatski uredi IBM-a, SAP-a, Microsofta i Oraclea godišnje uprihoduju između pet i dvadeset milijuna USD – u godišnjim prihodima tih tvrtki to su iznosi koji u najboljem slučaju dostižu jedan promil ukupnih prihoda, dakle negdje o području u kojem se brojevi zaokružuju u izvještajima za upravu. Nije ni čudo da gotovo nitko ne zna da postojimo.

Možemo razglabati o tome koliko je u Americi, Njemačkoj ili Izraelu u 100 najvećih tvrtki iz područja IT-a i visoke tehnologije, a koliko u Hrvatskoj, ali sve će nas voditi već donesenom zaključku – IT industrija u Hrvatskoj je sama po sebi za državu nebitna i neka je vrsta nužnog zla, a napretka iz tog statusa bez radikalnih promjena nema na vidiku.

Vratimo se na reklame... Index.hr je napravio istraživanje za najiritantniju osobu godine. Uvjerljivo je na prvom mjestu bila naša Premijerka, a isto tako uvjerljivo na drugom ovca Gregor iz Tele2 reklame. Taj podatak se može iščitavati na nekoliko načina. Prvo tumačenje je da Tele2 misli da smo svi mi užasno glupi da bi nam reklame s ovcom bile zabavne. Drugo tumačenje je da smo ipak dovoljno pametni da nam to bude iritantno. Istina je vjerojatno negdje u sredini. Na žalost, ovca Gregor je najmanji problem, puno veći problem su reklame za Pan pivo i neke hrvatske banke koje se mjesecima vrte na našim televizijama.

Ukratko, sadržaj reklama za pivo može se svesti na to da lukavi zaposlenik na neki način zezne svog poslodavca, odglumi glavobolju ili nestane s posla, kako bi mogao uživati u svom omiljenom pivu. Bankarske reklame imaju priče koje su totalno glupave – skrivena ljubavnica izlazi iz ormara kada žena koja iznenada dolazi kući mužu spomene povoljni kredit i slične bedastoće.

Osim što ovakve bljuzgarije nisu nimalo smiješne i zabavne, poruka koju šalju nama, vjernim gledateljima, je beznadežno pogrešna. U tim reklamama je bijednik koji zbriše s posla ustvari pozitivac i pobjednik, a njegov šef i poslodavac su luzeri. Ha, ha, in your face! Prosječni Hrvat se s pivom na škembi potiho smijulji i misli kako ga nitko ne može platiti onoliko malo koliko malo on može raditi. Zašto nam pivari i bankari ne pošalju drugu poruku, primjerice: radite vrijedno i predano cijeli dan, pa se navečer osvježite pivom? Umjesto vrlina, veličaju se mane.

Istovremeno, država nam je u problemima (da ne upotrijebim neku drugu ružniju riječ) do grla, brod tone, orkestar svira, praši se sve u šesnaest. Od sto negativnih brojeva i trendova nađe se jedan pozitivan pa se po njemu gusla. Većina ljudi koje znam smatra da tko god dobije izbore da je svejedno, da su ionako svi političari isti. Svaki narod ima vlast i reklame kakve zaslužuje.

- 21:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.09.2011., utorak

O zaposlenosti i nezaposlenosti

Piše: Dražen Oreščanin

Svaki mjesec cijela nacija strepi iščekujući sudbonosne podatke sa Zavoda za zapošljavanje - da li je nezaposlenost pala i porasla, da li ima više od 300.000 prijavljenih nezaposlenih na Zavodu? Svaki mjesec premijerka daje neko objašnjenje. Ako je nezaposlenih više, to je zbog kraja sezone, promjene načina izračuna ili zbog politike SDP-ove Vlade prije desetak godina. Ako nezaposlenost pada (a skoro uvijek se može naći usporedba s nekim periodom u kojem je neki pozitivan pomak, bilo da je riječ o prethodnom mjesecu ili godini), razlog su briljantna gospodarska strategija i potezi vladajuće garniture. Glas razuma Predsjednika Republike da se iz aviona vidi da smo u jako dubokoj krizi i da se brojevima ne treba razbacivati kao s kukuruzima, gotovo nitko ne sluša i ne čuje. Na žalost, to je sve nebitno. A što je ustvari bitno?

Naime, broj nezaposlenih koji se vode na Zavodu je broj ljudi koji aktivno traže posao. Ako ste nezaposleni i jedan mjesec se ne pojavite na zavodu ili slučajno odbijete posao ponuđen preko Zavoda, biti ćete izbrisani iz evidencije nezaposlenih, makar bili nezaposleni još slijedećih sto godina. Ideja ove statistike je da minimizira broj nezaposlenih kako bi stvari izgledale ružičastije za dnevno-političke potrebe. Ono što je pravi pokazatelj zaposlenosti je stopa zaposlenosti radno aktivnog stanovništva (eng. employment-to-population ratio). Ukratko, to je omjer broja zaposlenih i broja svih radno sposobnih od 15 godina starosti na više, odnosno od 15 do 64 godine po različitim metodologijama izračuna.

Prvo možemo pogledati službenu statistiku Državnog Zavoda za Statistiku RH za 2010. godinu, koja je javno objavljena na stranicama DZS-a i dostupna na slijedećem linku: Statistika zaposlenosti RH 2010. Ako se spustite na donji dio stranice vidjeti ćete da je od 2007. do 2010. broj radno sposobnih porastao za 100.000, broj zaposlenih pao za 100.000 a broj neaktivnih se povećao za zbroj ta dva broja, dakle za 200.000. Tih 200.000 su ljudi koji su dijelom evidentirani na Zavodu, dijelom su u (prijevremenoj) mirovini, moguće da se dio povećanja odnosi na one koji se još školuju, a dijelom nisu više ni u kakvoj evidenciji. Ono što im je svima zajedničko je da ne privređuju, te oni preostali moraju privređivati za njih. Kada se gleda indeks, situacija je još gora - u četiri godine indeks je pao sa 44,1 na 41,1, dakle cijela tri postotna boda. Ako se uzme u obzir da je u zadnje četiri godine u javnom sektoru koji ne generira nove prihode za proračun broj zaposlenih ostao isti, te da je smanjenje isključivo u privatnom sektoru, kalkulacija je jasna - manje zaposlenih daje manje ukupne plaće, što daje manje poreza na dohodak, manju potrošnju i manje PDV-a, te u konačnici veći deficit i kontinuirano zaduživanje. To je ostavština sadašnje hrvatske politike i vlasti našoj djeci i našoj budućnosti, dok mi u sadašnjosti dobijamo velike porcije pijeska u oči...

Kakva je situacija u Europi, da li tu postoji neka statistika i usporedba? Naravno da postoji: Statistika zaposlenosti Europa 2010. Možete pretpostaviti da smo na začelju, zar ne? Ovaj izračun se bazira na segmentu stanovništva od 15 do 64 godine, pa su brojevi malo veći, ali razlike su drastične. Za prosjekom EU i za npr. Slovenijom zaostajemo 12 postotnih bodova, a koliko-toliko su nam blizu jedino Malta i Mađarska. I kada se gledaju relativni brojevi i promjene stopa u zadnje 4 godine, pad u Hrvatskoj je bitno veći nego u EU.

Navedene statistike su realne i pokazuju stvarno stanje - što je stopa zaposlenih u aktivnom stanovništvu manja, to porezi i doprinosi moraju biti veći, kako bi se namirile potrebe onih koji nisu zaposleni i ne privređuju. Što Republika Hrvatska radi kako bi potaknula zapošljavanje? I tu je odgovor vrlo kratak i jednostavan - NIŠTA! Na žalost, nikakvog konkretnog programa poticaja zapošljavanja nema. Za razliku od Hrvatske, takav program primjerice u Srbiji postoji: Program „Prva šansa 2011“. Država svakom poslodavcu koji zaposli VSS pripravnika tijekom prve godine refundira oko 300 Eura mjesečno za plaću i doprinose...

Vjerujem da je svakom pametnom i razumnom ovo sasvim dosta da shvati svu dubinu i složenost problema u kojem se Hrvatska dugoročno nalazi.


- 11:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se