|
|
| < | kolovoz, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Prave riječi na pravom mjestu mogu zavesti, oraspoložiti, nasmijati, vratiti nadu, uništiti, stvoriti, odvesti i vratiti...sve samo ovisi o govorniku i slušatelju!!! Have fun!
POVRATAK
Dobriša Cesarić
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići
Za meni bitne...
Etiketa za frenda:
100% poseban!
boja: vesela
vrijednost: neprocjenjiva
made in: my heart!
čuvati: od svega!
voljeti: do neba!!
Ines
=> mrak blog, jako simpa cura!!! =)
Glumica
=> nedavno sam pronašla njen blog i oduševila se kako piše! Rijetko kad me nešto ostavi bez teksta, eto, ona je uspjela! =)
[ Laetitia Dale
=> pjesme koje dušu diraju i savijeti koji zlata vrijede... =)
Soundclick
"I NIJE POSTOJAO TRENUTAK.
SAMO ON I JA NA NEKIM NESRETNIM DIJELOVIMA PUTA.
U SVIJETU BEZ SVIJETA...
BEZ STVARNOSTI SMO SA OSMIJEHOM NA USNAMA U SITNIM NOĆNIM SATIMA KADA NE POSTOJI NIŠTA OSIM SMIJEŠKA ISPOD OBRVA.
I TIŠINA...
TIŠINA PREKINUTA UDARCIMA NAŠIH MALENIH SRDACA DOK LEŽIMO U ZAGRLJAJU JEDNO DRUGOGA, BEZ RIJEČI, BEZ GLASA...
U SVEMIRU GDJE SVAKOM MI RIJEČI PARA KOŽU I DOLAZI DO UZAVRELE KRVI MOG SRCA, DRŽEĆI GA U RUCI, NJEŽNO POPUT NOVOROĐENČETA, OPREZNO DA GA NE POVRIJEDI...
I SAMO ME PREPLAVI SIGURNOST I SRČEKO VIŠE NE LUDUJE.
SADA SE SAMO POLAKO SMIRUJE I NESTAJEMO...
MOJ LJUBLJENI I JA U SNOVIMA TAME..."
(Written by me...)
VOLEVO DIRTI CHE TI AMO
Dal rumore del mondo
dalla giostra degli attimi
dalla pelle e dal profondo
dai miei sbagli soliti
dal silenzio che ho dentro
e dal mio orgoglio inutile
da questa voglia che ho di vivere…..
volevo dirti che ti amo
volevo dirti che sei mio
che non ti cambio con nessuno
perché a giurarlo sono io
volevo dirti che ti amo
perché sei troppo uguale a me
quando per niente litighiamo
e poi ti chiudi dentro te
da ogni mio fallimento
dal bisogno di credere
da un telefono del centro
dalle mie rivincite
dalla gioia che sento
e dalla febbre che ho di te
da quando mi hai insegnato a ridere…..
volevo dirti che ti amo
volevo dirti sono qui (io sono qui)
anche se a volte mi allontano
dietro ad un vetro di un taxi
e questo dirti che ti amo
è la mia sola verita' (sola verita')
tu non lasciarmi mai la mano
anche se un giorno finira'
da ogni angolo dell’anima
dalla mia fragilita'
da un dolore appena spento
da questa lettera…..
volevo dirti che ti amo
volevo dirti che sei mio (che tu sei mio)
che non ti cambio con nessuno
perché a giurarlo sono io
volevo dirti che ti amo
volevo dirti sono qui (io sono qui)
anche se a volte mi allontano
dietro ad un vetro di un taxi
volevo dirti che ti amo
volevo dirti che (sei mio) (che tu sei mio)
che non ti cambio con nessuno
perché sei troppo uguale a me
volevo dirti che ti amo.
.
Bezumno je...
Mrziti sve ruze
jer si se ogrebao na jedan trn...
Odustati od svojih snova
jer se jedan nije ostvario...
Izgubiti nadu u molitve
jer jedna nije uslisana...
Odustati od svojih napora
jer je jedan bio uzaludan...
Okriviti sve prijatelje
jer te jedan iznevjerio...
Ne vjerovati u ljubav
jer ti je netko bio nevjeran
ili ti nije uzvratio ljubav...
Odbaciti svaku mogucnost da budes sretan,
jer nisi uspio u prvom pokusaju....
Nadam se da se na svom putu
ne predajes tom bezumlju.
Zapamti da se uvijek ...
moze pojaviti druga sansa,
novi prijatelj,
nova ljubav,
obnoviti snaga.
Budi uporan.
Trazi srecu u svakom danu.
:=>
=> IME: Maja
=> ROĐENA: jesam
=> ŠKOLA: još uvijek stoji na mjestu
=> ŽIVIM U: Zagrebu
=> OBITELJ: roditelji, bake, deda, mlađi buraz (najbolji brat ikad!)
=> DRUŠTVO: ono što me drži na životu!!! Nema boljih od njih!!! (Ana, Stella, Ane, Iva, Petra, Lovro, Keno, Martina, Katarina, Dora.....)
=> LJUBAV: hmm...
=> MANE: a ono, kasnim...malo sam sramežljiva, al malo, malo, malo...hmm, pa ne mogu se sjetit ničeg drugog... =)
=> VRLINE: svestrana, mislim da sam dobra prijateljica, znam slušat (bar povremeno ;) i td...
=> SLUŠAM: sve i svašta...osim teških cajki i metala... ali više volim reći da volim dobru pjesmu, nego da slušam nešto određeno...
=> VOLIM: društvo, tulume, dobru glazbu i filmove, zalaske sunca, fotografiranje, čokoladu, Uvod u anatomiju, One tree hill, nogomet, Dinamo, svog peseka (Don), crtanje, ples, net, slobodu, čvrst stav, vidjeti osmijehe na licima svojih najbližih, promatrati zvijezde, tražiti nove izazove i iskustva...
=> MRZIM: licemjerje, budilice, glupe profesore, one koji moraju baš sve znati, deklariranje, ljudsku glupost, tešku bukvalnost, pretjeranu zaštičenost, zmije, nasilje...
=> UŽIVAM U: plesu, glazbi, pisanju, crtanju, izlascima, putovanjima ....
(moja druga ljubav... crtanje!!!!)
O ljubavi (najveći potrošać mog vremena!)
* LJUBAV ILI...
DLANOVI TI SE ZNOJE, SRCE UBRZANO LUPA, A GLAS TI ZASTAJE U GRLU?
To nije ljubav, to je zaljubljivanje.
NE MOŽEŠ SKINUTI POGLED ILI RUKE S NJEGA?
To nije ljubav, to je požuda.
PONOSNA SI NA NJEGA I ŽELIŠ GA SVIMA PREDSTAVITI?
To nije ljubav, to je sreća.
ŽELIŠ GA, JER ZNAŠ DA JE ON PORED TEBE?
To nije ljubav, to je usamljenost.
S NJIM SI JER ON TO ŽELI?
To nije ljubav, to je sažaljenje.
S NJIM SI JER TE LJUBI I DRŽI ZA RUKU?
To nije ljubav, to je nesigurnost.
SRCE TI POSKOČI ČIM GA VIDIŠ?
To nije ljubav, to je strast.
OPRAŠTAŠ MU GREŠKE JER SE BRINEŠ ZA NJEGA?
To nije ljubav, to je prijateljstvo.
SVAKI DAN MU GOVRIŠ DA JE ON JEDINA STVAR NA KOJU MISLIŠ?
To nije ljubav, to je laž.
ODREKLA BI SE NAJDRAŽIH STVARI RADI NJEGA?
To nije ljubav, to je velikodušnost.
Srce te boli i sve se u tebi lomi kada je on tužan?
DA, TO JE LJUBAV!
Privlače te drugi, ali ipak ostaješ s njim bez trunke kajanja?
DA, TO JE LJUBAV!
Prihvačaš njegove mane jer su i one dio njega?
DA, TO JE LJUBAV!
S njim si zbog te neshvatljive mješavine boli, sreće i uživanja?
DA, TO JE LJUBAV!
Dala bi život za njega?
DA, TO JE LJUBAV!
(jedna ribica... :D)
: "Always"
This romeo is bleeding
But you can't see his blood
It's nothing but some feelings
That this old dog kicked up
It's been raining since you left me
Now I'm drowning in the flood
You see I've always been a fighter
But without you I give up
Now I can't sing a love song
Like the way it's meant to be
Well, I guess I'm not that good anymore
But baby, that's just me
And I will love you, baby - Always
And I'll be there forever and a day - Always
I'll be there till the stars don't shine
Till the heavens burst and
The words don't rhyme
And I know when I die, you'll be on my mind
And I'll love you - Always
Now your pictures that you left behind
Are just memories of a different life
Some that made us laugh, some that made us cry
One that made you have to say goodbye
What I'd give to run my fingers through your hair
To touch your lips, to hold you near
When you say your prayers try to understand
I've made mistakes, I'm just a man
When he holds you close, when he pulls you near
When he says the words you've been needing to hear
I'll wish I was him 'cause those words are mine
To say to you till the end of time
Yeah, I will love you baby - Always
And I'll be there forever and a day - Always
If you told me to cry for you
I could
If you told me to die for you
I would
Take a look at my face
There's no price I won't pay
To say these words to you
Well, there ain't no luck
In these loaded dice
But baby if you give me just one more try
We can pack up our old dreams
And our old lives
We'll find a place where the sun still shines
And I will love you, baby - Always
And I'll be there forever and a day - Always
I'll be there till the stars don't shine
Till the heavens burst and
The words don't rhyme
And I know when I die, you'll be on my mind
And I'll love you - Always
Ovog se držim... LOL... XD
1. Ako ste previše otvorenog uma, ispast će vam mozak.
2. Ne brinite se oko toga što ljudi misle, oni to rijetko rade.
3. Odlazak u crkvu ne čini vas kršćaninom. Isto kao što stajanjem u garaži ne postajete auto.
4. Nisu traperice to što vam guzu čini debelom.
5. Umjetno inteligencija se ne može suprotstaviti prirodnoj gluposti.
6. Moja ideja pospremanja je prijeći sobu pogledom.
7. Nijedan dokaz ne podupire tezu da je život ozbiljan.
8. Lakše je dobiti oprost nego dopuštenje.
9. Za svaku akciju postoji jednak i suprotan vladin program.
10. Ako sličite na svoju sliku iz putovnice, vjerojatno vam treba putovanje.
11. Računi putuju poštom dva puta brže od doznaka.
12. Savjest je ono što boli kad se svi ostali dijelovi osjećaju izvrsno.
13. Jedi zdravo, budi čio, umri u svakom slučaju.
14. Muškarci su sa Zemlje. Žene su sa Zemlje. Pomirite se s time.
15. Nikoga nisu nikad ustrijelili dok je prao sude.
16. Izbalansiranu dijetu čini po jedan kolač u svakoj ruci.
17. Srednja dob je kad širina uma i uskost struka zamijene mjesta.
18. Propuštene prilike su uvijek bolje od onih ostvarenih.
19. Stara krama je ono što ste godinama čuvali i bacili tri tjedna prije nego što vam je zatrebalo.
20. Uvijek postoji jedna budala više nego što ste računali.
21. Iskustvo je predivna stvar. Omogućava vam da prepoznate grešku kad ju ponovite.
22. Baš kad uspijete spojiti kraj s krajem, oni ih rašire.
23. Ne teži više od svog frižidera.
24. Netko tko razmišlja logično lijepi je kontrast stvarnom životu.
25. Ako morate birati između dva zla, odaberite ono koje još niste probali.
AH, VOLIM OVE REČENICE
Don't frown, that you'll never know who is in love with your smile!!!
One who says that sunshine brings happines has never danced in the rain!!!
Love is the triumph of imagination over intelligence!!!
I always like to know everything about my new friends, and nothing about my old ones!!!
Never explain--your friends do not need it and your enemies will not believe you anyway!!!
„Posebno“ je rijec koja se koristi da opise
nesto poput zagrljaja
ili zalaska sunca
ili osobe koja siri ljubav
osmijehom ili briznom gestom.
"Posebno"
opisuje ljude
koji sve cine iz srca
i misle na srca drugih.
"Posebno"
se primjenjuje na nesto
sto je dragocjeno i vrijedno divljenja,
sto se ne moze unistiti.
"Posebno"
je rijec
koja najbolje opisuje
Tebe!
Nadji vremena za ljubav ...
To je tajna vjecne mladosti !
Nadji vremena za smijeh ...
To je muzika srca !
Nadji vremena za plac ...
To je znak velikog srca !
Nadji vremena za citanje ...
To je izvor znanja !
Nadji vremena da cujes ...
To je snaga inteligencije !
Nadji vremena da mislis ...
To je kljuc uspjeha !
Nadji vremena za igru ...
To je svjezina djetinjstva !
Nadji vremena da sanjas ...
To je dasak srece !
Nadji vremena da ŽIVIŠ ...
Jer vrijeme prolazi brzo,
a NIKAD se ne vrati !
SRETAN PUT U ZIVOT,
MOJI PRIJATELJI!!!
Tragom želje
Ponekad mi se čini da sam drugačija od ostatka svijeta. Ne radi se tu o zrelosti ili o iskustvu. Ne radi se čak ni o ljudima koji me okružuju. Svi su oni posebni, iskreni, inteligentni, ali spadaju u ovaj svijet. Nekada imam osjećaj da ja ne spadam. Kao da sam ovdje došla u pogrešnom avionu, s pogrešnim kovčegom ideja, entuzijazma. Entuzijazma koji posjeduju rijetki. Bojim se da doista ne spadam ovdje. Da sam trebala biti negdje drugdje… Ali ovo je jedino što imam. Jedino što poznajem…
*
Sjedila sam u sobi na krevetu i čitala. Knjige su mi oduvijek bile zaštita i sigurna luka. Bježala sam u taj nestvarni, izmišljeni svijet svaki put kada bih osjetila da mi postaje preteško, da pokušavam pobjeći, a ne suočiti se. Više od svega, bojala sam se poraza. Ponos me znao jako koštati, ali nisam odustajala od njega. A suze, suze koje bi slijedile kada bih shvatila da me život guši, bile su najgori oblik poraza. Gotovo nikada nisam plakala. Nisam si to mogla dopustiti. Odnosno, nisam si to htjela dopustiti. Zato sam se skrivala iza tona pažljivo istipkanih i uvezenih stranica papira koje su pričale o svjetovima. Oni su mi se činili daleko pristupačnijima i bližima nego što je ovaj u kojem se svakog dana budim. Daleki, savršeni svjetovi sunca, kiše, zvijezda, noći, snova, ljubavi, sreće, tuge… Svjetovi prvenstveno sretnih završetaka. Međutim, uvijek me mučila misao da je svaki kraj novi početak. Ako je završetak bio dobar, što je onda sa početkom? Hoće li i on biti tako dobar? Što će se desiti u sljedećem poglavlju? Poglavlju koje nije napisano, koje nastaje u mašti dobrog, pažljivog čitatelja. Ili zapravo bolje rečeno nemarnog čitatelja, nezadovoljnog marginama stranica i koricama knjige. Ja sam jedna od tih, drugo spomenutih. Imam potrebu komunicirati s likovima, razmišljati o njihovim postupcima i do te mjere se uživjeti u djelo da pokušam nastaviti priču i kada zaklopim knjigu. Znam kraj, znam priču, ali želim vidjeti što ima dalje. Uvijek se pomalo rastužim na završetke, koliko god oni bili sretni ili nesretni, jer želim dalje. Kad bih barem mogla ući u neku knjigu, prošetati tim svjetovima i zaviriti što ima dalje. Nakon posljednje točke…
Upravo sam uronila u svijet „Lavova Al'rassana“. Gotovo da sam mogla osjetiti vreli, suhi zrak pustinje, pijesak koji ulazi u svaku poru kože i osjetiti hrđavi miris krvi u zraku. I čarolija pisane riječi ponovno je uspijevala. Zaboravila sam da sam se posvađala sa svojim jedinim, najboljim prijateljem u životu. Da sam otvorila davnu ranu i ponovno je probola nožem uspomena. Sada to nije bilo važno. Sve o čemu sam mogla misliti bile su riječi koje su se prelijevale i opisivale mjesto koje nije postojalo, ljude koji su bili samo izraz mašte… I moj spas. Na trenutke bih zatvorila knjigu i prepustila se razmišljanju kuda će me odvesti daljnji tijek radnje. Hoće li doista biti onako kako zamišljam ili će se pojaviti još nešto, zasad nedokučivo mom neistančanom umu?
Iz misli me prenula tiha zvonjava mobitela. Odahnula sam kada sam čula Dorin glas s druge strane:
- Hej mala. – rekla je mirno i nježno, kao da je znala da nešto ne štima, da me treba smiriti
- Ej. Kako si?
- Dobro. Da čujem, kaj se desilo?
- Zašto pitaš? – kao da me ne poznaje.
- Lutko, zezaš me, zar ne? Znam da si se negdje ukopala s knjigom kao i obično nakon frke i da si sad već mirnija, ali meni nikada nisi znala lagati.
- Posvađali smo se. – rekla sam odustajući od daljnje rasprave. Ponovno su navrle suze na moje oči, ali nisam si dopustila da mi glas drhti. Poraz nije bio opcija. Ne opet.
- To nisi morala niti spomenuti. Mene zanima što je bilo? – tvrdoglavo nije odustajala, a već sam se ponadala da sam je se riješila.
- Kaj misliš? Taman kada sam počela disati, opet me počeo gušiti. Oprosti zbog metafora, ali stvarno se tako osjećam.
- Ljubavi… Znači, opet koma… – ona nije znala, nisam joj mogla reći. Nisam smjela zapravo. A toliko puta sam poželjela. Samo da me utješi na trenutak, da imam nekog na svojoj strani. Međutim, ona je osjećala. Ne znam ni sama koji razlog je dala mojem narušenom stanju, ali pomagala mi je koliko je mogla. Bilo mi je toliko drago što imam tako nevjerojatno inteligentnu prijateljicu.
- Da… - zastala sam i bacila pogled na ogledalo. Moje oči su na trenutak bljesnule srebrnastim odsjajem, a niz lice se skotrljala pravilna plava suza. Pomaknula sam se sa svjetla, osupnuta neobičnim osjećajem nemira. Nemira koji nije imao apsolutno nikakve veze sa svađom.
- Jesi li dobro? Maja? Pričaj sa mnom…
- Dobro sam, tu sam. Oprosti, neka slutnja… - njoj sam to mogla reći. Točno tim, književnim riječima koje kao da su išetale iz starih stranica i ušle u moje misli i rječnik. Nije izustila ni riječ, čekala je da joj pojasnim. – Bacila sam pogled na ogledalo i nešto srebrno je zasjalo u mojim očima i ustreperila sam. Ne mogu bolje objasniti.
- Razumijem te. Ne brini se. Pomanjkanje svjetla, a uzdrmana si poprilično zbog Petra. Uostalom, ogledala i jesu presvučena srebrom da bi se dobio jasan odraz. Smiri se. – ona me nije osuđivala zbog prevelike mašte i potpunih gluposti oko kojih sam se brinula. Samo bi me nježno spustila na zemlju.
- Da, vjerojatno si u pravu. Mala, kaj da radim? Popravi me, molim te.
- Ne znam kako. Ni sebe ne mogu popraviti. Kako ću onda tebe? Maja, do sada je sve bilo dobro…
- Znam. Vrijeme me izliječilo. Stvarno sam mislila da sam preboljela. – više nisam mogla skrivati suze. Boljelo me, istom snagom kao i prije godinu dana.
- Isplači se. Biti će bolje, možda. Vidjeti ćeš.
- Nadam se… - rekla sam u jecajući
Sljedećih sat vremena sam sjedila na podu svoje sobe s telefonskom slušalicom na čijem je drugom kraju bila Dora, u potpunoj tišini. Nas dvije nekada nismo razgovarale. Samo bismo bile ondje jedna za drugu. Za dugih melankoličnih noći, prepune ideja kako pomoći jedna drugoj, ali jako dobro znajući da ona druga neće prihvatiti. Napokon me majka zazvala da dođem večerati i morala sam prekinuti. Doru ću vidjeti sutra, znam, ali spustivši slušalicu prožela me jeza i unijela ponovno nemir u moje srce…
*
Morala sam ostati budna do pola dva po ponoći. Padali su perzeidi, zvijezde padalice koje su se vidjele iz moje kuće. Čekala sam ih zbog jednostavnog praznovjerja da će ti se ispuniti želja koju zaželiš kada padne zvijezda. Nikada do večeras nisam osjetila toliku potrebu zaželjeti nešto i imati nadu da će se ostvariti. Gotovo sam zaspala na prozoru promatrajući nebeski svod. Poneki oblak bi narušio nepreglednu pučinu neba i dao joj ogradu. Ali već u sljedećem trenutku, zid bi se pomaknuo i nastavio ploviti dalje. Moja bol je polako bljedila. On trenutno nije bio ovdje i to je zasada bilo dovoljno da se sastavim. Barem privremeno. Uskoro će postati sve gore. Znam da se moram suočiti sa prošlosti, ponovno. Iskreno, pomalo sam ljuta na konstantno prčkanje po onom što se dogodilo. Bilo mi se teško pomiriti sa situacijom, ali puževim koracima sam uspjela. I sada ponovno ispočetka. Ne mogu to prolaziti još jednom. Nehumano je. Ponovno se boriti sa duhovima. Unutarnjim, nepobjedivim duhovima koje samo ja vidim, osjećam. Ne. Trebam želju. Očajno je trebam.
Ugledala sam kako pada, ostavljajući pravilan srebrni trag posred tamnog neba. Zaželjela sam. Samo jednom. Ušla sam u sobu, navukla zavjesu i zavukla se pod pokrivač. Nisam htjela više gledati. Došla bih u napast da zaželim protuželju i neutraliziram ovu prvu. Samo jedna jedina zvijezda je dovoljna. Zaspala sam tek nekoliko sekundi kasnije, mirna. Odluka koju sam donijela kosila se sa mojim uobičajenim razmišljanjem, ali činila se odveć ispravnom da bih je propustila. Zaželjela sam nestati iz njegova života, zauvijek…
