|
|
| < | kolovoz, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Prave riječi na pravom mjestu mogu zavesti, oraspoložiti, nasmijati, vratiti nadu, uništiti, stvoriti, odvesti i vratiti...sve samo ovisi o govorniku i slušatelju!!! Have fun!
POVRATAK
Dobriša Cesarić
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići
Za meni bitne...
Etiketa za frenda:
100% poseban!
boja: vesela
vrijednost: neprocjenjiva
made in: my heart!
čuvati: od svega!
voljeti: do neba!!
Ines
=> mrak blog, jako simpa cura!!! =)
Glumica
=> nedavno sam pronašla njen blog i oduševila se kako piše! Rijetko kad me nešto ostavi bez teksta, eto, ona je uspjela! =)
[ Laetitia Dale
=> pjesme koje dušu diraju i savijeti koji zlata vrijede... =)
Soundclick
"I NIJE POSTOJAO TRENUTAK.
SAMO ON I JA NA NEKIM NESRETNIM DIJELOVIMA PUTA.
U SVIJETU BEZ SVIJETA...
BEZ STVARNOSTI SMO SA OSMIJEHOM NA USNAMA U SITNIM NOĆNIM SATIMA KADA NE POSTOJI NIŠTA OSIM SMIJEŠKA ISPOD OBRVA.
I TIŠINA...
TIŠINA PREKINUTA UDARCIMA NAŠIH MALENIH SRDACA DOK LEŽIMO U ZAGRLJAJU JEDNO DRUGOGA, BEZ RIJEČI, BEZ GLASA...
U SVEMIRU GDJE SVAKOM MI RIJEČI PARA KOŽU I DOLAZI DO UZAVRELE KRVI MOG SRCA, DRŽEĆI GA U RUCI, NJEŽNO POPUT NOVOROĐENČETA, OPREZNO DA GA NE POVRIJEDI...
I SAMO ME PREPLAVI SIGURNOST I SRČEKO VIŠE NE LUDUJE.
SADA SE SAMO POLAKO SMIRUJE I NESTAJEMO...
MOJ LJUBLJENI I JA U SNOVIMA TAME..."
(Written by me...)
VOLEVO DIRTI CHE TI AMO
Dal rumore del mondo
dalla giostra degli attimi
dalla pelle e dal profondo
dai miei sbagli soliti
dal silenzio che ho dentro
e dal mio orgoglio inutile
da questa voglia che ho di vivere…..
volevo dirti che ti amo
volevo dirti che sei mio
che non ti cambio con nessuno
perché a giurarlo sono io
volevo dirti che ti amo
perché sei troppo uguale a me
quando per niente litighiamo
e poi ti chiudi dentro te
da ogni mio fallimento
dal bisogno di credere
da un telefono del centro
dalle mie rivincite
dalla gioia che sento
e dalla febbre che ho di te
da quando mi hai insegnato a ridere…..
volevo dirti che ti amo
volevo dirti sono qui (io sono qui)
anche se a volte mi allontano
dietro ad un vetro di un taxi
e questo dirti che ti amo
è la mia sola verita' (sola verita')
tu non lasciarmi mai la mano
anche se un giorno finira'
da ogni angolo dell’anima
dalla mia fragilita'
da un dolore appena spento
da questa lettera…..
volevo dirti che ti amo
volevo dirti che sei mio (che tu sei mio)
che non ti cambio con nessuno
perché a giurarlo sono io
volevo dirti che ti amo
volevo dirti sono qui (io sono qui)
anche se a volte mi allontano
dietro ad un vetro di un taxi
volevo dirti che ti amo
volevo dirti che (sei mio) (che tu sei mio)
che non ti cambio con nessuno
perché sei troppo uguale a me
volevo dirti che ti amo.
.
Bezumno je...
Mrziti sve ruze
jer si se ogrebao na jedan trn...
Odustati od svojih snova
jer se jedan nije ostvario...
Izgubiti nadu u molitve
jer jedna nije uslisana...
Odustati od svojih napora
jer je jedan bio uzaludan...
Okriviti sve prijatelje
jer te jedan iznevjerio...
Ne vjerovati u ljubav
jer ti je netko bio nevjeran
ili ti nije uzvratio ljubav...
Odbaciti svaku mogucnost da budes sretan,
jer nisi uspio u prvom pokusaju....
Nadam se da se na svom putu
ne predajes tom bezumlju.
Zapamti da se uvijek ...
moze pojaviti druga sansa,
novi prijatelj,
nova ljubav,
obnoviti snaga.
Budi uporan.
Trazi srecu u svakom danu.
:=>
=> IME: Maja
=> ROĐENA: jesam
=> ŠKOLA: još uvijek stoji na mjestu
=> ŽIVIM U: Zagrebu
=> OBITELJ: roditelji, bake, deda, mlađi buraz (najbolji brat ikad!)
=> DRUŠTVO: ono što me drži na životu!!! Nema boljih od njih!!! (Ana, Stella, Ane, Iva, Petra, Lovro, Keno, Martina, Katarina, Dora.....)
=> LJUBAV: hmm...
=> MANE: a ono, kasnim...malo sam sramežljiva, al malo, malo, malo...hmm, pa ne mogu se sjetit ničeg drugog... =)
=> VRLINE: svestrana, mislim da sam dobra prijateljica, znam slušat (bar povremeno ;) i td...
=> SLUŠAM: sve i svašta...osim teških cajki i metala... ali više volim reći da volim dobru pjesmu, nego da slušam nešto određeno...
=> VOLIM: društvo, tulume, dobru glazbu i filmove, zalaske sunca, fotografiranje, čokoladu, Uvod u anatomiju, One tree hill, nogomet, Dinamo, svog peseka (Don), crtanje, ples, net, slobodu, čvrst stav, vidjeti osmijehe na licima svojih najbližih, promatrati zvijezde, tražiti nove izazove i iskustva...
=> MRZIM: licemjerje, budilice, glupe profesore, one koji moraju baš sve znati, deklariranje, ljudsku glupost, tešku bukvalnost, pretjeranu zaštičenost, zmije, nasilje...
=> UŽIVAM U: plesu, glazbi, pisanju, crtanju, izlascima, putovanjima ....
(moja druga ljubav... crtanje!!!!)
O ljubavi (najveći potrošać mog vremena!)
* LJUBAV ILI...
DLANOVI TI SE ZNOJE, SRCE UBRZANO LUPA, A GLAS TI ZASTAJE U GRLU?
To nije ljubav, to je zaljubljivanje.
NE MOŽEŠ SKINUTI POGLED ILI RUKE S NJEGA?
To nije ljubav, to je požuda.
PONOSNA SI NA NJEGA I ŽELIŠ GA SVIMA PREDSTAVITI?
To nije ljubav, to je sreća.
ŽELIŠ GA, JER ZNAŠ DA JE ON PORED TEBE?
To nije ljubav, to je usamljenost.
S NJIM SI JER ON TO ŽELI?
To nije ljubav, to je sažaljenje.
S NJIM SI JER TE LJUBI I DRŽI ZA RUKU?
To nije ljubav, to je nesigurnost.
SRCE TI POSKOČI ČIM GA VIDIŠ?
To nije ljubav, to je strast.
OPRAŠTAŠ MU GREŠKE JER SE BRINEŠ ZA NJEGA?
To nije ljubav, to je prijateljstvo.
SVAKI DAN MU GOVRIŠ DA JE ON JEDINA STVAR NA KOJU MISLIŠ?
To nije ljubav, to je laž.
ODREKLA BI SE NAJDRAŽIH STVARI RADI NJEGA?
To nije ljubav, to je velikodušnost.
Srce te boli i sve se u tebi lomi kada je on tužan?
DA, TO JE LJUBAV!
Privlače te drugi, ali ipak ostaješ s njim bez trunke kajanja?
DA, TO JE LJUBAV!
Prihvačaš njegove mane jer su i one dio njega?
DA, TO JE LJUBAV!
S njim si zbog te neshvatljive mješavine boli, sreće i uživanja?
DA, TO JE LJUBAV!
Dala bi život za njega?
DA, TO JE LJUBAV!
(jedna ribica... :D)
: "Always"
This romeo is bleeding
But you can't see his blood
It's nothing but some feelings
That this old dog kicked up
It's been raining since you left me
Now I'm drowning in the flood
You see I've always been a fighter
But without you I give up
Now I can't sing a love song
Like the way it's meant to be
Well, I guess I'm not that good anymore
But baby, that's just me
And I will love you, baby - Always
And I'll be there forever and a day - Always
I'll be there till the stars don't shine
Till the heavens burst and
The words don't rhyme
And I know when I die, you'll be on my mind
And I'll love you - Always
Now your pictures that you left behind
Are just memories of a different life
Some that made us laugh, some that made us cry
One that made you have to say goodbye
What I'd give to run my fingers through your hair
To touch your lips, to hold you near
When you say your prayers try to understand
I've made mistakes, I'm just a man
When he holds you close, when he pulls you near
When he says the words you've been needing to hear
I'll wish I was him 'cause those words are mine
To say to you till the end of time
Yeah, I will love you baby - Always
And I'll be there forever and a day - Always
If you told me to cry for you
I could
If you told me to die for you
I would
Take a look at my face
There's no price I won't pay
To say these words to you
Well, there ain't no luck
In these loaded dice
But baby if you give me just one more try
We can pack up our old dreams
And our old lives
We'll find a place where the sun still shines
And I will love you, baby - Always
And I'll be there forever and a day - Always
I'll be there till the stars don't shine
Till the heavens burst and
The words don't rhyme
And I know when I die, you'll be on my mind
And I'll love you - Always
Ovog se držim... LOL... XD
1. Ako ste previše otvorenog uma, ispast će vam mozak.
2. Ne brinite se oko toga što ljudi misle, oni to rijetko rade.
3. Odlazak u crkvu ne čini vas kršćaninom. Isto kao što stajanjem u garaži ne postajete auto.
4. Nisu traperice to što vam guzu čini debelom.
5. Umjetno inteligencija se ne može suprotstaviti prirodnoj gluposti.
6. Moja ideja pospremanja je prijeći sobu pogledom.
7. Nijedan dokaz ne podupire tezu da je život ozbiljan.
8. Lakše je dobiti oprost nego dopuštenje.
9. Za svaku akciju postoji jednak i suprotan vladin program.
10. Ako sličite na svoju sliku iz putovnice, vjerojatno vam treba putovanje.
11. Računi putuju poštom dva puta brže od doznaka.
12. Savjest je ono što boli kad se svi ostali dijelovi osjećaju izvrsno.
13. Jedi zdravo, budi čio, umri u svakom slučaju.
14. Muškarci su sa Zemlje. Žene su sa Zemlje. Pomirite se s time.
15. Nikoga nisu nikad ustrijelili dok je prao sude.
16. Izbalansiranu dijetu čini po jedan kolač u svakoj ruci.
17. Srednja dob je kad širina uma i uskost struka zamijene mjesta.
18. Propuštene prilike su uvijek bolje od onih ostvarenih.
19. Stara krama je ono što ste godinama čuvali i bacili tri tjedna prije nego što vam je zatrebalo.
20. Uvijek postoji jedna budala više nego što ste računali.
21. Iskustvo je predivna stvar. Omogućava vam da prepoznate grešku kad ju ponovite.
22. Baš kad uspijete spojiti kraj s krajem, oni ih rašire.
23. Ne teži više od svog frižidera.
24. Netko tko razmišlja logično lijepi je kontrast stvarnom životu.
25. Ako morate birati između dva zla, odaberite ono koje još niste probali.
AH, VOLIM OVE REČENICE
Don't frown, that you'll never know who is in love with your smile!!!
One who says that sunshine brings happines has never danced in the rain!!!
Love is the triumph of imagination over intelligence!!!
I always like to know everything about my new friends, and nothing about my old ones!!!
Never explain--your friends do not need it and your enemies will not believe you anyway!!!
„Posebno“ je rijec koja se koristi da opise
nesto poput zagrljaja
ili zalaska sunca
ili osobe koja siri ljubav
osmijehom ili briznom gestom.
"Posebno"
opisuje ljude
koji sve cine iz srca
i misle na srca drugih.
"Posebno"
se primjenjuje na nesto
sto je dragocjeno i vrijedno divljenja,
sto se ne moze unistiti.
"Posebno"
je rijec
koja najbolje opisuje
Tebe!
Nadji vremena za ljubav ...
To je tajna vjecne mladosti !
Nadji vremena za smijeh ...
To je muzika srca !
Nadji vremena za plac ...
To je znak velikog srca !
Nadji vremena za citanje ...
To je izvor znanja !
Nadji vremena da cujes ...
To je snaga inteligencije !
Nadji vremena da mislis ...
To je kljuc uspjeha !
Nadji vremena za igru ...
To je svjezina djetinjstva !
Nadji vremena da sanjas ...
To je dasak srece !
Nadji vremena da ŽIVIŠ ...
Jer vrijeme prolazi brzo,
a NIKAD se ne vrati !
SRETAN PUT U ZIVOT,
MOJI PRIJATELJI!!!
U posveti moje prve knjige piše da je ostavljam mom blagu... Svojoj obitelji i prijateljima...
"Moji prijatelji, moje blago, moj život...
Kad me najviše boljelo, našli bi se tamo, duše koje su me čuvale i sigurnim putem vodile preko ceste straha i patnje. U čijim sam rukama našla sačuvan sav svoj svijet. Koji su pjevali pjesmu mog srca kada više nisam znala riječi...
I nikada nisam imala tu snagu da vam kažem koliko mi značite. Riječi nisu dovoljne, djela ne vrijede puno. Kad bih bar mogla svoje srce staviti na papir... ali tada ne bi ni papir izdržao...
Obećajem, zauvijek ću biti s vama. U mislima ako već ne mogu dušom i tijelom... Jer vi ste moje misli, vi ste moji dani, vi ste dio mene... I kad jedan dio izgubim, kao da se kula od karata sruši... Više nije ista... Nadam se da se nikada takvo što neće dogoditi...
A kad jednog dana možda i postanem slavna, da oni znaju da su mi zauvijek u sjećanju. Do kraja života..... Jer riječi blijede, papiri žute, slova nestaju, snovi se raspadaju, ciljevi se mijenjaju, ljudi odrastaju, a ostaje samo prijateljstvo... "
To je moj novi početak...
Posveta će na kraju biti ista... Upravo ova...
Jer to je moj temelj... I koliko god puta stala i okretala drugu stranu, ovo će ostati u meni... Takva sam. Moram imati podlogu...
A ova mi se čini savršenom...
Odlučila sam uzeti malu pauzu od pisanja...Ne namjeravam zaboraviti na pisanje, samo ću kratko stati...
Želim se posvetiti školi i obrazovanju. Naći neka nova iskustva i sakupiti razmišljanja drugih ljudi...
Čak i onih za koje sam uvijek mislila da nemaju što za reći...
Bila sam u krivu. Imaju!
Svatko od nas ima... I želim poslušati ljude oko sebe. One s kojima sam si dobra sada i one koji to tek mogu postati... Jer i stranci su samo budući prijatelji...
Tko zna, možda među njima nađem i nekog tko će me iznenaditi i koga će zanimati moje mišljenje i stav...
Ne namjeravam zanemariti stare prijatelje. Ipak, oni jesu moja podloga...
Samo želim dati priliku i nekom novom..
A o iskustvu...
Odlučila sam se početi baviti nećim novim... Imati će veze sa umjetnosti, uvijek sam je voljela i voljeti ću... Umjetnica sam u duši, a sad je želim isprobati na nećem drugačijem..
Proširiti vidike i vidjeti jesam li možda uspiješna i u tome... =)
Ne znam još točno o čemu je rijeć...
Možda sviranje ili čak gluma... To još nisam probala... Možda pjevanje koje sam odbacila kao mala, a moglo bi se reći da imam sluha, možda neki drugi ples.....
A možda odem malo drugačijim smjerom i prođem neki tečaj aromaterapije, antistres metoda, brzog čitanja, neku organizacijsku foru...
Ili ću samo otići na vježbanje konverzacijskih vještina u engleskom ili talijanskom...
Ma, zapravo, uopće nije važno...
Bitno je da krenem! I pokušam!
Razmišljam o fakultetu, gdje se želim upisati itd... Zato bih htjela što više toga probati... Pronaći neki sakriveni talent...
To nije loše, zar ne? =)
Sunce će me pratiti na tom putu i grijati mi dušu za nastavak
Naravno, na moj optimizam se veže i ljubav...
Voljela bih se opet zaljubiti, onako iskreno...
U nekadašnju ljubav ili u nekog novog... =)
Jer ljubav me uvijek činila posebnom... Ljubav me nikad nije sputavala, nikad me nije ograničavala, nikad nisam zbog nje patila...
Ljubav me činila hrabrijom i sretnijom, veselijom i luđom...
Ljubav... Uvijek izvuče najbolje iz mene... Ili možda ja iz nje... Ma nije važno! Bitno je samo voljeti... =)
Evo, ovako:
"Slušam ljubavne pjesme i ne skidam osmijeh s lica. Stresem glavom i pomislim na tebe, ludice moja voljena... Obrišem suzu sreće i nastavljam sanjariti... I tebi, naravno... Mogu dotaknuti tvoju ruku i čuti tvoj glas. Osjetiti optimizam u tonu, smiješak kad me vidiš... I dobijem krila... Da ti bar mogu biti bliže...
No postoji li bliže od misli? Od snova?
Ma ljubavi, ti si stalno sa mnom...
U mojim maštanjima i na javi...
U mojim tugama i veselju...
Možda nisi toga svjestan, ali ja te čuvam... Ja ti vjerujem, ja te jednostavno volim...
I nitko ništa ne kaže... Svi samo vole...
Bio si voljen i biti ćeš... Ja ću te voljeti uvijek... Ma budi i dalje ti, samo te to molim... "
Takve ljubavi se sjećam i želim je ponovno iskusiti... Pružati je što više i po mogućnosti primiti bar pola nazad...
Nova je školska godina. Imam priliku za neku vrstu promjene...
Iskoristiti ću je...
U suštini sebe ću ostati ista, svoja... Romantični optimist koji radi bedastoće i smije se svemu analizirajući po običaju previše... =)
A što će novonastala situacija izvući iz mene, ne znam još ni sama..
Kad otkrijem, javit ću se... =)
A do tada,uživajte u životu i iskoristite svaki dan!!!
Volim vas sve puno, puno!!!
PUSETINA!!!!!
P.S. Hvala na komentarima, nastavak priče ću objaviti kad bude gotova.. =)
(=...pariško predvečerje...=)Lijepi pozdrav svima...
Vratila sam se u Zagreb jednu godinu starija, nimalo zrelija i odgovornija, sa istim osmijehom na usnama i pogledom malog djeteta...
Ne želim još odrasti, još se malo želim zabavljati, uživati u jednostavnoj neodgovornosti malog djeteta.... 
Vrijeme će donijeti svoje... 
Ne mogu pobijeći od toga, niti ne pokušavam. Nek me ulovi. Neću biti nespremna... Možda i hoću, tko zna, ali sigurno se neću izgubiti... Uvijek sam znala pronaći put, valjda ću i odsada... =)
Počela sam ponovno pisati ljubavne priče.
Odlučila sam odletjeti nekoliko godina unaprijed i ispričati priču...
Zove se "Pariško predvečerje" i ovo je njen početak...
"Pariz... Što reći o Parizu?
Kako ga opisati?
Taj svevremeni grad doživljen sofisticiranom romantikom, duhom prošlosti koji te vodi za ruku baršunastim povjetarcem pokazujući svaki skriveni kutak njegova veličanstva.
Poatoji li mjesto koje na bolji način ujedinjuje sve aspekte ljudskog stvaralaštva; modernog i onog znanog stoljećima u jednu savršenu kompoziciju originalne suptilnosti, ali i istovremene kontroverzne izražajnosti arhitekture, prostora i ljudi?
Zar si ne možete na spomen ovog grada predočiti divnu, starinsku fotografiju; jednu od onih crno-bijelih, već pomalo požutjelih na rubovima; sa Eiffelovim tornjem u središtu i Sienom ispod koja svojim šetalištem objeručke prihvaća mlad, zaljubljen par u potrazi za skrivenim mjestom stvorenim samo za njih dvoje; uhvaćeni upravo na toj slici za vječnost?
Pariz...Grad ljubavi...Bar tako kažu...
Grad u kojem je ljubav proslavljena, tražena i željena.
Tu je ona u zraku i sa svakim udisajem postajemo sve ovisniji o tom osjećaju. Pretvara se u smisao za život.
I koliko god pokušavali uništiti Pariz, dodati mu nešto strano, nekog neprimjerenog uljeza, uvijek će mu ostati ljubav. Toliko se utkala u pariške bulevare i izloge, stanove i parkove, klupice i krovove, golubove i skulpture da ju je naprosto nemoguće izbjeći.
Ispričana je na slikarskim platnima siromašnih umjetnika Montmartea, od početka do kraja, rođena u Latinskoj četvrti studenata, pa sve do Notre-Dame (nitko ne voli tužne ljubavne priče, zar ne?)...
Dva penzionera koja se već stoljećima, ruku pod ruku, šeću ovim gradom najbolje ga opisujući...
Ljubav i umjetnost...
To je Pariz!"
- Bože, ovo je savršeno! - pomislila sam - kad bih bar opet mogla tamo...
Sjedila sam sama u parku ispred svoje, sad već bivše srednje škole. Na klupici ispred Lucijanke, čitajući članak iz jutarnjih novina. Ne znam zašto sam ih uopće kupila. Ne čitam novine. Nikad nisam. Ne zanimaju me. No u zadnje vrijeme imam toliku zbrku u glavi, da imam radnje koje nikad prije nisam izvodila...
Zapravo, ova priča s novinama je poprilično zabavna. Uvijek sam ih odbijala čitati jer su me na neki neobjašnjiv način činile odraslijom nego što sam željela. Kad bih pročitala novine, postala bih svjesna svijeta oko sebe i sve me to zabrinjavalo, a ona bezbrižnost i euforija je jenjavala. I dogodilo bi se upravo ono što sam izbjegavala: uozbiljila bi se....
Nekako, novine su mi se uvijek činile podobnijima za neke užurbane poslodavce, ne za mene, još uvijek samo djevojčicu. No danas... Bilo je drugačije...
Imala sam gotovo 19 godina. Vozila sam auto, završila srednju školu i upravo sam za sat vremena imala prijamni na fakultetu.
- O neeee!!! Kasnim! Ne smijem zakasnit! - paničarila sam. Nisam sigurna ni kako sam se našla ovdje. Trebala sam trenutak mira i tišine. Logično rješenje je bio parkić, a usput, kiosk i novine. Ipak sam sad po novom (ak upadnem) studentica, a za to je potrebna neka doza ozbiljnosti...
Ustala sam i potrčala na parking. Moj mali crveni Peugeot se pržio na vrućem srpanjskom suncu. A-a, nema teoretske šanse da primim volan.
- Zašto, pobogu nisam stavila nešto na staklo?! Zašto nikad ne razmišljam?! I kako da sad očekujem da me prime na filozofski? - Mozak mi se prekuhavao od siline jada koja je sve više mlatila po mojoj glavi.
Iz silne brige me prenulo kuckanje po staklu. Kroz predivne, nove, Rayban naočale (poklon od prijateljice, hehe) ugledala sam jedno tako poznato lice. Hvala nebesima da još uvijek postoji osoba koja mi može izmamiti osmijeh na lice, a da nije riječ o prometnom policajcu od kojeg se moram izvuč da ne pokupim kaznu.....
A sad o kome se radi, nekom drugom prilikom...
Ne znam, možda sam vam mogla napisati nešto drugo, ali nemam volje za nešto dubokoumno... =) 
Poljubac svima i uživajte u životu!!!
=)
Što napraviti kad prijateljstvo postane nešto više? Kako krenuti dalje? Reći prave osjećaje ili ostati samo na prijateljstvu i mučiti se dok ne prođe?
Ovo je jedna od onih tema u kojoj je tako teško biti pametan i razuman... Upoznate se, odmah kliknete, postanete prijatelji koji znaju sve jedno o drugom, savršeno se družite i koliko god to ostatku svijeta bilo čudno vas dvoje ste samo prijatelji i uživate u onim malim stvarima koje čine takav odnos posebnim. A onda se nešto dogodi. Ona ili on promijeni mišljenje. Počne gledati prijatelja drugim očima i u njemu/njoj ne vidi samo curu/dečka koji joj/mu je pomagao/la u mnogim životnim situacijama, potpora kad bi drugi nestali... I odjednom se nađe na velikom raskrižju: krenuti na jednu stranu i reći ili na drugu stranu i nastaviti kao da se ništa nije dogodilo...
Muško-ženska prijateljstva su jako kompleksna stvar.
Većina ljudi koje poznajm će reći da to nije moguće, posebno ne u adolescentskim godinama, jer navodno nemamo dovoljno zdrave pameti da bi razlučili između te dvije stvari, a kasnije da je možda i moguće nešto bih ja rekla da i ima i nema istine u tome. Definitivno mislim da postoje muško-ženska prijateljstva između dvoje ljudi koji se definitivno jako vole, ali je ta ljubav platonska, ne i fizička. Jer kad nekog poznaješ u dušu, kad se razumijete, kad poznaješ mane i vrline te osobe i kad funkcionirate tako dobro da bi gotovo mogli pokoriti svijet, onda je logično da voliš tu osobu. Kao brata, kao prijatelja... Možeš mu reći sve što te muči, svaku tajnu i misao i onda jasno da se stvara osjećaj privrženosti i odanosti (naravno, ako se radi o pravom, ne prijetvornom prijateljstvu)...
Najčešće će se takvo prijateljstvo roditi između dvoje koje se međusobno fizički ne privlače, ali si karakterno odgovaraju. Često su oni već u vezama tako da ne postoji neka opasnost od zaljubljivanja, no ponekad, promijeni se viđenje prijatelja...
(nadalje ću pisati u ženskom rodu, teško mi je ovako obostrano prebacivati)
Tko zna iz kojeg razloga, počneš primjećivati njegov smješak ili način na koji strese kosom kad mu padne na čelo ili kako mu se na čelu stvori borica kad se muči oko matematičkog zadatka. I te tek jedvaprimjetne sitnice ti postanu slatke i uhvatiš sama sebe kako razmišljaš o njemu na onaj drugačiji način koji inače poznaješ kad se zaljubiš. Ili kad ti u onom prisnom razgovoru dotakne ruku ili pomakne kosu, a tebi srce poskoći na tren... Tako tipični znaci zaljubljivanja... I sad u prvih nekoliko dana, tjedana, možda i mjeseci ignoriraš sve to, a onda postaneš svjesna što bi se moglo događati... Gulp, i kaj sad???
Odjednom ti se čini da se cijeli svijet okrenuo naopačke i više nikada ništa neće biti kako treba! Da je sve izgubljeno. Ne poznaješ sebe, ne poznaješ njega. Izgubljena si u vremenu i prostoru. Kome se obratiti? Kako dalje?
A odgovor se ni ne nazire. Njegovo ponašanje je isto prema tebi, još uvijek ti se povjerava, još uvijek izlazite s ostatkom društva ili sami i provodite sate u razgovoru... No ti se sama sebi činiš nekako udaljenom koliko god to pokušavaš sakriti. A onda te on pita: "Što je?", a ti nonšalantno se nasmiješ i kažeš da je sve u redu, samo da te malo muči škola/roditelji/ljetovanje...
Ovako ja sve to vidim...
Nekada osjećaji sami po sebi nestanu i sve se učini kao tek prolazna faza, no nekad oni ostanu čvrsto zacementirani u tvom srcu. I nitko nema odgovor kako se ponašati...
Postoje i dobre i loše strane veze nakon prijateljstva. Recimo, nema onih stresnih situacija poput prvog izlaska, plaćanja, upoznavanja s roditeljima, društvom, poznajete reakcije u određenim situacijama i sl. A onda opet, kad prekinete (jer jbg, to se najčešće dogodi i uvijek je teško; blago onima koji izvuku najbolje od svega), gubiš čovjeka koji ti je u životu bio veoma važan. Gubiš prijatelja kojem si mogla povjeriti skoro pa i život. Jer teško se vratiti na prijateljstvo nakon što ste bili u vezi. Tu ima učinak i ljubomora, posebno ako jedna strana brže nastavi sa životom, a druga nikako ne može preboljeti. ali jednostavno, više nije isto. Oboje će do kraja života živjeti sa saznanjem da su bili jednom zajedno i to obićno koči ljude da se vrate na staro. Nije nemoguće iako svi to govore, ali teško je. Posebno ako ne sudjeluju obje strane...
Jednostavno, ne postoji univerzalan odgovor koji bi pomirio te strane. Izabrati prijatelja ili izabrati ljubav? Jedna od najtežih dvojbi koju nam donosi život.
Ja osobno se ne bih usudila reći prijatelju onako izravno što zapravo osjećam. Kroz neke suptilnije načine da, ali ovako nikad. Kažu da ljubav dođe i prođe, a da prijateljstvo ostaje zauvijek. Ja bih postupila na isti način. Koliko god se moj pogled na prijateljstvo promijenio i postao drugačiji, ne bih mogla skupiti hrabrost i reći. Važniji mi je kao prijatelj... A zaljubljenost će proći. Prije ili kasnije. Mora. Vrijeme uostalom liječi sve rane...
Ko riskira, profitira... Tko zna, možda bi uspijela izvuči najbolje iz svega, možda bi pristao biti sa mnom, ali jednostavno, ne mogu to. Ne mogu izgubiti prijatelja iz hira... A kasnije, kad odrastem... Možda se ipak osokolim i krenem stopama svog srca, ako još uvijek bude vapilo za istim...
Od srca vaša
Zbunjena prijateljica!
P. S. Želim svom prijatelju sreću, da uspije skupiti hrabrost i jednu djevojku pita za furanje. Ona će pristati, sigurno! Ja ću biti presretna. Zaslužuje to, više od puno ljudi koje poznajem! Good luck! =)
