|
|
| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Prave riječi na pravom mjestu mogu zavesti, oraspoložiti, nasmijati, vratiti nadu, uništiti, stvoriti, odvesti i vratiti...sve samo ovisi o govorniku i slušatelju!!! Have fun!
POVRATAK
Dobriša Cesarić
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići
Za meni bitne...
Etiketa za frenda:
100% poseban!
boja: vesela
vrijednost: neprocjenjiva
made in: my heart!
čuvati: od svega!
voljeti: do neba!!
Ines
=> mrak blog, jako simpa cura!!! =)
Glumica
=> nedavno sam pronašla njen blog i oduševila se kako piše! Rijetko kad me nešto ostavi bez teksta, eto, ona je uspjela! =)
[ Laetitia Dale
=> pjesme koje dušu diraju i savijeti koji zlata vrijede... =)
Soundclick
"I NIJE POSTOJAO TRENUTAK.
SAMO ON I JA NA NEKIM NESRETNIM DIJELOVIMA PUTA.
U SVIJETU BEZ SVIJETA...
BEZ STVARNOSTI SMO SA OSMIJEHOM NA USNAMA U SITNIM NOĆNIM SATIMA KADA NE POSTOJI NIŠTA OSIM SMIJEŠKA ISPOD OBRVA.
I TIŠINA...
TIŠINA PREKINUTA UDARCIMA NAŠIH MALENIH SRDACA DOK LEŽIMO U ZAGRLJAJU JEDNO DRUGOGA, BEZ RIJEČI, BEZ GLASA...
U SVEMIRU GDJE SVAKOM MI RIJEČI PARA KOŽU I DOLAZI DO UZAVRELE KRVI MOG SRCA, DRŽEĆI GA U RUCI, NJEŽNO POPUT NOVOROĐENČETA, OPREZNO DA GA NE POVRIJEDI...
I SAMO ME PREPLAVI SIGURNOST I SRČEKO VIŠE NE LUDUJE.
SADA SE SAMO POLAKO SMIRUJE I NESTAJEMO...
MOJ LJUBLJENI I JA U SNOVIMA TAME..."
(Written by me...)
VOLEVO DIRTI CHE TI AMO
Dal rumore del mondo
dalla giostra degli attimi
dalla pelle e dal profondo
dai miei sbagli soliti
dal silenzio che ho dentro
e dal mio orgoglio inutile
da questa voglia che ho di vivere…..
volevo dirti che ti amo
volevo dirti che sei mio
che non ti cambio con nessuno
perché a giurarlo sono io
volevo dirti che ti amo
perché sei troppo uguale a me
quando per niente litighiamo
e poi ti chiudi dentro te
da ogni mio fallimento
dal bisogno di credere
da un telefono del centro
dalle mie rivincite
dalla gioia che sento
e dalla febbre che ho di te
da quando mi hai insegnato a ridere…..
volevo dirti che ti amo
volevo dirti sono qui (io sono qui)
anche se a volte mi allontano
dietro ad un vetro di un taxi
e questo dirti che ti amo
è la mia sola verita' (sola verita')
tu non lasciarmi mai la mano
anche se un giorno finira'
da ogni angolo dell’anima
dalla mia fragilita'
da un dolore appena spento
da questa lettera…..
volevo dirti che ti amo
volevo dirti che sei mio (che tu sei mio)
che non ti cambio con nessuno
perché a giurarlo sono io
volevo dirti che ti amo
volevo dirti sono qui (io sono qui)
anche se a volte mi allontano
dietro ad un vetro di un taxi
volevo dirti che ti amo
volevo dirti che (sei mio) (che tu sei mio)
che non ti cambio con nessuno
perché sei troppo uguale a me
volevo dirti che ti amo.
.
Bezumno je...
Mrziti sve ruze
jer si se ogrebao na jedan trn...
Odustati od svojih snova
jer se jedan nije ostvario...
Izgubiti nadu u molitve
jer jedna nije uslisana...
Odustati od svojih napora
jer je jedan bio uzaludan...
Okriviti sve prijatelje
jer te jedan iznevjerio...
Ne vjerovati u ljubav
jer ti je netko bio nevjeran
ili ti nije uzvratio ljubav...
Odbaciti svaku mogucnost da budes sretan,
jer nisi uspio u prvom pokusaju....
Nadam se da se na svom putu
ne predajes tom bezumlju.
Zapamti da se uvijek ...
moze pojaviti druga sansa,
novi prijatelj,
nova ljubav,
obnoviti snaga.
Budi uporan.
Trazi srecu u svakom danu.
:=>
=> IME: Maja
=> ROĐENA: jesam
=> ŠKOLA: još uvijek stoji na mjestu
=> ŽIVIM U: Zagrebu
=> OBITELJ: roditelji, bake, deda, mlađi buraz (najbolji brat ikad!)
=> DRUŠTVO: ono što me drži na životu!!! Nema boljih od njih!!! (Ana, Stella, Ane, Iva, Petra, Lovro, Keno, Martina, Katarina, Dora.....)
=> LJUBAV: hmm...
=> MANE: a ono, kasnim...malo sam sramežljiva, al malo, malo, malo...hmm, pa ne mogu se sjetit ničeg drugog... =)
=> VRLINE: svestrana, mislim da sam dobra prijateljica, znam slušat (bar povremeno ;) i td...
=> SLUŠAM: sve i svašta...osim teških cajki i metala... ali više volim reći da volim dobru pjesmu, nego da slušam nešto određeno...
=> VOLIM: društvo, tulume, dobru glazbu i filmove, zalaske sunca, fotografiranje, čokoladu, Uvod u anatomiju, One tree hill, nogomet, Dinamo, svog peseka (Don), crtanje, ples, net, slobodu, čvrst stav, vidjeti osmijehe na licima svojih najbližih, promatrati zvijezde, tražiti nove izazove i iskustva...
=> MRZIM: licemjerje, budilice, glupe profesore, one koji moraju baš sve znati, deklariranje, ljudsku glupost, tešku bukvalnost, pretjeranu zaštičenost, zmije, nasilje...
=> UŽIVAM U: plesu, glazbi, pisanju, crtanju, izlascima, putovanjima ....
(moja druga ljubav... crtanje!!!!)
O ljubavi (najveći potrošać mog vremena!)
* LJUBAV ILI...
DLANOVI TI SE ZNOJE, SRCE UBRZANO LUPA, A GLAS TI ZASTAJE U GRLU?
To nije ljubav, to je zaljubljivanje.
NE MOŽEŠ SKINUTI POGLED ILI RUKE S NJEGA?
To nije ljubav, to je požuda.
PONOSNA SI NA NJEGA I ŽELIŠ GA SVIMA PREDSTAVITI?
To nije ljubav, to je sreća.
ŽELIŠ GA, JER ZNAŠ DA JE ON PORED TEBE?
To nije ljubav, to je usamljenost.
S NJIM SI JER ON TO ŽELI?
To nije ljubav, to je sažaljenje.
S NJIM SI JER TE LJUBI I DRŽI ZA RUKU?
To nije ljubav, to je nesigurnost.
SRCE TI POSKOČI ČIM GA VIDIŠ?
To nije ljubav, to je strast.
OPRAŠTAŠ MU GREŠKE JER SE BRINEŠ ZA NJEGA?
To nije ljubav, to je prijateljstvo.
SVAKI DAN MU GOVRIŠ DA JE ON JEDINA STVAR NA KOJU MISLIŠ?
To nije ljubav, to je laž.
ODREKLA BI SE NAJDRAŽIH STVARI RADI NJEGA?
To nije ljubav, to je velikodušnost.
Srce te boli i sve se u tebi lomi kada je on tužan?
DA, TO JE LJUBAV!
Privlače te drugi, ali ipak ostaješ s njim bez trunke kajanja?
DA, TO JE LJUBAV!
Prihvačaš njegove mane jer su i one dio njega?
DA, TO JE LJUBAV!
S njim si zbog te neshvatljive mješavine boli, sreće i uživanja?
DA, TO JE LJUBAV!
Dala bi život za njega?
DA, TO JE LJUBAV!
(jedna ribica... :D)
: "Always"
This romeo is bleeding
But you can't see his blood
It's nothing but some feelings
That this old dog kicked up
It's been raining since you left me
Now I'm drowning in the flood
You see I've always been a fighter
But without you I give up
Now I can't sing a love song
Like the way it's meant to be
Well, I guess I'm not that good anymore
But baby, that's just me
And I will love you, baby - Always
And I'll be there forever and a day - Always
I'll be there till the stars don't shine
Till the heavens burst and
The words don't rhyme
And I know when I die, you'll be on my mind
And I'll love you - Always
Now your pictures that you left behind
Are just memories of a different life
Some that made us laugh, some that made us cry
One that made you have to say goodbye
What I'd give to run my fingers through your hair
To touch your lips, to hold you near
When you say your prayers try to understand
I've made mistakes, I'm just a man
When he holds you close, when he pulls you near
When he says the words you've been needing to hear
I'll wish I was him 'cause those words are mine
To say to you till the end of time
Yeah, I will love you baby - Always
And I'll be there forever and a day - Always
If you told me to cry for you
I could
If you told me to die for you
I would
Take a look at my face
There's no price I won't pay
To say these words to you
Well, there ain't no luck
In these loaded dice
But baby if you give me just one more try
We can pack up our old dreams
And our old lives
We'll find a place where the sun still shines
And I will love you, baby - Always
And I'll be there forever and a day - Always
I'll be there till the stars don't shine
Till the heavens burst and
The words don't rhyme
And I know when I die, you'll be on my mind
And I'll love you - Always
Ovog se držim... LOL... XD
1. Ako ste previše otvorenog uma, ispast će vam mozak.
2. Ne brinite se oko toga što ljudi misle, oni to rijetko rade.
3. Odlazak u crkvu ne čini vas kršćaninom. Isto kao što stajanjem u garaži ne postajete auto.
4. Nisu traperice to što vam guzu čini debelom.
5. Umjetno inteligencija se ne može suprotstaviti prirodnoj gluposti.
6. Moja ideja pospremanja je prijeći sobu pogledom.
7. Nijedan dokaz ne podupire tezu da je život ozbiljan.
8. Lakše je dobiti oprost nego dopuštenje.
9. Za svaku akciju postoji jednak i suprotan vladin program.
10. Ako sličite na svoju sliku iz putovnice, vjerojatno vam treba putovanje.
11. Računi putuju poštom dva puta brže od doznaka.
12. Savjest je ono što boli kad se svi ostali dijelovi osjećaju izvrsno.
13. Jedi zdravo, budi čio, umri u svakom slučaju.
14. Muškarci su sa Zemlje. Žene su sa Zemlje. Pomirite se s time.
15. Nikoga nisu nikad ustrijelili dok je prao sude.
16. Izbalansiranu dijetu čini po jedan kolač u svakoj ruci.
17. Srednja dob je kad širina uma i uskost struka zamijene mjesta.
18. Propuštene prilike su uvijek bolje od onih ostvarenih.
19. Stara krama je ono što ste godinama čuvali i bacili tri tjedna prije nego što vam je zatrebalo.
20. Uvijek postoji jedna budala više nego što ste računali.
21. Iskustvo je predivna stvar. Omogućava vam da prepoznate grešku kad ju ponovite.
22. Baš kad uspijete spojiti kraj s krajem, oni ih rašire.
23. Ne teži više od svog frižidera.
24. Netko tko razmišlja logično lijepi je kontrast stvarnom životu.
25. Ako morate birati između dva zla, odaberite ono koje još niste probali.
AH, VOLIM OVE REČENICE
Don't frown, that you'll never know who is in love with your smile!!!
One who says that sunshine brings happines has never danced in the rain!!!
Love is the triumph of imagination over intelligence!!!
I always like to know everything about my new friends, and nothing about my old ones!!!
Never explain--your friends do not need it and your enemies will not believe you anyway!!!
„Posebno“ je rijec koja se koristi da opise
nesto poput zagrljaja
ili zalaska sunca
ili osobe koja siri ljubav
osmijehom ili briznom gestom.
"Posebno"
opisuje ljude
koji sve cine iz srca
i misle na srca drugih.
"Posebno"
se primjenjuje na nesto
sto je dragocjeno i vrijedno divljenja,
sto se ne moze unistiti.
"Posebno"
je rijec
koja najbolje opisuje
Tebe!
Nadji vremena za ljubav ...
To je tajna vjecne mladosti !
Nadji vremena za smijeh ...
To je muzika srca !
Nadji vremena za plac ...
To je znak velikog srca !
Nadji vremena za citanje ...
To je izvor znanja !
Nadji vremena da cujes ...
To je snaga inteligencije !
Nadji vremena da mislis ...
To je kljuc uspjeha !
Nadji vremena za igru ...
To je svjezina djetinjstva !
Nadji vremena da sanjas ...
To je dasak srece !
Nadji vremena da ŽIVIŠ ...
Jer vrijeme prolazi brzo,
a NIKAD se ne vrati !
SRETAN PUT U ZIVOT,
MOJI PRIJATELJI!!!
Malo se igram, pa s frendicom mijenjam raspoloženja... Obićno sam ja ona živa, happy girl koja liči ko da je stalno nafiksana, a ona je ona tzv mračna strana, povremeni teški depresivac...
Sad smo se zamjenile... opet sam se srozala u bedaru (škola još kako tako, ali...). Ne bih bila ja da nije ljubav u pitanju... Kad ću je se više riješiti?!
Tužna sam... Ne mogu se ni ljutiti kako treba... Hate it!!!
Ovo bi trebalo sve objasniti...
Ista pjesma...ponovno i ponovno... vrti se njen melankoličan, polagan ton, nježna melodija... I samo mi sklizne suza... Ne mogu je zaustaviti... požar uspomena, zatajivanih osjećaja opet bukti iz mene...
A ne mogu ga ugasiti, ne mogu ga sakriti... „Budi snažna“ govorim sama sebi...Ali ne pomaže... Vratila se davno zakopana uspomena... Izbila je na svjetlo dana... Razorila je moje tek zacijeljelo srce... ponovno...
Sjedim u svojoj sobi, na prozorskoj dasci. Hladno je... Osjećam vjetar na koži... ježim se... ne osjećam više noge, ali mi u grudima gori sve jače i jače... Svaki pogled na one ljepotice iznad mog čela, koje se smiješe sa neba podsjećaju me na tvoje oči... Kad se zacakle kad se smiješ... Na svakoj zvjezdici je zapisano tvoje ime... a moja ljubav je nebeski svod koji ih nosi... Nepregledan do vječnosti... Kosa mi je razbarušena... na pojedinim pramenovima se već uhvatila pahulja... A lice... živi ledeni kip... slane suze, smrznute zauvijek... u slomljenom srcu... I čujem pjesmu... moram se nasmješiti... iako samo želim plakati... osmijeh... tužan, sjetan, nostalgičan... tako mi nedostaješ. Svaki izlazak, latice u tvojoj kosi kad smo šetali parkom, zalazak sunca kad mi je ruka počivala na sigurnom, čvrsto stegnuta u tvojoj, jutro sa tvojim licem i poljupcem, pljusak ispod tvoje jakne... Bila sam sretna... Kao nikad u životu... Ustajem... moram prekinuti mučenje... ali ne mogu.... ne mogu ugasiti radio... nemam snage... želim nestati, utopiti se, sakriti i samo plakati... dok ne isplačem sve suze ovog svijeta... dok ne zamjenim ocean i ohladim lavu... samo mi je ostala pjesma... nek svira... dok uspomena živi... jer nama više nikad neće...
Čujemo se uskoro...
S pozitivom u glasu, ovaj put... I hope so! =)
Love you all!!!!
Kissača!!!
Ne razumijem zašto se to događa?! U čemu je stvar? Što tjera te ljude da tako postupaju?! Pa još su samo klinci!!! Nema smisla! Nema!!!
Ipak, bilo bi možda bolje da krenem od početka...
Noćas je u mom kvartu opet bila šora!
Na našem lokalnom okupljalištu (Vodovod - malo odvojen dio, odmah pored ceste), kao i svaki petak navečer, skupilo se društvance tu iz kvarta... Niš, spika ko i uvijek, malo zezancije, povremeno cuge (na sreću, sinoć je nije bilo)... Onak za zabavu poslije škole... Klinci, kaj ćeš? Kad se nema nikam drugam za otić...
Kad odjednom, dolazi iz suprotnog smjera neki bijeli auto, toyota il neki takav japanac i zaustavlja se točno kod njih...
Izlaze iz auta neka 4 lika...
Banda iz kvarta do... Jedan od njih, dolazi do mog frenda, krene naguravanje, spika u stilu, kaj ćeš ti meni itd... Tipično za početak šore! Ova trojica su se povukla, pa se i naš ostatak se odmaknuo. Fight jedan na jedan... Pravila: bez oružja, bez upletanja drugih... Dok se jedan ne povuče...
Izazivač je krenuo prvi. Mlatnuo mi frenda po faci, ovaj mu vratio istom mjerom i opet ispočetka... Počela se skupljati i publika iz okolnih kuća, također klinci, još manji od njih... A kaj će ono protiv takvih krelaca? Svi bar duplo jači i viši i stariji od njih. Šora ne staje, nitko se ne upliće, samo se navija sa strane... Izazivač ruši protivnika na pod i mlate se sad na podu. Navijanje postaje snažnije, krug se skuplja, samo je pitanje vremena kad će napadnutog ostatak izazivačke bande napast, iscipelarit, ko zna što sve ne!!!
Ali nitko se ni ne pomišlja prekinuti fight, barem pokušati nekako zaustaviti sve to!
U tom trenu, spasonosni farovi automobila. Iz crvenog auta izlazi muškarac, možda nekih četrdesetak godina, rastjeruje rulju, odvaja protivnike. Na svu sreću, izazivači se nisu puno opirali, nisu čak ni reagirali na uplitanje. Ušli su u auto i odvezli se...
Napadnuti dečko je otišao nekako do doma, ostatak se razbježao...
Danas sam saznala da je taj moj frend završio na slikanju glave, kako ga je ovaj udario... Morali su dati izjavu u bolnici i sve ostalo... I sad mu prijeti da će ga izbaciti iz kluba (trenira borilačke sportove), samo ako se na bilo koji način dokaže da je on prvi započeo...
A nitko zapravo ne može točno reći tko je kriv... Buka i dernjava su bile preglasne... a onda je počela tuča i ništa se više nije moglo rasplesti...
Sad, naravno je prekasno. Samo se može završtiti na sudu i dokazivati krivnja... A to nije baš nikome u cilju (previše posla, previše utrošene love, presporo itd... razlozi se nađu posvuda).
I zašto se sve to dogodilo? Nije se moralo dogoditi!
"Mladost, ludost." da, ali to nije opravdanje za ovako nešto. Što da je samo jedan od njih (s bilo koje strane) imao npr. palicu, bokser, čekić, bilo što? Moglo je završiti pogubno! Što da onaj lik nije došao i spriječio daljnji tijek? Tko zna šta je sve moglo biti!! Netko je mogao ozbiljno nastradati!!!
Zar im nije jasno da su mogli poginuti, ili ubiti nekoga? Pa kaj je onaj nedavni slučaj, kad su zatukli dečka na Ribnjaku bio nedovoljno šokantan?
Iskreno, ne želim ni pomišljati što je sve moglo biti! Hvala Bogu, nitko nije ozbiljnije nastradao! Bar ne ovaj put...
Ipak, najgore od svega je to što ovo nije prvi put.
Bizek vs Podsusedsko dolje... Vječiti rivali... Odavno! A kraj tome se ne nazire!!! Dok netko zaista ne nastrada!!! A onda će biti prekasno!
Možda zvuči kao pametovanje, ali to je činjenica. Svima dobro poznata...
Nisam bila ondje, izravno... Došla sam kasnije, tako da su mi samo ispričali što je bilo... Ali i to je bilo dovoljno...
Sad me pomalo strah. Neće se tako skoro vratiti gore, ali jednom će doći, opet...i ponovno će se zavrtjeti u krug...
Poslijednji ovakav sukob je bio prošle godine, taman negdje oko mog tuluma, u lipnju... Tad je pak stvar spasila policijska ophodnja koja je natjerala ove u bijeg...
A sad ih evo natrag. Poprilično dugo ih nije bilo i nisu mi nedostajali! Još nikad nije došlo do ovakvih razmjera... A oni bi mogli postati još i veći... Strah me...
Ja sam svjesna što se moglo dogoditi mom frendu, u kakvom je sad stanju i što je sve riskirao (natjecanja, medalje i izbacivanje) samo da bi obranio tzv čast svog kvarta. I to vjerovatno iz nekakvog glupog, bezveznog nadmetanja po principu tko je jači, sam dođite itd...
Ne vidim smisao toga. Da, u redu je braniti svoje, ali mora li se postupati toliko nehumano? Buntovništvo bez pravog razloga je nepotrebno, štoviše, može sasvim uništiti ljude, odnose među ljudima i na kraju dovesti do neželjenih situacija i posljedica koje više ne možemo popraviti!
Ne znam kako djelovati. Mrzim biti tako nemoćna, ali trenutno jesam. Iskreno, nisam nikad bila deklarirani član bande s Bizeka (ako se to može zvati bandom), tako da ne mogu utjecati na njih previše...
Samo se nadam da će se probuditi u njima svima bar malo zdrave pameti koju imaju i da će prekinuti s tim.
Jer nema svrhu! Nema smisla! To su samo hirovi, samo nečije glupe ideje, nečiji osobni konflikti koji u ovakvim situacijama zahvaćaju previše ljudi, najčešće upravo one koji nisu ni krivi ni dužni. I onda stradaju bez razloga...
Današnji post neće bit baš najbolji na svijetu... u nekom sam bedu, pa ni nisam u stanju pisat baš najbolje... Ipak, moram malo pozitive ubacit, pa ću (kao i u većini slučajeva) pisati o ljubavi...
It's so easy to fall in love... bar meni...
Ok, definitivno, ja sam zaljubljena u ljubav. Ok, zvuči bolesno i glupo i izplagijarizirano do besvijesti, ali kod mene je to tako. I ne, za to nije kriva prevelika doza gena za ekspresno zaljubljivanje u mojim koromosomima, niti to ima neke veze sa svim likovima u koje sam se ikad zatelebala... Ne, ja sam jednostavno zaljubljena u ljubav! U onaj osjećaj koji bi trebao biti poznat svakome, koji ste osjetili bar jedanput u životu, koji nema svoju definiciju u riječniku, ali je zato objašnjen tisuću puta u pjesmama, pričama, u životnim situacijama i snovima, koji nikada ne prestaje biti nepresušan izvor inspiracije ljudima...U krajnjoj liniji, razlog za život...
Zaista, ne znam bi li mogla zamisliti svoj život bez ljubavi... Čini mi se da bih tada izgubila smisao postojanja, da bi svijet bio crno-bijeli, kao na starim slikama, samo što ne bi podsjećao na lijepe, davne uspomene, već bi samo vladala tama... Ipak, u tom slučaju, ne bih ni znala da ona postoji, bila bih robot, kao i masa drugih... ali izgubila bih nešto vrijedno, nešto što mi svakodnevno obogaćuje život i daje snagu da krenem dalje...
Ovisna sam o toj maloj riječi koja predstavlja tako mnogo! Ne, to se ne manifestira u ovisnosti o partneru ili opsjednutosti poljupcima, romantikom i fizičkim nekakvim dokazima postojanja... Zapravo, ja ni nemam dečka! Tako da ni ne mogu biti na taj način opsjednuta! Ja jednostavno volim voljeti svijet oko sebe... Ok, zvuči malo napušeno i onako hipijevski, ali ne konzumiram opijate... Dovoljno mi je i ovo!
Volim ljude, poznate i nepoznate, svoju obitelj i prijatelje, simpatije, onog lika kojeg sam neki dan vidjela na trgu, onu curu koja je plakala pod velikim odmorom... Volim cvijeće i prirodu, oblake i kišu, sunce, munje, gromove i dugu, volim osmjeh na licu i suzu radosnicu, volim tihi šapat i glasan uzvik, glazbu i jecaj, aute i bicikle, volim tebe i sebe, volim msn i poruke, volim boje i bjelinu, volim sve oko sebe... Ajme, hoće li svijet moći to podnjeti?! (ironija)...
Ipak, ja volim i nešto drugo i o tome zapravo želim pisati, ali sam malo skrenula s teme (ah, čovjek se zanese)... Volim osjećaj zaljubljenosti!
Onako kad vam srce počne lupati ko blesavo, ko da će iskočiti iz grudi, kad vam u trbuhu lepršaju toliko leptirića da to graniči sa boli, kad vam se noge tresu, kad vam se ruke ježe, kad se ne možete pomaknuti, kad se samo želite nasmiješiti i smijati do vječnosti, kad poželite se vinuti u zrak kao ptica, kad zaista osjećate kao da imate krila, kad vam se sve ćini tako svjetlo i pozitivno, kad su vam misli daleko, zajedno s oblacima i balonima ispunjenim helijem koje su ispustila djeca, sa suncem i avionima, kad su zvijezde sjajnije, kad imate osjećaj da se baš za vas smiješe, kad je i buka javnog prometa samo divna, romantična melodija, kad imate vremena za svaku stvar kojoj se žalite posvetiti, kad energija pršti iz vas ko da glumite u nekom SF-u, kad suze ne postoje u vašem riječniku, kad je cijeli svijet crno bijeli, a vi ste u spektru duge, kad pjevušite dok hodate, kad vidite sve ono lijepo u ljudima oko sebe, strancima, prijateljima, obitelji, kad primjećujete i najmanji tračak nade iz bezizlazne situacije, kad ste poput malog djeteta koje ne poznaje zlo, kad poželite samo leći na travu, među cvijeće, kad sanjate danu i noću, kad se u zoru nasmiješite suncu ili kiši ili snijegu ili magli...
Zaljubljena sam u ljubav... Koju mogu dati i koju primam... Koju je samo potrebno pronaći i sačuvati u srcu, jer nalazi se u puno, puno stvari, sitnicama često zaboraljevnim u dubini neke škrinje, mračne, hladne... Nadam se samo da ne posjedujem jednu!!!
Uživajte u ljubavi! Život je samo jedan i ne isplati se patiti! Jer ljubav je prije svega lijepa, posebna, iskrena i slobodna! A često je tako krivo shvaćena... Njoj nije namjera povrijediti vas, niti joj je namjera ostaviti vas da patite... Ona je malo nestalna i vrckava, ali morate je razumjeti... Nije jednostavno biti ljubav... Vjerujte mi, i ona plače zajedno sa vama kad tugujete zbog svoje ljubavne sudbine... Ali uvijek se vrati, uvijek ima energije za krenuti dalje i opet vas se sjeti... Bez brige, to malo nikad nije nikoga zaboravilo ili još gore zakinulo... Nikad ni neće... Jer ona je savršenstvo, sa malo drugačijim radnim vremenom!!!
Imajte vjere! Samo je to njoj važno...a ona će već pokucati na vaša vrata... Osluhnite, možda već i kucka! Otvorite širom i dozvolite da prođe vaš preg i oplemeni život! A onda je na vama... Predaje vam se palica buđenja ljubavi koja vam je u srcu ... Samo nježno, da ne ustane na krivu nogu.... Nesebićno je dijelite i vratiti će vam se, opet i ponovno! U još većem sjaju nego ikada prije, ujedinjena sa vašom ljubavi i svim onim kojima ste pomogli da je pronađu u sebi i otvore joj vrata!!!
Savjet: za svaki slučaj , otškrinite i prozor... možda neće naći vrata, ali onda će sigurno pogoditi prozorček! Lijepe zavjese joj uvijek privuku pažnju!!!
... Znam, nije baš zdravo i totalno je zmotano i spetljano i nejasno, ali eto... trenutno sam u tom điru...
Veliki pozdrav svima (posebno komentaristima... hvala na divnim rečenicama!!!)
PUSA!!!!
Ah, opet sam doma... Čudno je to, taj osjećaj kad se ponovno vratiš na svoje, mjesto gdje si uvijek prihvaćen i koje ti do kraja života ostane u srcu.... A jedva sam dočekala put... Koji je btw ispunio (gotovo) sva moja išćekivanja!
Dakle, cijele proljetne praznike sam putovala, uživala i zabavljala se (sa svojima, nažalost, iako nije to ni tak loše...). Prva destinacija: London!
Nakon 2 sata leta (hihi, ko ptičica... predobro!), stigli smo u jednu od najvećih metropola svijeta, začudo sasvim suhi (ni kapi kiše nije bilo)! Na prvi pogled, London je jedan ogroman, nepregledan grad, pun ulica, svjetla, taksija, buseva... Iako me malčice razočaralo to što je jedini postojeći žamor bio onaj upravo motora automobila... Nedostajali su mi ljudi na ulicama, ekipice koje se deru i zabavljaju, kako je to uobičajeno u većim mjestima. Posebno zato jer smo bili u blizini samog centra, pored Tower brigea... No ipak, ostavio je na mene snažan dojam... Big Ben i njegova popjevka, kraljevska garda, bobby, Westminister's Abby, St. Paul's Chatedral... Nemoguće je da te ne ostavi bez daha... A da ne govorim o Piccadily Circusu, koji vrvi svim generacijama ljudi, od turista do domaćih bakica ponosnog držanja i otmjenog naglaska! Jednostavno nevjerovatno! No najviše od svega su me oduševili lavovi na Trafalagar Squaru... Znam, zvučim kao malo dijete, ali fakat je doživljaj popesti se k njima i na trenutak biti u šapama te velike zvjeri (al su zbilja na visokom, tak da pažljivo sa skakanjem dolje =) ja sam se malo potrgala). Ma čista uživancija...
To je potrajalo samo 3 dana, a onda je uslijedila naše pravo odredište... Irska!
Ovaj let je trajao malo kraće, samo 45 minuta, ali na njemu je bilo jako veselo... pratila nas je neka ekipa, steperi iz Engleske... Ludničari!
Bili smo kod jednih obiteljskih prijatelja u Droghedi, gradiću nedaleko od Dublina... I tu sam našla ono što mi je nedostajalo... Ljude... Ulice su bile prepune ljudi, od pravih riđih Iraca do turista poput nas... Grad je imao dušu, a moje oduševljenje je raslo iz minute u minutu. Bilo je toliko jednostavno stopiti se s masom, uploviti među sve te ljude i zajedno s njima ispuniti grad veseljačkim, istinskim štimungom! A to je samo bio mali gradić... A onda me Dublin šokirao! Toliko pubova u životu nisam vidjela!!! Ljudi su bili još luđi, još opušteniji, još slobodniji, još veseliji ( i ne, nije mi se to činilo zbog količine pive koju sam popila...)! Stil grada je raznolik, drugačiji od pomalo strogih Londonških zgrada, lijepih, ali dalekih... Ovdje su one šarene, žive, roze, zelene, plave, žute... Duga razlivena preko grada... A najveći zgoditak i posebna uspomena su dva lika u kiltovima s kojima sam se fotkala! Prefora!
Za kraj putovanja, išli smo na drugu stranu, gdje se spajaju nebo i more... Na zapadnu obalu, Atlantik i klifs of Moher... Najljepši klifovi Europe... I zalazak sunca iznad divljeg oceana... Neopisivo riječima... Samo znam da bih tamo mogla ostati danima, promatrati i pisati... Nadahnjuje svakim svojim detaljem... Od morske pjene izbačene visoko pod oblake do jata hrabrih galebova koji se bore protiv naleta vjetrušine...
A zatim, Goulway... ribarsko mjesto poznato kao najpoznatije studentsko okupljalište... Nažalost, nisam imala tu slobodu da bih se mogla zabavljati sa Irskim tulumantima (ah, roditelji), ali sam si obećala da se tamo definitvno vraćam...Komadi, klubovi i more... I to cijelu godinu... Ok, ljudi, kad bolje razmislim, odoh ja tamo... stvari su mi još spakirane.. Pozdrav!
Šalim se! Ne bih ja sad tako lako tamo... Ali jednog dana se vraćam definitivno!!! S ekipom, naravno! =)
O putovanju bi mogla sad satima mljeti, ali prvo trebam malo sve svoje dojmove, događaje i ostalo posložit u glavi... Naravno, napisat ću ja još ponešto o tome, posebno neke anegdote kad im dam glavu i rep...
Pusa svima i još nešto, uživajte, putujte kad možete! Don't worry, be happy! =)
Love you all!!!! =)
