possov kutak
subota, 05.06.2021.
Vrisni do neba
Ne daj se ovoj boli
što pritiska grudi
dok suze
ničice padaju
bez riječi.
Dokle tako?
Pitaš se dok
lutaš nutrinom
stojeći skrivena
iza maski života
u potrazi za izgubljenim
trakom sreće.
Ne slušaj savjete
onih što imaju
spremne odgovore
o strpljenju i patnji.
Nudeći varljive,
slatke riječi
jer kao
nismo svi isti.
Vrisni,
vrisni jako,
vrisni do neba
nek' se tvoj glas ori,
kad gubiš
i kad voliš.
Dean "Poss" Plazonić
petak, 21.05.2021.
Versi ugode
U polumraku sobe
kad utihnu svjetla dana
i zavlada tišina
između dodira i daha.
Šutimo,
bez riječi,
jer riječi nisu bitne,
postaju suvisle, nespretne
dok žudnja plete
neraskidive niti
što nas vežu
u zagrljaju nemira.
Šutimo
u trenutku vječnosti
dok usne
pričaju umjesto nas.
Ispisujući trag misli,
verse ugode
i uzbuđenja
jedne istinske ljubavi.
Dean "Poss" Plazonić
četvrtak, 06.05.2021.
Stađuni
Ne brini se
što stađun
za stađunom
pored nas prolazi.
Proljeće, ljeto,
brzo će jesen
a stići će nas
i studen zime.
Ne gledaj
u krošnju
i u listove naše,
već ih neke druge
jesenje boje krase.
I ta jesen
čari svoje nosi,
u ljepoti plodova
što grane
naše resi.
Dean "Poss" Plazonić
utorak, 27.04.2021.
Što je to ljubav
Što je to ljubav,
je l' to tajanstvena
snažna nebeska čarolija
što nas iznenada obuzme.
Primi naše tijelo
dok nas prožima
poput groznice
u bunilu osjećaja
što kolaju našim venama.
Što je to ljubav,
je l' to najljepša harmonija,
poema,
oda radosti i života
pisana u taktovima sreće.
Što je to ljubav,
je l' to roman, basna
ili nesebična bajka
što ispisuje najljepše stranice,
poput sna
što ga budni sanjamo.
Ljubav to smo
ti i ja.
Dean "Poss" Plazonić
ponedjeljak, 26.04.2021.
Na pragu svog poraza
Podarit ću te
nježnošću misli
što čitaš
u očima mojim
dok stojim na međi
emocije i razuma.
Kao kapetan broda
zarobljen u oluji života
preslab da okrene kormilo
i leđa vjetru razuma.
Željan bonace
u ljepoti duše,
oličenju ljubavi
što čezne
da bude voljena.
Podarit ću te
nježnošću misli
dalek od ljubomore
i ograničenja
dok tonem, nestajem
u modrini tvog oka
na pragu svog poraza.
.
Dean "Poss" Plazonić
ponedjeljak, 12.04.2021.
Kad san dite bija ja
Bilo je to neko
drugačije pitomo vrime,
neka drugačija
skromnija,
veselija priča
bez mrvica tuge
a puna smija.
Još uvik ćutim
slatkoću grožđa
i vonj maštila
punog vina.
Zvuk drvenih skala
šta put šufita vode,
okusa suvih smokvi
šta na teraci dide suši.
Još uvik
jasno vidim lita
i bosonogu dicu
šta vrućim asfaltom
Moru u zagrljaj trče.
Ko to more platit
te slike šta dušu liče,
šta s vrimenom
ožive sićanja,
kad san dite
bija ja.
Dean "Poss" Plazonić
nedjelja, 11.04.2021.
Neka davna proljeća
Okrećem stranicu
po stranicu sjećanja,
pa naletim
na neke lijepe slike
što potaknu misli
da na trenutak
zaboravim
na ove svakidašnje
brige i probleme
što nas okružuju.
Poput strahota
uzaludnih bitaka
što tutnje ljudskim dušama
bez grižnje i kajanja
nad poraženim ratnikom
što ljubav nosi u grudima.
Gledam ga
dok umoran kleči
u svitanju zore,
moleći Sunce
da ga još jednom
pogleda.
Zadržat ću se tu
još trenutak dva,
u ljepoti banalnih sitnica
što bude spomen
na neka davna proljeća.
Dean "Poss" Plazonić
ponedjeljak, 29.03.2021.
Proljeće u očima
Čudno je to vrijeme
što prolazi
pored nas ljudi,
mijenja nas,
preoblikuje poput plastelina
iz jednog oblika u drugi.
Ne pitajući nas ništa
dok poput režisera
mijenja scene,
role i uloge.
Gledam u kristalnu kuglu
kroz oblake prošlosti
pokušavajući vidjeti
osmjeh na tom licu
i proljeće u tim očima.
Pitajući se
gdje je režiser pogriješilo,
gdje je se sve to nestalo,
u nešto drugo se pretvorilo.
Gdje je nestalo proljeće
u očima
i osmjeh s lica.
Kada je scenarista promijenio žanr?
Kada je nastala drama?
Kada je započeo zaplet?
Gdje je vrhunac?
Postoji li uopće rasplet?
Tko je junak, glavni glumac
a tko sporedna uloga
dok statisti prolaze scenom
mijenjajući koreografiju.
Više niša nije važno,
niti kristalna kugla
što odgovore nudi
jer pitanja nema,
ostaje tek žal
za proljećem u očima.
Dean "Poss" Plazonić
ponedjeljak, 22.03.2021.
Poetska nutrina
Otvorit ću nečujno
pretince mašte,
da ne izgubim riječi
skrivene od svitanja.
Otvorit ću
ladicu po ladicu
svog svemira
što pokreće smisao,
kad nemoguće
postaje mogućim.
Otvorit ću kradom,
da nedoraslo jutro
ne vidi tu ljepotu,
ploda ljubavi i mašte
što papir slovom krase.
Nekada siv,
nekada sumoran,
veseo i radostan,
skriven od jutra,
oslikat ću motive
nedohvatljive poetske nutrine,
da snovima
dodirnem Tebe.
Dean "Poss" Plazonić
ponedjeljak, 15.03.2021.
Snovi su naš dom
Stotine tajni
u jednu noć stane
što sniva o nama,
skrivajući se od svitanja
kad čežnja kavu
za dobro jutro nudi.
Otpi s lakoćom
prve gutljaje kušnje,
što postavlja pitanja
dok realnost pred vratima
strpljivo čeka.
Ne bojeći se života
što u mjestu cupka,
zakorači stazom tišine
i otvori vrata realnosti
što breme sumnje
na dušu prti.
Ne brini se,
zaboravili živjeti nismo,
gledajmo Sunce
s vjerom u sebe,
jer snovi su naš dom
ispod nebeskog plavetnila
gdje živimo po svom.
Dean "Poss" Plazonić
