Poruka suncu https://blog.dnevnik.hr/porukasuncu
utorak, 27.01.2009.
Čvrko - i "Fićo" bonboni
Čvrko
je ponekad
čudnovat dječak.
Neki dan mu tata,
prije nego što je
pošao u krevet,
darovao
kesicu bonbona -
"Plavi devet".
Čvrko se uljudno
zahvalio i
umjesto
da je bonbone
počeo jesti,
tati priča
novu priču.
"Znaš, ja ti
samo volim -
bonbon 'Fiću'!"
ponedjeljak, 26.01.2009.
Čvrko - navijač
Čvrko
dobro poznaje
svog ljubimca
"Munju" -
vozača motor-kotača.
I, evo ga,
danas je došao
na moto-trke!
U prve se
redove probija -
za "Munju" navija.
petak, 23.01.2009.
Čvrko - i žuto svijetlo
Bilo
ujutro rano,
ili uvečer kasno,
Čvrko
na semaforu gleda
kako namiguje
svijetlo žuto.
I pita:
"Je li, možda,
nemirno,
ljuto,
svijetlo žuto?"
Ne, Čvrko,
mali đaće,
ono na opreznost
upozorava -
vozače!
četvrtak, 22.01.2009.
Čvrko - romobilist
Pločnikom,
na romobilu,
Čvrko juri...
Romobil je
bez svijetla
i broja,
bez guma
i stroja.
Pješaci se
sklanjaju
od vozača -
trkača.
I dok okreću
glavom,
mrgode lice,
Čvrko izvodi -
"osmice".
I govori:
"Pa, šta mi tko može.
Ja sam bez broja
i stroja.
Nitko me ne pita
što sam bez ispita
i što moje vozilo
nema pravo kormilo."
ponedjeljak, 19.01.2009.
Planina se
razdanila.
Probudi nas
vučji jauk.
Čopor stao i zavija.
Vučji vođa vrat izvija.
Glad ih stegla,
izviđaju,
sve snažnije
zavijaju...
Na bjelini tamne sjene.
Kući mojoj jedan krene.
Rekao bih: osluškuju.
Kao da nas okružuju.
Ne bojim se vučjeg roda.
Otac veli: sad je zgoda!
Jeknu pucanj ostraguše...
Čopor zađe u dolinu,
pobjegoše niz planinu.
Jedan od njih zaostao,
pogledao i - nestao.
četvrtak, 15.01.2009.
Susret sa drvenim životinjama
Nedavno mi reče baka:
Hajd', unuče, pođi
podno brijega,
podno stijena
u hrastovu staru šumu.
Kozjom stazom kreni,
bijelim jazom skreni
i još dva-tri skoka
dođi do potoka.
Za njim hodi,
tiho brodi
i otvori dobro oči.
Ugledat ćeš divne slike,
divne slike i prilike -
životinje sve od drva...
Pošao sam kozjom stazom,
skrenuo sam bijelim jazom,
dva-tri skoka,
stigoh do potoka.
Gle! Životinja prva
zaista od drva!
ZEC
Jedna grana
što se račva
i po zemlji pruža
kom' priliči,
baš na zeca sliči.
Ima noge,
mali rep,
duge uši.
Samo jedna noga
kao da se suši.
Kao da je tanja.
Rekao bih:
pitaju me
sitne, male oči -
kako mogoh doći.
Dok potočić blago roni,
neka ptica gore zvoni.
Čudan zec: duge, duge uši,
vidi, vidi - lulu puši!
LAV
Krenuo sam dalje.
Zastane mi dah,
uhvati me strah.
Eno lava-strahoglava!
Leži, gleda,
zar mi naprijed ne da?
Iz njeg zrači strava,
velika mu glava.
Oštri zubi, strašna griva,
rep je nešto kriv,
ne plašim se, nije živ.
Tko mu oblik takav dao,
tko ga tako isklesao?
Pravi lav-strahoglav!
U grivi mu vjetrić pirka,
lijevim okom k'o da žmirka.
Gle! Na vrh glave
izrast'o mu busić trave.
NOJ
Pet metara dalje
ugled'o sam noja.
Noja, noja čudnog kroja:
dugačak mu vrat,
doseg'o bi prvi kat.
Sitna, mala glava
k'o da spava.
Tijelo mu je položeno,
mahovinom obloženo.
Ali noju jedna noga fali,
nestala je dok je bio mali.
Kao da je tužan, neveseo.
Ta nesretna zgoda
na da mu da hoda.
ĆUK
Jedno drvo
protkalo je stijenu.
Sve kvrgavo,
sve grbavo.
Što na njemu
mogu naći,
što pronaći?
Možda ipak
neku čudnu pticu,
ili hitru vjevericu?
Jedna grana rasplela se,
savila u luk,
na njoj sjedi - ćuk!
Kod njega sam,
ne boji se,
ne čuje se njegov huk,
oko njega muk.
VUK
U gustišu
savio se tamni panj.
Okolo ga šiblje guši.
Ja ugledah samo uši.
Odstranjujem šiblje,
podrhtava ruka,
kad - sretnem pogledom vuka!
Baš je čudan,
kao da se smije,
kao da vuk nije.
Al' jest, pravi,
poznam ga po glavi.
Na njemu je, ipak,
nešto smiješno:
dok on mirno spava,
iz leđa mu raste trava,
i cvijetić mu plavi
niknuo u glavi.
Čudan vuk: kićen, kićen,
cvijećem okićen!
MIŠ
Na nogama
debeloga hrasta
spava miš.
Njuškica mu sivo-smeđa,
a lugasta leđa.
Rekao bih pravi miš.
Tu je divna hladovina,
prostirka mu mahovina.
Spava, spava,
oči ne otvara.
Ja podigoh glas: -Iš!
Reci da l' si živi miš!?
Šuti miš, baš ga briga,
samo repić,
što mu zemlju tiče,
kao da se miče...
PAS
To je ipak čudo.
Priroda se
zaigrala ludo.
Pas u vodi!
Rekao bih ples izvodi.
Prednje noge dig'o gore,
kao da se s vodom bore.
Nekako se čitav njiše,
glavom, njuškom zrak miriše.
Nikakav mi znak ne daje,
nit' se ljuti, niti laje,
ipak, vidim, pas je.
Kada grana pukne,
može doći do nezgode,
odnijet će ga brze vode.
Kako će se da oglasi,
tko će ga ga spasi?
VJEVERICA
Gle! Poznato mi lice,
eno vjeverice!
Nit' se boji, nit' se skriva,
nije živa.
Čudno: k'o da se umiva.
Sa hrastove grane
žir je pao.
Vidi čuda: na nju stao.
O vratu joj visi
poput ogrlice;
uljepšava lice
hitre, brze vjeverice.
Tu je repić, tu su noge,
tu je glava -
vjeverica prava!
KOS
Stigao sam na kraj šume.
Slušam pjesmu ptica,
gledam igru pravih vjeverica.
Na grančici, na smrečici,
stoji crna ptica.
Kljun joj žut,
k'o zlatom posut.
To je kos!
Je l' moguće? Nemoguće?
Da l' je živ?
Da l' me oko vara,
igru sa mnom stvara?
Nije živ. Je li gladan,
dao bih mu malog crva,
al' kako će da ga uzme
kada je od - drva.
srijeda, 14.01.2009.
Crni vlak
Iz daljine,
iz bjeline,
nailazi crni vlak.
Kako može
biti tako jak
da probija
visok snijeg?
Oko njega pahuljice,
kao da mu ljube lice,
kao da mu kažu:
stani, stani,
putovi su zavijani!
A vlak crni,
baš ga briga,
ko iz bijelog mora juri...
Ide, ide iz daljine,
žuri, žuri iz bjeline.
ponedjeljak, 12.01.2009.
Krupni Snješko,
sa nosom od mrkve,
ko spomenik stoji.
Rekao bih,
ta ljudina bijela
nikog se ne boji.
Na glavi mu
vrabac živka,
poskakuje.
Igru plete
na Snješkovu nosu:
il' mu čupka brke,
ili kljucka kosu...
Otoplilo.
Snješko tanji
i sve manji.
Nestalo ga!
A vrabac se
čudom pita:
- Kud odskita?
petak, 09.01.2009.
Poziv
Gdje ste, djeco,
iz ravnica,
iz gradova,
udolica.
Dođ'te k nama
na skijanje,
na sanjkanje,
na klizanje!
Snijeg je ovdje
odebljao,
čak je metar
dosegao.
Ima snijega
tvrda, meka,
svakog ovdje
radost čeka.
Reci ocu,
reci majci,
sve je kod nas
k'o u bajci.
četvrtak, 08.01.2009.
Kuća u snijegu
Snijeg pada,
ne prestaje.
Toliki je noćas pao,
prozore nam zatrpao.
U kući smo: majka, otac,
djed i baka, ja i seka.
Snijeg dolazi iz daleka...
Naš se dimnjak
k nebu puši,
otvorio djeda uši.
Sluša vjetar,
jauk vuka...
Da l' će vjetar,
snijeg stati,
da l' nam kuću
zatrpati?
Djed mi veli:
- Ne plaši se,
snijeg nas neće zatrpati,
hodnike ću prokopati,
sto mu jada, sto mu jada,
kad je poč'o neka pada!
srijeda, 07.01.2009.
Šta mjesec radi noću?
Gle!
U vodi je
nešto sjajno.
Kao da se kreće?
Šta se čudiš.
Mjesec noću šeće.
Iznad brijega,
iz daleka puta,
stig'o mjesec -
lopta žuta.
Lopta žuta
malko stala,
u krevet mi pala!
Noć.
Dječak plače...
Snio ružan san.
Da ustane,
daleko je dan.
U tom času
mjesec bane,
uz dječakov
krevet stane.
Nešto šapne
i - nestane.
Oblak crni
mjesec skrio.
Mjesec opet
izvirio.
Oblak crni
za njim poš'o.
Za leđa mu
mjesec doš'o.
Igra traje.
Tko će prije
jedan drugog
da pokrije?
Stig'o
mjesec u ivik.
Zatim preš'o
u šljivik.
Preskočio
preko plota,
preko pruća,
u šljiviku ruča.
Mjesec
putnik putuje...
U ulici mojoj stao.
Mački svjetlost dao.
Oho! Vidi, vidi!
Mjesec
putnik putuje
sa mačkama druguje!
Osvanuo dan.
Mjesec
nije više žut.
Sad mu
blijeda put.
Nestao mu sjaj.
Noći doš'o kraj!
ponedjeljak, 05.01.2009.
U dočeku prvog dana
U dočeku
prvog dana,
noć je bila bučna,
razigrana,
raspjevana.
A u jutro
tiho, sneno,
sve je stalo,
posustalo.
I moj kanarinac
radovao se
prvom danu,
pozdravljao
zoru ranu.
I kao dječak
tog jutra
umio lice.
A ja zaželih
SRETNU NOVU
pjevaču u žici,
toj maloj,
žutoj ptici.
| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (17)
Studeni 2008 (10)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (15)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (20)
Travanj 2008 (17)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (17)
Siječanj 2008 (41)
Prosinac 2007 (20)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Moje ime je Miljenko Milanković i rođen sam 1919. godine u Novigradu - Dalmacija. Ovdje možete pročitati dio moga stvaralaštva. Najviše sam pisao pjesme za djecu.
Većinu sam pjesama, prije mnogo godina, objavio, no ovdje ćete naići i na dio onoga što nikada nije objavljeno.
Stoga, ako ste dijete ili samo dijete u duši navratite koji puta i vratite se u djetinjstvo.
Ovaj blog namijenio sam svima.
I tetama u vrtiću i učiteljicama u školama jer djeca su uvijek uživala kad su im pjesme čitane.
Click video
Linkovi:
Blog.hr
Novigrad Dalmacija