Dark cloud
srijeda, 11.04.2007.
Ponovno tu!!!
Dizajn mi nije neki! al je sigurno bolji od predhodnog koji je zračio depresivnošću. To je sad prošlost. Nije mi se više dalo pisat blog. Dosada je ponovno napala pa se vraćam u boljem svijetlu i pripremam malo bolje postove i još bolji dizajn.
Evo malo teksta pjesme iz filma huligani kojeg sam nedavno pogledala i super mi je pjesma u zadnjoj sceni. U filmu glumi i Charlie Hunnam koji je presladak, a evo i njegove slike.
U dalekim vatrama, gdje brda zauvijek
gore. Pod nogama naših heroja pokušavali
smo naučiti, ali lekcija je izgubljena u dimu
i blatu.
Da smo bili jedno meso, jedan mozak, jedan život,
jedna krv.
subota, 10.02.2007.
evo jedne slike koju sam ja crtala!!!
komentirajte!!!
srijeda, 07.02.2007.
Pisac ili ne???
Evo me sjedim u zatočeništvu svoje sobe.
Pokušavam nešto napisati, ali riječi su zarobljene negdje duboko u mojoj glavi i nikako da dođem do njih. I evo sada mojeg priznanja pisat ću...
Toliko toga bih htjela reći, napisati, al jebiga rođena je još jedna osoba sa malo samopouzdanja. Mislim da negdje u meni čuči mali pisac, ali kao što sam rekla uvjek me nešto koči. Zanima me baš sve umjetnost, znanost, glazba, psihologija, književnost... čak sam jedno vrijeme htjela biti psihić, ali nakon malo razmišljanja mislim da je najbolje samo čitati o tome. Crtanje moja velika ljubav. Slike nastaju same od sebe skoro pa i ne razmišljam o tome što crtam. Samo uzmem papir i olovku. Nekako imam svoj način crtanja neznam dali itko to kuži, ali ustvari nije ni važno dali kužite o čemu govorim. Jednostavno crtam onako kako se osjećam. Htjela bih napraviti strip, ali kako sam već rekla riječi su problem. Krenem pisati pa ponovno stanem, obrišem stranicu, krenem i onda nakraju odustanem, ali ipak se nadam da će strip ugledati svjetlo jednog dana. Nešto slika je tu i s velikim iščekivanje žude za tekstom, al ponovno ponekad sam prestroga prema svojim slikama i pisanjem i nemogu da si pomognem.
Sve ono što me zanima odjednom postalo mi je jako, jako daleko da to postane stvarnost. Mala pogreška postaje mi ponekad veliko opterećenje i grizem se i pržim na vlastitoj vatri. Uh što bih dala da nisam jako osjećajna, željna pažnje, al jebiga kakva sam takva sam. Nakon svojeg prvog posla koji je nakraju ispao takvo sranje i nakon što su me tako ponizili i uzeli mi ono malo samopouzdanja koje je još uvjek čučalo u meni, nakon velikog truda koje nitko nije primjetio, nakon mjesec dana spavanja po 4 sata i razmišljanja kako će biti idući dan na poslu ponovno sam kod kuće bez posla s razmišljanjem kako da vratim svoj mali skromni svijet na veseliji put i svoje samopouzdanje vratim u normalu. Prošlo je mjesec i pol nakon tog groznog posla i mislim da nebi smela više razmišljati o tome i razbijati si glavu time, ali tu i tamo po glavi mi se počnu motati ti dani života u paklu.
Prošlost je prošlost, ne možemo se vratiti na pogrešku i ispraviti ju. Trebamo živjeti za budućnost, prošlost ostaviti na miru i sadašnjost živjeti najbolje što možemo.
Dan provoditi koda je posljednji.
Istina je to. Mora se priznati, ali ijako lepo zvuči kada ćemo moći prihvatiti te riječi za ozbiljno držati se toga koda ćemo istog časa umrijeti, ako prekršimo to pravilo. Ja mislim da nikad nećemo biti sposobni tako živjeti. Prošlost i ružni događaji uvjek će kaskati za nama ko najveći neprijatelj.
Slaba inspiracija isplivala je na površinu, a ja sam ju nabrzinu pokupila i utipkala. Uspjela sam nešto reći, ispričati. Rijetki su ti trenuci kada uspjevam pronaći prave riječi da nešto napišem. Toliko od mene za danas.
ponedjeljak, 05.02.2007.
5.2.2007.
Sasvim običan dan
Danas sam se probudila u 13:00h. Još malo i zamjeninit ću dan za noć. Dok sam obavila sve stvari koje normalna osoba treba napraviti svaki dan bacila sam se na crtanje i nacrtala neku glupost što se nebi moglo nazvati kao slika. Više kao škrabotina dijeteta od 8 god.
Razočarana svojom inspiracijom otišla sam čitati.
U knjižnici sam posudila knjigu od Teda Williamsa: Rat cvjetova.
Knjiga ima 642 stranice.
Ja sam trenutno na 90 stranici. Knjiga je dosta zanimljiva. Thea glavnog lika priče, bogca ostavila djevojka nakon što je imala spontani pobačaj. Odseli se kod majke i saznaje da ima rak gušterače.
Nakon smrti njegove majke pronalazi pismo od svojeg praujaka i ključ sefa u putničkoj banki. Pronalazi knjigu praujaka napisanu u 19 stoljeću. Uskoro prodaje majčinu kuću i odlazi živjeti u jeftinu brvnatu duboko u šumu.
Sada provodi dane u čitanju i tako dotle sam došla.
Sve je crno!!!
Nakon velikog pokušavanja i pretvaranja da je moj život donekle normalan.
eh i to je propalo mora se priznati. Život mi je u komi. Nevidim izlaz. Ovih dana nemam volje za išta samo sjedim kod kuće bediram se, čitam knjige i razmišljam o smislu života.
Ma sve je to sranje. Sve mi je ravno. Neznam gdje da počnem,krenem kako bih se osjećala bolje, življe.
Najradije bih pobjegla od svih ljudi i sjedila negdje potpuno sama. Voljela bih da sam stigla malo dalje, da sam se učila i tako sranja iz prošlosti me gnjave. Sigurno je nekome od vas poznat taj osjećaj,očaj, tuga. Uvek mi je lakše tješiti druge nego pomoći samoj sebi. Kada dođe neki problem potpuno sam bespomoćna, stavljam ga sa strane i nadam se da će nestati nekim čudom, ali onda je još gore i gore, ako netko ima koji dobar savjet nek ga slobodno baci među komentare.
petak, 02.02.2007.
najbolja knjiga!
Nedavno sam pročitala fenamenalnu knjigu pod imenonom Bilješka o piscu: John Colapinto.
Knjigu jednostavno morate pročitati u njoj se govori o tipu koji očajnički želi napisati knjigu, ali kad sjedne pred papir riječi ne dolaze. Sanja o velikoj slavi i romanu kojeg će jednom napisati. Bit će to o njegovom životu u New Yorku. Živi u jeftinom stanu sa studentom prava koji svaki dolazi k njemu kako bi čuo što ima novoga u gradu. Stvari od jednom postaju jako zakomplicirane cimer mu pogine, a on se uvaljuje u velika sranja, a dalje vam neću reći jer onda knjiga nebi bila zanimljiva.
Prazan mjesec- Michael Connelly
Jako dobra,ali vrlo tužna knjiga
U toj knjigi sam pročitala da neki znanstvenici ili nak nešto vjeruju da mjesec sa srijede na četvrtak u 3:22h i 3:38h ujutro stoji između Raka i Lava.
Putanja mu je prazna i u tim minutama mjesec ima zlu ćud...kao da je tad velika mogućnost da se dogodi nekakva nesreća.
utorak, 30.01.2007.
Hi ljudi stigla i ja!!!!
30.01.2007.
Evo došla još jedna osoba na web kako bi pisala gluposti i sranja koja dolaze i odlaze.
Gotova sam sa školom i sad razmišljam šta ću dalje jer želim ići još u školu. Nedostaje mi ono: neda mi se u školu!!!!!!!! I one bogice iz razreda.
I evo sjedim u sobi i razmišljam što da napišem. Po cijele dane sjedim u kući i čitam knjige, a ponekad odlazim u knjižnicu samo da vratim ne pročitane knjige pa ponovno da posudim neko sranje.
Trenutno se nemogu pohvalit da sve vrvi od zabave,al bit će bolje. Sunce uvek izađe he he. Tak vele!
toliko od mene.
