buddha u supermarketu

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

buddha u supermarketu

Opis bloga 
buddha u supermarketu
by porto


na ovom blogu mogli ste pratiti moju potragu za buddhom po supermarketima u hrvata.
čak i nedjeljom, na dan gospodnji.

email Porto:
porto.blog@gmail.com

Blog opcije 
Technorati search
hr.digg|prijavi blog

Komentari On/Off

online

 blogovi
SFera




lighthouse


 Izbor objavljenih priča
PUTOVANJE NA ISTOK, istrakonska zbirka Dobar ulov* ŽIVJETI I UMRIJETI DALEKO OD LAS VEGASA, zbornik Kikinda Short 02 * ČARDAK NI NA NEBU NI NA ZEMLJI, sferakonska zbirka XIII krug bezdana * PRIJE KIŠE, istrakonska zbirka Krivo stvoreni * TRAMBULIN ZA SNOVE, zbirka Blog priče * TRI ŠTENCA ZA JELENU SRETENOVIĆ, zbrika Bundolo-offlline * DJEVOJKA KOJA ČITA NEBA * KOVAČI I ALKEMIČARI, zbornik Najkraće priče 2006. * PRIČA O ANĐELI NOVAK * HORVATOVA ZONA SUMRAKA, essekonska zbirka Priča o Anđeli Novak * MOJ PRIJATELJ PAS, Večernji list * MALA ZEMLJA ZA VELIKI ODMOR, Večernji list, essekonska zbirka Priča o Anđeli Novak * GOSPODAR GORE, SFerina zbirka Zagrob * IMA LI PILJAKA TAMO GORE, NA JUGU?, zbirka blog.sf * KRALJEVA PJESMA ZA KRAJ, zbirka Vamirske priče * IMA LI RAJA ZA TRKAČE? , Vijenac * NEBO NAD HERMINOM, Val * KUPLUNG SAJLA, Karlovački tjednik * DUGO TOPLO LJETO , portal Lupiga * NIZ RIJEKU, OFF VU * GRMLJAVINA GRADA, UV4 * * DOKTOR NIKO NEMA KOM DA PIŠE, UV4 * O AKVARIJSKIM RIBICAMA,Cosmopolitan * NAJSEKSI STVAR ŠTO JE IKADA OBUKLA, Cosmopolitan BUDDHA U SUPERMARKETU, DVD Agrest 3D *, I WISH YOU WERE HERE, Kameleon * JUTARNJI ZEN ŽANETE BAJS, Književna radionica Booksa * SHELLSHOCK, Ekran priče 01 * POKAZUJE LI OVAJ GRAD SVOJE ZUBE?, Ekran priče 01 * ON THE ROAD, Ekran priče 02 * CATCH THAT ZEPPELIN! Ekran priče 03 * SANAJU LI MURJACI EKLEKTIČNE SOVCE?, Ekran priče 03 *

Iz bibliografije:

Zbirka poezije
TRI DANA
Naklada MD, 2005.

Zbirka kratkih priča s bloga
BUDDHA U SUPERMARKETU
Naklada Ljevak, 2006.

* Wish you were here * Casablanca * On the road * Catch that zeppelin! * Šlauf za more tuge * Buddha u supermarketu * Volite li Jergovića? * Dugo u noć * Hey Ya!* Mjera tajne * Zar je dotle došlo, Denise? * Moj prijatelj Goks * Stric Atif * O akvarijskim ribicama * Voodoo instalater * Munchmallow! * Noć kad je ispadao Hamdija * Mnogo vike nizašto * Nebo nad Herminom * Bang Bang * Došljaci s Andromede * Shellshock * Pokazuje li još ovaj grad svoje zube? * Godine u kojima smo zakapali lonce pod lijeske * Doktor Niko nema kome da piše * Kao haljina kada se rašiva * Priča o bezglavom Turčinu * Samba Pa Ti * Moj prijatelj pas *

Zbirka kratkih priča
BRZ KAO BRUCE LEE
Hena Com, 2015.


Brz kao Bruce Lee

Buddha u supermarketu

Tri dana

 26.09.2007., srijeda

KAKO DA IH NAZOVEMO?



Dođavola, ne mogu se sjetiti njegova imena! Prijatelj je napisao pjesmu Monkey i sad sam ja tu nešto htio komentirati, nešto kao: Shock the monkey…Neki stih tog pjevača, ali nisam bio siguran pa sam odgooglao: lyrics & monkey &… i nisam mogao prizvati u svijest njegovo ime. A nije Phill Colins... Nije ni duhovito, nije. Netko mi je izbrisao mape sjećanja. Uklonio hyperlikove. Neka cesta se tu urušila, poglodale je podzemne vode. Mjesto nje – jezerce! Čistina. Praznina. Ugodna i krepka. Bijela kao grudi žene. I mogao bi zuriti u njih cijelu vječnost. Samo tako. Samozaboravno... for life. Eto toliko za sada, tek da se zamisliš kako da nazoveš sve te ljude koristeći Ginko, JAXTR ili neku drugu smicalicu, da preveslaš sinapse, T-HT ili karmu. Sasvim svejedno… Isus je bio haker. Zviždao nam je kroz Mrežu; kako da otpustimo duge naše i druge koji su nam prethodili - od Eve, sve do današnjeg jutra. Više od 100 miliona godina, dodaj ili oduzmi koju milju ovisno o tome kako zamišljaš glas tog pjevača, mrmor Homo Sapiensa, kričanje Kromanjonca. Sve počinje s 0, 0. Za svaki čin generacije. Decibeli smrtnosti, potajni ili bestidni, neki registrirani, ali uglavnom izostavljeni bez mogućnosti da ih se nazove, pužu iz oceana, pluća prepunih krvave pjene trenutaka, žive samo da bi bili izbrisani iz adresara. Disolvirani. Preslana juha stanične tekućine. Suza u kutu oka njihov je nijemi spomenik. Krhak, krt, lomljiv spisak. Izbijeljena kripta prepuna kostiju postaje naša plemenska dužnost. Slušaj! Dok pjeva s bukve, iz špilje, riječnog kamena, izgorjelog polja, pjene mora, grleni divlji vjetar, svaka oluja i svaki san bruji draga imena izgubljenih.


- 10:47 - Ostavi POST! (27) - Isprintaj - # - prijavi hr.digg

 21.09.2007., petak

BUFFALO DJEVOJKA

Djed mraz i njegovi sobovi rasplinuli su se nad horizontom. Ni konobarice više nije bilo. Predala je smjenu, a možda ju je djed uzeo k sebi.Onda je vjetar nad Mujelu donio bizone. Sasvim dobro vrijeme da vam ispričam priču o Buffalo djevojci.

Prošle sam godine, sredinom rujna, s prijateljima prešao Pirineje i spustio se u južnu Francusku, pokrajina Langedoc, znanu i kao drevna Occitanija, zemlja Katara.

Možete nas zamisliti kako se vozimo bez cilja dolinom rijeke Ariége, a onda nabasamo na putokaz za špilju Niaux; stilizirani prethistorijski crtež bizona probodenog kopljem ispod kojeg je pisalo: Grotte de Niaux. Skrećemo s ceste, neko vrijeme se uspinjemo uskom vijugavom cestom i ubrzo se nađemo na platou ispred ulaza u špilju, velikog poput hangara za Jumbo jet.



Priča objavljena u magazinu Grifon
- 15:57 - Ostavi POST! (2) - Isprintaj - # - prijavi hr.digg

 04.09.2007., utorak

EVO NAMA DJEDA MRAZA

Još jedno od blagodati plaže je promatranje oblaka… Fino ležiš na leđima, knjiga za plažu na tvom trbuhu diže se i spušta kao čamci na valovima i promatraš oblake iznad zaljeva. S njegove lijeve strane, na poluotoku s dobro zaštićenom lukom, nalazi se antička Emonija, Neopolis. Gradić koji se tu kasnije razvio sačuvao je srednjovjekovnu mrežu, ruševine, zidine i kule s kojih se branio. Unutar gradića nekoliko je gotičkih kuća, gradska loža i stambene palače, barokizirana crkva s fragmentima romaničke i starokršćanske bazilike. Ispod svetišta trobrodna je romantična kripta – rijetka sakralna riznica. Sjeverno od grada, na poluotoku Karpinjan, ostaci su velike stancije s kasnobaroknom palačom obitelji Rigo. Cijeli zaljev je bogat arheološki park. Ovdje su grčki moreplovci imali svoju koloniju, a rimljani utvrđeni grad Civitas Novum, Tu maltezer ne može ni zakopati kakicu, a da ne zagrebe o kakav artefakt. No zaljev su ipak asfaltirali i napravili marinu. Ne preostaje ti drugo nego promatrati oblake. I zamišljati… Ponad rta Mujele, preostale oaze zelenila desno od naših ručnika, umjesto povorke vestalki što s bakljama u ruci hode do hrama na uzvišenju, ja vidim Djeda mraza! U svojim saonicama juri nebom, zamahuje bičem, vuku ga sobovi. Dva, četiri, dvanaest sobova! Vidi, vidi, Djed Mraz… drmam malu kovrčavu, no ona je zabila nos u knjigu, zatvorila oči, broji brodove koji prolaze Bosporom, odmahuje mornarima. Osim mene, vidi ga i konobarica, sezonska radnica u obližnjem kafiću. Poznajem je iz jedne birtije u Zagrebu. Stala s tacnom nasred pješačke staze i blenula u nebeskog Djeda ponad Mujele, kano zečica u mirno jutro. Stoji, skamenjena, oko nje promiču roleri i biciklisti. U trku je zaobilaze jogeri… Kradom uzimam teku iz platnene torbe i znam…

ta konobarica nekoga čeka…

i znam da stiže evo ga nema heroja to uzdiše vatra u njenim preponama vlak tuli u tami konobarica vrane i fazani izbečene okate sove gutaju šumarke zagrebačkih predgrađa zečevi i ježevi traže sklonište u kostima konobarice u kostima groblja duhovi umrlih petarde i pucnji njegove sanjke skreću zrna djed mraz vjetar u kostima i djed krvava kiša djed ples fantoma djed crveni mundir djed jelen rudolf djed pop art djed svirač flaute od kostiju djed oči kuršuma mraz ledeni plamen djed one man gang djetelina s četiri lista gonič stada sobova žvakać duhana bacač noževa djed mraz ljepljiva krv ljepljivi prsti djede o djede kradljivče bankomata nema zime koja koči djeda mraza nema mraza koji ima zimu pokreću se opruge njegove utoke čekićaju kapisle patrona zapinju kokote laju bljuju metke djed svako čudo svako dobro kao crno bliješteće sunce dok uzima konobaricu straga njegovi spori pokreti zaustavljaju dječje osmjehe ekstatično nasilje bliještećeg sunca blješti revolver svjetlost pada na divljeg jahaća soba odbija se od oštrih kromiranih rubova sanjki kojima osljepljuje nezahvalnu djecu reže pohlepne ispružene prstiće djede dok silaziš s gornjeg grada u ilicu posegni i dotakni njenu picu vatru njenog tijela djed si rola cijelu planetu misli noktima grebe crne zvijezde s njenih leđa djeda gromovnik utjeruje joj munje u njenim rukama krevet eksplodira ne želim zakona kaže ona to je moj predah za izlazak hoću bez limita posegni i dotakni mi klita djede istisni sav blues u pore sivoga dana kaže djede djede djede djede ja sam duh tvojih snova i sobova kostur tvojih prstiju pod x-zrakama zadnji trzaj djed mraz želi njenu tamu djed želi njenu tajnu djede krezubih desni šuplje ti ko mrtvačeve duplje keze se u mraku slušaj njihov konjski rzaj djede moj rasklimani krevete reci stranče ona će bože evo sad će oh dali si taj famozni djeda mraz vjetar u kostima vjetar moje legende od mesa zmijski vjetar izgara tišinu udar plesa krvavi tango u planinama njena sela vukojebina fantomski prijevoji zazivlju njeno ime djed iza stijene skriva se u sjeni vuka zapetih pištolja skriva se iza svog bluesa sevdaha bosanaca na obližnjoj skeli hladnokrvni ubica iz ipsviča zadnji smijeh djedov smijeh i krevet ljubavnika srce pumpa isplači mu cijelu rijeku dok vrištiš oblaci mu putokazi pršte iskre i plešu uzglavlja na nakovnju tvoga sjećanja just dream bejbe on to se djetinje u tebi lomi i gle skupljaju se dječica kao oblaci čekaju djedovu sljedeću riječ nikad nikad vam neću doći nikad možda me i skinu s neba iznad afganistana al nikad do vašeg stana ugledat me neće vaše oči i njegovi snovi počinju snivati o fantomskim jahačima i bradavicama boje magnolija slađe od magnolija i od osvete ništa nije slađe učitelja vjeronauka pretvorit ću ga u mećavu da sakrije moje mošti jedite slatkiše prije negoli sve nestane okusite metal moje kopče o pojasu ona sije kao sunce udara poput valova u mojoj glavi moja uzavrela crna krv poslušajte njene priče o utvarama učinit ću svoj odlazak čistim kao kretanje njenih bokova kretanje njenih ramena svaki pokret je ples koji žudi za čistoćom u krevetu demona rastjeruje utvare spušta se nad vrijeme i traži duhove koji bi ga pojeli on je samo meso ona samo slika uzmi što ti se nudi djed je tugaljiv lijen dan iako ljudi žurno obilaze trgovine i nanose jelke svojim tvrdim čizmama on urezuje godinu u njihova lica zovu ga djed mraz ubica božića malog isuseka ali ništa ne može biti nasilnije od ljubavi i brige za bližnjega ništa intimnije od posjedovanja čak ni intimnost ubijanja intimnost smrti bez ljubavi sve moraš činiti s usiljenim smiješkom pa i ostavljati komentare po blogovima ako ne mogu ubiti kao što ubija pjesma ja ću umrijeti opasan eksplozivom u shopping centru u ceremoniji pod maskom prvosvećenika čelične tračnice ilice sjaje kao staklo djed se kreće kroz ljude isprva polako poput ljubavnika poput duha kroz maglu možda i on ima kakav blog kakav nick možda mu možeš ostaviti komentar ali večeras djed pleše i kad pomisliš da je prestao on zapleše iznova

- 11:54 - Ostavi POST! (13) - Isprintaj - # - prijavi hr.digg

 03.09.2007., ponedjeljak

NEVIDLJIVE NITI NELAGODE


Ljeto nema osjećaja. Bez ikakva pitanja, ono vas postavi u bezizlaznu situaciju; baci u more poput udice, izvuče nešto napolje, a onda to ostavi da se usmrdi na suncu poput crknute ribe. Da bar dođe kakav galeb i pojede me… ali briga i njih. Lijene mrcine bezbrižno lješkare na valovima dok ja ležim na tvrdom kamenu.

Nedaleko od mene, bradati gospodin u društvu svojih godina, tamne naočale skrivaju mu pogled dok sređuje uredno isprintani tekst. Volio bi da je pisac koji provjerava rukopis prije izlaska knjige. Volio bi da tu, pokraj mene, nastaje roman o kojem će se uskoro pričati negdje u kavanama Rima, Berlina. Ne mogu odrediti odakle je. Virkam, ali predaleko je. A što ako sređuje neki zamršeni trgovinski ugovor? Ili prijevod tehničkih uputa za fitness sprave kakve reklamiraju putem TV prodaje? Čini li ga njegova usamljenost piscem? Jer dok ovo pišem, i dok mi mala kovrčava neumorno brblja o „Istambulu“ Orhana Pamuka čitajući čitave ulomke o mjestima koja bi na jesen trebali posjetiti, dok unaprijed smišlja avanture koje ćemo tamo doživjeti, poput Šeherazde u 1001 noći… i ja sam usamljen. Osim toga, od Istambula ne očekujem ništa. Znam samo da me tamo očekuje derviška frula, nay, koju ću pokušati nabaviti u nekoj od dervških tekija… sasvim čarobna frula, koja će odvesti na neslućena putovanja; na mjesta za koje sjećanjem ne znam da sam ikada bio… U predjele o kojima nemam koncepte, razglednice, turističke prospekte i bbc-ove dokumentarce. Ne želim razmišljati o njima, niti o ovom mjestu koje sam odabrao da na njemu provedem ljeto, kao nekom o posebnom mjestu. Želim putovati bez kretanja.

Bliži se podne. Sjedim na plaži u hladu stoljetnih borova. Leđima podupirem gradske zidine, nogama uzmičem od sunca koje sve više zauzima moj ručnik. Lagano nestajem. Skupljam se. Sažimam. U središte, u točku koja nije točka i koja istovremeno sadrži sve putove, radijuse svih beskonačnih točaka mog očitovanja, kružnice koja opisuje sve umišljaje vlastite pojavnosti. I samo to je dovoljno. Ova plaža je plaža. Ovaj čovjek do mene koji piše, piše o čovjeku. Ovo mjesto nije mjesto. Ova prazna teka u mojim rukama odavno je ispunjena. Ova žena do mene sva blista od sunca, natopljena uljima, poput vitke je sredozemne medvjedice. Ona ima gosta. Putnika namjernika. Neki mravac istražuje stranice knjige u njenim rukama. Po riječima kojima prelazi nožicama, napisat ću pjesmu. On je random generator, on je vodič, kao Vergilije Danteu, pravi kaos u redu, preslaguje nevidljive niti nelagode, poput drevnog je I Chinga, Knjige promjena u kojoj nasumičnim bacanjem drvca ili novčića slažete promjenjive i nepromjenjive linije, binarni kod, napukline u prividnoj stvarnosti… kroz njih se probija očitovanje apstraktnog… i tko zna kakve niti povezuju ovo mjesto s ostalim mjestima, kakav to algoritam, nevidljive silnice sada vode mravca i moju pisaljku.

Žena se pridiže i čita mi o četvorici tužnih istambulskih pisaca koji su ga odredili kao mjesto. Ako postoje neke tajne veze između raznih mjesta, tko li su ta četvorica na ovoj plaži? Ja? Bradati čovjek? Mrav… Tko li je četvrti?

Ja pišem pjesmu.
Bradati gospodin završava svoju knjigu.
Mrav korača i pjeva psalme o sočnoj koštici breskve.
Djevojčica s frizurom paža vadi smokije iz vrećice, slaže ih po ručniku, a onda se odlučuje za onog kojeg joj je njuškom dogurnuo izvezeni morski konjic.

- 15:00 - Ostavi POST! (12) - Isprintaj - # - prijavi hr.digg