hot and powerful


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

rrepetitor@gmail.com
Click here to play Make-A-Word word game, and TRY to score better!

Moja Afrika


Orchestra Baobab

Femi Kuti

Antibalas Afrobeat Orchestra

Angelique Kidjo

Ali Farka Toure

Mali Music

Fela Kuti

Cesaria Evora

Issa Bagayogo

Afro Celt Sound System

Kokolo Ansamble


Linkovi
DAILY
Jahtica
Lara
Siboney
E-kuhinja
Mooshema
Rosemary
RedSandra


WEEKLY
Marisi

MOJBLOG
Makilica
Dr Ubipacijentić
Vanja

PAUZIRAJU:
5 digit disco
Ljuba iz Srbije
Direktor
Shandor
Ateh
Pelagija
Brandnew
Domaćica
Moix
Espadrila
Organizam
Pecista
Mandara

A NA OVE BLOG JOŠ ČEKA:
Harvardlija
Todor
Tetka Joka
Evil Sister
Zoka
Jhumpa Lahiri
Sofija Ranković Jezerce
Koja iz Discipline
Cane iz Partibrejkersa
Srđan Valjarević

06.03.2007., utorak

Kad sam malo došla sebi, sela sam i napisala post


Baš sam se bila ubedačila, nisam mogla samu sebe da prepoznam. Pala sam u bedak na aerodromu gde su mi suze lile na sve strane a izašla sam iz tog bedaka večeras, malo pre, dok sam se motala po japanskom marketu. Reći ću vam, volim japanske markete. Obožavam sve one minijaturne stvarčice precizno zapakovane u neko ludo pakovanje, volim ona čudna pića sa etiketama na japanskom, volim nacrtane likove tipa Hello Kitty (Hello Kitty! Ima li nešto slađe?), volim male keramičke posudice, posebno kad je po njima iscrtan trešnjin cvet, i rado bih išla u Japan.

Baš bih išla u Japan! Ili u Hong Kong, ili Singapur, ili tako nešto, mada ipak ponajviše Japan. Otišla bih da vidim Fudži. I u neki karaoke bar bih otišla. Sigurno bi mi bilo kao u onom super filmu Lost in Translation (koji super film)...

Back to bedak: primetila sam da sam se tako uživela u to svoje depresivno stanje da nisam ni htela iz njega da izađem. Tako sam nekako inertna, ili je bedak od te vrste, ne znam. Negde u to vreme je naravno uleteo i pms, a nije pomoglo ni što sam uporno, iako me je moja prijateljica Sonja lepo i na vreme upozorila, iz dana u dan čitala Crvenkape. Kao, hoću ja da čitam savremene srpske pisce a ono katastrofa od pisanja. I tako je sve išlo u prilog bedačenju i ja bih možda i dalje tonula, da nisam u Kaliforiniji u kojoj je vreme baš onako... lepo. Uporno lepo, sunčano uz povetarac, pa je još počelo ono mirišljavo u vazduhu, ono kad je proleće, pa je pri tom danas bilo 30 stepeni, a večernja šetnja pored okeana po takvom vremenu ume da bude neverovatno blagotvorna, a tek japanska muzika u marketu - sve u svemu - ja sam se tako nekako spasila bedaka. Ali, i dalje sam u fazonu vraćam se kući. Da, da. Vraćam se što pre, da u februaru udišem dim umesto vazduha, da se svađam sa vozačima međugradskih autobusa, da jedem plazmu i da budem sa svojom majkom.

I tako. Bobi je za to vreme pridodao novu kategoriju kojom opisuje moje vozačke veštine. Pored blago katastrofalno, katastrofalno i odlično, sad ima i scary. Obično rečenica počinje sa 'Vaša vožnja se može okarakterisati kao...' i onda neka od te četiri ocene. Istina je, malo se nekad zaboravim dok sam za volanom.

Osim svega ovoga imam još i jednu epohalnu vest: ne plašim se više letenja! Ne samo to, nego mi je prosto nekako lepo kad uzlećem (sa sletanjem još imam malih problema, ali vrlo malih), nekako uzbudljivo. Bila sam i u kabini sa pilotima, lepo sam pitala i pustili su me (Jat, naravno), malo smo i pričali, malo sam gledala kroz staklo od kabine, lepo mi je bilo. Nije mi to bio prvi put u kabini, ali taj prvi put sam samo privirila i pri tom sam se tresla od straha (stvarno tresla) a ovaj put sam bila opuštena i nisam odmah izletela nego sam ostala desetak minuta bar. Bilo je to negde iznad Holandije ili možda Francuske, I'm not sure.

Tako, da rezimiramo:

- bila sam u bedaku

- bedak je, as of tonight, prošao

- htela bih da idem u Japan

- i da se vratim kući

- više se ne plašim letenja.

I, dve napomene: izvinjavam se Doktoru zbog priče o vremenu a pozdravljam Sibonija i dve devojke, znaju one ;)