|
Desanka je jela kuvane pileće glave kad je na vrata banuo predsjednik Mesić. Desanka koja je bila dosljedni nepoštovatelj svakog oblika autoriteta samo je ispljunula isisanu pileću glavu na pod. 'Što si doš'o?' - pitala ga je vrteći žlicom one pileće glave u dubokom tanjiru baš kao što dragi nam bog vrti galaksije u svekolikom svemiru. 'Nisam doš'o... da pričam... besmislice. Govoriti ću o haškom tribunalu. 'Ih, što imaš tu govoriti... pođeš tamo u UN i pitaš onoga za šankom gdje se ispisuje iz članstva. On te pita jesi li možda nedavno promijenio lijekove ili tako nešto kurtoazno... a ti mu kažeš da nije u tome problem, nego da ćemo opet zaratiti sa Srbima jer je to govno sa Šljivančaninom i drugima jednostavno neprobavljivo... ne može... ne može Vukovar... samljeli su ga u crveni cigleni prah minobacačima, a da nitko nije prstom maknuo iz, jebeš UN... to su jadni crnci i ostala sirotinja... nitko iz Europe nije odreagirao dok se jedan grad ravnao sa zemljom... tako, da se ti i tvoja država želite isčlaniti iz UN... i da želite zamrznuti pregovore o članstvu u EU... i NATO paktu... i MMF-u i Svjetskoj banci... ukratko da se ti i tvoja država želite isčlaniti u potpunosti iz svega. Pa kad ti daju ispisnice, ti se vratiš doma i kažeš narodu 'damage done'... poslije jebanja nema kajanja i tako to... malo originalnog nereda, Stipe moj... znaš li da je Hruščov na svoju ruku napisao i pročitao napad na Staljina koji je izgovorio pred cijelom ruskom partijom... i kad je jednom to rekao, više nema nazad... da je konzultirao bilo koga ubili bi ga 'ko zeca. A opet... trodijelna podjela vlasti, neovisnost sudstva... pasivna agresija baš i ne prolazi... svak ima valjano opravdanje... i sudac... i tužiteljstvo... i vlada... svi imaju formalno-proceduralnu kvaku... i jebe im se... rizik se disperzira sistemom, što je više kuloarskih priča, to su veće prodaje knjiga 'post festum' o nedokazivom ovome, o nedokazivome onome... jedino što ti preostaje da ih prepadneš novim ratom. A to nije naša taktika, tako Srbi igraju... a ni njima to baš i ne ide više od ruke. Što da ti kažem? Boli me što se žedni krvi sad poje mržnjom, što su napojeni krvlju siti i na sigurnom... boli me... baš me boli taj Vukovar. I nikad mi to neće proći... nije da kukam, niti huškam... boli me k'o da... strah me to reći... neću to reći. Stipe... nego jeli istina da imaš blavora u ustima koji priča umjesto tebe?'
'Blavora? Kakvog blavora... nemam blavora u ustima... što je to uopće?' - pitao je Stipe uz ljutnju dikobraza koju u svijet oko sebe šalje pokretima obrva. 'Blavor... jebiga... blavor ti je ko zmija ali nije nego gušter bez noga koji izgleda ko zmija... u vas se to zove slijepić, ako je to - to.' - odgovorila mu je Desanka gledajući ga ravno u usta. 'To je ono smeđe debelo što plaši žene i druge ove psihopate što se boje zmija više nego skutera kojima su skinute blokade... ma nemam blavora u ustima... kakva je to sad priča... ima li to neku pozadinu... neko metaforičko značenje.... jeli me to neko zajebava?' - opet se narogušio Stipe. 'Ma kakvi... nema to veze s ničim nego zahvalna tema ako imaš smisla za dekonstruktivno čavrljanje... zamisli da se baš ono pročuje da imaš blavora u ustima koji govori umjesto tebe i da se zove Rakić... nitko mu ne zna ime... samo blavor Rakić... kako bi se ti branio od takvog napada medijskog, ajde daj malo političkog konzalting brain storminga...' - dobaci mu Desanka izazov. 'Ma, glupost... ne bih se obazirao na takvu glupost... blavor slijepić Rakić... imam ja pravih problema' - promeškolji se Stipe sa rukama u đepovima hlaća. Nije ga Desanka ponudila da sjedne, a i nema baš gdje... sve organski otpad i oštri predmeti... opasno do zla boga.' Desanka ga je gledala u usta pa rekla- 'Dobro, a što ne bi pustio informaciju da se vodi interna istraga o tome kako je i kome procurila informacija da se blavor preziva - Rakić... i to napraviš neke rošade tamo po uredu i obavještajnoj zajednici, da sve dobije malo 'substance'... jebeš 'symbol'... to je prošlo. A... što kažeš?' Stipe je gledao zamišljeno... 'Pa zvuči zanimljivo... ispalo bi smiješno... predsjednik zajebant... strog, ali pravedan... i još zajebant... moglo bi proći.' Desanka digne ruke u zrak pa ih spusti... 'Joga... znaš... prakticiram sporadično... kampanjski... fragmentarno... onako kako radim i sve drugo... da ne doživim šok... nego, ne... ne. Nema cilja prije definiranja dekonstrukcije lažnog cilja... lažni cilj nije pravi lažni cilj jer nema još pravog cilja... samo nije ni pravi pravi cilj... znači uvjetno rečeno lažni cilj... što ne implicira nužnu pojavu stvarno pravog cilja... anything goes... rhytam and improvisation, znaš što je to?' Mesić počne gurati velike komade pernatih jastuka natopljenih skorenom svinjskom masti sa malog stola, da bi napravio mjesta... 'Rhytam and improvisation... da nije pace-maker, he he he... nego što ti je ovo, zaboga?' - upita on sa iskrenim čuđenjem pokazujući na one masne jastuke. 'Ma to muž i djeca kupili tristo jastuka i šleper svinjske masti jer da će kao praviti mega-čvarke i prodavat Mekdonaldsu i tako tim lancima brze prehrane, ali im dojadilo nakon pola sata pa su ubacili jastuke u šleper i sve zapalili... eto, to im je sve što su napravili... probaj, možda i valja...' Mesić se malo uhvatio za glavu jer je osjetio neku grešku u nečemu temeljnome ali nije znao točno u čemu... samo neka slutnja...-' Ma daj... perje i mast... što su mislili uopće?'
'Eh, Stipe... išti su na formu, a ne na sadržaj... više nije važno je li nešto upotrebljivo, nego je li 'in'... molili su onog nekog Ciganovića... on je 'in'... neki sa velikim usnama da pojede jednog u promotivne svrhe, ali ovaj ni da čuje... deset dana su oni njega nutkali sa tim mega-čvarcima i ništa... a što bi ga koštalo da im je to napravio... manje nego neki zaštitari koje je unajmio jer su ga ovi moji kao uznemiravali... pa se malo zapucalo i nikom ništa... sad se više ne javljaju jedni drugima... a i ne kreću se u istim krugovima... moji više vole šumu i busiju... nego, odošmo mi sa teme... pa onda ti pošalješ nekog svog ne baš bitnog da sa stetoskopom prisluškuje na Tuđmanovom grobu jer da njegov blavor još priča... i to isključivo o onoj doktrini naoružanog naroda koja svakog poganog dušmanina nagoni da ti tamani civile jer ne zna ko je vojska, a ko civili... nema ni 'ž' od ženevske konvencije, pa dušman ispadne još veći dušman, a narod se nekako rashoduje pod žrtvama... da mu blavor samo o tome priča... ništa transkripti i tako te neke uvijek aktualne distrakcije... lažni cilj je da sad svi gledaju slike Tuđmana i snimke govora pa počnu teorije što je reko Tuđman, a što blavor... neka se njegov zove... Euzebio... dobio ga je iz Vatikana... i preobratio ga iz rigidnog katolicizma pred-drugovatikanskog-sabora u rigidni dijalektički nacionalizam... umjesto nužnosti jedne avangardne radničke partije... jedna retrogradna nacionalistička partija... ko u Srba, samo teorijski izbalansiranije... elem, ono kad je doš'o iz Daytona pa kad je rek'o da smo dobili 49 'odsto' Bosne... e pusti priču da je to blavor reko jer mu je blavor imao neku blagu disleksiju pa nije znao što je srpski, a što hrvatski...eto to ti je lažni cilj... kad ga pogodiš on povuće za sobom sve medije koji su se involvirali u tematiku u totalno bespuće simulirane zbilje... a onda ti pred kamerama izvadiš blavora iz usta i on kaže: dragi hrvatski puče... ja sam blavor Rakić... obraćam vam se u ime Predsjednika Republike i uvjeravam vas da se ovo čemu sada svjedočite ne manifestira ni u objektivnoj stvarnosti, ni u vašoj, subjektivnoj stvarnosti, ni u simuliranoj medijskoj stvarnosti već u sferi stvarnosti za koju znamo samo ja, Predsjednik i Milovan Đilas jer smo njega tamo pronašli. Dakle, ne brinite se... nemate problema niti sa percepcijom niti sa višim kognitivnim funkcijama... zamislite da ste ste ona pametna glumica iz filma 'Kontakt' koju su bacili u onoj kugli kroz ringišpil za putovanje svemirom i da ste baš kao i ona dobili samo malu pozivnicu... malu razglednicu iz te naše najnovije sfere realnosti, koja vas je za sada tako opčinila jer vam upravo govori blavor Rakić kojeg je Predsjednik Mesić izvadio iz usta malo prije pred kamerama... da ćete sigurno pričati o Predsjedniku, o meni, a nadam se i o Đilasu puno više nego o... o kojem god trivijalnošću eutanaziranom segmentu svojih života inače pričate sa svojim bližnjim... ili što god... eto toliko za sada... ja sam blavor Rakić, uživo iz Ureda Predsjednika Republike... sve najbolje i do skorog viđenja. Eto, što misliš o toj dekonstruktivnoj strategiji političkog marketinga, a?' - pitala je Desanka sva zanesena. 'Dobro... koji to vid svog autoriteta i digniteta svoje funkcije ja trebam... dekonstrirati da bi ostvario postizanje 'lažnog cilja'... to da sam psihički zdrav... da održavam oralnu higijenu... da potičem paniku među narodom... da ismijavam instituciju Predsjednika... da mučim životinje... da stavljam svašta u vodovod pa ljudi svašta vide... nije mi baš jasno... gdje smo sad točno?' - pitao je Predsjednik brzim i konkretno ofenzivnim argumentima reality alert tipa. 'Eh, vidiš... znaš kad je ono Hrušćov lupao cipelom u UN-u... zamisli da ti na onom centralnom šanku za jednu osobu... to su ti oni pomodni šankovi za ekskluzivne pijance koji ne žele društvu pravit probleme pa montiraju svoj šank negdje sa strane i onda se tamo na miru ubiju... elem... zamisli da ti izvadiš tamo Rakića i on se obrati međunarodnoj zajednici... onako u smislu... e pa sad vi vidite što se stvarno događa... neka Rakić kaže da želimo pripojiti Kanadu jer nam pripada pošto je to inverzni u - danaK, danak koji smo mi plačali klirinškim prebijanjem duga sa Užičkom republikom... jer zato je i Đilas uletio u priču... u-danak znači ultra-danak i sjebo nas je više nego vajmarsjku Njemačku one reparacije i baš zato što je 'ultra' danaK osim Kanade želimo i cijelu zapadnu hemisferu... u stvari da nam svi dođu u goste pa da se zajedno veselimo jer nemamo mi nikakvih teritorijalnih pretenzija samo smo patološki posesivni kad je riječ o gostima... da u nas ne vrijedi ona 'svakog gosta tri dana dosta' nego 'od svakoga gosta komšija posta'... u stvari da ih mi želimo asimilirati ali ne u RH nego u onoj višoj sferi realnosti gdje ih čeka Đilas i... uh, zaboravismo na njega... Lucifer onaj Miltonov samo se prometnuo u Hare Krišnu... ono forma ista, sadržaj novi... pali i žari samo mu je spika otišla u tri pičke materine... e pa da vidimo onda tko je sad velesila... ti i Rakić... ili što ja znam... svjetski kapital. A, što sad kažeš...' - upita Desanka dok joj se žuta pileća mast skorivala oko prstiju jer su se one pileće glave hladile. 'Dobro, to bi bilo stvarno dobro... nakon toga bi ostao u svim povijesnim knjigama kao potpuno originalan i nezaboravan lik... ja i Rakić... i Đilas... i Lucifer, jeli... rekli bi svi da je to neki trik... a i morao bi biti... Rakić ne postoji... ja nemam blavora u ustima... imamo tehnički problem... uz onaj još uvijek nedefinirani strateški cilj... sve u svemu, volio bih... da može... eto, stvarno bi... ali, jebiga... ne ide... a ja moram ići... nisam ni došao zbog Rakića ovdje...' Desanka se naglo digne na noge, uhvati kabel što je virio iz plafona, umoći žice u tanjur sa onim ladnim kuvanim pilećim glavama, zadrži ih par sekundi pa izvadi... uz lagani oblak dima i karakteristični miris spaljenih bjelančevina. 'Nisi me razumio... Rakić postoji, Mesiću... što je diverzija bliže glavnom korijenu realnosti... sve one imaju isti glavni korijen, sve sfere realnosti... to je manja šansa da se povijest ponovi. Nema poravka više... nema vraćanja na staro... kontrola štete je maksimum koji možemo ponuditi... nemamo manevarskog prostora za kratkoročne 'take money and run' strategije... naći će nas... nema više prostora za nove laži... moramo mijenjati stare laži, stare toksične, nekrotične, kronično-kontaminirajuće laži novim... benignim... inertnim... utjehama... to je palijativna terapija... dok čačkamo oko glavnog korijena... izvora svog degenerativnog razvoja... e dok Rakić priča ili neko drugi... čupamo taj korijen... u miru... mir je nastavak rata drugim sredstvima... pobijeđujemo bez poraženih, Mesiću. Bezuvjetna pobjeda. Pobjeda sama po sebi... to je strateški cilj... glavni korijen svekolike realnosti... treba ga isčupati!' Mesić je gledao Desanku i lagano se ježio... nešto ga je prožimalo... nešto poput mirisa koji se kretao prostorom kao zvuk low-bass subwoofera... 'Kakav je to korijen... što ga moramo isčupati... što će biti kad ga isčupamo?' - pitao je zaneseno.
'Stara priča, Stipe... kad postignemo da nam djeca ne umiru od gladi i bolesti... i kad ne budemo sredstva nego svrhe jedni drugima... zamijenit ćemo stari korijen svekolike stare stvarnosti... trulu gangrenu rituala mladim i vitalnim korijenom transa... i to je to... svak po svome, svi po svome... Stipe... život koji je sa sebe zbacio onaj tanki veo svetosti koji ga je čuvao kroz ova ogavna vremena... život gol i bos na livadi... Stipe... eto... ajde sad, dobio si ono po što si došao, rekla sam ti na drugi način ono što se nisam usudila reči na početku... ajde, drži se kontrole štete... nisi ni približno sam... nikad nas nije bilo više... ne boj se... i zapamti... kontrola štete nam je od početka bila jedina strategija... sve što trebamo napraviti je zaustaviti povijest u njenoj bolesnoj uobrazilji da se stalno ponavlja... znaš onu 'čaše lomim, ruke mi krvave'... isto kao 'čaše punim, ruke mi drhtave'... 'čaše praznim, ruke mi okrutne'... treba im naći bocu, bog te u šumu okrenuo... treba im naći bocu, Stipe... treba im slomiti bocu!'
|
