pookapookapookapookapooka

Zbog nepriličnog ponašanja nekih komentatora koji koriste moj blog da bi međusobno, jedni drugima, prenosili intimna ali neugodna osobna uvjerenja o onim drugima, koristeći pri tom izraze koji ne priliče ovom blogu kao izrazu moje osobe, mojih misli, mojih osjećaja, mojih želja, snova, nadanja, žudnji i moje kemije mozga od koje je moj mozak digao ruke i prepustio se vlasnikovoj (mojoj) samovolji i, klinički blago rečeno, patološkoj nebrizi za standarde mentalne higijene koji su propisani u SOP-u (Standard Operating Proceedures) normalnog, finog, pristojnog i ponašanja, u izdanju 'Opusti mišić!', Udruge poslodavaca u psihijatriji... elem, zbog svih tih zloupotreba ja ću ukinuti medijske slobode jer imam prerogativ da donesem jednu takvu diskrecionu odluku, koja vama možda djeluje kao arbitrarna i neobvezujuća, ali ja imam zaporku, a vi nemate, pa vam je uzalud svako promišljanje o argumentaciji koju bi stavili nasuprot moje samovolje. Od danas pa do daljnjega ja ću brisati sve komentare u kojima se komentiraju drugi komentari, a da nisu konstruktivni i imaju neke veze sa postovima. Brisati ću i uvrede i teške riječi kojima neki komentatori, bez da su uopće pročitali moj tekst, spopadaju druge komentatore zbog npr. 'nespuštenih testisa', a da ja uopće nisam ulazio u fiziološke aspekte u svom tekstu već sam u konkretnom primjeru iznio tvrdnju 'Trst je naš!'. I još se takav neki komentator usudi ostati anoniman. E pa ne može više. Ako mislite kao ja ili suprotno ili bilo kako drugačije, nemojte se osjetiti ugroženim ovim ogranićenim ukidanjem medijskih sloboda. Ako napadate druge bez povoda, kao prestrašeni psi i dovodite mene u opasnost da počenem ozbiljno sumnjati u opće pravo glasa i pogazim tako sve što sada držim bezupitno bezupitnim i odlučim to svijetu obznaniti povratkom alkoholu ili dizanjem u zrak trafostanice, e onda se čuvajte! Jer ja imam zajebano dobar smisao za destrukciju i instinktivan uvid u arhitektonsku statiku i mehaničke odnose, a znam za tisuće i tisuće 'soft spots' sustava pa ću vas tako pijan sve potamaniti izgubim li svoju vjeru u vas. Da se to ne bi dogodilo provesti ću slijedeće profilaktički-palijativne mjere predostrožnosti.

OBZNANA
Ja, pooka, apsolutni suveren ovog medijskog kutka, na vrhu informacijske hijerarhijske piramide, skučen u tom inverznom kamenom klinu koji drži cijelu tu strukturu i njenu nemjerljivo veliku masu u jednoj jedinoj statički ravnotežnoj točki, u točki koja je jedno sa svim što postoji jer je neoboriva izostankom druge ili drugih točaka sa kojima bi ušla u razumu dohvatljiv odnos, izražavam se kao jedno sa svojom voljom i donosim slijedeće odluke:
- zabranjum korištenje medijski nerazgradivih proizvoda kao što su neargumentirani i anonimni napadi na ljude koji iskorištavaju slobodu argumentiranog i autoriziranog napadanja na sve što je po svojoj prirodi podložno takvom napadanju. Ova zabrana vrijedi jednako za sve osim za one koji dobro znaju o kome mislim i čije sam krvi žedan, čije nesreće sam gladan i za čiji zadnji hroptaj živim... one kojima ću na zajedničkom sprovodu vilama ubiti popa koji se bude usudio da ih isprati u podzemne čirasto-čmarne vječne infekcije onog oduvijek i zauvijek ogavno zagađenog gnojnim isjetkom samog sebe iz postojanja uopće u sepsu svoje patološke simptomatske egzistencije... a sve zbog jebenih bananica. E zapamtit ćete one bananice, jebem vam mater rođenu bez međice pa vas je posrala na ovaj svijet, izbacila vas iz svoje nekrozne utrobe da odradite svoju saprofitsku ulogu razlaganja njenih trulih govana i onda nestanete u vidu zadnjeg smrada koji samog sebe rastvori u ništa. Ako znate o kome mislim, ne poznate me dobro, jer ste jedan od njih i nisam vas ni čuo ni vidio otkad sam saznao da ste vi vrbovali moje bananice na vašu stranu pa sam ih zauvijek prestao voljeti. A koliko sam ih volio znam samo iz siline mržnje kojom izgaram ovaj jedini mi darovani život dok čekam svojih pet minuta osvete i vaše patnje koje će vama trajati pet puta dulje od vašeg poimanja vječnog, vi sitneži mikrobna, mutacijo postojećeg u pojam greške, pojam pogodan samo za refleksno brisanje samim rudimentima mentalne higijene nekog kao što sam ja, ja kojeg ste zajebali pa više ne mogu ni smisliti one bananice. Ovo vam je za one bananice!
Ostali se ne trebaju bojati, ovo je sve za njihovo dobro, za njihovu sigurnost u medijskom mediju koji može provariti i takve 'contradictio in adjecto' kao što je to 'Reality Show', taj drveni čelik od kojeg ste sazdali omnipotentno žezlo daljinskog upravljača vaših nevinih života.
- zabranjuje se korištenje slijedećih izraza: podebeo pretinac, polumalen pretinac, nimalo mali pretinac, polupretinac-polubunar, inauguralni pretinac, parazitski pretinac, lebdeći pretinac, svemirski pretinac br. 16, pretinac koji dvoji da li da zapreti vaskolikom srpstvu, pretinac od ilovače 2 x 0,8 x 1,8 metra, zajapureni pretinac koji se tako šepuri, pretinac od ružina drveta koji se svako malo pojavljuje u većini masonskih propagandnih pamfleta te konačno i sam pretinac vulgaris – svakodnevni pretinac kojemu ne znate svrhu pa umećete u njega svoje mekane, duguljaste reproduktivne organe ne bi li spoznali koja je to pička materina i tako vas taj pretinac, ni krive ni dužne, uvuće u zamku incesta.
- zabranjuje se korištenje glagola vadičepirati
- zabranjuje se kratki spoj uopće, a pogotovo ako bi se jedan takav incident mogao dogoditi u uvjetima pogodnima da njegova iznimno visoka temperatura bude 'trigger' za fuziju vodika i pretvaranje dovoljnog dijela mase sadržaja vašeg vodokotlića na struju u čistu energiju, koja bi tako nekontrolirano oslobođena probila zemljinu koru i stvorila fenomen poznatiji kao 'božji čučavac', koji se inače ne smije ni promišljati, a ne još da se o njemu javno govori, za razliku od onog patetičnog lahorastog povjetarca uragana koje neki samodopadno nazivaju 'finger of god'. E zbog takvih je nadalje zabranjen svaki kratki spoj.
- zabranjuje se horoskop jer ovaj blog ne podnosi kvaziznanstvene kvazidiscipline koje koriste precizne opservacije gibanja kamenja oko matične nam zvijezde te iz toga, na osnovu potpuno arbitrarno donešenih pravila, uzimaju sebi za pravo da uzročno-posljedični odnos retroaktivom argumentacijom pretvaraju u instrument pogodan za masovnu indoktrinaciju kao što je ovaj primjer: 'Imamo dva tipa Škorpiona-muškaraca: 'visoki tip' - neodoljivo karizmatične, dominantne i visoke muškarce, iznimno asertivne i samouvjerene u komunikaciji, neustrašive, čelične volje, rođene da budu vođe, mistične zavodnike, ljude koji ostavljaju neizbrisiv dojam pri svakom susretu sa njima, muškarce koji intuitivno znaju da je njihovo mjesto visoko gore, iznad svakodnevnog i prosječnog , te 'niski tip' – gotovo redovito psihopate.
- zabranjuje se Hegel i svako proklizavanje prema dijalektičkoj interpretaciji dinamičke prirode svega što postoji, koja je, kao što je svima više nego jasno, razumu i umu nedohvatljiva i nespoznatljiva osim kroz udivljenje samim sobom dok instrumentarij razuma i kartografija uma pokušava, iznova i iznova, svesti pod opće nešto što svojom pojedinačnom ljepotom zahtijeva jednu bezinteresnu apriorizaciju koja bi imala pravilo za svaku pojedinačnu pojavnost lijepog koje bi se svrstalo pod to isključivo svoje pravilo, a ne bilo svrstano pod njim. Zabranjuje se i Georg Wilhel Friedrich, što je samo drugo ime na koje se odazivao Hegel. Preporučuje se da pri odabiru seminarskog rada iz socijologije dobijete slijedeću literaturu : Uvod u socijologiju koji je napisala vaša profesorica, Zbornik radova fakultetskih profesora u kojem se govori i o socijologiji, Uvod u socijologiju koji je napisao neko drugi, a ne vaša profesorica te Hegelova Fenomenologija Duha, koja sa temom seminarskog rada 'Pozitivizam i fenomenologija' ima zajedničku samo jednu, ali ključnu riječ, navedenu odmah na početku,naime, u svom naslovu.
- zabranjuje se sitničarenje bilo kakve vrste, od inzistiranja da cijena na polici ne odgovara onoj na računu do sporadične vatre kojom narod cicijaši na municiji.
- zabranjuje se žensko rublje tipa 'tange' jer asocira na uskrsnuće Gospodinovo i njegovu nesklonost da ga kao takvog diraju, valjda zato što su ga bili temeljito izmučili i ubili kad su ga zadnji put dirali.
- zabranjuju se kišne gliste te se nalaže globalno tretiranje eko-sustava aerosolnim oblicima svih poznati i raspoloživih antihelmenitika sve dok ih sve do jedne ne otrujemo i tako zatremo svaki trag da su ikad uopće postojale.
- zabranjuje se Hegel u svom ženskom obliku – 'Isidora' - pošto je prestabiliranom harmonijom bio natjeran da konzumira slobodu spoznajom nužnosti da će biti klizačica na ledu jer je i Isidora Duncan bila balerina i žena od Jesenjina koji se objesio o cijev od centralnog grijanja te završio svoj život parnim kuhanjem. Razliku u imenima 'Isidora' i 'Isadora' ću zanemariti kao zlonamjernu distrakciju koju su mi podmetnuli isti oni što su me zajebali i za one bananice, lešinari mješinasti, bezkostne amorfne spodobe koje opstaju samo kroz truljenje, razgrađujući svoju vlastitu trulež sve dok im se besmislena egzistencija ne prestane manifestirati smradnim zadahom kao jedinim izrazom njihove pojavnosti koji se može uopće zabilježiti, osim one neosporne činjenice o onim bananicama.
- zabranjuje se Badel jer liči na Hegela, a pod izlikom da narodni heroj Marijan Badel nije umro za revoluciju da bi na njegovoj slavi izgradili distilerije i proizvodili Mirogojček kojim bi onda tamanili naivne proletere koji, ne znajući o čemu je riječ, dnevno znaju popiti i po litar tog kemijsko-ideološkog otrova kojemu je po efikasnosti ravna samo organizirana religija, koja opušta mišiće irisa klasne svijesti i zjenice postaju sitne kao vlak u daljini kojeg ste tek opazili pa tako suženih povijesnih vidika narod previđa i previđa brži razvoj sredstava za proizvodnju od proizvodnih odnosa.
- zabranjuje se psovanje, pljuvanje, cipelarenje, čakijanje, palicanje, ćebovanje, izbjegavanje poreza ili bilo kakav drugi oblik nesolidarnosti sa svojim bližnjima u nevolji.
- zabranjuje se kretanje u grupama većim od onih koje se mogu razbiti uporabom gumenih metaka, što je definirano normativom UN-a o nasilnom razbijanju mirnih prosvijeda u rasponu od 1 – 1 000 000; zabilježene su pojave da se pojedinac ne želi odreći svojih umišljenih istomišljenika čak ni nakon desetaka uzastopnih pogodaka u glavu gumenim mecima jer i dalje ustrajava u posrtanju što je siguran znak da očekuje pomoć od nekoga tko misli isto kao i on. A to može biti samo istomišljenik.
- zabranjuje se javna rasvjeta jer vodi javnoj prosvjeti, poznatijoj kao 'Prosvjetiteljstvo' koje je na zao glas došlo pod parolom – 'Industrijalizacija, elektrifikacija, suvremeno-umjetnička instalacija', a u povijesnom se manifestirala fenomenima promašenih investicija tipa 'Nebeska kanalizacija' koji su bili prirodni nastavak užasa 'Javne rasvjete'.
- zabranjuje se postkoitalno logaritmiranje.
- zabranjuje se unošenje rengen aparata u wellness centre i organiziranje step-aerobičkih vježbi ispred njih sve dok prisutnima ne počnu otpadati obrve.
- zabranjuje se nedosljednost u svakom svom pojavnom obliku, a posebno u posljednjem i najgorem od svih, izostanku metaboličke aktivnosti nakon brojnih godina uspješnog održavanja tjelesne temperature, tlaka pod kojim se tjelesni elektrolit držao u svom, od okoline jasno odvojenom, spremniku i sporadičnog kršenja slova i duha zakona koji bi bili na snazi u datom trenutku.
- čegrtanje organima koji nisu evolucijskim strategijama i fiziološkim osobinama za to predviđeni, kao, na primjer, glasno zveketanje kolekcijom šrapnela u glavi koje je pojedinac sakupio aktivnim sudjelovanjima u raznim oružanim sukobima te se, nakon desetljeća predanosti višim ciljevima, takav jedan pojedinac naglo pretvori u zvečku, a ako u glavi ima jedan šrapnel koji je poveći pa pri sudarima sa drugim šrapnelima dugo vibrira proizvodeći specifičan zvuk, onda je riječ o cimbalu što zveči i koji samo umišlja da čegrče na raznim jezicima.
- zabranjuje se unilateralna depigmentizacija u uvjetima sveopće pomame za sodomijom jer nekog reda ipak mora biti.
- zabranjuje se rotacija oko svoje dulje osi osobama ženskog roda.
- zabranjuje se gubitak inhibicija tijekom nabacivanja košnicama u zatvorenim prostorijama bez adekvatne rasvjete i stručnog nadzora.
- zabranjuje se indoktrinacija širokih masa parolama kao što je 'If you properly use toilet brush and if you subsequently remember that you still need to flush, we won't label you as 'fucking white trailor park trash', after yet another of your embarassing omissions to blush while being so bussy scratching that horrible chrusty peeling evergrowing contagious red rash!'
- zabranjuje se 'rashladnja' metodom glagolske imenice dočim se stimulira 'rashlađivanje' metodom infinitiva.
- zabranjuje se lučenje iperita po civilstvu i civilskoj imovini.
- zabranjuje se upotreba sugestivnih medijskih proizvoda kojima se inducira letargija, u rasponu od blage nezainteresiranosti do potpune katalepsije, a sve u svrhu povećanja potražnje za medijskim proizvodima koji induciraju psiho-motornu ekscitaciju u rasponu od palpitacija do upotrebe vatrenog oružja tijekom sukoba sa umišljenim neprijateljima.
- zabranjuje se da se kao znak prijateljstva pri susretu sa vanzemaljskom civilizacijom daruje prijevod romana Hermana Melvillea 'Mobby Dick' na dotični vanzemaljski jezik uz opasku da je u toj knjizi sadržana sva mudrost koju je naša vrsta akumulirala tijekom tisućljeća kulturne evolucije.
- zabranjuje se uzgoj mahunarki koje bi mogle pojesti čovjeka, mahovine koja bi preko vikenda prekrila cijeli svijet, mahagonija koji bi umjesto smole lučio 'onaj' uran i uzgoj samo jednog velikog Mađara umjesto milijuna malih Mađara.
- zabranjuje se ekstenzivna legislativna restrikcija prije, tijekom i nakon Vidovdana.
- zabranjuje se rapidnan rast incidencije neobičnih pojava, sa naglaskom na zastarjelim visokim pećima koje bi se, stjecajem okolnosti, našle u stratosferi u stanju slobodnog pada ili azotara koje bi izranjale iz morskih dubina i zahtijevale od čovječanstva bezuvjetnu isplatu svih zaostalih neisplaćenih K-15.
- zabranjuje se Slovencima, Srbima, Eskimima i Mithadu Tanoviću da prilaze Vojvodini Uzelac-Tanović na udaljenost manju od sto metara zbog mogućnosti utjecaja na svjedoke u procesu 'Tanovića zolja'.
- zabranjuje se rasna segregacija u klaonicama stoke, ali se zabranjuje i klanje kolega unutar iste smjene.
- zabranjuje se namijerno inzistiranje da je 'j' u 'socijologija' primjer jotovanja kod kojeg iznimka potvrđuje pravilo.
- zabranjuje se oživljavanje mrtvih ljudi viskom ili rašljama preko telefona.
- zabranjuje se samozavaravanje izostankom diskontinuiteta ugradnjom intrakranijalnog umetka koji bi konstantno izazivao pražnjenje atmosferskog elektriciteta i stanje kontinuiranog udara groma koji bi pacijenta sklonog eskiviranju iz realnosti vraćao u istu terapijom permanentog elektro šoka.
- zabranjuje se bavljenje genetskim inženjersvom na razini jedostaničnih organizama sa vrlo visokim reproduktivnim potencijalom bez adekvatne obrtnice.
- zabranjuje se snošaj između Regine Raguž i Mithada Tanovića zbog moguće povezanosti procesa 'Tanovića zolja' i procesa 'Uspon i pad Rimskog carstva'.
- zabranjuje se mitarenje gavranima i vranama te iznimno svrakama u uvjetima izostanka temeljnih pravnih stečevina, pogotovo one o nemogućnosti retroaktivne primjene novih zakonskih propisa jer to nužno dovodi do krojenja zakona u skladu sa partikularnim interesima zakonodavca, pogotovo ako postoji neka zla krv između njega i neke druge stranke ili bilo koga.

Ne znam točno je li 'Brideshead Revisited' ili 'Crome Yellow', oba dva mi nekako imaju sličan sadržaj, a opet znam da im je, uvjetno rečeno, forma, skroz različita.
'Crome Yellow' je prvi priznati i uspješni roman Aldousa Huxleya, roman racionalnog mladog čovjeka koji analitički secira dekadentni svijet dvadesetih godina prošlog stoljeća, socijalne relacije vješto konstruiranih likova zatočene epizodom ladanjskog života, lagodna i komična deskripcija namjerno kompiliranih bizarnih likova i jedne ladanjske epizode njihovih fiktivnih postojanja. Delicija, koliko se sjećam.
'Brideshead Revisited' je roman koji je napisao čovjek koji je godinu dana prije, ili čak iste te godine, bio spašen od strane Treće ličke, zajedno sa Maršalom, roman koji je reminiscencija akademsko-ladanjskog života istih tih 'ludih' dvadesetih, autobiografski okrenut prošlosti, sintetički konačan, sa osloncem na Brideshead kao prostorno-vremensku referentnu točku. Ne znam je li i jedan od ova dva romana preveden na hrvatski jezik. Znam da je prevedena nekakva ratna trilogija od Waugha, znam da su prevedeni svi drugi romani od Huxleya, osim 'Antic Hay' i 'Those Barren Leaves'. Ne znam je li prevedena njegova luđački čitljiva biografija 1634. godine spaljenog jebača msgr.Urbana Grandiera, 'The Devils of Loudun'. Stvarno se svakakve idiotarije prevode, kako ne padne nekome na pamet da prevede ovu Huxleyevski uzbudljivo serviranu povijesnu poslasticu o Svetoj inkviziciji i psihologiji masovne histerije, o suptilnim sugestivnim metodama da se dovede nevinog čovjeka do brutalnog ispitivanja metodama uzdužnog lomljenja dugih kostiju nogu i da ga se nakon svega toga živog spali. Samo zato jer je malo previše jebavao naokolo, ali se i sasvim dovoljno malo zamjerio kardinalu Richelieu.
Elem, ne znajući više što je što, Huxley ili Waugh, izgubljen u bespućima ladanjske memorije, evo sad listam knjige, sve tri i razmišljam kako bi bilo lijepo da ih opet pročitam i sve složim kako treba u svojoj glavi i uz to još i uživam jer su sve tri stvarno impresivno čitljive knjige. Ali neću, nemam vremena. Pročitat ću ih kad budem trošio vrijeme na put do posla i nazad, sad mi je posao 15 minuta od kuće.
Nego nešto drugo me je dovelo do ladanjskog života i spaljivanja vragom opsjednutog biskupa. Desant na Drvar.
Mislim da samo idioti mogu držati jugoslavenski antifašistički pokret otpora, partizane, za povijesnu pojavu koja je sjebala naš dragi hrvatski narod i ukrala mu 50 godina.
Svoj argument branim konstrukcijom alternativnog povijesnog scenarija, onog bez tih partizana. Onog u kojem su četnici Draže Mihajlovića priznati od strane saveznika kao oružana snaga koju treba podržati jer se bori protiv Nijemaca, Bugara, Mađara, Talijana, ustaša i drugih pripadnika sila osovine. Srbija bi bila, kao što je i bila, pod izravnom njemačkom upravom. Hrvatska i Bosna bi bile u sastavu NDH. I tko bi bio oslobodio Balkan u takvim okolnostima? Rusi, naravno. Kad bi provalili panonskom ravnicom u utrobu poluotoka tamo bi ih dočekali okupirani Srbi, Srbi koje bi podržavali Englezi i Francuzi, Srbe koji bi imali alibi da nisu čisti neprijatelji, kao što su to bili Bugari i Mađari, Srbe koji su imali svoj kvazi-antifašistički, četnički pokret otpora.
I Hrvati, organizirani u svoj 'NDH' tisućljetni izraz težnje za samostalnošću. Tako joj i piše u naslovu – Nezavisna. Rusi i njihovi saveznici Srbi krenuli bi u oslobađanje ostatka bivše države i pred sobom bi imali samo tu kvislinšku, genocidnu tvorevinu, njemačkog i talijanskog vjernog saveznika koji je u svojim rasnim progonima imao jedan mali 'acquired taste' – NDH je progonila i tamanila i Srbe, uz standardno progonjene i tamanjen Židove, Cigane, komuniste i homoseksualce.
Možda bi u toj imaginarnoj konstrukciji alternativnog povijesnog scenarija ustaše i četnici stvarno zabilježili i pokoji oružani sukob jer ga u ovoj 'stvarnoj' povijesnoj verziji – nema. Ustaše i četnici nisu imali niti jedan zabilježeni oružani sukob tijekom 2. Svjetskog rata.
Elem, što bi bilo ostalo od hrvatskog naroda i hrvatske države da su '45. došli Rusi i njihovi saveznici Srbi, Srbi koji bi bili sa punim pravom gnjevni zbog zločina koji su počinjeni od strane NDH nad njihovim sunarodnjacima 'prečanima'. Što bi Rusi i Srbi napravili od Hrvatske i Hrvata u takvim uvjetima? Moje mišljenje je da ne bi bilo ostalo ni onih 'reliquie reliquiarium', ne bi ostalo ni 'h' od Hrvata. Da nije bilo partizanskog pokreta, danas ne bi bilo Republike Hrvatske. U njenim (slučajno) AVNOJ-evskim granicama.
To što sam ja iz partizanske obitelji i što mi se je mama sjećala kako joj je partizanska radio stanica žuljala leđa dok je u kolicima, kao već trogodišnje ili četverogodišnje dijete, prolazila kroz četničke kontrolne točke u Boki Kotorkoj, niti malo ne utječe na moju objektivnost (slučajno, ha ha).
Jeste li znali da su skoro sve one ranjenike spašene u 'Bitci za ranjenike' kasnije pobili u 'Bitci na Sutjesci'? Cijela je bolnica, zajedno sa trećom ili četvrtom proleterskom brigadom ostala u obruču i likvidirana. Prva proleterska brigada, najmobilnija i najsposobnija jedinica partizanskog pokreta probila je neprijateljski obruč, bez znanja i naređenja Vrhovnog štaba. Prva proleterska pod komandom Koče Popovića. Prva vijest je bila da je Koča 'pobegao' i ostavio Vrhovni štab opkoljenim. Čovjek, koji je dovoljno ratovao u Španjolskoj da je znao da se u ratu ne biraju prilike, samo je iskoristio svoju i omogućio izvlačenje manjeg dijela ostalih opkoljenih partizana. Manjeg dijela – jer bi redovito kraj svake slavne ofenzive, svake slavne bitke, dočekao uvijek manji broj partizana od onog koji bi se u tu slavnu operaciju upustio. Tamanili su ih k'o mrave.
Većini vas, ako ste uopće stigli do ovog dijela mog teksta, NOB je nešto o čemu ste nešto malo načuli po medijima, a još manje naučili u školi. Ja sam morao detaljno znati svaku neprijateljsku ofenzivu, svih sedam sekretara SKOJ-a i sve tako dalje. Ne vjerujem ni da je 0,1% nas koji smo to tada morali znati stvarno mogao nabrojati sve neprijateljske ofenzive. Ja sam tek nedavno shavatio kako je mukotrpno moralo biti to četverogodišnje bježanje sa brda na brdo, ta četverogodišnja hajka od strane Nijemaca, Talijana, Bugara, Mađara i mnogobrojnih domaćih izdajnika kojima su narodi i narodnosti bivše države obilovali. Blago rečeno, sigurno je bilo zajebano provesti četiri godine u šumi, sa tifusom, vaškama, gladan, žedan, bez soli, bez lijekova, bez institucionalne sigurnosti 'nezavisne države', progonjen kao bijesno pseto. I još uz pojave kao što je to bio Rodoljub Čolaković, koji je naredio da strijeljaju dva partizana jer su ukrali kajmak nekoj babi... mogu zamisliti idiotluk cijele situacije... babu kako viče da koji je kurac tom Rodoljubu, ona je dobila svoj kajmak nazad, ne trebaju joj životi nekih gladnih mladića na duši.
Elem, Desant na Drvar. Gorespomenuti Evelyn Waugh je bio pri britanskoj misiji u Drvaru, on i Randolph Churchill, rođeni sin Winstonov. Pa ako je legendarno rušenje mosta na Neretvi bila samo panična reakcija na četničku prijetnju sa druge strane, a ne proračunati potez, ukratko – greška, ako je cijeli partizanski pokret spasio Koča Popović koji je ratnom logikom spašavanja vlastite glave spasio i maršalovu, zašto onda ne bi i desant na Drvar bio izveden zbog mladog Churchilla, a ne zbog Tita? Jest da je Winston bio gad koji je dugo nakon što se ostatak britanskog vojnog vrha otvoreno protivio nastavku Galipoljskog fijaska, inzistirao na daljnjem slanju stotina tisuća Australijanaca i Novozelanđana u klaonicu kojom je vješto i efikasno upravljao budući otac svih Turaka, jest da je bio čovjek bez duše i morala. Da mu je Hitler držao sina u zarobljeništvu sigurno bi bio podebljao dnevni unos alkohola. Ili možda i ne bi... bio je to nobelovac starog kova.
Svejedno, kad su 1. maja '45. partizani (4. Armija i 9. slovenski korpus) ušli u Trst i tamo skoro zaratili sa Novozelanđanima koji su se nekako tu našli slijedeći dan, mnogima od tih ljudi koji su došli sa druge strane svijeta da poginu jer su Nijemci imali svoju malu psihotičnu povijesnu epizodu, sigurno je prošlo preko usana – 'Now... who the fuck are these people'? Tko su ti jebeni partizani, ljudi koji su nakon četiri godine bježanije sa brda na brdo, tada, u svibnju '45 bili organizirani u brigade, divizije, korpuse, armije... bilo ih je 600 000 i pojavili su se odnikud. Iz šume.
1991 godine, u Sarajevu, na Barama, bio sam u počasnom vodu koji je trebao pucati u zrak na sprovodu nekom pokojnom prvoborcu. Ne sjećam se imena tog čovjeka, znam da je bio i na Neretvi i na Sutjesci, prvoborac od '41. Žao mi je što sam bio namjestio pušku na rafalno i malo sjebao cijeli dojam pucanja manevarcima u zrak nad otvorenim grobom.
Dobra godina za umrijeti za nekoga kao što je to bio taj, moj prvoborac '41. Dobra godina za umrijeti, ispračen zajebom počasnog plotuna od strane počasnog voda vojske koja više nije bila ništa što joj bilo navedeno u nazivu – JNA. Baš kao što ni NDH nikad nije bila, niti će ikad biti ono za što je proglašavana... ni nezavisna... ni država... ni Hrvatska.
Sve u svemu, nisam imao namjeru doći do ovog partizanskog pamfleta kad sam počeo pisati, ali jebiga... da citiram pokojnog Evelyna: ''I regard writing not as investigation of character but as an exercise in the use of language, and with this I am obsessed.''
Baš tako.
Usput rečeno... George Monbiot, 'Doba dogovora – manifest za novi svjetski poredak', Algoritam Zagreb, studeni 2006. Biblioteka Facta, 109 kuna... kupljeno.

Desanka je jela kuvane pileće glave kad je na vrata banuo Adolf Hitler. Bio je miran, savršeno ali pruski skromno, odjeven u smeđu uniformu, crvena traka sa kukastim križem bila je na svom mjestu, mala elegantna šapka na glavi, kopija Mein Kampfa pod rukom. Bezbrižno je razgledao nered koji je suvereno vladao Desankinim domaćinstvom, ne pokazujući bilo kakve znakove emocija. Desanka ga je gledala uz gotovo jednak stupanj smirenosti. Nije joj bilo jasno zašto je tako mirna u trenutku kad joj je u kuću banuo najveći zločinac svih vremena. Muž i djeca bili su joj u gradu, bio je sajam pa su gađali ljude koji su se vrtili na ringišpilu divljim mačkama koje su lovili danima samo za tu prigodu. Hitler je uzeo stolicu za naslonjač, nagnuo je i stresao sa nje predivno modro Fabergeovo jaje koje je Desanki poklonio Trocki nakon što mu je sredila zapis od lokalnog hodže koji ga je trebao čuvati od herpesa zostera na nekom od kranijalnih živaca. Bila je to opscesija Lava Trockoga, da će ga Staljin tako likvidirati što će pomoću zapisa od nekog drugog hodže izazvati pad imuniteta i pohod virusa iz moždanog debla prema van, najvjerojatnije preko jednog od krakova trigeminalnog živca. Jaje je palo na pod i raspuklo se. Hitler se nije na to uopće obazirao već je mirno sjeo i uperio svoj hladni metamfetaminski pogled u Desanku. Vladala je tišina prekinuta samo cvrkutavim zvukovima koji su bili normalna stvar kad čovjek drži u ustima kuvanu pileću glavu i isisava njen sadržaj. Hitler je bio vegeterijanac, ali nije bio gadljiv. Gledao je Desanku skoro bez treptaja.
-Nećeš me pitati zašto – upitao je naglo Hitler – zašto sam sve to napravio...
-Zašto?
-Samo zato jer mi je pružena prilika. Ovakvih kao što sam ja bilo je na milijune... pitanje je krivo
pravo pitanje je kako... kako sam postigao sve ono što sam napravio tih godina...
-Dobro, ajde... kako ti je to uspjelo?
-Slučajno, Desanka... puki jebeni slučaj... ja sam mogao biti slikar... ili maleni lumpen proleterski provokator... mogao sam proći nezapaženo, ali imao sam podršku tijekom dvadesetih godina, zajebano dobru podršku... financijsku.
- Krupni kapital... strah od komunizma, znam tu priču – rekla je Desanka i odmahnula rukom – ti si im bio bolja opcija od reprize sovjetske republike Bavarske i sličnih sranja.
- Ne! Nije to. Vidiš sad smo u zanimljivoj situaciji, i ti i ja smo slova koja se pojavljuju na ekranu, mi smo produkti mašte i interesa našeg dragog autora, pooke... on nas upravo sad stvara. Inače mi ne postojimo, ne u ovakvim okolnostima. Da se vratim malo... imaš donekle pravo, građanstvo i krupni kapital nisu me baš otvoreno sabotirali, ali rijetko me je tko i otvoreno podržavao, pogotovo financirao tijekom dvadesetih dok sam bio Fuhrer tek maloj gomilici pijanih budala. Ali nećeš saznati tko me je proveo kroz taj vajmarski, hiperinflacijom rezignirani period. Autor nam ne može otipkati ono što želi otipkati. On je ona vrsta budale na koju možeš računati da će napraviti točno ono što je najlakše i predvidjeti... ispravnu stvar. On će prešutati ono što zna. Iako ga fascinira ta spoznaja.
- Zašto bi on takvo nešto zadržao samo za sebe, takvu jednu tešku tajnu, teret spoznaje o uzrocima i uvjetima koji su te doveli u situaciju da napraviš svo ono sranje...
- Ha, ha, ha... u tome je i kvaka... to uopće nije tajna, dostupno je svima, u enciklopedijama, na internetu... sve je javno, bilo je javno od samog početka do samog kraja...
- Pa zašto onda šuti kad tako želi to izbaciti iz sebe... zašto uopće želi ponoviti nešto što svi već mogu saznati samo ako se malo potrude.
- Znaš li za onu teoriju 'six deegres of separation'... da između bilo koja dva čovjeka na svijetu ima maksimalno šest drugih ljudi preko kojih bi ih se moglo povezati... ja, na primjer, poznam Chemberlaina, on pozna Roosevelta, Roosevelt pozna svog vrtlara, ovaj pozna neku Dalilah, ona pozna malog Martina Luthera Kinga. Tako je cijeli svijet premrežen tim lancima od maksimalno šest ljudi i tako uvezan u klupko u kojem svi poznamo sve... u stvari... čudno malo, zar ne... tako je naš autor zajebano blizu mene.
- Koliko blizu – pitala je Desanka radoznalo.
- Tri stupnja do mene – rekao je Hitler i skinuo šapku. Uredna crna nauljena kosa bila je na svom mjestu. Bio je savršen. Bio je magičan u svojoj samouvjerenosti. Hitler. Adolf Hitler.
- Uh, to je neugodno blizu... da mu djed nije možda kupio neku od tvojih slika? – pitala je Desanka cuclajući pileće glave.
- E, u tom grmu leži zec... nisam ja u pitanju. On je dva stupnja od onoga tko me je stvorio... dva stupnja i to ga fascinira, vikao bi o tome ali je predvidljiv pa neće... time može nanijeti samo bol drugima... zakomplicirati mnoge živote... iskopati prljave polu-tajne... u suštini irelevantne. Ali on zna... i blizu je... zastrašujuće blizu uzroku svog onog razaranja, ubijanja, istrebljivanja... sve one preciznosti koja je svojom efikasnom okrutnošću ubila u njemu zauvijek ideju da uopće smije postojati bog u onom smislu u kojem ga većina ljudi vidi... tako je jalovo blizu da me diže iz mrtvih i dovodi u tvoju kuću da pričam sa nekim koga prezirem... tko mi se gadi. On nema mira jer ga fascinira jednostavnost uzroka i posljedica... dobro, bilo je tu i drugih elemenata... Staljin je '33 bio zabranio koaliciju komunista i socijal-demokrata, baš kao što će kasnije napraviti i u Španjolskoj sa anarhistima. Europa će me mirno gledati kako pripajam Austriju ali neće ni prstom mrdnuti... a zamisli, u tom trenutku bi me češka vojska potukla do nogu, pola tehnike mi je crklo na putu do Austrije. Ono što njega progoni su dvadesete i još jedan mali, naknadni razgovor '33. On zna tko, kako i zašto je bio infrastrukturno financijski spiritus movens nacional-socijalizma. I neće nam to reći... mislim, neće tebi i drugima koji nas promatraju kroz ova nastajuća slova.
- Možda je bolje tako... ako se ništa ne bi promijenilo... prošlost je prošlost, tek sad otvaraju za javnost dokumentaciju o svemu onome što ste napravili.
- Ha, ha, ha... pa da, onaj Mitterand je bio činovnik u Vichyjevskoj Francuskoj... a koliko im je godina bio predsjednik... kurvin sin lukavi... kako je samo ekspresno sletio u Sarajevo kad je onaj luđak Wesley Clark ulazio u svađe sa pretpostavljenim da nastave bombardirati one jebene Srbe... uh, zbog njih sam zakasnio sa Barbarossom. Svi oni imaju oni svoje male, prljave razloge. Kako su samo tisuće mojih vjernih podanika, u nacističkim kolonijama mirno živjele u Francovoj Španjolskoj. Ali ovo je baš blizu... šteta... pomislio sam da bi mu moglo izletjeti... bar nešto... samo prezime... samo ime... ajde budalo predvidljiva... izlani se... reci, pooka, reci – govorio je podrugljivo Adolf Hitler dižući se sa stolice i spremajući se da ode.
- Ajde, pooka... jebote... pa ako svi već znaju, u čemu je problem... dva stupnja do uzroka... ili barem glavnog uzroka zbog kojeg je šest milijuna Židova spaljeno... ajde, reci nam da mi ovo pseto nacističko ode iz kuće.
Pooka je razmišljao. Što me u stvari spriječava... zašto ne bih rekao... zašto ne bi zakomplicirao malo stvari... i to stvarno malo... prije sam nasrtao na ministre, jebote... pisani su podzakonski akti na brzinu zbog mene... zašto ne bih samo pustio ime da se pojavi na ekranu...
- Ovakvi kao što je on ne vrijede više od metka koji bi im trebalo staviti u glavu – rekao je Hitler hodajući prema vratima.
PRESCOTT BUSH!!! –zaurlao sam tipkama...
- Ha ha ha ha ha... što svi nisu bili kao ova budala, zamisli samo da sam imao njega umjesto onog gmaza Churchilla... uzeo bih Tursku i Iran u jednom potezu...
U tom trenutku u kuću je banuo Desankin muž i uz urlik 'NO PASARAN!' bacio veliku žutu mačku Hitleru na lice.
Kad su svi ljudi sa ringišpila pobjegli zbog mačaka kojima su ih Desankin muž i djeca gađali iz obližnjeg šumarka, ostalo im je u vrećama još pet šest stvarno bijesnih komada koje nisu imali na koga potrošiti pa su ih ponijeli kući nadajući se da će uz put naletjeti na one časne sestre što koje ih se toliko boje da samo po mraku izlaze iz samostana da nakupe vode iz potoka pa bi ih mogli na njih baciti.
Adolf Hitler im je uletio kao dar sa neba. Prva mačka je duboko zarila kanđe u Hitlerovo lice, druge su slijedile... sve su bile polubijesne zbog cjelodnevnog mrcvarenja u vrećama. Bile su u najčistijoj 'fight or flight' situaciji i svom silinom su se opredjelile za 'fight'. Mačka ima deset kandži i zube, kad se bori sa namjerom da onesposobi protivnika ponavlja udarce kandžama i ugrize, gađa oči i trga meso. Hitlerovo lice je za desetak sekundi bilo ogoljeno do kosti, šuplje očne duplje jezivo su se punile krvlju dok mu je krv curila niz dušnik i gušila ga uz gadno hroptanje.
- Djeco... izbacite ovo naci-govno napolje, nek' ga psi oglođu dok se bude vraćao u gnojnu rupu iz koje je i izmilio... tko ga je uopće dozvao? Desanka, boga li ti jebem... ne mogu ni na sajam otići, a da u kući ne nađem kakvog zlotvora... ma dobro, onaj Keynes je bio divna osoba... ima li kakve šanse da se vrati... Keynes... ima li šanse da ITO i bancor zažive... znaš koliko je meni i djeci stalo do toga.
- Ne znam, pitaj autora, pitaj pooku... nije nam otkrio tko je započeo drugi svjetski rat... onaj bolesnik sam nije mogao ništa... samo je spomenuo djeda od onog Busha što je jednom banuo i šmrkao mišomor... ono kad je ispao iz helikoptera...
- Uhhhhh... znam o kome je riječ. Šuti pooka, samo gledaj i slušaj... i vrati nam Keynesa... da su njega slušali ovo pseto bolesno nikad ne bi ni došlo na vlast.
- OK... KEYNES... MOŽE, DOBIT ĆE TE KEYNESA! – rekao sam i sjetio se kako je Bertrand Russell za Johna Maynarda rekao da je najinteligentniji čovjek kojeg je ikad sreo... jebeš ovo sranje.
Erase and rewind...

Prema Prvom izvještaju o stvaranju Bog je šestog dana stvorio svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. Istog dana načinio je i čovjeka:
''Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.''
Prema Drugom izvještaju o stvaranju – Raj zemaljski, zemlja je bila pusta jer Bog još nije bio pustio kišu da padne, ali voda je izvirala i sve natapala pa je bilo šteta da nema nikoga da to obrađuje tako da je Bog napravio čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahnuo dah života, tako je čovjek postao živa duša. Bog je potom zasadio Edenski vrt, napravio od zemlje razne životinje da čovjek ne bude sam. Ali tom je čovjeku trebala pomoć kao što je on pa je Bog pustio tvrdi san na čovjeka, izvadio mu jedno rebro i prazno mjesto zatvorio mesom. Od rebra je Bog napravio ženu.
Kad bi ova dva izvješća bila agencijske vijesti netko bi izgubio kredibilitet vjerodostojnosti jer u prvom su i čovjek i žena stvoreni zajedno, na sliku Božju, a u drugom je žena naknadno izvedena iz čovjekovog rebra.
Kad bi Kabala bila Reuters, prva bi žena bila stvorena zajedno sa muškarcem, jednaka muškarcu, ''selfevident(ly) created equal'', ona bi se posvađala sa Adamom i razbjesnila te izgovorila ime Onoga Koji Jest (JHVH) i pobjegla, započinjući svoju demonsku karijeru. Njeno ime bilo bi Lilith i ona bi bila 'onkraj dobra i zla' jer nije ni došla u iskušenje da jede zabranjeno voće. A i znanje imena Božjeg bio bi simbol njene moći.
Kad bi Kabala bila Reuters Eva, stvorena od Adamovog rebra i samim time odredbeno uvjetovana njime, ne bi imala onu nesputanu Slobodu, onu Nietscheovu 'imoralnost', već bi bila okovana zakonom koji je stvorila nagovorivši svoju originalnu verziju da zagrize u onu jabuku koja im je darovala sramotu grijeha i Slobodu u njenom negativnom smislu, kao odsustvo uvjetovanosti.
Kad bi Kabala bila Reuters Lilith bi bila Iskon, Eva bi bila Zakon, a Adam bi bio dokon.
Da citiram mog srednjoškolskog profesora iz fizike, Antuna Nodila, čovjeka koji me je naučio da je 'odnos' matematički izražen kao razlomak i da je fizika zdanje sagrađeno od razlomaka:
''Lilit čuva Iskon od svega Zakonitog, od svega onoga što je Iskon ostavilo ZA sobom. Ali ne tako da konačnu vezu Iskona i Zakona života prekida i tako čini od života beskonačno lutanje. Demonska jestost (NARAV) samoprikrivanja Iskona, kao u Lilit otjelovljena jestost Slobode, izaziva demonsku ljubav otkrivanja iskonske mudrosti i zacjeljenja – FILOZOFIJU!
Sloboda je bezdan! Spustiti se u bezdan slobode 'poput pauka na vlastitoj niti', prava je demonska borba (DAIMONOMAHIA) za ISTINU u svemu jestvujućem.''

Antun Nodilo, Filozofijska duga, RO Festival Dubrovnik, 1990.

Mala digresija... jasno mi se urezalo u pamćenju kako je Antun Nodilo, kad je ne znam kojim povodom spomenuo Kanta, jasno naglasio kako se zbog dva 'm' u Immaneuel, to ime izgovara sa naglaskom na prvom slogu... iMManeul, a ne imaNUel.
Elem, Lilith... žena bez srama, sloboda u svom pozitivnom izrazu, iskonska žena nikad okovana inherentnom griješnošću, ona žena zbog koje Homo Sapiens ima ovoliku kubikažu mozga, ona žena koja je u 130 000 godina ljudske nepisane povijesti vodila kroz preživljavanje svoju djecu, žena iz onog Bachoffenovog matrijarhata, ona MUDROST koja je ZAKONOM zagubljena i može se naslutiti bljeskanjem ISTINE.
Lilith je mit. Kabala je zbirka neuvjerljivih priča. Stari Zavjet je Riječ koja je jedan mali narod digla iznad moćnog tisućljetnog egipatskog kulturnog kontinuiteta. Evolucija je znanstveni pojam koji hipotezu, teoriju, spekulaciju rijetko kad može potkrijepiti dokazima, evolucija je neodoljiva, otvorena za bezbrojne interpretacije.
Darwin je pojavu ljudskih rasa objašnjavao seksualnom, unutarvrsnom, selekcijom. Kinezi imaju kose oči jer je ta fiziološka značajka bila smatrana lijepom, privlačnom... možda je postojala priča da su ljudi sa užim razmakom između kapaka zdraviji, bogu miliji... možda je čovjek kosih očiju bio prepoznat kao 'naš' i samo se kao takav uopće uzimao u obzir pri izboru partnera. A partnera su birale žene. Što je, naravno, moja hipoteza.
''You who build these olatars now
to sacrifice these children, you must not do it any more
scheme is not a vision, you have never been tempted by a demon or a god...
when it all comes down to dust, I will help you if I can, I will kill you if I must,
when it all comes down to dust, I will help you if I must, I will kill you if I can,
have mercy on our uniforms,
man of peace are men of war,
and peacock spreads his fan.''
L. Cohen – Song of Isaac
Konrad Lorentz, bihevioralni zoolog, čovjek koji je pri preuzimanju Nobelove nagrade izjavio kako žali zbog činjenice što je, poput mnogih Austrijanaca, mislio da nacional-socijalizam pruža neke nove, bolje perspektive. Čudno kako Karl Popper nije tako mislio. Stvarno čudno, sa obzirom na rasne zakone prema kojima bi izgubio sva građanska prava samo zato što je bio Židov. Konrad Lorentz, nacist, koji je kratko vrijeme držao Kantovu katedru na sveučilištu u Koenigsburgu (uuuhhhhh!!!), smatrao je da su paun i rajske ptice slijepi putovi evolucije, da je mužjak toliko opterećen kičenim ukrasima da je praktično nesposoban za efikasno preživljavanje. Tvrdio je da je 'nerazumni' kriterij prema kojem su ženke birale partnera bio dokaz da evolucija nije nepogriješivi, efikasni, selekcijski ustroj već da može imati i svojih stranputica. Meni je palo na pamet da to ženke opterećuju mužjake idiotskim perjem samo da vide koji će uspijeti pobjeći predatorima i preživjeti da bi se šepurio pred njima te postao izabranik njihovog srca. Ali sviđala mi se ta ideja da prirodna selekcija, evolucija, nisu efikasne i nepogriješive... povezivao sam onu Cohenovu 'and peacock spreads his fan' sa tom svojeglavošću prirode, živog praha neokovanog zakonima.
Geoffrey Miller, u svojoj knjizi 'Razum i razmnožavanje' (koju nisam pročitao), stoji uz tvrdnju da je paunov rep teret i efikasna strategija za izbor sposobnijeg partnera, koja je i meni pala na pamet, kad sam čitao kako Konrd Lorentz (Takozvano zlo) to smatra 'dead end' strategijom. Miller, uz to tvrdi i da su bitne smjernice ljudske biološke i kulturne evolucije bile uvjetovane ženskim izborom partnera prema vrlo različitim kriterijima od onih koji su prevladavali u 'standardnom' životinjskom svijetu. Recimo, netko sa smislom za humor je imao više šanse da odgoji djecu koja će se lakše uklopiti u društvo jednakih (oh... opet mit o matrijarhatu) nego netko tko je prvo udarao pa onda pitao (riječi kojima je moja prva djevojka opisala svog muža), tako bi ženke, u tom vremenu obilja i jednakosti, izabirale zajebante, pametne, uvjerljive, nježne, miroljubive... DOBRE muškarce. Ta žena bila je ona Lilith sa početka priče, predvodila je ljudsku vrstu 130 000 godine koliko je Homo Sapiens bio biološki identičan današnjem čovjeku.
Dok na evolucijsku scenu nije stupio taj ultra-efikasni selektivni kriterij, taj ultra-efikasni selekcijski mehanizam, taj ultra-efikasni 'mem-anihilator-mutacija zdarvog razuma'... redom unazad... mit... rat... grupa (grupa je skupina vezana iracionalnim odnosima, ne više krvno povezana skupina).
Eva je kriva za sve što pođe krivim putem, Eva je univerzalni krivac, Eva je grijeh, sramota, nedostojnost, nečistost... Eva je Lilith svrgnuta sa svog evolucijom predviđenog mjesta nekoga tko će MUDROŠĆU potjeru za ISTINOM učiniti podnošljivijom.
I da ponovim, ljubav je BIOLOŠKI fenomen koji se manifestira vezanošću za samo jednog partnera, vjernost i kao takav fenomen ukazuje na urođenu monogamnost (ili barem serijsku monogamnost) ljudskih bića.
Zadnjih dvadeset tisuća godina ljudske evolucije, obilježene zemljoradničkim, teritorijalnim, hijerarhijskim patrijarhalnim ustrojem društva povezanog mitološkim idiotizmima, okovanim nasiljem rata i vojnim terorom, brutalnom selekcijom kojom su sve različitosti smatrane heretičkim ispadima i brisane bez milosti, sve to pod jarmom onih koji su jedini sebi mogli priuštiti pravo da budu drugačiji, da za razliku od ogromne večine svojih podanika, oni IMAJU jer ovi prvi NEMAJU. To je jedina razlika koja se tolerirala kao normalna, koja se tolerira kao normalana, koja se propagira kao poželjna, koja nas polako ali sigurno žive proždire.
Lilith spava u svakom od nas, u ženama, u muškarcima... najočiglednije u djeci... Lilith je ljudska solidarnost i pristojnost, sloboda u njenom najširem transcendentnom smislu.
Eh, da... Konrada Lorentza je trebalo strijeljati, a ne mu dati Nobelovu nagradu... čudno da su i on i Leni Reifenstahl puno vremena provodili plutajući nad koraljnim grebenima i diveći se šarenilu evolucijskog iskonskog bezakonja... to dvoje eklatantnih simpatizera političkog sustava koji je pokazao kako je samo ekstremno efikasna i brutalno temeljita unutarvrsna selekcija kad ljudskom kulturnom evolucijom zavladaju rasni zakoni.

Evo sad ću i ja da kao i drugi pišem tekst pod utjecajem marihuane. Osjećam se staloženo, ali ne baš najbolje. Naviru mi misli nekontrolirano, evo sad mislim je li baš naviru ili pretjerujem. Više kao da pišem neko ozbiljno pismo pa trebam ostaviti dojam da sam u potpunosti zadržao nadzor nad postupcima unatoč okolnostima. Kao da sam kupio novu televiziju pa se sad nadglasavamo jer mi je ona stara crkla koliko sam je pojačavao. Nisu mi priznali reklamaciju jer u upustvima piše da može i ne mora pojačavati na televiziji, da zato služi potenciometar i da nisam morao držati ton stalno pojačan do kraja jer sam imao i drugih opcija. Ja sam se, naravno, bunio i pitao što to oni prodavaju opcije ili televizije, da im jebem majku. Dali su mi popust na drugu televiziju i rekli da je ne pojačavam do kraja jer da neću sigurno opet dobiti poust. Ja sam otišao u onaj veliki šaht kod rafinerije iz kojeg uvijek šišti para. Tamo sam pojačao televiziju do kraja ali se nisam baš mogao nadvikivati jer me ona para davila pomalo. Televizija je svejedno crkla pa sam je odnio i tražio da vide što je sad jer imam svjedoke da se nismo naglasavali nego da sam joj ja šaptao pošto je u kvartu bila potpuna tišina i ljudi mi govore kako su ćuli i vrane kako grakću u topolama tamo pokraj potoka. Ovaj mi nije htio dati popust više ni na jednu televiziju pa sam otišao. Jebiga, kupit ću polovnu negdje u parku. Nije bilo nikog sa televizijom u parku pa sam počeo gledati po izlozima i stvarno je bilo svašta. Bio je krokodil kako pliva u mjestu jer mu puštaju vodu da teće pa on misli da treba plivat jer ide uzvodno pošto se ne može okrenuti, a i začepio bi stražnju rupu pa bi se udavio da ne pliva stalno. Djeca mu bacaju novčiće. Ja sam mu bacio pepeljaru kao i svaki put. Kao da on zna što su to pare i sigurno misli da mu ja najviše davam jer je pepeljara veća puno od novčića i sjajnija je pa njima je to sigurno draže nego kad jedva vide kad im bace onaj sitniš žuti. Dalje niz ulicu bilo je raznih dućana. U jednom su prodavali dijelove za Formulu 1, original zapakirano i vakumirano, ne može se otpakirati osim ako se ne plati. Niko nije lud. Ne uopče, nego je takva poslovica kad neko zna da bi ga zajebali ako on bude pošten pa se pravio da ne zna, a zna tko je što kad i kome rekao. Zna sve, ja sam ga slušao i sve je pogodio što će ko reći nakon što to on kaže. Meni je pogodio da ću vikati: "Pazi, Milane!" sve dok Milan ne počne plakati jer taj put nije pazio i poustio je unatoć upozorenju. Bilo nas je troje... ja, moja draga i dvoglavi pop koji nas je pratio jer da nije vidio tako dugo neke ljude koji su ga pogledali samo u lijevu glavu, jer desnu koristi samo kad nešto gađa na daleko pa mu treba preciznija udaljenost, dakle dvije glave što dalje jedna od druge. Tako ona raširi glave, kaže udaljenost, oni unesu u kartu da imaju na papiru pa onda netko oytvori vatru ili to brzo i čisto sredi nuklearno kao što su Damask i Millwakee preksinoć. Sramota, još smo samo mi ostali i neki Wellington ali njih neće jer nemogu doći do njih pošto ima do tamo puta, a i okolina nije baš ugodna za šetnju, pa će sigurno nas bombardirati noćas iako svi programi rade kao da se ništa ne događa, čak i vremenska prognoza kaže da će biti problemtično do jutra, a kasnije svejedno, a kad čovjeku bude svejedno jednom što mu ne bi bilo svejedno stalno pa i sada iako je tema ozbiljna i treba zbog dojma zadržati stav kao da se mlatimo međusobno, a ne kao da nas drugi mlate. Ako udare gumenim mecima, uzet ćemo ljepila pa će nam biti svejedno ako ne pogodi baš u glavu, a i to ne mora biti svaki put. Kupio sam kabelsku televiziju i sad duže traje jer imam one pauze ka mijenjam program pa se ne derem. Imam i za to svjedoke. Niti jedan nije gonjen krivično. A i samo mi pećat treba da dam kad budu nosili staru televiziju, za reklamaciju jer je ovaj put pukla cijelom širinom kad je na daljinskom neko pritisko tipke. Ma jebo ti taj šoping, već bi lego tu na pod i vikao Čiken flu! Čiken flu! da mi nije drage i popa ali popa smo dotad izgubili pod Staljingradom, neki ga Cigani zatukli jer nije vikao da je neki Armin slijedeći da mu otkinu glavu na Bingu, ali pravom pravcatom Bingu, ono nikad ne znaš kad će. Ili neće-

'Welcome to 1984... knock, knock on your front door...''
Dead Kennedys - 'California uber alles'


''Vrativši se u Beč u rujnu 1903, tonuo je u svu dublju malodušnost koja ga je 3. listopada natjerala da iznajmi sobu u istoj kući u kojoj je svojedobno umro BEEthoven. Tu se ustrijelio pošto je ocu i jednom od braće uputio pismo najavljujući svoju namjeru.''
(...)
''Weinenger se zaista ubraja u najdrskije ženomrsce. On jednostavno izjednačuje seksualnost sa ženom, koja zagađuje muškarca u paroksizmu orgazma.''

Austrijski duh, William M. Johnston, Nakladni Zavod Globus, 1993


Otto Weinenger bio je mladi bečki intelektualac, židovskog podrijetla, koji je vrlo česti antisemitizam, samomržnju bečkih židova kombinirao sa svojom originalnom teorijom o inferiornosti žena objavljenoj u djelu 'Spol i karakter: principijelno istraživanje', 1903. U tom djelu, koje možete downlowdirati sa neta besplatno, mladi Otto zahvata vrlo široko područje povijesti, psihologije, antropologije, filozofije, teologije, stvarajući jednu od prvih spekulativnih rasprava o biseksualnosti ljudskih bića, naravno, 'principijelno istraživanje' nije bilo toliko potkrijepljeno znanstvenim činjenicama koliko gomilom hipoteza, u kojima se često pozivao na već priznata imena poznatih znanstvenika i filozofa... između kojih i Kanta.

Pa evo citat na slovenskom, iz knjige koja je pripadala mom djedu, 'Otto Weinenger, Spol in Značaj: načelna preiskava', 1936, Založba Modra Ptica v Ljubljani...mog djeda je ubila njemačka podmorska mina u Boki Kotorskoj '44.
''Pri znamenitom mestu ''Kritike praktičnega uma'', ko vpelje Kant človeka kot člen razumskega sveta (''Dolžnost! Vzvišena, velika beseda...'') se torej lahko po pravici vprašamo, odkod Kantneki ve, da izvire moralni zakon iz osebnosti? Drugega, vrednejšega izvora ne bi mogli najti, nam odvrne Kant ter nič ne utemeljuje, da je kategorični imperativ zakon, ki je dan po noumenonu. Zanj je oboje že z vsega početka skupno. Takšna je etika.''
Pošto je Immanuel Kant moj idol, ja se moram, da bi imao pravo nešto takvo uopće izjaviti, poslužiti kritičkom metodom i dovesti u pitanje znanstvenu utemeljenost nekih Kantovih misli, iznesenih u njegovom ranom, pretkritičkom, djelo 'O lepom i uzvišenom', Grafos Beograd, 1988:
''Žena nije mnogo zabrinuta što nema visokih znanja, što je bojažljiva i što joj nisu povereni važni poslovi itd.; ona je lepa i privlačna, i to je dosta.''
Ovo je malo (ali samo malo) izvađeno iz konteksta, Kant stvarno u svom kratkom djelu iz 1763. godine, jasno ukazuje na razlike između ženskog i muškog karaktera, između njihovih sklonosti i sposobnosti. Danas je jasno da muški i ženski mozak ne funkcioniraju baš na isti način, da njihove sklonosti i sposobnosti nisu identične, da postoje razlike i da one, u suvremenom društvu, polako ali sigurno postaju komparativna prednost ženskog spola (ne budimo glupi, pojava 'metroseksualaca' je indikacije da su im šefovi žene i da one ne žele oko sebe imati debele, neobrijane, pivopije obućene u karirane flanel košulje), žene su verbalno daleko sposobnije od muškaraca, lakše se snalaze u spontanoj socijalizaciji, nisu sklone nepotrebnim konfliktima i objektivnije su u procjeni karakternih osobina svojih suradnika. To su danas znanstvene činjenice koje su u Kantovo vrijeme bile okovane strogim socijalnim konvencijama koje su ženama uskraćivale mogućnost obrazovanja, socijalne angažiranosti, a samim tim i društvenim statusom koji bi zavrijedio Kantov 'muški' atribut plemenitosti i uzvišenosti.
Tako je pozivanje mladog 'genija' Weinenberga na Kanta, iako u potpuno drugom kontekstu etičkog povezivanja sa transcendentim, noumenalnim, svijetom 'stvari po sebi', ipak donekle izvuklo Kantovo pretkritičko 'prljavo rublje', koje ipak filozofi kao što je Feyerabend nazivaju osvježavajućim i pronicljivim. Ipak, ako se razlike između psiholoških i bioloških osobina između muškaraca i žena promatraju na (opravdan) način da su žene u oba pogleda u prednosti, stari Kant ne zvuči tako loše. Weinenberg, naprotiv, jedino opravdanje svojoj intelektualnoj alkemiji može potražiti u antisemitskoj klimi koja je opće obilježje europske kulture (eh, tu malo Dubrovačka Republika spašava europski moralni obraz), u svojoj obiteljskoj traumatologiji i svojoj osobnoj aroganciji koja je graničila sa patologijom.
Sve dosad napisano nije tema ovog posta. Tema je izostanak mizoginije (mržnje prema ženama) u dva totalitarna sustava dvadesetog stoljeća, komunizmu i nacizmu. Gotovo kroz cijelu povijest, mjerilo nepravednosti nekog društva imalo je svoj vjeran odraz u mjeri nepravednosti kojoj su bile (i još uvijek jesu) izložene žene. Što je bila brutalnija nepravda prema potlačenim slojevima uopće, to je bila izraženija i njena ekstremnija varijanta prema ženama. U svim većim, organiziranim religijama žena je biće koje je manje sposobno za približavanje spoznaji božanske prirode objave, ona je nečisto, prljavo, manje vrijedno biće koje ne može biti posrednik između ljudi i bogova, žena UVIJEK mora imati pokrivenu kosu u hramovima, džamijama, sinagogama, crkvama i drugim 'kamenovima na kojima će biti izgrađene crkve' onih kritičara dogmatiziranih sustava koje su pokušali srušiti, ali su ih ovi progutali, provarili i ekskomunicirali iz njihovih revolucionarnih osobnosti i pretvorili u fetiše. Kastracija žena, okrutno odstranjivanje seksualnosti iz tih ljudskih bića koje su obdarene tom radošću života, najduža je osveta nad pobjeđenima u povijesti. Jer žene, koje u prosjeku duže žive od muškaraca i koje su, u onom periodu od 120 000 godina ljudske evolucije kroz koju je Homo Sapiens prošao fiziološki identičan današnjem čovjeju, prenosile znanja o cikličnim i drugim prirodnim fenomenima na koje je lovačko-sakupljačka skupina nailazila, koje su sa generacije na generaciju prenosile najjače evolucijsko sredstvo za preživljavanje Homo Sapiensa, jezik... te žene su morale izgubiti svoje najsnažnije adute u hijerarhijskoj organizaciji ljudske skupine: seks, jezik i ljubav. Seks je postao nešto nečisto, jezik je odvojen od stvarnosti uvođenjem metafizičkih idiotizama, a ljubav je razkomadana između boga, vladara, plemena, novca i silovanog ženskog roblja.
Zašto je taj fenomen izostao kod komunizma i nacizma?
Engels preuzima Bachoffenovu teoriju o matrijarhalnoj organizaciji prvobitne zajednice, nacizam sa svojim 'Krv i Zemlja' ne može bez paganske majčinske figure?
Ne. Odgovor daje George Orwell u 1984. Winston Smith, konačno poražen, sveden na skelet kojem O'Brian prstima može čupati zube, priznaje sve, sve 'Berijine' montirane procese, sve 'rasne inferiornosti', sve izdaje i podrivanja Velikog Brata... ali to nije dovoljno. U sobi 101 čeka ga konačno rješenje, potpuna čistka... kavez sa gladnim štakorima koji se montira na čovjekovo lice i štakori mu mahnito počnu gristi oči, nos, usta... to je bio najviši strah Winstona Smitha, fobija od štakora i O'Brian je to znao. A da bi izbjegao tu kaznu Winston je trebao izdati nekoga potpuno irelevantnog za oligarhijski sustav Partije na čelu koje je bio transvendentni Veliki Brat... trebao je izdati Juliji... svoju ljubavnicu... ženu koju je volio. ''Do it to Julia! Not to me... do it to Julia!'' - bile su riječi konačnog loma čovjeka koji je stotinama tisuća godina evolucije tako oblikovan da genetski, svojom dušom, voli iznad svega samo jedno... samo jednu... ženu.
I komunizam i nacizam su kolektivistički totalitarni sustavi, briše se razlika između muškaraca i žena... ona konvencionalna, malograđanska razlika u Njemačkoj ili ona skoro srednjovjekovna u Rusiji... žena postaje jednaka muškarcu ali po muškim standardima... njena je ženstvenost nečujno eutanazirana, lažnom egalitarnošću, pukom deklarativnom parolom ''Drugarice i drugovi, vi jednake jedinke njemačkog naroda, njemačkog tla...''.
Emanuel Goldstein je pisac 'Bijele knjige' iz 1984, kritičar teorije i prakse oligarhijskog kolektivizma zasnovanog na tri temeljne parole:
NEZNANJE JE MOĆ
SLOBODA JE ROPSTVO
RAT JE MIR
Ako je u povijesti postojao žešči kritičar kolektivizma, dogmatizma, uvjetovanosti i načelnom baziranju moralnosti kao djelovanja svrha kojeg je postizanje nagrade ili kazne, ako nije dolično, heteronomnih moralnih načela, prevage institucije nad svojom svrhom, riječi zakona nad duhom zakona, djela nad motivom, uvjetovanosti nad slobodom... onda je to bio Immanuel Kant. Kad kažem žešći, mislim na - NEZLOUPOTREBLJIVIJI. Nema tog političkog pokreta, te ideologije, tog svjetonazora koji bi mogao zloupotrijebiti desetljećima građen sustav tri kritike kojima je jedina svrha bila da budu nezloupotrebljive i bezuvjetno argumentirane same po sebi kroz vjeru u slobodu i jednakost. Jedina njihova svrha je da odgurnu u stranu svaku pretenziju mita, dogme, kolektivne volje, nebeske objave ili ezoterijskog direktnog uvida u mistično... one su KRITERIJ... FILTER... one su ona tanka nit na kojoj visi naša budućnost jer dozvoljavaju da po principu univerzalne prihvatljivosti kao kriteriju moralne ispravnosti želja za časom pitke vode može postati nemoralna želja... ako nas bude toliko da za sve nema po jedna čaša vode, naš moral će crknuti od žeđi zajedno sa nama... jer nije ni kozmički, ni božanski nego samo naš... ljudski.
Elem,
ŠTO MOGU ZNATI?
ŠTO TREBAM RADITI?
ČEMU SE MOGU NADATI?
Kantova pitanja na koje odgovaraju njegove tri kritike... 'ring the bell?'... 'Bijelu Knjigu nije napisao Emmanuel Goldstein, virtualni disident pokreta otpora u Orwellovoj 1984. Napisao ju je, između ostalih, i O'Brian, mučitelj i uništavač duše Winstona Smitha, napisao ju je znajući sve 'soft bellie' točke individualnog liberalizma i njegovoj jedinoj motivacijskoj sili... vjeri u slobodu.
NEZNANJE JE MOĆ - jezik i povijest su mrtvi... NE MOGU NIŠTA ZNATI!
SLOBODA JE ROPSTVO - seks i spolnost su mrtvi, utilitizirani... NE MOGU NIŠTA RADITI!
RAT JE MIR - ljubav je mrtva, zamijenila je orkestrirana mržnja... NEMAM SE ČEMU NADATI!
Zato, kompanjeros... NO PASARAN... NO PASARAN... NO PASARAN!
I ne zaboravite... kad je Pinnochet crk'o... Ronald Reagan nije znao jeli prazni crijeva ili šalje oružje kontrasima u San Salvador, Margaret Thatcher se ispričala zbog bolesti... ali MILTON FRIEDMAN je došao na sprovod čovjeku čiji uzor je bio podrepak Caudillo Generalisimuss Francisco Franco.
KNOW YOUR ENEMY!