pookapookapookapookapooka

subota, 25.11.2006.

DESANKA

Desanka je jela kuvane pileće glave kad je na vrata banuo Branimir Glavaš. Desanka ga je očekivala pa je dala znak familiji skrivenoj po kući da iz zasjede zapjeva : ‘Otvor ženo kapiju, man se očenaša… satrah TAM-om Branimir Glavaša!’ Dotični je uzvratio tako što je otišao i ušao u neku malu prostoriju iz koje više nikad neće izaći. Desanka je imala smisla za dobro i loše pa je familiju učila da to pjeva još od vremena prije nego što je I osmislila način kako da cijelu familiju namami na jedno mjesto, a da se ovi međusobno ne grizu ili nedolično zaskaču. Njen muž je bio nagao čovjek pa bi odlazio bez upozorenja i po stotinjak puta tijekom dana, a da nikad nije ni spomenuo da je uopće došao. Samo bi se pojavio i rekao nešto kao: ‘Ne boj se, Desanka, bit će opet New Deal… već se dijeli municija preko socijalnog…’ pa bi otišao, nikad ne okrećući leđa. Djeca su to znala pa bi ga ponekad udarila kundakom u zatiljak dok bi natraške izlazio iz kuće i kladila se u krpelje koliko će im ovaj put ocu biti potrebno da se osvijesti. A i Desankin muž je bio šaljivđija pa bi tu i tamo ostao ležati ispred vrata i po desetak dana dok bi komšiluk preskakao preko njega i dolazio dati Desanki saučešće jer su joj djeca opet zatukla muža na kućnom pragu i to s leđa dok je ovaj, jadan, pokušavao unijeti tračak nade u fatalistički Desankin stav o naravi kapitala za koji je mislio da je tjera na stalno podrigivanje iako su svi, ali baš svi drugi u komšiluku znali da je baš obratno, da je Desankin reakcionarni ideološki stav prouzrokovan podrigivanjem, a ne obratno. Znala je to i Desanka ali nije mogla odoljeti kuvanim pilećim glavama jer joj je tako zapisano. Kad bi joj muž već počeo tako jako zaudarati jer mu se nije dalo praviti skroz mrtav nego samo kobajagi pa je izbacivao izmet na licu mjesta jer je imao teoriju da ko zna je li čovjek kad umre nastavi srati ili ono govno u njemu naraste toliko da ono njega posere iznutra prema van, što dovodi do istog stanja usranosti te da nepostojanje metodologije koja bi diferencirala referentnog subjekta kao uzrok koji posere posljedicu da bi netko mogao sa potpunom sigurnošću tvrditi da je on živ i zdrav čovjek, a ne veliko govno koje je izlućilo mrtvog njega jer su ga djeca kundakom mučki umlatila na kućnom pragu. Tada bi komšiluk koji je stalno navraćao zbog saučešća znao prekriti Desankinog muža zemljom da manje zaudara. Ovaj bi tada odma počeo proklinjati iz groba jer da su ga ni kriva ni dužna u grob stjerali, a da nije ni znao kud ide jer su ga u grob stjerali iz zasjede, s leđa, pa se samo strmoglavio, a da nije ni vidio ko ga ubi ali da će doći sudnji dan pa da će on ustati iz groba i pridaviti koga god nađe da mu ženi daje saučešće jer nema većeg dokaza da je neko saučesnik nego kad ovaj to sam priznaje dok daje saučešće. A sa saučesnicima se oduvijek znalo kako treba, pridavi ih se i gotovo. A djecu ne treba tamaniti jer čovjek nije pravi domaćin ako nema domaćih neprijatelja i što su mu domaći neprijatelji gori to je on bolji domaćin i treba više saučesnika da ga jednom zauvijek stjera u grob, a ne ovako da svaki put nakon dvaes i nešto dana on vaskrsne i obznani kako je Iran nagovorio neke tamo menađere hedge fondove da počnu prodavati naglo i to po cijenama nižim od tržišnih svoje portfelje što će izazvati strmoglavi stampedo ko ono kad je bio crni petak jer na tržištu nije bilo ostalo para ni za jedan metak. Komšiluk bi onda dolazio da se izvinjuje zbog saučešća koje je davalo badava jer je zlotvor opet vaskrso i treba čekat unuke pa da ga oni zajedno sa djecom jednom zauvijek zatuku kako treba. A Desanka zna o čemu se radi, djeca ko djeca, kad su ga bila iskundačila prva tri puta bio je pop došo jer bi ga komšiluk uvrebo dok bi na izvoru pio vodu ili bi ga hajkom stjero do Desankine kuće pa bi ga se onda dohvatila njena djece jer njima nema ništa slađe od popa rastezat od jutra do mraka. A i Desankin je muž tada vaskrsavo odma kad bi popa dotjeralo jer nije mogo podnijeti nikakvu superinfrastruktura koja bi poput plijesni izrasla na zdravim proizvodnim odnosima u kojima se naočigled cijelog svijeta brutalno tamanila radna snaga i sve je bilo svima jasno sve dok ne bi ta infrastruktura počela govoriti o očekivanoj dobiti koju će radna snaga ostvariti na drugom svijetu ako se sada odvaži i uloži sve što ima svoju što efikasniju i jeftiniju potrošnju.
Pop je već odavno izgubio razum od silnog stresa proživljenog tijekom službe božje u kraju tako nezahvalnom za vokalnu komunikaciju da je prenošenje radosne vijesti bilo moguće jedino tako da im otruje bunare i prikaže to kao gnjev božji zbog njihovih grijeha. Ali, avaj, Desankin se komšiluk od pamtivjeka pokušava međusobno potrovati ne bi li onda mogao davati komšijama saučuešće kako i priliči pravim vjernicima i redovitim saučesnicima u tuđoj nesreći tako da su svi već odavno postali imuni pa su od popovog otrova samo bili mahniti jedan dan, pjena im je udarila na usta i naguravali su se po fudbalskom igralištu sve dok im nije ljekar dao rakije da ih vrati pameti pa da počnu jedni drugima davati saučešće jer umalo da nisu svi pomrli, teška ih je nesreća zadesila, a popa niđe ni da primiriše, a nekmoli da i on bude saučesnik u tome kako i priliči čovjeku koji se obavezao da će zajedno sa svojim stadom i iz otrovanog bunara piti ako treba, a ne da pobjegne čim narodu malo udari pjena na usta. I tako je počela hajka na popa svake nedelje ili kad bi neko umro zaupravo ili ko bajagi. A Desankina djeca su bila stalno u hajki na popa jer je Desankin muž slovio za velikog komunistu i tako je odgojio i djecu. Desanka je sve to stoički promatrala i podrigivala jer se kuvane pileće glave ne mogu jesti a da ih se ne isisava dok ih se premeće po ustima i normalno je da se čovjek tada naguta malo i zraka pa da podriguje. Nije volila da joj se daje saučešće pa se samo pravila da podriguje u znak da je i ona saučesnik u svom tom saučešću.

- 00:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>