pookapookapookapookapooka

ponedjeljak, 31.01.2005.

guess who...

Nisam znala šta se to događa u čajniku. Muž mi je bio u šumi, a djeca su hvatala bijesnog popa oko kuće. Pop je pokušao pokrstit najmlađeg ali ga je muž ugrizo kad je došo po baterije za tranzistor. Biće da je hrčak. U čajniku. Sviđam mu se čim je tako stidljiv. Al' ja sam udana. Kad pop iznemogne dat ću mu malo čaja od hrčka. Možda mu se svidi. Samo da mi muž ne naiđe. Ima tešku narav. Često bi iz šume znao vilama pogoditi poštara. Više ih ne šalju. Bila je jednom milicija. Da đe mi je muž. Ja rekla da je u šumi, bjesan. A oni meni da mu kažem da ne silazi na cestu. Jer je cesta u njihovom rajonu. A za šumu je šumar. Kojeg niko nije vidio od aprila. Bila je i šumarova žena, da je li znam đe mu je tranzistor. Kako bi ja to znala. Nek ide pa traži. Uh, evo mi djeca objesiše popa. A poslje ću ga ja morat nosit do svinjca. Neće ništa ostat od njega do noći ako ga ostavim da visi. A i svinje skoro oglođaše onu ženu od poštara. Donio je muž. Da mu je otimala tranzistor pa je izbo, neveselu. Htjede me ugrist, al ga ja polih onim čajem od hrčka. Al nije bio hrčak nego najmlađe mi djete. Kud se u čajnik uvuklo. Al svo zlo s time. Ovako nekrštena mogu ga i mužu dati da se malo smiri. Dobro je. Dok je deda u podrumu. Sad kad padne mrak, on će i muž mi da rakijaše. Samo da ne banu NEMCI.
Ima još dvaes piladi da povatam. I glave im poskidam. Mnogo volim kuvane pileće glave. Odo ja po popa... uhhh, jebem li ti ove servere, ko li ih tu ostavi... pa je li ja baš svaki put moram da preskačem preko pola svjeta dok drče...

- 20:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>