~Opis bloga~

page visitor counter
who is online counter blog counter

151030959527179_1

DNA doesn't make a family love does.



~Linkovi~



credits
murderscene
xxxx
Ljudska znatiželja
subota, 11.11.2017.
Svaki put se iznenadim koliko su ljudi znatiželjni i uvijek u potrazi za senzacijom. Važno im je samo da dobiju informaciju koju će si prevesti na način koji njima odgovara.

Kada sam došla k svojim roditeljima, kao beba s nepunih pet mjeseci, roditelj su me stavili u kolica i izveli u šetnju. Nisu mogli vjerovati kolikom brzinom su ljudi koje su susreli u šetnji došli do njih. Znatiželja je sve poglede vukla u kolica. Pričali su s mojim roditeljima a pogledi su konstantno bili upereni u kolica. Ne znam što su očekivali. Možda su mislili kako će u kolicima vidjeti bebu s rogovima ili malog izvanzemaljca. Nije im bilo jasno kako moji roditelji u kolicima voze najobičnije dijete.

Kada sam prvi puta stupila u kontakt sa ženom koja me rodila, javila sam vijest svojim prijateljicama. Ostala sam u šoku kada su mi počela pristizati pitanja : “Zašto te ostavila?”, “Tko ti je otac?”, “Kako izgleda?”, “Žive li još zajedno?”. Nisam mogla vjerovati da će mi prvo postaviti ta pitanja. Za par minuta zvao me dečko kojemu sam u međuvremenu javila da smo se srele. Jednostavno je pitao: “Kako si?”. U tom trenutku digao mi se u očima više no ikad. Od toliko ljudi s kojima sam dobra, ispada da je samo jednoj osobi stalo do mojih osjećaja u tom trenutku.

Živim u relativno maloj sredini. Ovdje svi sve o svakome znaju. Prije par mjeseci otišla sam s biološkom majkom na kavu. Otkad smo ušle i sjele u kafić svi pogledi su bili usmjereni prema nama. Taj dan promet kafića povećao se bar za 80%. U roku pola sata otkad smo ušle cijeli kafić je bio pun ljudi koji su besramno buljili u nas i komentirali nalikujemo li si fizički i međusobno si prepričavali što su sve čuli o nama. Nisam sramežljive prirode i ne dira me što ljudi govore ali mojoj biloškoj majci bilo je neugodno. Na odlasku samo sam pogledala u njih i rekla: “Nadam se da ste uživali u predstavi.” Svi su pognuli glave i pravili se da me nisu čuli, no odalo ih je crvenilo na licu.

Posvojenje je tema o kojoj se ne zna dovoljno. Čak i ako se zna razmlišlja se o tome kao o scenama iz filma, što stvarni život dakako nije.



| 10:13 | Komentari | On/Off | Print | # |


Biološko=Pravo?
subota, 11.11.2017.
Mnogo puta u životu čula sam pitanja poput “Želiš li upoznati svoje PRAVE roditelje?”, “Što misliš zašto su te PRAVI roditelji ostavili?”, “Zanima li te kako izgleda tvoja PRAVA mama?”. Moj odgovor uvijek je glasio “Imam svoje PRAVE roditelje, ali BIOLOŠKE želim upoznati.” Zanimljivo je kako terminologija predstavlja toliki problem. No nije bitna samo terminologija u svemu tome. Pod terminom biološki podrazumjevam osobu koja me nosila devet mjeseci i od čijih sam gena sastavljena. Riječ pravo pak ima posve drugo značenje za mene. Bolje bi bilo koristiti riječ istinski. Uostalom, zašto se uopće javlja ova potreba za različitim terminima? Tko može odrediti što je pravo a što krivo? Oduvijek mi je smetalo što ljudi koriste izraze čije značenje ne razumiju. Moji PRAVI I JEDINI roditelji su moji mama i tata. Samim rođenjem djeteta postaje se roditelj, no postati mama i tata težak je posao. Dijete nije lako odgojiti. Još je teže odgojiti dijete s mišlju da ćete mu kad-tad morati reći da mu niste “pravi roditelji”. Opet ta terminologija... Navika mi je kad god netko iskoristi tu riječ automatski ga ispraviti kako mi biološka majka nije prava. Moji (ako tako već želite) pravi roditelji možda nisu bili uz mene kada sam prvi puta udahnula zrak, kada sam prvi puta zaplakala... No sve ostale prve pute poput prvog koraka, plivanja, vožnje bicikla, odlaska u školu itd. proživjeli su sa mnom i uživali u njima kao da su njihovi. Ne mogu vam riječima opisati žalost u očima svoje biološke majke kada smo joj moji roditelji i ja pričali o tim prvim koracima u život. Nije lako odlučiti ostaviti dijete. Žene su izložene ogromnoj osudi, bilo od svoje obitelji i bližnjih bilo od strane ljudi koji ih ni ne poznaju. Nije lako odlučiti dati dijete drugoj obitelji, no razmislite, tko zna što bi se događalo s tom djecom da su ostali s obitelji koja nema mogućnosti(nećemo lagati, ponekad i želje) da od tog djeteta napravi čovjeka.
Iskreno se divim ženama koje imaju hrabrosti svoje dijete dati drugima koji žude za dijetetom. Ponovno razmislite, da nije bilo tih žena, koliko ljudi ne bi dobilo svoje najveće blago?
Svakoga treba pustiti da ispriča svoju priču i kasnije o njemu suditi, iako što se tiče posvojenja, biološkim roditeljima treba biti zahvalan. Moja majka je uvijek govorila: “Do neba sam zahvalna ženi koja te rodila. Da ju vidim sad bih ju najrađe izgrlila i zahvalila joj na tome.”
Nikada neću zaboraviti riječi svog tate kada smo prvi puta susreli moju bilošku majku. Mama i ja smo razgovarale s njom, ali tata se nije previše uključivao u razgovor. Na samom kraju susreta, tata je ustao, zagrlio biološku majku i rekao joj :”Hvala ti na sreći.”

Dragi ljudi, ne znam slažete li se s ovim napisanim. Voljela bih čuti vaše komentare i mišljenja :)
Do sljedećeg posta :)
| 09:45 | Komentari | On/Off | Print | # |


Per aspera ad astra
petak, 10.11.2017.
Pozdrav svima!

Hvala Vam što Ste posjetili ovaj blog. Za sam početak željela bih vas uputiti u razloge otvaranja bloga i tematiku kojom će se ovaj blog baviti.

Potaknuta lavinom pozitivnih komentara koja je nastala nakon moje objave na stranici ADOPTE povodom međunarodnog dana posvojenja, odlučila sam započeti blog. Glavni cilj kroz daljnje objave biti će mi potaknuti razgovor o posvojenju. Za razliku od drugih država Europe(i općenito svijeta) na našim prostorima posvojenje je još uvijek nažalost tabu tema. Željela bih pomoći onima koji se nalaze u procesu posvojenja djeteta, posvojiteljima, posvojenoj djeci te svima ostalima koje ova tema zanima ispričati kako život funkcionira iz perspektive posvojenog djeteta. Takošer, željna sam i spremna podijeliti s vam iskustva svojih roditelja, njihove stavove i prepreke koje su prošli dok nisu posvojili i na kraju krajeva odgojili dijete. Najveća želja mi je otvoriti oči ljudima da posvojenje nije ono što vide u filmovima, nego sasvim normalna životna situacija.

Također, spremna sam odgovarati na Vaša pitanja javno ili anonimno, to ovisi o Vama. Bilo bi mi drago kada bih nekome mogla pomoći sa svojim iskustvom.

Ideja mi je da ne pišem na ovom blogu samo o svojem životu. Pokušat ću uklopiti svoje životne situacije ovisno o temi koju ću u novom postu obrađivati. Nadam se da ću Vas uspjeti motivirati da otvorite oči nečemu novom i bez osude gledate na život.

Možete postaviti pitanje ili komentar(pozitivan ili negativan) u svako doba dana i noći, ali na početku Vas molim- bez vulgarizama. Ukoliko nekome smeta ova tema neka ju jednostavno preskoči.

Još ne znam koliko često ću pisati, ali to ovisi o vama čitateljima i o vašem interesu za ovaj blog.

Nadam se da ćemo se dugo i dobro družiti.
Želim Vam ugodan ostatak dana sretan
| 18:24 | Komentari | On/Off | Print | # |


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se