Konji u cirkusu
Cirkus je sasvim druga priča.
O da, sasvim druga priča…
Ukratko, cirkus sadrži svu 'specijalnu opremu' koja se može pronaći i u konjičkom sportu, istu glupost i okrutnost, ali…
Cirkus je svijet za sebe, tajni, zatvoreni svijet.
To je svijet u kojem čini se da čak i zrak ima drugačiji kemijski sastav.
Za lakoumne i prostodušne, koji su imali priliku makar na trenutak zaviriti u mračnu stvarnost iza pozornice, cirkus je pripremio blesasti klaunov osmijeh i nekoliko starih štosova na račun konja.
Cirkus zna sve o sebi i dobro je pripremljen za obranu od znatiželjnih očiju i ušiju.
A, ta je obrana kroz stoljeća dovedena do savršenstva.
Prostodušan će čovjek pogledati što mu se nudi – a tada će se okrenuti i otići, uvjeren da je vidio cirkus iznutra.
Ali, to je obmana, privid, laž.
Samo oni koji su i sami dio cirkusa poznaju pravo lice cirkusa. Oni su jedini koji mogu vidjeti sebe i one koji su poput njih u pravom svjetlu.
Doduše, to se događa samo kada su sami ili sa onima sa kojima ih vezuje 30 metarski crveni cirkuski ring, jer tada počinje stvarnost i prestaje laž.
Vidjeti cirkus iznutra, doista upoznati cirkus, zahtjeva osobitu sposobnost transformacije. Morate postati dio cirkusa. Ako transformacija nije bila uspješna, nećete moći ni vidjeti ni razumjeti bilo što. U osnovi te metamorfoze traži se transformiranje mnogih uobičajenih ljudskih shvaćanja. Dobro i zlo zamijeniti će mjesta ili će se stopiti u neku treću kategoriju, koja u sebi kombinira oba ta koncepta.
Tortura, usmjerena bilo prema ljudima bilo prema životinjama, prestaje izgledati kao tortura i nekako počinje izgledati kao nešto nužno i opravdano, originalno i zabavno.
Brojne su i zapanjujuće metamorfoze u svijetu cirkusa!
Znate li kako se u cirkusu konj dobiva u položaj pezade? To je ono, kada konj stoji na stražnjim nogama.
Postupak je vrlo jednostavan.
Dovedu konja.
Na 'žvalu', tj. 'metal' u njegovim ustima prikopčaju dugačko uže. Na njegovoj desnoj ili lijevoj strani - nije važno kojoj.
Drugi kraj užeta tada se podigne u mrak, visoko pod sam vrh cirkuskog šatora, i prebaci preko kolotura. Onog istog kolotura koji koriste za osiguravanje artista na trapezu. A, potom se uže spušta nazad prema konju, ispred ili iza njega. Trojica ili četvorica snažnih cirkuskih radnika čvrsto će uhvatiti taj slobodan kraj užeta. Svi nose rukavice, da im uže ne spali dlanove.
Trener tada cokne jezikom, ošine bičem zrak pri čemu se prolomi reski zvuk – a ona trojice u rukavicama svom svojom snagom povuku uže prema zemlji. Njihova snaga putuje užetom, preko kolotura do metala u konjskim ustima. Taj snažan trzaj podiže prednji dio konja u zrak, sve dok mu tijelo nije apsolutno vertikalno.
Dvojica muškaraca udaraju konja odostraga. To je samo preventivna mjera, koja treba osigurati da se konj ne prevrne na bok ili na leđa. Trener udara konja sprijeda, kao bi ga spriječio da spusti prednje noge nazad na zemlju.
Tijekom te 'vježbe' usta konja obično se razderu i krvare. Njegove snažne usne ne mogu izdržati jak i oštar trzaj, dok se oči zamagljene od bola iskolače iz svojih duplji.
Trener obično zbija šale na račun toga: 'Vrati mu oči nazad unutra.'
Te riječi nisu upućene nikome od pomagača ponaosob. Prije su upućene bogu, bespomoćnom bogu konja, koji vidi sve i već čeka na dušu tog cirkuskog konja.
Ah, da, zamalo sam zaboravio: kada je sve gotovo, tada gurnu mrkvu, narezanu na kolutove u razderana, krvava usta konja, koji se trese, prekriven pjenom i znojem.
A, taj komad mrkve, sada prekriven krvlju, smjesta ispadne iz njegovih usta i otkotrlja se po cirkuskoj areni.
Sjetite se toga kada sljedeći puta odlučite povesti svog malog nećaka u cirkus!'
Alexander Nevzorov
13:07 -
Komentiraj { 369 }
Print -
#
)
