Som eura

Bilo je to tjedan dana prije Božića, a par dana prije parlamentarnih izbora.
Teo Baldić pojavio se na ulaznim vratima svoga stana vidno umoran, ali ipak sa širokim osmjehom na licu. Njegova žena B. pojuri mu u susret:
- O, hvala bogu da si došao, izludila sam… jesi uspio?
- Konačno je sve gotovo… malo se otegnulo, ali nije bilo šanse da ne uspije… som eura i nije mala lova, ali sada smo sigurni…Ma nema te sanitarne koja će tebi zatvoriti tvoj restoran dok je mene! Eto draga, neka to bude moj poklon tebi za Božić!
- O, mili moj, dođi večerati, skuhala sam tvoj omiljeni rižoto.
- Neka pričeka… idem skoknuti u Pub na jedno piće da se malo opustim.
- Dobro dragi, ali znaj, poslije večere slijedi fini desert… čekaaam te! - mazno doviknu za njim.

Dolje, u spomenutom Pubu, sjedio je za šankom Fodor Tokić, zvani Lisac, trener juniorskoga mjesnoga kluba. Bio je već pri drugom vinjaku… inače baš ne pije, sportski živi, ali ovih dana mučila ga jedna stvar. Ma, morao je otkazati malom Zdravku, a primiti u ekipu onog Boleta… jest da Bole lošije igra, ali uz dodatne napore napraviti će on od njega dobroga igrača… no, solidnoga barem…
- A jebiga, som eura je som eura! - razmišljao je.
- Šteta… šteta, što su Zdravkovi roditelji takvi siromaci…
Iz razmišljanja ga prene Teo, koji je upravo ušao u lokal i vidjevši ga, pozove ga da zajedno sjednu za stol, prema kojemu je išao.
- Nisam te dugo vidio, kako ide stari?- upita Teo.
- A gura se! A ti?
- A krpa se, jebiga, vidiš i sam kakva je situacija…
- Da, strašno, strašno!
Teo pozove konobaricu, naruči Liscu još jedan vinjak i sebi travaricu. Obadvojica blenu za konobaricom koja je odlazila po piće.
- Koje noge!
- Vidi kako miga guzovima!

Lokal se počeo puniti.
Konobarica upali tv, jer počinjala je posebna emisija… večeras je bilo sučeljavanje dvaju najjačih političkih protivnika.
Upravo tada na vratima se pojavi Kojo Vučić. Navratio da popije pivo, baš je pojeo ćevape i bio žedan… a i rado bi odmjerio konobaricine sise, koje mu nisu izlazile iz glave.
Vidi gužva, nema mjesta, ali ugledaše ga ova dvojica i pozvaše k sebi, za stol. Zajedno su bili išli u školu.
- Pa kako ide Kole?
- Ah, životari se. I ja i žena u invalidskoj, a to je slabo... da ne rintam na crno, teško bi preživjeli…Zapravo, nije loše, imam dobre prihode od te stolarije, natučem ja mjesečno i soma eura, ali šaljem kćeri u Zagreb, ona studira, a sin mi pak lud za motorima…

Svi utihnuše, počela emisija… ali već nakon prvih minuta počelo se žamoriti po Pubu.
Nekako za stolom ove trojice padali su najglasniji komentari.
Teo: - Ne zna čovjek za koga bi glasao, svi su oni, dvolični i korumpirani!
Fodor: - Politika je kurva, a političari lopovi!
Kojo: - Banda lopovska, svi su oni isti, kad je tko vidio poštenoga političara?!

Autor: Teobaldin teatar