Život kroz umjetnost
01.11.2008., subota
Dali publika kulture nestaje? ma kakvi, imamo je za izvoz!! Mi smo jedna od najkulturisti...ne ne najkulturnijačkij...ne najkuturnijih...ma ne znam tako nešto!
|
Kao što ste primijetili nisam ništa novo stavila na blog sramotno dugo, i sve što mogu reći, i to ne u svoju odbranu, jeste već poznati kliše - nisam stigla. A fakat nisam. Drugi razlog je također i neka praznina, nešto mi fali, kao da nemam što reći ili to što imam za reći jeste previše kaotično da bi bilo zanimljivo i smisleno, pa onda ćutim. Ja se držim onog zlatnog pravila: ako nemaš ništa pametno za reći onda bolje šuti. Kako bilo gledala sam danas Parlaonicu s postasvljenim pitanjem : dali publika kulture nestaje? I sad tu imamo ekipicu koja sva puna arogancije i tako iritantnog načina govora odgovorno tvrdi kako je sa kulturnom razinom ljudi u Lijepoj nam našoj sve u savršenom redu. Čak i gosti emisije, naravno nisam zapamtila imena ali otprilike – pokretač Zagreb film festa, gospođa koja vodi jedno manje privatno kazalište, neka značajna gospođa, bivša kustosica Klovićevih dvora i čini mi se urednik za kulturu na televiziji ( onaj ćelavi s naočalama) ponosno izjavljuju kako je situacija zadovoljavajuća, u uzlaznoj putanji... ovaj sa zagrebačkog film festa kaže kako se moramo više (više, više, više) truditi oko publike, svim silama se trsiti da ih privučemo.....njih ima, tamo su negdje......mislim dobro da nije rekao da ih sa limuzinom treba skupljati po gradu i uz kjavijar i vino dopremiti na predstavu ili projekciju filma! Ali ne zaboravimo oni su jaaaaakoo zaineteresirani samo im treba malo poticaja i to je sve. Mister sa televizije također izražava ponos na našu kulturnu razinu, ali se ipak slaže da bi kultura na televiziji mogla biti više zastupljena ( da ne komentiramo da je gotovo ni nema, te da je zgurana u neke termine tako da ti se čini da je tu samo da popuni neke rupe u programu). Ovi, da prostite, debili iz negacijske grupe, na pitanje afirmacijske grupe : kako komentiraju to da 73% strukovnih škola uopće nemaju niti jedan predmet koji ima veze sa kulturom, dakle likovnu kulturu, glazbenu kulturu i nedaj bože neki predmet koji govori o hrvatskoj kulturnoj baštini? spremno odgovaraju : nije istina, u glumačkim i glazbenim školama imaju zastupljene te predmete, i da karikiram, oni su jako zaineresirani za kulturu, izjaviše važno i protestno! I sad mene tu zamima samo a šta je sa jednim konobarom, šta je sa jednim elektrotehničarom, šta je sa jednom ekonomisticom, dakle budimo realni, bilo kim ko po svom životnom izboru nije vezan za kulturnjačku djelatnost? Pa k vragu i oni su dio ovog našeg društva i oni bi trebali steći naviku da pogledaju neku dobru predstavu, da odslušaju kakav dobar komad muzike, i na kraju krajeva, kao što to obično biva, da dožive neko likovno umjetničko djelo. Drugim riječima valjda se i njima teba pružiti prilika da dobiju podlogu na osnovu koje bi mogli cijeniti i kroz svoj doživljaj uživati u kulturnim sadržajima. Čini se da je zaključak, sasvim prirodno : da nama ne treba kulturni odgoj u školama, jer bože moj imamo obitelj, društvo nema veze s tim. Suvišna nam je kulturna naobrazba koja je svedena na sramotan jedan sat likovnog i jedan sat glazbenog a marljivo se radi na tome da se potpuno ukinu kao što je to slučaj u većini srednjih škola – šta će nam takvi beskorisni sadržaji, a između ostalog mi smo već toliko srasli s kulturom da nove generacije tu privženost imaju usađenu u svojim DNK predekspozicijama. Oni koji nude u svom programu dobre predstave, manifestacije i slično trebaju da se iscjede do posljednje kapi da bi privukli tu iznimno zainteresiranu masu, trebaju da se spuste na nivo recimo : dođite na predstavu dobijete i besplatno nešto ili ulazite u nagradnu igru!; a da ne komentiram koliko truda i energije trebaju uložiti u samu svoju egzistenciju, a sve zato jer naša država iznimno njeguje kulturu i sve kulturne sadržaje i inicijative. I na kraju zanimljivo je spomenuti izložbe, i to izložbe postavljene u galerijama, koje čini mi se posjećuje jako mali broj ljudi, ali to je valjda samo moj pesimistični skepticizam. Rekla bih da obični čovjek, građanin, nema ni volje, vremena, ni interesa da posjeti recimo jednu izložbu skromnijeg profila, skromnijeg u smislu popularnosti, ali da se ne zavaravamo, ni one zvučnijih imena, a s druge strane cijenjena gospoda i stručnjaci imaju puno značajnijih postava za posjetiti pa jednostavno ne stignu, a isto tako mi anonimci nismo dovoljno profinjeni za njhova sofisticirana osjetila. Hvala i skužajte na grubim ričima |
- 11:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Siječanj 2009 (2) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (2) Lipanj 2008 (2) Svibanj 2008 (1) Travanj 2008 (4) Ožujak 2008 (7) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
PITANJE MJESECA !!! klikni na 10.12. 2008. Opis bloga komentari na sve i svašta, zanimljive informacije kulturnog sadržaja, o mom vlastitom radu, reprodukcije slika, kreativnost, savjeti, članci na temu likovne umjetnosti, o dječjem crtežu, moji ostali talenti (hi, hi) itd.
kratki životopis
Rođena sam 07.09.1981 godine u Sarajevu. 2000. završila sam Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci ( kiparski dizajn ). Pri Akademiji za primijenjenu umjetnost u Rijeci diplomirala sam 2007.( prof. likovne kulture, spec.grafičarka). Uz formalno školovanje, kroz radionice,dodatno sam se educirala za izradu batika i keramičkih predmeta. Na području organizacije sudjelovala sam u organizaciji i ostvarivanju svoje prve izložbe u prostorima cluba Palach, današnja galerija O.K., dva autora, 1998. Smatram da smo ovim činom pokrenuli ideju osnivanja navedene galerije, jer prostor je ubrzo nakon ovih dešavanja prenamijenjen. Surađivala sam i sa dječjim radionicama : Naša djeca, Opatija, 2001., zatim likovnom radionicom AS- Eduka, Rijeka, 2004., te dječjom igraonicom Veseli kantunić, Rubeši, 2007./2008., što sve podrazumijeva rad sa djecom uzrasta od 4 do 11 godina, pripremanje stručnog likovnog programa, organizaciju i ostvarivanje istog, te organizaciju financijskih izdataka. Surađivala sam i sa organizatorom radionice Tarsa, Dejanom Kljunom ( 2007.), te sam potpomogla ostvarenje programa, ali sam i sama sudjelovala u njemu. Povremeno surađujem i sa društvom Otvoreni krug. 2005. zajedno sa kolegama izrađujem dizajnerske prijedloge za uređenje dućana Plavo i zeleno, koji je imao za cilj promoviranje autohtonih hrvatskih proizvoda, Rijeka ( izradili smo detaljno tekstualno obrazloženje za tri projekta, financijski plan, specifikaciju materijala, te kompjutersku asimilaciju prostora-trenutačni izgled dućana je drastično drugačiji od prvobitne zamisli). Spomenula bih i da sam tijekom studijske godine 2002./2003. primala i državnu stipendiju za najbolje studente na godini, te da sam 2003. dobila nagradu za garfičko djelo pri izložbi Ex – libris, Čovjek i riba u Rijeci ( galerija Kortil). Od vještina i znanja koje aktivno koristim i kojima se dugogodišnje bavim navela bih aktivno poznavanje engleskog jezika, iskustvo u izradi uporabnih dizajnerskih predmeta, iskustvo u izradi predmeta i sličnih uradaka od keramike, kartona, platna, bavljenje kiparstvom, slikarstvom, grafikom, smisao za stil i modu, te uređenje interijera (poznavanje materijala, vrsta tekstila, isl.), pišem pjesme i kratke eseje, iskustvo u dizajniranju predmeta i idejnih rješenja materijala tiskarskog karaktera ( letci, logotipi, isl), Izložbe, manifestacije i radionice na kojima sam do sada sudjelovala : 1998., izložba u prostorima današnje galerije O.K., Rijeka 1998., izložba povodom 500. obljetnice rođenja Julija Klovića, Filodramatica, Rijeka 2000., izložba radova maturanata Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci, Kortil, Rijeka 2003., Ex-libris, Kortil, Rijeka ( na kojem je moj rad bio među pet najboljih) 2004., završna izložba studenata Odsjeka za likovnu kulturu, zgrada fakulteta - IVEX, Rijeka 2004., odabrana dijela završne izložbe Odsjeka za likovnu kulturu, atelje akademskog slikara Zdravka Milića, Labin 2004., Velesajam cooltoure, Studentski centar, Zagreb 2004., 24-ti mini print internacional de Cadacues, Barcelona - sudjelovala u projektu akad. kipara Žarka Violića Big atr Violić bend, 2002. San Vinčenat, 2003. Goli otok, 2004. Zagreb 2004., litografska radionica u Brseču pod organizacijom akad. graf. Maje Franković 2004.,Filmska radionica ( voditeljica Tanja Golić ), Rijeka 2006., Trijenale grafike, Gliptoteka, Zagreb 2007., 25-ti mini print internacional de Cadacues, Barcelona (pozvana na sudjelovanje i za 2008.) 2007., izložba pod nazivom Naziv je beznačajan, galerija O.K., Rijeka 2007. sudjelovanje na manifestaciji Zlatne ruke zlatnih ljudi 2008. performans Kapitalizam- najbolje za vas, ovaj put po super cijeni, Dan performansa, MMC,Galerija O.K., Rijeka 2008. samostalna izložba pod nazivom D6 – Nadri(aliti), galerija Dekumanus, Krk |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||