KOGA ZANIMA...
POTREBA ČOVJEKA ZA STVARANJEM ( KREATIVNOST )

S obzirom na čovjekov dublji biološki korijen, ta će se tendencija očitovati u silama koje oblikuju čovjekovo tijelo, ali i sam njegov nagon i svijest. „ Možda je ljudska mašta ono mjesto gdje se pritisak prema gore najizrazitije projicira.“ (R. Supek) Već odavno istraživanja razvitka živih bića, osobito čovjeka, nastoje objasniti razvoj međuigrom sila koje djeluju između organizma i okoline. Da bi se održao, organizam je prisiljen prilagoditi se okolini. U povijesti razvojnih teorija dva su se shvaćanja osobito sukobljavala, jedno vezano uz Lamarcka , a drugo uz Darwina i njegovu razvojnu teoriju. Danas znamo da je ljudsko ponašanje oblik interakcije između urođenih dispozicija, koje su samo potencijalne, i vanjskih utjecaja, koji su vrlo značajni za razvoj pojedinca. „U funkciji prilagodbe J. Piaget razlikuje dva komplementarana vida : asimilaciju, kojom organizam nameće vlastitu organizaciju predmetu kojem se prilagođava, i akomodaciju, kojom predmeti nameću svoju strukturu organizmu ili psihi…U antropologiji je rašireno mišljenje da se čovjek razlikuje od životinja time što životinja posjeduje nagone ili naslijeđene oblike ponašanja, dok je čovjek, otvoren prema svijetu.“ (M. Scheler) On je biće koje je nedovršeno i tek mora naučiti potrebne radnje radi održavanja života, on je biće stvoreno za učenje. Ovakvo stajalište nije u potpunosti ispravno jer danas znamo da čovjek ipak posjeduje određene urođene dispozicije. Potreba za aktivnim odnosom prema okolini radi promjene prirodnih uvjeta života potisnula je kod čovjeka gotove, nagonske oblike ponašanja, te je stvorila nasljedne uvjete za vrlo raznolike oblike djelovanja. To se, prije svega, odrazilo na velikoj plastičnosti mentalnih sposobnosti. Možemo reći da je čovjek mnogo više uvjetovan sociokulturno, nego biološko – genetički. Edgar Morin (La paradigme perdu: la nature humaine, ed du Seuil, Paris, 1973.) iznosi da se kultura komplementarno uključuje u nazadovanje nagona (genetičkih programa) i napredovanje organizacijskih sposobnosti (kompetencija). (nastavit će se!)

Život kroz umjetnost

31.03.2008., ponedjeljak

Fotografski ciklus: detalji grada ( 2003 - ..... )

Privučena temom grada 2003 godine započela sam svoju kompoziciju gradskih motiva pod nazivom “Detalji grada”. U ovom radu fotografski su zabilježeni meni zanimljivi detalji (dakle mali dijelovi , a ne cijela situacija), te neke slučajno nastale kompozicije u prostoru grada koje ljudi obično ne primjećuju. Ja ovim detaljima pripisujem spontano nastalu estetsku vrijednost te određeni simbolizam vezan uz život u gradu, tj. nekoj urbanoj sredini. Ono što ovim djelima promoviram jeste stav da sasvim obične stvari, nastale iz posve drugih, često funkcionalnih razloga, nose određenu ljepotu i sklad. Iste te detalje sastavljam u nove kopozicije koje tada dobivaju novi estetski ali i simbolički odnos. Tu se također provlači i ideja spontanosti, kao stanja i djelovanja koje gotovo nepogriješivo rezultira skladom. I kada bolje razmislimo, vidjet ćemo da ljepota spontanosti ne ostaje samo u granicama umjetničkog djelovanja već se proteže kroz sve pore našeg življenja i djelovanja a tu činjenicu često zanemarujemo dajući prednost razumu, budnosti i kontroli nad svakodnevicom.
Dio ovih fotografija izložila sam na završnoj izložbi studenata grafike (IVEX) 2004. godine, a ista ta kompozicija izložena je u privatnom ateljeu prof. Zdravka Milića u Labinu, gdje je bila upriličena izložba odabranih završnih radova naše studijske godine.


Obratite pažnju na detalje grada možda nađete nešto nadahnjujuće, nešto zanimljivo ili smiješno.....možda se čak i izgubite u spontanosti..možda se barem na trenutak desi neki opuštajući, ležeran klik u vašj glavi..tek tako...a možda bude nešto sasvim drugo...

neke od kompozicija

Photobucket

Photobucket


Photobucket

Kad već tako lijepo pitate, napisat ću vam još koju riječ objašnjenja, mada bi vas moglo razočarati, ali same ste to tražile:
Prizori na ovim kompozicijama nemaju neku duboku simboličku vrijednost, one predstavljaju moja zapažanja pojedinih elemenata u gradu, koji naravno ipak nose neke poruke, koje su po meni dosta očite. Dakle, ono što vidite to vam i govori o gradu. Npr. imam razvaljeni kauč u sred parka u sred grada: to asocira na ne brigu o urbanoj sredini, govori o kulturi građana grada, ili može komentirati marljivost komunalne službe, na vama je da odlučite. S druge strane, meni je taj kauč bio izvanredno zanimljiv, estetski mislim, njegove boje, struktura, itd. Isto tako recimo hrpa mrtvih riba u Mrtvom kanalu: mene je impresionirala Ta hrpa utjelovljuje svu očitu prljavštinu i smrad kanala i činjenicu da bi se nešto trebalo poduzeti po tom pitanju. Kao što sam gore navela kompozicije su čisto formalno sklopljene, dakle ukombinirane su u cjelinu po načelu kompozicijske harmonije. Pokušat ću analizirati kompoziciju s krepanom mačkom: tu imamo povezanost boja, plavičasta, ružičasta, sivo, bijelo. Usporedimo li dijagonalne prizore, s jedne strane imamo ružičastu površinu, i mali sivkasti element, a dole je situacija suprotna, čime dobivamo ravnotežu. Po liniji druge dijagonale imamo jedan kontrast. Svakodnevni prizor površine za plakatiranje i šokantni prizor mačke od kojog obično okrečemo glavu. Meni je bio zanimljiv baš zbog svoje jačine...i tako mogla bih ja još puno toga reći ali mislim da bi ste i onako tu negdje prestali čitati...pozdrav!!!
P.S. žao mi je ako je teže čitati zelena slova ali stalno me mame da ih koristim!!!

- 09:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.03.2008., ponedjeljak

Ciklus pjesama : Iz nekog drugog života...(No1)



U susret ti dolazim,
kišni dane,
sjaj svoje magle blijede.
U susret ti dolazim,
kišni dane,
jer tu si i volim te sad.
Trčiš miljama
i kupaš moje lice kišo!
Oj ti boginjo čistoće!
Grli me kišni dane i
pjevaj svoje melankolične rapsodije
snu.
Ja te moram slušati.
Rovi zemlju što gažena vijekovima
stoji.

Kupaj mi kose teške i umorne.

(oko 1998.)

- 09:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.03.2008., petak

Otuđenost (fenomen današnjice)


Otuđenost kao fenomen današnjeg načina života zaokupio me u ovom radu pa sam tako i nazvala sam crtež. Namjeravam ostvariti cijeli ciklus radova - crteža koji će svojom pojavnošću komentirati duhovna stanja koja karakteriziraju današnjicu i ustroj današnjeg življenja diktiran kroz razne ustanove, medije, mišljenje mase, proždirući kapitalizam, državne politike, svjetska državna prepucavanja i da dalje ne nabrajam, znate već i sami

Photobucket

Crtež u ugljenu, 50X50, nastao početkom 2007.

Photobucket


- 12:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.03.2008., četvrtak

Posljednji dan sa Chagallom

Esej napisan povodom odlaska u Zagreb na posljednji dan izložbe Marca Chagalla koja je trajala par mjeseci u prostorima Klovićevih dvora

Dala sam mačku još i mlijeko pa smo krenuli. Bilo je oko osam sati ujutro. Na Zlobin se spustila neka magla i cijeli dan se zadržala kulminirajući večernjim hororom. U gradu smo pokupili Kosjenku i Feniksa. Na moje iznanađenje obadvoje su već bili ispred željezničke, fino smo se smjestili u auto, dala sam Feniksu bocu s malo vode da u nju trese pepeo. On me pitao: šta ovu s vodom? Ja sam rekla: baš zato! Napravili smo finu pauzu u Severinu na Kupi, gdje vrijeme brzo teče i gdje imaju iritirajuće bijele stoljnjake i ružne uskršnje plastične ikebane. Feniks je pričao o susjedskim odnosima i obiteljskom pravu, Kosjenka o noninim prigovaranjima, onda su se ona i Jagor kidali od smijeha. Ja sam isto nešto pričala ali nemam pojma šta. Oko dvanaest i nešto smo stigli u Zagreb. Bilo je toplo i vjetrovito, možda je to bio jugozapadnjak....ono malo ljudi što su prolazili uredno su hrlili na misu cvijetnicu, noseći pobožno grane ili cijele grmove maslina sa sobom. Bilo ih je na svakom koraku – simbolički obilježavajući Kristov ulazak u Jeruzalem (kao što se pametno Jagor sjetio,a ja sam se sjetila kako sam zaboravila). Na kolegiju Ikonologije učili smo sve moguće biblijske događaje,načine i transformacije njihova prikazivanja....
Došli smo u Zagreb na izložbu Chagalla, bio je to zadnji dan, Nedelja 16.03.2008. I dok smo išli ka galeriji Feniks me sa osmjehom na licu pitao: kako se ono zove slikar, Chardoney? A poslije je zadovoljno i s guštom ponavljao Chagall, Chagall. U Klovićevim dvorima bila je masa ljudi, nešto neviđeno. Sad kad razmišljam o tome grize me što te scene nisam ovjekovječila, jer izlošci se ionako nisu smijeli fotografirati. Niti sa niti bez blica! Pomalo smo se, u srcu mase, dogegali do drugog ili trećeg kata. Prvo sam unezvjereno ustanovila da je izložba velika i da već na početku šizim od svih tih prostora i prostorijica koje se pretapaju jedan u drugi, pa drugi u treći, i tako dalje, sve kroz brdo ljudi, uz predahe u onim velikim prostorijama gdje su upečatljivo sjajila većinom umjetnikova slikarska djela. Naravno bilo mi je drago što ima puno izložaka, ali me živcirao kaotičan raspored, koji kad malo bolje razmislim i nije bio tako kaotičan. Tako tipično za mene. Nažalost, nisam ostala oduševljena i obuzeta radovima, što mi se u zadnje vrijeme često dešava. Voljela bih da se to promjeni. Ipak, dvije ružičaste slike, koje su stajale zajedno u jednoj od prvih prostorija, onako kad se odmaknes malo dalje, imale su poseban šarm i čaroliju. Nemam pojma što je bilo na njima, to i nije toliko bitno jer Chagall često koristi slične motive, bitno je da su zračile nekom posebnem energijom. Pokušala sam ih fiksirati i zapamtiti ali to mi rijetko uspije. Bilo je baš vruće. Većina radova bile su grafike, pretežno litografije ( otisci koji se prenose sa bloka kamena, u igri su tu neke masnoće, neka kemikalija i baš zanimljiva preša. Jednom sam sudjelovala na radionici litografije...prilično kompliciran proces), ali bilo je i bakropisa, bakroreza i suhih igli. Kako bilo, našlo se tu crno bijelih ilustracija basni sa tu i tamo kojom flekom boje, a najzanimljiviji su bili nešto veći otisci u maloj uskoj prostoriji koje je umjetnik mahom napravio na jugu Francuske, gdje mu se baš sviđalo radi suca i boja krajolika, kako je rekla teta-vodić pomalo smiješnog glasa i naglaska. Masa je slušala dok sam se ja probijala od litografije do litografije. Bilo je vruće za krepat i već mi je pomalo bilo slabo. U prostoriji s kolažima, koji su zapravo bili jako zanimljivi i koje uopće nisam znala da je umjetnik radio, srela sam opet Kosjenku i Feniksa, dok je Jagor profurao dalje i par minuta kasnije nas sretno obavijestio da su još samo dvije sobe ispred. Feniks i Kosjenka su komentirali, ne prvi put, kako su gladni i kako smo trebali pojesti sendviče prije ulaska u galeriju i imali su pravo. Zaključili smo da je vrućina bolesna, a ja sam sjela da malo dođem sebi. Jedini problem je bio što je baš na tom mijestu, jedinom gdje se moglo spustiti, bio i radijator! Kolaži su bili fantastični, baš ih se trebalo gledati iz bliza da bi se primijetili svi detalji, komadići materijala i papira. Sjećam se jednog plavog sa nekim ljubavnicima, sječam se čizmi na jednom od radova, da i vjenčane koprene na nekom drugom. Jedan od jačih bio je baš ovaj grimizni kolaž, tu dole prikazan......super mi je na njemu onaj bogati vez sa motivom pšenice, a grimizna je moja boja. Iz te prostorije sam izašla nakon stanke, kada sam do kraja pogledala još dva kolaža na jednom zidu i dva na suprotnom, gdje se nalazio i taj grimizni. U slijedećoj sobi je bilo blago rečeno mali milion ljudi koji su pomno pratili dokumentarac. U nju nisam ni pokušavala ući. Ekipa se išla hraniti ispred galerije a ja sam se ostala vući po zadnjim prostorijama. Već sam osjećala kamen u trbuhu, težinu u nogama....morala sam malo čućnuti. Neka starija žena me ohrabrila da se slobodno sjednem, rekla mi je: kad ti je slabo uvijekijek moras drzati glavu gore i duboko disati. Eto da znate, ako kojim slučajem niste znali! Dobila bih i bonbonćić od njenog supruga, ali nekako mi nije bilo do bobmonćića....tako sam si malo posjedila u kutu. Tu su bili izloženi neki minimalistički bakropisi i suhe igle i oni malo manje minimalistički, kao što je bio čovjek naopako okrenut sa glavom u normalnom položaju i to je baš čudno izgledalo. To je bila suha igla. Druge kojih se sjećam su bili neki djelomični obrisi. Mene se nisu osobito dojmile, a bilo mi je i slabo. U zadnjoj prostoriji bila su ulja. Sjećam se dvaju lica intenzivnih boja....mislim žute i zelene, znam da su bila prislonjena jedno uz drugo. Bila je i jedna plava slika, te plave slike baš imaju atmosferu, nekako zrače ugođajem. Kad se sve sagleda nije bilo njegovih baš poznatih slika, a poslije sam saznala da su to slike iz nekih privatnih kolekcija, pa je možda to razlog tome. Zanimljiva je bila velika tapiserija, ponajviše zbog svoje veličine i činjenice da je tapiserija.
Skoro sam zaboravila na zelenu sliku. Ona mi se najviše svidjela. Bila je zelena i mala, nekih 40x40 cm. Pretpostavljam da je još uvijek (hi, hi, hi). Baš ću vam je opisati a vi ju pokušajte zamisliti. Dakle, sva je u zelenkastom tonu, neka baš ugodna zelena, ni pretravnata ni pretamna ni presvijetla. Prizor je uokviren, koliko se sjećam, sa dvije kuće sa gornje lijeve strane i jednom sa doljnje desne strane. Zamislite ih onako pomalo iskrivljene, a doljnja je još izražajnije bila u nekoj čudnoj perspektivi. Atmosfera se na njoj baš osjeća. Nekako kao da je noć, osjeća se kao neka odvojenost od svijeta likova u sredini. Neka žena i plavi, zdepasti konjić. Ona stoji uz njega na sredini slike. Gotovo je opipljiva tišina u tom krajoliku, zrači nekim posebnim mirom. Jedino što uznemirava prizor je veliko oko na fasadi jedne od kuća, ali ni ono nije toliko upadljivo radi kolorističkog stapanja s okolinom i kućom. Ipak je čudno, djeluje kao da kuća motri, ne znam kako zapravo objasniti, ali kao da se naslučuje neki odnos između kuće i likova, nešto puno dublje od nacrtanih elemenata.
Raspoloženje vani, ispred dvora bila je u znaku hranidbe i ne mogu a da ne spomenem Kosjenkin sendvič koji je dao poseban pečat cijelom danu: uz tunu načetu par dana prije, našlo se tu dukatele i sira malo, a da sendvić bude slađi dodala je i salamu slasnu. Moram priznat da je sendvić bio baš fin iako mu je sudbina dala da se skrasi u prekjučerašnjem kruhu. Ja sam filozofirala pokušavajući naći neki otvoreni dućan, pa sam na kraju pojela sendvič koji mi je Feniks još na početku nudio.
Slikali smo se ispred galerije...tamo je bila i neka teta sa lijepo ljubičastom francuskom kapom. Dok smo se spuštali niz Kaptol sračunali smo da je naš susret sa Chagallom trajao oko sat vremena, što i nije bilo tako loše. Prošli smo kroz onaj prolaz gdje se pale svijeće i gdje se ljudi mole i laganim hodom se spustili do Jelačića. Ljudi s maslinovim grančicama i dalje su zujali oko nas a mi smo napokon sjeli u neku slastičarnu sa socijalnom fasadom, koju smo lijepo mogli promatrati, i fensi coca-colla naslonjačima za stolice. Zaključili smo da je skupo piti kavu na Cvijetnom trgu a Jagor je sipao zajedljive komentare na račun fasade jer nije mogao naručiti pivo. Konobarica je rekla: nemamo nikakvo pivo, mi smo slastičarna! Malo dalje od nas, valjda cijelih pol sata, stajao je neki starčić i kao čitao neki plakat. Čak je nešto i zapisivao da bi na kraju skupio drskosti da ga odljepi i ponese kući. Mi smo se sve nešto hihotali komentirajući prolaznike dok nismo pomalo krenuli prema autu koji je uredno bio parkiran ispred jedne zgrade pet minuta od Džamije, gdje već godinama parkiramo jer do tamo jedino znamo doći s autom. Baš zgodno mjesto za parkirat, baš mi se sviđa, iako su ga u međuvremenu počeli naplaćivati, ali to nas baš i nije dirnulo. Tamo kod Tvornice više nije bilo megalomanskog reda, koji je po našoj prosudbi mogao jedino biti za crni kruh ili za karte nogometnog prvenstva. Do tamo smo došli s tramvajem, u kojem nažalost nije svirala klasika, pa smo pomalo krenuli za Rijeku. Naravno, svi smo se ponovno ukomirali na autoputu do Karlovca uljuljani monotonijom ravnog pravca. Moram da prijmjetim da tamo na jednoj zgradi još uvijek stoji gigantska reklama za karlovačko sa nepreglednim redom piva koja kaže: red koji volite! Mogli su komotno napisati i: postanite alkoholičar! (naime ta glupava reklama stoji tamo još od ljeta, sada se izrodila i nova: proširimo zelene površine!)
Cijeli put nekako se odužio baš od trenutka kada sam iracionalno iznjela da mi se čini kao da smo blizu Rijeke. Od Delnica nas je pratila morbidna magla i ja sam već pomišljala da nikada nećemo izaći iz te besprostorne mase, međutim uskoro smo izmilili na Čavle, zatim smo malo fulali pravac, pa smo nastavili sretno pićiti do kišne nam Rijeke. Večer smo utvrdili sa kojom litricom pive u malom i zgodnom stančiću i muzičku jugo scenu 80-tih. Bilo je baš ok dok Jagor nije zaglibio u neke glupe priče. Sve u svemu nije bio uopće loš taj posljednji dan Chagalla u Zagrebu. Ipak bih rado preskočila povratak do Zlobina, kroz gustu, dosadnu, napornu, talčiteljsku maglu. Bilo je to oko jedanest sati navečer. Kad smo došli prvo smo nahranili već izbezumljeno gladnog mačka, sreća nije mu prvi put, a onda smo i mi nešto ćopnuli. Ja sam se okupala, i kad sam legla Jagor je već spavao.

(imena likova su izmjenjena (u ova čudno-šašava imena) radi očuvanja dragocjene anonimnosti.Pogledajte kako je samo jadnim zvjezdama!)

Photobucket

Grimizni kolaž sa izložbe (p.s. to mu nije pravo ime!)

Photobucket

Slika u tehnici ulja nazvana Vrijeme je rijeka (meni se jako sviđa ali nije bila izložena u Zagrebu)

- 18:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.03.2008., subota

Projekt kada ste zadnji put...

Prva akcija ljepljenja plakata izvedena je u Rijeci 2007. Krčka akcija nastala je u sklopu mog novog projekta Umjetnost se tiče i vas, koju radim u sklopu djelatnosti novonastale riječke udruge za promicanje vizualne umjetnosti i kulture Trag, a povodom niza izložbi mladih umjetnika koje su organizirane u krčkoj galeriji Dekumanus.


Ideja za ovaj projekt nastala je još 2004. godine. U to vrijeme htijela sam uobličiti pitanja Kada ste zadnji put.. u zvučni zapis koji bi iz skrivenog izvora odzvanjao ulicama grada. Međutim to mi je tada a i danas prezahtjevan proces, možda jednog dana u nekom gradu...KADA STE ZADNJI PUT MISLILI NA SADA U traženju drugačijeg medija i načina na koji bi izrazila svoju ideju nadošla sam na rješenje u formi plakata. KADA STE ZADNJI PUT OSJETILI OLAKŠANJE Plakat kao sredstvo masovnih medija, sveprisutni element kojim nas šopaju na sve strane, podatcima koji nas možda ili sigurno smetaju, opterećuju ili na kraju karajeva ne zanimaju. KADA STE ZADNJI PUT PROMATRALI VATRU Zapravo nam njime pune glavu stvarima koje ne želimo imati u glavi. Baš iz svih tih razloga, to jest zbog moći koju ima pisana riječ na javnom mjestu, odabrala sam plakat. KADA STE ZADNJI PUT BILI SVIJESNI Naravno sa idejom da je ono što imam za reći ili bolje rečeno ono što pitam značajno i esencijalno. KADA STE ZADNJI PUT POSADILI DRVO, da je u interesu svakog pojedinca. Bez obzira na to ovdje sigurno možemo naći kapljicu utopije, možda i kapljicu didaktičke usiljenosti, nametanja ideje, i kapljice još koječega, ali sigurno je to, da je moja želja i namjera bila prije svega iskrena i dobronamjerna, što za većinu reklama kojim nas bombardiraju baš i ne možemo reći jer u principu najčešće je u pitanju jedan jedini cilj: prodati proizvod. No nemojmo generalizirati KADA STE ZADNJI PUT MISLILI SVOJOM GLAVOM. Ono što želim reći jeste da mi je namjera potaknuti promatrača na aktivno razmišljanje o sebi i svojoj okolini, želim da kroz ova pitanja dobijete, vi kao i ja ili bilo tko drugi, poticaj za jasnije, bistrije sagledavanje svijeta oko sebe i u sebi. KADA STE ZADNJI PUT ĆUTILI SVOJU POSEBNOST. Prirodno, uvijek trebamo početi od sebe, jer ako ne shvaćamo sebe, ne volimo sebe, itd. itd. ništa od toga ne možemo pružiti ni drugima. KADA STE ZADNJI PUT POKUŠALI RAZUMJETI. Nije ovdje pitanje u tome dali ove stvari znamo ili ne, već koliko smo ovih stvari svijesni, koliko ih u životu aktivno primjenjujemo. KADA STE ZADNJI PUT SAGLEDALI SA DRUGE STRANE U ova pitanja utkan je društveni komentar koji govori o globalnoj duhovnoj zagađenosti današnjih ljudi, mislim da je ovdje suvišno naglašavati i pre jasnu očitost zagađenosti prirode oko nas. KADA STE ZADNJI PUT POGLEDALI ZVIJEZDE, i da dodadam, dali ste ih uopće mogli vidjeti! Dakle stali smo kod zagađenosti, zagađenosti prirode i nas samih...nitko u ovom slučaju nije iznimka, dopustili smo da kolektiv to napravi od nas, dopustili smo da se smrdonje na vrhu igraju s nama kao lutkama bez mozga, bez valstitog inedtiteta, volje i htijenja. KADA STE ZADNJI PUT ZNALI ŠTO ŽELITE. Ovaj projekt je i pobuna, i ova pitanja trebaju da budu šamar onima koji su najdublje zaglibili. KADA STE ZADNJI PUT PROČITALI KNJIGU. Razmislite. KADA STE ZADNJI PUT OSLUŠKIVALI SVOJE SRCE? No! Priznajte sebi, jer obnova počinje iznutra od svake pojedine stanice do cijelog univerzuma. KADA STE ZADNJI PUT PRIMIJETILI.
Možda ovo što radim uopće nije umjetnost. KADA STE ZADNJI PUT BILI OPIJENI,ZANESENI, ali to nije ni bitno, umjetnost je ovdje smo sredstvo, kao što je to moglo biti bilo što drugo, uopće nije bitno, bitno je da se sve ovo treba reći KADA STE ZADNJI PUT REKLI ŠTO MISLITE. Puno glasnije nego što to ja sada govorim, KADA STE SE ZADNJI PUT ZAPITALI GDJE JE NESTALO ZAJEDNIŠTVO, jer u njemu je jačina, jer samo je zajedno moguće mijenjati svijet, KADA STE ZADNJI PUT DALI SVE OD SEBE, no ne zavaravajmo se, sve ipak počinje od pojedinca i od malih stvari. KADA STE ZADNJI PUT BILI ZADOVOLJNI MALIM STVARIMA. Kao što sam spomenula možda sve ovo nije umjetnost, no tko to danas može odrediti granicu umjetnosti, tko si to daje za pravo, što se mene tiče umjetnost je kao vila koja može poprimiti bezbroj oblika, ona je tajnovita i kompleksna, to je sigurno. KADA STE ZADNJI PUT UGASILI TV.
Moram se zaustaviti jer ova priča nema kraja, i mogla bi trajati duže i još duže,i duže. KADA STE ZADNJI PUT UMIRALI OD SMIJEHA Dodajte i svoje pitanje na papir, crno na bijelo, jasno i glasno, i dodajte i potpis molim, jer svojim pitanjem ili pitanjima postajete dio ovog projekta. I ne zaboravite razmisliti, dati si truda, kada ste zadnji put....



Početak akcije, na glavnom krčkom trgu

po<br />
etak akcije


Photobucket


Intervencija na jednom od kontejnera firme GPK KRK

Photobucket


Ispred Poglavarstva Grada Krka

Photobucket

Photobucket


Sudionik akcije

Photobucket


Sa ravnateljicom Centra za kulturu Grada Krka

Photobucket


Zainteresirani građani....

Photobucket

Photobucket

Photobucket


U krčkom Konzumu

Photobucket


Kolega Igor Gržetić i ja (on je dokumentirao cijeli proces umjetničke akcije)


Photobucket


- 19:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Jutarnje misli o umjetnosti


UMJETNOST=ŽIVOT
UMJETNOST=INDIVIDUALNOST
UMJETNOST=KREATIVNOST
UMJETNOST=ISPUNJENJE
UMJETNOST=DOSJETLJIVOST
UMJETNOST=MAŠTA
UMJETNOST=ISKRENOST
UMJETNOST=RUŽNO
UMJETNOST=LIJEPO
UMJETNOST=POBUNA
UMJETNOST=UČENJE
UMJETNOST=NOVO
UMJETNOST=PORUKA
UMJETNOST=VITALNOST
UMJETNOST=ENERGIJA
UMJETNOST=POLET
UMJETNOST=PATNJA
UMJETNOST=KOMERCIJALA
UMJETNOST=IZRAZ
UMJETNOST=STAV
UMJETNOST=MIŠLJENJE
UMJETNOST=DEKORACIJA
UMJETNOST=UŽITAK
UMJETNOST=NUTRINA
UMJETNOST=NOVAC
UMJETNOST=SKANDAL
UMJETNOST=SREĆA
UMJETNOST=MANIRA
UMJETNOST=ISTRAŽIVANJE
UMJETNOST=RAD
UMJETNOST=IGRA
Ovdje je naveden samo dio asocijacija na umjetnost, one mogu ali i ne moraju da vrijede za vas ili mene ili bilo koga drugog...umjetnost je zapravo prilično kompleksna stvar, a ono što je sigurno jeste da nas prati još od naših samih početaka. Drugim riječima, potreba za kreativnom djelatnošću prati čovjeka od prapovijesnih trenutaka, a prati i svakog pojedinca kroz dječji crtež i izraz. Najčešće se umjetnost čvrsto veže za povijesni i društveni kontekst, ali ipak, najduže nam ostaje u sjećanju i proteže se kroz stoljeća ona umjetnost koja nadilazi svoje povijesne okvire, što često baš i nije bilo najpovoljnije za umjetnika koji ju je stvarao jer je od strane mase bio ne shvaćen i ne priznat.Svaki pokušaj definiranja umjetnosti često ostaje djelomičan te uspjeva obuhvatiti tek djelić onoga što vežemo uz umjetnost. Umjetnost je nešto što trebamo duboko osjećati, umjetnost nam prenosi pokure, ona nam pruža optičko zadovoljstvo,.............
ŠTO JE ZA VAS UMJETNOST?

- 07:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.03.2008., petak


POZDRAV SVIMA!
DUŽNOST MI JE OBAVIJESTITI VAS
DA ĆE PRVI TEKST USKORO BITI LANSIRAN
DO TADA LIJEP POZDRAV I NE ZABORAVITE
RAZMIŠLJATI O UMJETNOSTI!

- 10:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


PITANJE MJESECA !!!

klikni na 10.12. 2008.



Opis bloga
komentari na sve i svašta, zanimljive informacije kulturnog sadržaja, o mom vlastitom radu, reprodukcije slika, kreativnost, savjeti, članci na temu likovne umjetnosti, o dječjem crtežu, moji ostali talenti (hi, hi) itd.
kratki životopis
Rođena sam 07.09.1981 godine u Sarajevu. 2000. završila sam Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci ( kiparski dizajn ). Pri Akademiji za primijenjenu umjetnost u Rijeci diplomirala sam 2007.( prof. likovne kulture, spec.grafičarka). Uz formalno školovanje, kroz radionice,dodatno sam se educirala za izradu batika i keramičkih predmeta. Na području organizacije sudjelovala sam u organizaciji i ostvarivanju svoje prve izložbe u prostorima cluba Palach, današnja galerija O.K., dva autora, 1998. Smatram da smo ovim činom pokrenuli ideju osnivanja navedene galerije, jer prostor je ubrzo nakon ovih dešavanja prenamijenjen. Surađivala sam i sa dječjim radionicama : Naša djeca, Opatija, 2001., zatim likovnom radionicom AS- Eduka, Rijeka, 2004., te dječjom igraonicom Veseli kantunić, Rubeši, 2007./2008., što sve podrazumijeva rad sa djecom uzrasta od 4 do 11 godina, pripremanje stručnog likovnog programa, organizaciju i ostvarivanje istog, te organizaciju financijskih izdataka. Surađivala sam i sa organizatorom radionice Tarsa, Dejanom Kljunom ( 2007.), te sam potpomogla ostvarenje programa, ali sam i sama sudjelovala u njemu. Povremeno surađujem i sa društvom Otvoreni krug. 2005. zajedno sa kolegama izrađujem dizajnerske prijedloge za uređenje dućana Plavo i zeleno, koji je imao za cilj promoviranje autohtonih hrvatskih proizvoda, Rijeka ( izradili smo detaljno tekstualno obrazloženje za tri projekta, financijski plan, specifikaciju materijala, te kompjutersku asimilaciju prostora-trenutačni izgled dućana je drastično drugačiji od prvobitne zamisli).
Spomenula bih i da sam tijekom studijske godine 2002./2003. primala i državnu stipendiju za najbolje studente na godini, te da sam 2003. dobila nagradu za garfičko djelo pri izložbi Ex – libris, Čovjek i riba u Rijeci ( galerija Kortil).
Od vještina i znanja koje aktivno koristim i kojima se dugogodišnje bavim navela bih aktivno poznavanje engleskog jezika, iskustvo u izradi uporabnih dizajnerskih predmeta, iskustvo u izradi predmeta i sličnih uradaka od keramike, kartona, platna, bavljenje kiparstvom, slikarstvom, grafikom, smisao za stil i modu, te uređenje interijera (poznavanje materijala, vrsta tekstila, isl.), pišem pjesme i kratke eseje, iskustvo u dizajniranju predmeta i idejnih rješenja materijala tiskarskog karaktera ( letci, logotipi, isl),
Izložbe, manifestacije i radionice na kojima sam do sada sudjelovala :
1998., izložba u prostorima današnje galerije O.K., Rijeka
1998., izložba povodom 500. obljetnice rođenja Julija Klovića, Filodramatica, Rijeka
2000., izložba radova maturanata Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci, Kortil, Rijeka
2003., Ex-libris, Kortil, Rijeka ( na kojem je moj rad bio među pet najboljih)
2004., završna izložba studenata Odsjeka za likovnu kulturu, zgrada fakulteta - IVEX,
Rijeka
2004., odabrana dijela završne izložbe Odsjeka za likovnu kulturu, atelje akademskog
slikara Zdravka Milića, Labin
2004., Velesajam cooltoure, Studentski centar, Zagreb
2004., 24-ti mini print internacional de Cadacues, Barcelona
- sudjelovala u projektu akad. kipara Žarka Violića Big atr Violić bend, 2002. San Vinčenat,
2003. Goli otok, 2004. Zagreb
2004., litografska radionica u Brseču pod organizacijom akad. graf. Maje Franković
2004.,Filmska radionica ( voditeljica Tanja Golić ), Rijeka
2006., Trijenale grafike, Gliptoteka, Zagreb
2007., 25-ti mini print internacional de Cadacues, Barcelona (pozvana na sudjelovanje i
za 2008.)
2007., izložba pod nazivom Naziv je beznačajan, galerija O.K., Rijeka
2007. sudjelovanje na manifestaciji Zlatne ruke zlatnih ljudi
2008. performans Kapitalizam- najbolje za vas, ovaj put po super cijeni,
Dan performansa, MMC,Galerija O.K., Rijeka
2008. samostalna izložba pod nazivom D6 – Nadri(aliti), galerija Dekumanus, Krk

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se