Život kroz umjetnost
18.01.2009., nedjelja
Autoportret sa jednim tužnim i jednim moćnim okom
Evo dragi moji ovo sam jučer nacrtala, uživo, po promatranju. Pa vi sad raspalite sa komentarima. Oni koji me poznaju možda će reći da ne ličim (prvo je tako reagirala moja bolja polovica) ali baš me briga ja mislim da sam baš potrefila.  |
- 11:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #
12.01.2009., ponedjeljak
Poziv na sudjelovanje u projektu Pobuna Kamova
|
(otvoren do 20. veljače 2009.)( voditeljica projekta Vedrana Stipić u suradnji s udrugom Otvoreni krug ) Projekt Rijeka ipak teče s ovogodišnjom temom « Pobuna Kamova » ima za cilj progovoriti o Kamovu, njegovoj ličnosti i djelu te o njegovoj biti, tj. pobuni protiv malograđanštine i licemjerja. Radovi koji će biti izabrani trebaju kritizirati, otvoreno ukazivati na društvene probleme, moraju biti snažni i jasni. S druge strane rad se može referirati i na neko Kamovljevo djelo ili treba pričati o njemu samomu, što nas opet vraća na pobunu, i njegov sirovi književi izraz koji ne gaji nikakva uljepšavanja. Odabrani radovi bit će postavljeni u gradski prostor ili će se odvijati u gradskom prostoru na području od željezničkog kolodvora do trga ispred Kontinentala (Rijeka), stoga je potrebno u idejnom rješenju razmišljati i u kontekstu prostora tj. potrebno je odrediti gdje će se rad odvijati ili postaviti. Radovi dakle, trebaju biti aktivističkoga tipa, trebaju biti interaktivni, tj. trebaju se obraćati ljudima – promatraču u vrlo konkretnom prisnom smislu. Radovi trebaju analizirat aktuelna društvena događanja, na gradskoj, državnoj ili svjetskoj razini ili se na domišljat način nadovezivati na Kamovljev rad i ličnost. Dolaze u obzir umjetničke akcije, performansi, instalacije, oslikavanje zidova, druge interaktivne forme prilagođene otvorenom - urbanom prostoru. Nakon zatvaranja natječaja o rezultatima će prijavljeni biti obaviješteni u roku od 5 dana, putem maila. Od odabranih autora očekuje se početak realizacije radova, razrada, te specifikacija materijala potrebnog za izradu istog ( realizacija radova biti će donekle i novčano potpomognuta ). Sve te predradnje trebaju biti gotove do 20. trvanja. 2009. Sam postav, dovršavanje i izvođenje idejnih rješenja izvodit će se otprilike u razdoblju od 20.4. do 15.5 na licu mjesta. Nakon toga postav bi u gradu trebao ostati još 15 do 20 dana. Pozivaju se svi zainteresirani na području Rijeke i okolice ali i šire (transport radova i noćenje neće moći biti financijski potpomognuto) Potrebno je predati: detaljnu tekstualnu razradu ideje sa napomenom lokacije, kratku biografiju ( opći podatci i kontakt, dosadašnje izložbene aktivnosti i umjetničke preokupacije), svoju fotografiju, mogu se predati dodatne skice i crteži rada/ideje. Na adresu : Zlobin 110, 51. 324. Zlobin ( na cd-u) ili na mail. vedranastipic@yahoo.com Kontakt osoba : Vedrana Stipić mob. 095 809 82 06 ili mail.vedranastipic@yahoo.com Janko Polić Kamov : ( 1886. – 1910. ) Obitelj Polić potkraj 19. stoljeća bila je vrlo ugledna na području Sušaka i Rijeke. Ipak, obitelj doživljava financijski krah 1902. godine. Negdje u to vrijeme Janko je isključen iz gimnazije koju je pohađao na Sušaku. Preko očeve veze nastavlja školovanje u senjskoj gimnaziji u kojoj su mladi odgajani u ultraklerikalnom duhu, što je na Kamova djelovalo kontraproduktivno i tu vidimo začetke anarhističko – liberalnog buntovništva. Iz te rane faze proizlazi zbirka pjesama pod nazivom Psovke napisana 1905. Obitelj se 1902. seli u Zagreb. 1903. Kamov je zatvoren radi sudjelovanja u protukhuenovskim demonstracijama. Jedno vrijeme pohađao je i kazalište, no to je kratko trajalo zbog njegovog nezadovoljstva kako repertoarom tako i glumom i režijom. Godine 1904. odlazi sa nekom putujućom glumačkom skupinom. Nastaju Ištipana hartija, Na rođenoj grudi i Tragedija mozgova koje su dovršene do kraja 1906. Isušenu kaljužu završava 1909. Od 1905. piše za tjednik Pokret. Često je putovao. 1907. boravi u Rimu, Torinu, Firenci, Genovi, Marseilleu te u Punatu kod brata. Sve te godine nije zadovoljan dopisništvom u Pokretu jer ga neredovito plaćaju a i nedostaje mu kreativna sloboda. Sve se više tuži na bolove u plućima, očima i prstima. Tih zadnjih godina piše i dramske farse Lakrdija naših dana i Žene, žene. 1909. dovršava Mamino srce, putuje preko Genove za Marseille i Barcelonu. 10. kolovoza piše bratu a već je 19. preminuo u bolnici Santa Cruz u Barceloni. Umro je sa dvadeset i četiri godine. Kamov je bio fantast jakih, dubokih, a neiživljenih strasti života. Cijelim bićem bio je posvećen svojem književnom stvaralaštvu. Njegova pojava je iznenadna i neočekivana, bez preteće i nasljednika u našim književnim vodama. Uvodi egzistencijalno analitičke teme u našu književnost prve polovice 20. st. Karakteriziraju ga neposrednost i smjelost, pobuna protiv svih konvencija, stida i pretvaranja. On kroz sebe hoće vidjeti sam istinski svijet bez krinke. Bio je najradikalniji i najnesretniji pisac Mlade Hrvatske. Antibeletrista, usamljenik. Poziva nas da živimo upravo onako kako osjećamo i mislimo. Svojom književnošću opisuje jednu autentičnu egzistenciju (svoju) i time on najviše pripada modernom svijetu. Bio je vjesnik svijeta revolta, neshvaćen od ljudi i kritičara. Njegova primarna težnja njie bila postati pisac, bitan mu je odnos riječi i opstanka. Protiv svih pravila i literarne mode nastaje njegovo djelo. Odvraćanju od mučne stvarnosti odgovara kod njega poetski bijes protiv svega što truje i ubija radost života i slobodni smisao opstanka. Prkosi, parodira i ironizira malograđanski, buržujski, situirani šefovski svijet. Traga za istinom, snagom da svijet vidi i drugima otkrije bez ikakvih krinki i uljepšavanja. Kroz svoje djelo nastoji razotkriti, raskrinkati ljudsku prirodu koja se stoljećima nastoji lijepo spakirati. On je programski pisac ali i umjetnik. Kritizirao je nepomičnu zbilju ljudskog napretka. Kamov nije prolazni slučaj. On je potres iznutra, koji već tada osjeća epohalnu krizu ljudskog temelja života. Modernost Kamova ne leži u formi već u izloženoj situaciji. Kroz svoje pisanje Kamov pokušava objasniti svoju situaciju, pokušava naći sebe. Bio je pjevač psovke, mržnje i sadizma slobodne misli. Ljudsko oko koje gleda čovjeka – pogled na prolaznost, na svakidašnjost u kojoj se zrcali tjeskoba pitanja : nije li ljudsko biće sablast prazna i pusta, bez smisla? U ovoj rečenici otkriva se intelektualna suština Kamovljeve proze. On ne želi da zabavlja i nudi razonodu ili utjehu, zaokupljen je stvaranjem a ne referiranjem. Kroz cinizam u njegovom djelu se pomalja groteska ljudskog lica. Pitanje novog oblikovanja čovjeka jeste lajtmotiv koji traje kod Kamova i u književnosti i u životu. Postati čovjek. Taj motiv ujedno je i cilj njegove literature : on prenosi poruku, želi vjerovati da kroz svoje pisanje može utjecati na sam život.Govorimo dakle, o egzistencijalno angažiranoj prozi. Kod njega je prisutna i nada i sumlja, on na pola plače i napola se smije. On je propovjednik života bez cenzure malograđanskog morala. Par citata: «Tražimo slobodu a svoji smo robovi.» «Čovijek bi želio da živi kao glatka forma – bez pukotine, čitav pred pogledom drugih, i tako se zatvara u sebe, pobijajući sve vlastite nagone i težnje, koji bi u očima bližnjih mogli da o njemu ostave lošu sliku. Čovjek se skriva» Napomena : ako ste osoba energična duha i gledate širom otvorenih očiju svijet oko sebe i ne želite da budete kao drugi, također i ako ste sposobni izvesti stvar do kraja, javite se na ovaj natječaj. Hvala. Preporuke za pročitati : Sloboda, Ecco homo, Bitanga, Žalost, Brada ili žena |
- 09:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
10.12.2008., srijeda
Pitanje mjeseca !!!
|
Ima li nade za nas ljude, a samim time i za umjetnost? Iz ove točke gledišta kolapsirajuće države a bogami i svijeta ja bih rekla da umjetnost ne može mijenjati svijet, ma koliko se trsila, a ne trsi se nešto pretjerano. A šta vi mislite?? |
- 09:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #
03.12.2008., srijeda
Priča o četiri mala bića
|
Potaknuta izvanrednim dječjim radovima, palo mi na pamet neki dan, kako bi bilo lijepo da vam kažem koju riječ o četiri mala bića s kojima se jednom tjedno družim, u jednoj igraoni iza sedam gora, iza sedam mora, i gdje nije živjela jedna aždaja. Erin, Gaja, Diminik i Lucija - fakat su mi prirasli srcu i moram priznati da je s njima baš lijepo raditi i da sam imala sreće. Zadnji put smo učili o tome kako nastaju snijeg i pahulje, pa smo gledali slike raznih pahuljica i tako to. Djeca su napravila super stvari a da se uopće nisam morala truditi - prvo smo crtali pahuljice, snjegoviće, boriće i ostalu ekipu na okrugle papiriće pa smo ukrasili prostoriju. Našao se tu i jedan medo sa kapom i čarapama, na moju šašavu sugestiju, što je Erin objeručke prihvatila. Inače da vas upoznam - Erin je curica, koju sam počela zvati zvrk, jer je iznimno živa, a druga njena vrlina je da može jesti ko slon a da se to na njoj uopće ne vidi!! Kad Erin dođe u igraonu prvo je potrebno provjeriti stanje sa hranom inače će biti problema. S druge strane, ona vam je jedno vrlo osjećajno biće i jedno veliko srce. Mala Gaja, ili mala gospođica, prilično je uglađeno bićence, ona je baš onako svoja i djeca je prilično slušaju, ide na balet i ima svoje žute minute kad je skroz opićena. Nešto kao da furija proleti kroz nju. Lucija je posve drugačija. Ja im uvjek govorim da moraju biti svoji i drugačiji, i jedino što ne toleriram to je precrtavanje crteža!! Luce, je vrlo draga i otvorena curica, nimalo izgubljena, drži do sebe i svojih stajališta. Bravo Luce! ( ne bi bila zadovoljna s mojim Luce jer je rekla da se ona zove Lucija i samo ju doma mogu zvati nadincima ), šta sam vam rekla - nimalo izgubljena! Eee Dominik je svoja priča. Sav je okruglast, čvrst i nabijen. Ima milo lice i kad se od srca smije jako je smješan i simpatičan taj njegov smijeh. Uvjek govori kako on to sve zna, ali se često zapetlja u radu, pa me zove da mu malo pomognem jer je on već umoran. Ima visok prag tolerancije, u što sam se uvjerila kroz njegov odnos sa Erin koja ga zna cjelog izbezumiti. Eto to su vam moja četiri genijalca, i tako mi je žao što vam ne mogu prikazati snjegoviće i bijele pahulje na crnom papiru koje su zadnji put napravili, a sve zato jer mi je crknuo digitalni aparat!!!! Evo stavit ću par prijašnjih crteža, samo da steknete dojam! Inače to su vam klinci od 6 do 7 godina, tako da znate.... ERIN, mislaim da je ovo neka hobotnica ali nemojte me uzeti za riječ! Ovo je crtež još od prije par mjeseci pa se ne sjećam  GAJA, Gajin dvorac.....  LUCIJA, ovaj crtež sam baš nedavno dobila za poklon. Mislim da je sve jasno, ali je zanimljivo da je scena uhvaćena dok snjegović još nije gotov, pa je prikazala sebe i brata kako ga dovšavaju  DOMINIK, i ovaj sam crtež dobila na poklon, ima tu svačega, pa tako sa naše lijeve strane vidimo pusti otok sa blagom, a sa desne su da citiram "neke kosti"  |
- 11:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #
03.11.2008., ponedjeljak
|
Pitanje mjeseca!!!!???? Što vi mislite u kakvom je stanju razina privrženosti kulturnim sadržajima građana Hrvatske i što bi recimo vas privuklo na neki kulturni događaj? Eto baš me zanima što bi baš vas namamilo u neku galeriju, neki muzej, kazalište...................... Za one koji su negdje drugdje, a ne u Hrvatskoj : što vi mislite kakva su gibanja kod vas ima li napretka, ima li dovoljno kulturnih sadržaja, što vi kažete na sve to? P.S. Ovo su postala pitanja mjeseca :-))) |
- 21:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #
01.11.2008., subota
Dali publika kulture nestaje? ma kakvi, imamo je za izvoz!! Mi smo jedna od najkulturisti...ne ne najkulturnijačkij...ne najkuturnijih...ma ne znam tako nešto!
|
Kao što ste primijetili nisam ništa novo stavila na blog sramotno dugo, i sve što mogu reći, i to ne u svoju odbranu, jeste već poznati kliše - nisam stigla. A fakat nisam. Drugi razlog je također i neka praznina, nešto mi fali, kao da nemam što reći ili to što imam za reći jeste previše kaotično da bi bilo zanimljivo i smisleno, pa onda ćutim. Ja se držim onog zlatnog pravila: ako nemaš ništa pametno za reći onda bolje šuti. Kako bilo gledala sam danas Parlaonicu s postasvljenim pitanjem : dali publika kulture nestaje? I sad tu imamo ekipicu koja sva puna arogancije i tako iritantnog načina govora odgovorno tvrdi kako je sa kulturnom razinom ljudi u Lijepoj nam našoj sve u savršenom redu. Čak i gosti emisije, naravno nisam zapamtila imena ali otprilike – pokretač Zagreb film festa, gospođa koja vodi jedno manje privatno kazalište, neka značajna gospođa, bivša kustosica Klovićevih dvora i čini mi se urednik za kulturu na televiziji ( onaj ćelavi s naočalama) ponosno izjavljuju kako je situacija zadovoljavajuća, u uzlaznoj putanji... ovaj sa zagrebačkog film festa kaže kako se moramo više (više, više, više) truditi oko publike, svim silama se trsiti da ih privučemo.....njih ima, tamo su negdje......mislim dobro da nije rekao da ih sa limuzinom treba skupljati po gradu i uz kjavijar i vino dopremiti na predstavu ili projekciju filma! Ali ne zaboravimo oni su jaaaaakoo zaineteresirani samo im treba malo poticaja i to je sve. Mister sa televizije također izražava ponos na našu kulturnu razinu, ali se ipak slaže da bi kultura na televiziji mogla biti više zastupljena ( da ne komentiramo da je gotovo ni nema, te da je zgurana u neke termine tako da ti se čini da je tu samo da popuni neke rupe u programu). Ovi, da prostite, debili iz negacijske grupe, na pitanje afirmacijske grupe : kako komentiraju to da 73% strukovnih škola uopće nemaju niti jedan predmet koji ima veze sa kulturom, dakle likovnu kulturu, glazbenu kulturu i nedaj bože neki predmet koji govori o hrvatskoj kulturnoj baštini? spremno odgovaraju : nije istina, u glumačkim i glazbenim školama imaju zastupljene te predmete, i da karikiram, oni su jako zaineresirani za kulturu, izjaviše važno i protestno! I sad mene tu zamima samo a šta je sa jednim konobarom, šta je sa jednim elektrotehničarom, šta je sa jednom ekonomisticom, dakle budimo realni, bilo kim ko po svom životnom izboru nije vezan za kulturnjačku djelatnost? Pa k vragu i oni su dio ovog našeg društva i oni bi trebali steći naviku da pogledaju neku dobru predstavu, da odslušaju kakav dobar komad muzike, i na kraju krajeva, kao što to obično biva, da dožive neko likovno umjetničko djelo. Drugim riječima valjda se i njima teba pružiti prilika da dobiju podlogu na osnovu koje bi mogli cijeniti i kroz svoj doživljaj uživati u kulturnim sadržajima. Čini se da je zaključak, sasvim prirodno : da nama ne treba kulturni odgoj u školama, jer bože moj imamo obitelj, društvo nema veze s tim. Suvišna nam je kulturna naobrazba koja je svedena na sramotan jedan sat likovnog i jedan sat glazbenog a marljivo se radi na tome da se potpuno ukinu kao što je to slučaj u većini srednjih škola – šta će nam takvi beskorisni sadržaji, a između ostalog mi smo već toliko srasli s kulturom da nove generacije tu privženost imaju usađenu u svojim DNK predekspozicijama. Oni koji nude u svom programu dobre predstave, manifestacije i slično trebaju da se iscjede do posljednje kapi da bi privukli tu iznimno zainteresiranu masu, trebaju da se spuste na nivo recimo : dođite na predstavu dobijete i besplatno nešto ili ulazite u nagradnu igru!; a da ne komentiram koliko truda i energije trebaju uložiti u samu svoju egzistenciju, a sve zato jer naša država iznimno njeguje kulturu i sve kulturne sadržaje i inicijative. I na kraju zanimljivo je spomenuti izložbe, i to izložbe postavljene u galerijama, koje čini mi se posjećuje jako mali broj ljudi, ali to je valjda samo moj pesimistični skepticizam. Rekla bih da obični čovjek, građanin, nema ni volje, vremena, ni interesa da posjeti recimo jednu izložbu skromnijeg profila, skromnijeg u smislu popularnosti, ali da se ne zavaravamo, ni one zvučnijih imena, a s druge strane cijenjena gospoda i stručnjaci imaju puno značajnijih postava za posjetiti pa jednostavno ne stignu, a isto tako mi anonimci nismo dovoljno profinjeni za njhova sofisticirana osjetila. Hvala i skužajte na grubim ričima |
- 11:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #
17.06.2008., utorak
Zločesta teta...
|
Ovo je jedan moj rad nastao početkom prošle godine. To vam je kombinirana tehnika, stručno rečeno, a kombinirani su crtež i kolaž. U umjetničkom poletu nastala je zajedljiva oštrokonđa, tako, sama se htijela ukazat'..... Eto toliko od mene, pa vi sami prosudite!  50x50, početak 2007. |
- 13:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #
03.06.2008., utorak
Pitanje mjeseca
|
Kada ste zadnji put bili na nekoj izložbi ili muzeju, mislite li da je to beskorisno trošenje vremena? Ako ste od volje opišite neku izložbu/umjetničko djelo koja je na vas ostavilo dojam, ili doadajte nešto na tu temu.... |
- 12:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #
30.05.2008., petak
Umjetnost kao odraz vremena u kojem nastaje
|
Umjetnost je odraz društva u kojem nastaje.....što ne znači da sve što nastaje u ime umjetnosti vrijedi i valja, baš suprotno, pa možemo zaključiti da za umjetnost vrijedi isto pravilo kao i u našoj široj društvenoj zajednici: uvijek ima više kretena nego normalnih ljudi, mislim onih koji su još uvijek, barem donekle ljudi Pu, pu, pu i pu. Stvarno mi se već gade takve face koje same sebe k tomu nazivaju i umjetnicima, a hvala Bogu ima i «vrsnih» galerija koje ih s ponosom predstavljaju u svojim prostorima. Naime nedavno sam dobila jedan mail – peticiju protiv takozvanog umjetnika Guillerma Habacuc Vargasa koji je u galeriji izložio psa lutalicu, zavezao ga za zid galerije, a bit, ona procesualna nit izložbe, sadržana je u izgladnjivanju i umiranju životinje. Istinski mi se gade takvi psihopati, a galeriju u kojoj je to upriličeno trebalo bi zatvoriti i zveknuti im neku megalomansku kaznu. Šta si oni umišljaju? Valjda su si dali za pravo da se igraju Bogova...veliki poznavaoci umjetnosti! Ništa novo na repertoaru morbidne današnjice. Ovakvi slučajevi nikako nisu prvi, novi i nepoznati....ne pratim pomno, a još manje pamtim imena, ali ima onih koji u ime umjetnosti komadaju životinje, rade skultpure od leševa, piju krv, ozljeđuju sebe (sretno im bilo sve dok ne diraju nikog drugog)...itd. itd. Naime nameče mi se jedna rečenica koja glasi : Umjetnost je odraz društva u kojem nastaje. Lebdi mi u mislima kao ukleti podsjetnik da živimo u društvu koje se riječima ne može dovoljno jasno opisati. Stoga ne čudi previše ovakva nasilna, brutalna umjetnost, umjetnost bez granica. Mislim na one granice koje su se i u životu izgubile kao što su umjerenost, moralne vrijednosti, humani osjećaji. Drugim riječima izgubili smo balans između dobrog i zlog,između duha i tijela, a bez balansa nema ni harmonije koja nam treba. Vargas, ubojica, platio je djeci da uhvate psa te ga je izložio u prostorima galerije Centro Nacional de la Cultura Antigua u Nikaragvi, gdje još uvijek ne postoje zakoni o zaštiti životinja. Zanimljivo je, ili pak gadljivo, to da je pozvan da predstavlja svoj grad Costa Ricu, od kuda potiče peticija protiv ovog nehumanog čina svrstanog u umjetnost, i na bienalima umjetnosti 2008., u Hondurasu, sa istim tim djelom. Evo jedne od njegovih nedavnih izjava: «Pozdrav svima. Ja sam G. H. Vargas. Imam 50 godina ( iz drugih izvora gdje se citira ova njegova izjava navodi se da je podatak o godinama lažan) i umjetnik sam. Nedavno sam napadan zbog svog djela pod nazivom Eres lo que lees koje je utjelovljeno u liku psa pod imenom Rođenje (tj. Nativity na engleskom) Namjera mi nije bila potencirati na dublji smisao vezan uz samu jadnu, nedužnu životinju, nego sam htjeo istaknuti poantu ( što se mene tiče mogao je tu poantu, koja god to bila izraziti na sebi!) U mom gradu San Hoseu u Costa Rici, tisuće pasa gladuju i umiru od bolesti svake godine na ulici i nitko na njih ne obraća pozornost. I sad ako ti izložiš javnosti jednu takvu umiruću kreaturu, kao što je slučaj Rođenja, to odjedanput izaziva pozornost i odražava dvoličnost u svima nama. Ova životinja je bila vrlo bolesno biće i umrla bi svejedno.» "Hello everyone. My name is Guillermo Habacuc Vargas. I am 50 years old and an artist. Recently, I have been critisized for my work titled "Eres lo que lees", which features a dog named Nativity. The purpose of the work was not to cause any type of infliction on the poor, innocent creature, but rather to illustrate a point. In my home city of San Jose, Costa Rica, tens of thousands of stray dogs starve and die of illness each year in the streets and no one pays them a second thought. Now, if you publicly display one of these starving creatures, such as the case with Nativity, it creates a backlash that brings out a big of hypocrisy in all of us. Nativity was a very sick creature and would have died in the streets anyway. Poslije je izjavljivao i da ne zna dali je pas umro ili nije, da je to učinio da bi ukazao na problem pasa lutalica, i tako dalje bla, bla, bla. Ne znam koja je to njegova poanta bila, međutim ništa ne može opravdati čin iskorištavanja živog bića u svrhu potenciranja nečega, u svrhu samopromocije, u ime svoje umjetničke ideje i po meni ovakav čin nikako ne smije biti svrstan u čin umjetnosti, koji se prvenstveno veže uz kreativnost pojedinca...Ja osobno u ovome ne vidim ništa kreativno niti originalno. Često si postavljam pitanje što je to umjetnost, i svako ko kaže da je jednostavno definirat tu prastaru čovjekovu družicu i ko ju trpa u kalupe sigurno griješi. Ove posljednje rečenice Vergasa o dvoličnosti svakako stoje, ali niko se od tih dvoličnika nije još i drznuo da to jedno umiruće stvorenje iskoristi kao svoju kreaciju da bi nešto potencirao i što je još očitije, da bi si priskrbio popularnost. Ja nisam jedina koja tako misli, našla sam razne stranice na kojima ga ljudi osuđuju kao ubojicu, optužuju galeriju u kojoj je sve to upriličeno i osuđuju ljude koji su posjetili galeriju i nisu reagirali. Pročitala sam da su neki molili da se pas odveže i da ga se nahrani no «ugledna galerija i njeni stručnjaci» nisu to dopustili. Ono što mi nije jasno jeste za koji k.... im je trebalo njihovo dopuštenje, meni dođe da zaplačem samo kad vidim slike a šta bi tek bilo da sam bila tamo! Isto tako bi bilo lijepo da se svi ti pravednici koji su sada reagirali, tako organiziraju i kada je riječ o zločinima humanosti, zločinima čovjeka prema čovjeku, koji se dešavaju svaki dan na svim krajevima svijeta.....ili nam treba jedan umirući afrikanac, jedan poginuli, jedan bilo tko ugroženi, zavezan u nekoj finoj galeriji, da bi se naša već toliko otupjela humanost probudila?? Kad čovjek tako razmišlja, mislim na one koji bar ponekad razmišljaju, s jezom i ljutnjom si prelistava u šta se ovaj Svijet pretvorio, takvih neviđenih strahota se nagomilalo, raznih spletki, smradova, raznih zagađenja, raznih bezumnih cijena, ciljeva, divljačkih postupaka, proseravanja......onda se sjeti između ostalog i nas koji sve nešto šutimo, prešućujemo, sve se nešto suzdržavamo, čekamo pravi trenutak, nadamo se da će nam jednom napokon prekipiti i da ćemo onda burno reagirati baš kako si često u glavi zamišljmo i evo bar kroz riječi negdje nagovjestiti ono što mislimo i osjećamo......sve to teče tako teško, sporo i zagađujuće baš kao naftna rijeka i čini nam se na trenutke kao da je sve to normalno....................................................................a pred našim očoma lice Zemlje mijenja se zauvijek i dok trepnemo naći ćemo se u svijetu bez sunca, pod gas maskom, u osamljenosti velikoj ko svemir i smrtnom strahu od izlaska na ulicu.      Ispod se nalazi stranica na kojoj se možete priključiti peticiji ( peticija je na španjolskom a podatci koji se trebaju upisati u tabelu su vaše ime, grad/mjesto gdje živite i država) http://www.petitiononline.com/13031953/petition.html |
- 12:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #
25.04.2008., petak
Ciklus pjesama : Iz nekog drugog života (No2)
|
Plava dolina. Šutljivih grana vitraž. Zgrušanim sjajem obgrljene, stoje usnule travinje vlati. Frcanje iskre staklene zjene, trk brz i nečujan... Mijesec - njemi stražar, Noć - divlja ljepotica, izvor blaga tišine. Ljubljene ruke majke snovima miluju nemir. |
- 07:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Siječanj 2009 (2) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (2) Lipanj 2008 (2) Svibanj 2008 (1) Travanj 2008 (4) Ožujak 2008 (7) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
PITANJE MJESECA !!! klikni na 10.12. 2008. Opis bloga komentari na sve i svašta, zanimljive informacije kulturnog sadržaja, o mom vlastitom radu, reprodukcije slika, kreativnost, savjeti, članci na temu likovne umjetnosti, o dječjem crtežu, moji ostali talenti (hi, hi) itd.
kratki životopis
Rođena sam 07.09.1981 godine u Sarajevu. 2000. završila sam Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci ( kiparski dizajn ). Pri Akademiji za primijenjenu umjetnost u Rijeci diplomirala sam 2007.( prof. likovne kulture, spec.grafičarka). Uz formalno školovanje, kroz radionice,dodatno sam se educirala za izradu batika i keramičkih predmeta. Na području organizacije sudjelovala sam u organizaciji i ostvarivanju svoje prve izložbe u prostorima cluba Palach, današnja galerija O.K., dva autora, 1998. Smatram da smo ovim činom pokrenuli ideju osnivanja navedene galerije, jer prostor je ubrzo nakon ovih dešavanja prenamijenjen. Surađivala sam i sa dječjim radionicama : Naša djeca, Opatija, 2001., zatim likovnom radionicom AS- Eduka, Rijeka, 2004., te dječjom igraonicom Veseli kantunić, Rubeši, 2007./2008., što sve podrazumijeva rad sa djecom uzrasta od 4 do 11 godina, pripremanje stručnog likovnog programa, organizaciju i ostvarivanje istog, te organizaciju financijskih izdataka. Surađivala sam i sa organizatorom radionice Tarsa, Dejanom Kljunom ( 2007.), te sam potpomogla ostvarenje programa, ali sam i sama sudjelovala u njemu. Povremeno surađujem i sa društvom Otvoreni krug. 2005. zajedno sa kolegama izrađujem dizajnerske prijedloge za uređenje dućana Plavo i zeleno, koji je imao za cilj promoviranje autohtonih hrvatskih proizvoda, Rijeka ( izradili smo detaljno tekstualno obrazloženje za tri projekta, financijski plan, specifikaciju materijala, te kompjutersku asimilaciju prostora-trenutačni izgled dućana je drastično drugačiji od prvobitne zamisli). Spomenula bih i da sam tijekom studijske godine 2002./2003. primala i državnu stipendiju za najbolje studente na godini, te da sam 2003. dobila nagradu za garfičko djelo pri izložbi Ex – libris, Čovjek i riba u Rijeci ( galerija Kortil). Od vještina i znanja koje aktivno koristim i kojima se dugogodišnje bavim navela bih aktivno poznavanje engleskog jezika, iskustvo u izradi uporabnih dizajnerskih predmeta, iskustvo u izradi predmeta i sličnih uradaka od keramike, kartona, platna, bavljenje kiparstvom, slikarstvom, grafikom, smisao za stil i modu, te uređenje interijera (poznavanje materijala, vrsta tekstila, isl.), pišem pjesme i kratke eseje, iskustvo u dizajniranju predmeta i idejnih rješenja materijala tiskarskog karaktera ( letci, logotipi, isl), Izložbe, manifestacije i radionice na kojima sam do sada sudjelovala : 1998., izložba u prostorima današnje galerije O.K., Rijeka 1998., izložba povodom 500. obljetnice rođenja Julija Klovića, Filodramatica, Rijeka 2000., izložba radova maturanata Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci, Kortil, Rijeka 2003., Ex-libris, Kortil, Rijeka ( na kojem je moj rad bio među pet najboljih) 2004., završna izložba studenata Odsjeka za likovnu kulturu, zgrada fakulteta - IVEX, Rijeka 2004., odabrana dijela završne izložbe Odsjeka za likovnu kulturu, atelje akademskog slikara Zdravka Milića, Labin 2004., Velesajam cooltoure, Studentski centar, Zagreb 2004., 24-ti mini print internacional de Cadacues, Barcelona - sudjelovala u projektu akad. kipara Žarka Violića Big atr Violić bend, 2002. San Vinčenat, 2003. Goli otok, 2004. Zagreb 2004., litografska radionica u Brseču pod organizacijom akad. graf. Maje Franković 2004.,Filmska radionica ( voditeljica Tanja Golić ), Rijeka 2006., Trijenale grafike, Gliptoteka, Zagreb 2007., 25-ti mini print internacional de Cadacues, Barcelona (pozvana na sudjelovanje i za 2008.) 2007., izložba pod nazivom Naziv je beznačajan, galerija O.K., Rijeka 2007. sudjelovanje na manifestaciji Zlatne ruke zlatnih ljudi 2008. performans Kapitalizam- najbolje za vas, ovaj put po super cijeni, Dan performansa, MMC,Galerija O.K., Rijeka 2008. samostalna izložba pod nazivom D6 – Nadri(aliti), galerija Dekumanus, Krk |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||