Link-link
Klasičnoj "lezenzi" - listi nema mjesta na mom blogu! Naime, u svojoj blogerskoj karijeri sam napravila par favorite-lista, ali sve su bile u obliku postova, čak i postova u stihovima.
Moja zadnja lista miljenika je ovdje.
Kad mi treba društvo, ovdje ga tražim.
Zanima li vas kako se meni najdraži blogeri zovu u stvarnom životu, saznajte ovdje.
Ako vas zanimaju detalji o izgledu i raznim osobinama muškaraca na blogu, pročitajte ovdje.
Isto to o ženama-blogericama.


Kad se smijem, imam rupicu na samo jednom obrazu.
Kad obujem najvišu štiklu koju imam
visoka sam 185cm. Štikla je 7cm.
Kad u naručju držim M., teška sam 83kg.
E neću vam reć koliko je M. teška!
Uvijek spavam na boku.
Imam dugu kosu i pitam se - dokad?!
Kosa i oči su mi skoro iste boje.
Kosa je kovrčava, oči nisu, obične su.
Dobra knjiga me doslovno zarobi.
U stanju sam preskakati obroke
kad čitam.
Nisam u stanju držati dijetu duže
od 24 sata.
Mogu razgovarati na nekoliko
svjetskih i ne-baš-svjetskih jezika.
Držim do sebe.
Držim do drugih.
Držim da je vrijeme
da idem leć!


ponedjeljak, 23.10.2006.

Danas sam bila s Janom i Martom u parku-šumarku. Ponijela sam Schöner Wohnen, otkako je počela škola ne stižem u miru ni prelistati časopis. No, kako sam se dosad već bezbroj puta uvjerila, u parku ne mogu čitati, osim ako sam sama. Ne mogu pustiti djecu s oka i čekati da se izigraju, nakon čega bih ja trebala zatvoriti svoje štivo, upaliti auto i odvesti ih doma. Nema šanse!! Moram ih gledati, paziti, tu i tamo opomenuti, a u najaktivnijem slučaju se i ja igram... Jana je u nekoj bijesnoj istraživačkoj fazi kad se penje na sve što oko vidi, a kako inače nije baš pretjerano spretna i smjela, puštam ju da vidim dokle će to ići, strepeći istovremeno da mi se dijete ne polomi.

Sjedim ja tako na klupici, malo gledam djecu, malo pokušavam ćirnuti bar slike u časopisu, kad dođe jedna brojna obitelj. Roditelji mojih godina s petoro male i vesele djece. Tata i mama sjedoše na klupicu pričajući nešto i smijući se, jedna beba je bila u kolicima zabavljena skidanjem čarapica, a onih četvoro se rastrčaše na sve strane. Tata i mama ih uopće ne gledaju, curica se popela na penjalicu i visi s nje smijući se, brat ju gađa nekakvim drvcima, oni se očito odlično zabavljaju, ali meni polako postaju naporni, nije lako paziti na šestoro djece (mojih dvoje i ovih četvoro).
Najmanjem (ne računajući onoga u kolicima) je nešto upalo u sandalicu, došepao je do mame da to sredi, ona je sredila i on je odjurio, a roditelji su se vratili svom živom razgovoru. Ja sam se štrecala svako malo jer je curica s penjalice krenula na vrh konstrukcije s koje visi ljuljačka, brat ju je hrabrio, no za to vrijeme je maleni u sandalicama htio na tobogan, ali ne ljestvama, nego toboganom na vrh, glatkom stranom, svako malo je proklizavao, dok sam ja bivala sve umornija.
Nitko od mene, doduše, nije tražio da ja pazim na tu djecu, ali ja jednostavno nisam mogla ne gledati ih, ili pak gledati ih, a ne plašiti se i strepiti. Preslatki su, veseli i prpošni, ali i poprilično nestašni. I sad mene pojede pitanje KAKO su njihovi roditelji postigli tu roditeljsku nirvanu kad mogu tako mirno gledati jedno u drugo i razgovarati, a ovih četvoro malih raubera rastura parkić?! Moja se Jana popne na penjalicu, ja odmah ostavljam časopis i torbu iz krila spuštam na klupu pored sebe da mogu brže startati ako bude trebalo trčati joj u pomoć. Zašto sam ja takva? Ja bih isto htjela pustiti djecu i raditi nešto što volim, a one nek se igraju same. Ali ne mogu. Što će biti kad rodim još jedno ili dvoje djece i ne mognem stići na sve strane?! Ponekad se toliko uplašim da skoro odustanem od sna o brojnoj obitelji, ali onda opet... Ne mogu se pomiriti s tim da nas je samo četvoro, oduvijek sam maštala o obitelji koja će "upadati u oči", voljela bih da nas ima puno, samo ne znam kako će moji prebrižni živci to izdržati... I'll keep you posted!

- 00:20 - Zagenzi (22) - Šrajbenzi - Permalinkenzi

<< Arhiva >>

< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Moj svagdan. Ovdje nećete čitati o aktualnostima, neću vas upućivati na novostino i zanimljivosti na webu, ovo je moj dnevnik.

Pogled

U tvojim očima kadikad
Tajanstven jedan pogleda sine.
Al tek što sine već i mine.
Što skriva u svom čudnom sjaju
Taj odraz bogate dubine?

Da l' bol, što neće da se smiri?
Ne znam, gonetam uzaman.
Il bljeskom tuge iz njeg viri
Nesretan, davni neki dan?

Ili je san, duboko snivan,
Nikad neostvaren al divan,
Što svagda će mi ostat skrit,
A tvoga bića on je bit.

Dobriša Cesarić