ometaju me riječi
intimnost je u ovom času najmanje poželjna
gledam kroz prozor
razdanilo se
i uskoro će zelenilo
čim sam ušla u taj prostor
vidjela sam te, kako čekaš
uvijek drugačiji, uvijek svoj

nikako da zapamtim sve detalje oko tvoga lica
ali ti si napregnut, osjećam,
točno toliko koliko trebaš
da obaviš sve radnje
razmišljam na brzinu, da li da te zamolim
da mi potražiš nešto

no nemam snage, želim proći sa što manje
riječi
i tako, gotovo nijemo odlazim
sa tihim doviđenja
trg je prepun ljudi, onih koji ljube i onih
koji neljube
sva ta nestašnost našeg trajanja
se izgubi u času, odleti sa čežnjom, otputuje
podne je
sutra ćemo, ponovo....

čini mi se
kao da su zapakirane sve strasti svijeta
i omotane staklenom vunom našeg podnožja
dižu se oštri vrhovi malih radosti
i dunje su se strmoglavile u staklenkama
digni leđa i kreni, kreni ljubavi
znaš da te čekaju provalnici, pokloni im cvijetak
kao onomad, meni, sa trnjem neimara
umjesto tebe, tvoje ruke će plesti taj akvarij

I am so hollow

prošlo je vrijeme kada smo si mogli dozvoliti izmaglice
nikako da se upustimo u avanturu zavičaja
zvončići zvone na susjedovom balkonu i raspršuju vjetar
moji vise na lusteru u spavaćoj sobi
pa onda namjerno ponekad ostavim propuh
ne slušam radio ne gledam tv
samo sušim i peglam plahte
volim kad se suše plahte na suncu
i kad tvoji rukavi bezbrižno vise
i kad se čuje motorna pila iz daljine u pletu sa zvončićima
ponekad taj mladac dođe razgovarati na balkon svojim materinjim dijalektom
gledamo se, kao u čudu, sa zanimanjem
tko je on i tko sam ja
ja samo tu sušim veš, pomislih,.......da mu kažem dobar dan?

iz snova je niknuo
partitura
mojeg oblaka
a ja, bogolika
gledam
razabrah
da izgubih nešto
idem u susret
graji
iz svog rodnog
mjesta

svaka riječ je važno
utočište
ne reci zbogom
nikad više,
sjedenje na podu;
kako želim
vidjeti crte nosa i
pokrete usana
zamršene vlasi,
ne reci mi nikad
zbogom
jer, nemoguće je
i bez blijede slike
leći
pod masline,
pod borove

.

divlje cvijeće na prozoru brani miris
pečenog graha zaslađenog melasom
natpis na obrazima
otvara usta, i sikće kroz usne

balove pod maskama sanjaju djeca.

jedino još, vlast trave, pahulja snijega, i triangl.
..neprestano bdiju

biti sama
a ostati s tobom
zaspat ću noćas
kao da me ljubiš
pretvorit ću suzu
u dragi kamen
i spustit ga nježno
u dubine trave
tako da mi klasjem
probudiš
jutro













my sweet lord

torzo žene šulja se kao trubljiva pjesma
i bijela golubica gura kljun u međunožje
nešto što dolazi
u crnini tvoja svijetlost zaista govori
Čudo ljubavi
čarolija
oskoruše na štandovima
zjenice na meni

..blijedo proviruje ali proviruje
imao je nasmijano lice
entuzijazam
crni rukavi i ozbiljne ruke
on nije vapio
a nedaleko je bio prostor
pun ljudi
sivo nebo
nijemo

the,,