Layout: Lennon

Pola , alternativna poezija

Jesen
Jesen
Jesen
Sunce
Sunce
Sunce
Motovun
subota (30.07.2016.)
Emulzije

krećem se pod tvojom emulzijom
naravno da znaš
kako zavesti ženu poput mene
ostao ti je taj "zadnji trik"
kao lavež psa kojeg su ujutro
pustili na livadu
sve je onjušeno i istraženo
možda dolaziš vidjeti u miru
sve minule dane
i slušati kako prestaje tišina
i osjetiti taj ditiramb
ne znaš li da na te čeka
okrenuta stolica na stolu
nakon čišćenja nemirne noći
kada ulazite, objesite nestrpljenje
na vješalicu u hodniku, molim
na tu metalnu, na bijeloj lamperiji
uđite u sobu
i pogledajte sve stvari koje smo
sakupljali
pogledajte moje razumijevanje da
razumijem
povlačim se u neki kretenizam
u neki kriticizam
u neke koncepte ekscentričnosti
dok zahuktale lokomotive iz
nekog davnog vremena
prelaze preko mostova











srijeda (27.07.2016.)
dvije male
gdje sam sanjana noćas
dal bila sam zvijezda ili ptica
ili žena bez lica
ili tvoja rajska žlica
dal jeli smo skupa

iz osinjeg gnijezda
i skupljali posljednje labudove
s neba
tko zna kako sam sanjana
noćas

dal u kući pored mora
ili u vunenom šašu jezera
ili na otoku ukrašenom

šarenim udicama

dal sam sanjana sa novim
brižnim noćima
i u ledenim spavaćicama
ili u srcima magazina

sada miruje

okićeno mjesečevim kamenom
i zauzdanom pozom
gladnih negodovanja u meni

sada se veseli zbog mira
i zbog carstva svemirskih zborova
jastva i bivstva

i zbog slatke mračnosti svakog dana



















utorak (26.07.2016.)
samoća
iliti ranjena ulica

( među crvenim arkadama naučili smo biti djeca
i nismo sanjali izuzetne zablude
sanjali smo vile i vilenjake sa ljubičastim srcima
i zelenim ušima
u uvalama punim lađa )


izuzetne zablude

postoje izuzetne zablude
na primjer: koliko je lišće zeleno
i koliko cvijeće može biti zeleno
postoje zablude: koliko vidimo od
stvarnosti
postoje zablude koliko vidimo od stvarnosti
koliko se uvažavamo, koliko smo pristojni
postoje zablude o osjećajima
prema djetinjstvu
prema braći i sestrama,
i često se tako naziru zablude
o nekim velikim srećama,
jer, sreće su zapravo vrlo sitne, i samozadovoljne,
one se vole zaključati u neke lance,
i tako, u lancima odskakutati;

postoje zablude da je dinja narančasta i slatka,
postoje zablude da limun osvježava
i plijeni pogled;
tako, malo po malo,
naviknemo na zablude i one se naviknu na nas,
i mi smo zabluđeno namireni
dok možemo učiniti pokret da se nahranimo,
i dok ne moramo gledati
kako je svijet zabunom veseo
jer to se zablude potapaju umjesto nas
da bi mi i dalje uživali u njima.




















ponedjeljak (25.07.2016.)
Nježan život

sva se uplićem u tvoj nježan život
ti si netko koga volim
svaki dan i svim srcem

ljudi kažu, pa pokušavaju svašta,
pa opet kažu koješta,

ali ti si netko koga volim
dušom i tijelom i svim srcem
svojim

jednog dana ja ću biti slobodna,
i od te ljubavi i od bilokoga

koga treba voljeti,
mi ćemo slobodariti
svi i svuda bit slobodni,

i samo, i u osami, usred mnoštva
mi ćemo poletjeti visoko..


























subota (23.07.2016.)
Jutro

kada te probudi jutro
iz nepoznatog razloga
a ti znaš da je ipak
to posebno jutro
tada ptice pjevaju još
radosnije
i nježno se priklanjaš
vodi,ogledalu i češlju
i slušaš tu veselu
nijemost
kao da je tvoja
živa
















petak (22.07.2016.)
Od neprogovorenih riječi


od neprogovorenih riječi
uzdiže se snažna alijansa
tvojih i mojih držača
za putokaze
ne, nismo pomahnitali još
samo smo ljudi
koji traže silikonske zvijezde
ispod žutog mjeseca
i hladne noći
jutro bi trebalo postaviti
moje haljine u redove
i moji bi pogledi tada
dosezali dalje, i svježije
hvala jutrima
hvala prolaznicima
nema kiša u lapidarijima














ponedjeljak (18.07.2016.)
Bistro

u šumi
koračanjem prema tebi
kada se razbistre svi
moji svjetovi
počinjem vidjeti
i tada
slikala bih samo cvijeće
pčelinji vosak
i tvoje trepavice
slikala bih tvoje čelo
i tvoje neprospavane
dane
to je samo moj način
kako biti s tobom
i kako ostati















petak (15.07.2016.)
..

mir, njegov nesretan glas
malo me preplašio

u predivnom osmijehu
se osjetila tuga
što da mu kažem,
razmislila sam brzo
najbolje ništa

ja sam čini se u drugoj
situaciji
tvoje mirne ruke otipkale
su nešto, nešto što
stvarno pobuđuje nadu

jedna hladna staloženost
je ono što si ostavio

bila sam nemirna
otišla mirnija

ali, ostala je ta njegova rečenica
krivo su napravili
ostao mi je u mislima














četvrtak (14.07.2016.)
Sunčani dan


provirujem u sunčani dan
dan gdje grlice kopiraju
ljude
i gdje dijete viče u igri
naizgled običan dan

provirujem, dok ne pogledam
jer danas ćemo se sresti
na vrlo kompetentnom mjestu

a ja očekujem pobjedu
jer tamo nema stihova
tamo su rečenice jezgrovite
i pune optimizma


















ponedjeljak (11.07.2016.)

život pogubljen iznutra
dođe takvo vrijeme


pozvani smo na čekanje
kao svijetla lampi u parku
gasimo se zadanjenjem


mi dolazimo i odlazimo
iz kaosa i slobode


prema dozrelom sebstvu
i tamo je sve što možemo

naći: neka čudesna
milost

















ponedjeljak (11.07.2016.)


naopačka slika
svijeta

često, put do tebe

















subota (09.07.2016.)
iz tvoje zjenice

izašla sam iz dana,
početaka
tres, otrcane križaljke
mreža na pijesku
ja slobodna, slobodna
za tvoj govor
mreža na pijesku
u dubinama,
konjanik je krenuo
putem antartika
a ja sam sletjela u
saunu mrtve prirode
ptica i svjetionik
ulje na platnu
nešto aplicirano na
papir, pamćenje
izgubiti ćemo se
u crnoj rupi jednoga
dana
ja ću dobrovoljno
pristati da to budu
tvoje zjenice
i hladiti se sladoledom
iz spilja vagabunda
u pustinjama će se
izgubiti gromovi,
a mi ćemo odapeti strijele
na mjesec
sa legendama ćemo brojiti
razloge zašto je jedino što
trebamo:
svjetla...
moje srce kuca tako
ujednačeno sa tvojim
bljeskanjem
i ja beskrajno, nepostojanjem,
pristajem na taj
fleššš...


















petak (08.07.2016.)
U sjenama

podsjetili smo se
u sjenama zabačenih noći
priljubljenih bokova
(pogubljenih bokova)
i smicalica zavirivača
ovog svijeta

tvoj pogled u mojim
mislima

boja glasa u mojim
ušima

gotovo vitka silueta
i pljusak ushita
u sjenama
zaboravih noći

i detaljno pranje automobila
pobjegli smo među
puževe i pijavice
pokisnuli sa ružmarinom
tvoje bake

legli sa oblacima da bi
promatrali zemlju
u sjenama
zaboravih noći

osta sunce i smicalice
svijeta
podsjetio si me na zapisanu
ljubav

tko još zapisuje ljubav
kupit ćemo tri broda

i podijeliti putnike
ja ću donijeti tanjure pune
pašte i sira sa umakom
od gljiva















četvrtak (07.07.2016.)
Ulica

hodali smo i noćas
ulicom koja zbrinjava
dijamante
i sirotinju što kopa
po smeću
hodali smo, i grlili tišinu
zašto ne biti u
tom žrvnju što se
život zove
neka dišu i te stare
platane pored nas
nemojte ih dirati
neka dišu i neka
otkrivaju
kako se putuje prema
kući

















srijeda (06.07.2016.)
Osjenčane periferije


samo su posjetili svijet
i vratili se kamelijama
gdje će im biti posude
za umivanje
možda u šumi sa
bumbarima

osunčani, liticama prepušteni
slušali su pjev zrikavaca
skenirane duše
razapinju žice
danas, kao nikad, piljevina
u očima
miris pokošene trave

















ponedjeljak (04.07.2016.)
Grad

htjela sam te
poklopiti poklopcem
ali, ne ide to tako
polupusto bih
se osjećala
zato, pričaj, pričaj,
imamo travnate
nogostupe
imamo svijetleće
kafee
imamo pregršt perli
koje stežu
ali, vidim te
tu si
kakva je to sreća











nedjelja (03.07.2016.)
Slijepa ulica na tvojim rukama

nemaš se zašto primiti
nevolje su tako teške
postoji mjesto
da se nasmiješ ponekad

kako da padne mrak
na tvoje razočarenje
kako da zamračimo
kutove sljepila ljubavi
podijelimo ispraćaj
snivača

obično se vide kako
manikiraju nokte
i plaču
ti potomci sunca
gledajući uokolo na
toplim zidovima
pojavljuju se siluete
duhova
naći će se dani
za prodaju osjećaja
duboko će se udahnuti
osjećaj vjere

rođeni pored rijeke
i potoka znaju da je
dug put odlaska
i da promjene ne dolaze
bez čekanja
promjene oko nas
samo zabljesnu kao
poljubac na filmskom
platnu
dio ljudi neće nikada
upoznati kavijar

davno, jednom
ljetna pjesma
rekla je koliko li je
lijepa, i mi nikad nećemo
zaspati od te ljepote
i prevrtanja u grudima

svaki dan on dolazi prazan
svaki korak dalje
je znak
ponovo ne zaspati

zahladilo je u nedjelju, ženo
ostani tamo gdje su
čuda dozvoljena
cvijeću koje gleda
ali ne ljubi više

plavo stablo
tamo daleko nešto se događa
najbolje što mogu
je okrenuti se i otići



















subota (02.07.2016.)


lagano sam se odala pjesmi
kradeš mi koncetrat
rajčice
i pripio si se uz mene kao
zaljubljeno jutro
ti si moje nenajavljeno vreteno
sedef na noktima
moje oko na vratu
lagano si se odao u pjesmi
koja raste i buja i ima
okus paprenjaka
a leptiri lete oko svoje kukuljice
dok ne učine dan
pod emancipacijom tila
zatvorit ću oči
da me ne povučeš

tiho,tiho, da te nebudim dok spavaš
ostvljam ti šalicu na podu
sto godina unaprijed i sto unazad
a stavila sam naušnice koje voliš
ponedjeljkom
i dok budem hodala trgom
slučajno srećem nekog
u crvenoj jakni
dok ja pronalazim u džepu
tvoj aftereight

ako te zavolim bit ću Ti
red tramvaja čekat će nas negdje
kod botaničkog
ako ostanem
napravit ću da me zavoliš
svaki kolačić bit će nedovoljan
za objašnjenje prodavaču novina
zaledit će se ruke
i ...


























Sljedeći mjesec >>