< | ožujak, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj mail: bosmans@net.hr
[IMG]http://i166.photobucket.com/albums/u94/Emyzplace/icons.jpg[/IMG]
Savrsenstvo.... Ova zena....
Klikni na nju da bolje vidis, viruj isplati se!!
Meni osobno, najzgodnije slavne face:
Tko sam ja?
srednjoškolka
zelenih očiju
znatiželjna
vesela
strašljiva
iskrena
ponekad ljubomorna
visoka
debela, ali ne kao prije
izuzeto osjetljiva
Sto volim?
NJEGA
roditelje
sestru
svoje 4 naj frendice
svoju pokojnu prabaku
sunce
more
ljeto, ali bez staraca
pjesme
Thompsona
Hrvatsku
ljubavne romane
plakati
Maria Ančića
Rijeku
Hajduk
Chelsea
smijati se
družiti se
ljubiti se s dečkom
kupovati
šminkati se
rozu boju
život
(svakim danom sve više)
Što ne volim?
Svoje kile
Uobražene ljude
zle ljude
pohlepu
sladoled (haha)
učenje
roditeljska zanovijetanja
neizvjesnost
SDP
i opet... svoje kile
Želje
smršaviti još nekih 10 kila
udati se za svoga dečka
imati barem troje djece
završiti srednju i faks
izdati pjesmaricu ili knjigu
biti sretna i zdrava
Čime se bavim
volim pisati knjige,
ljubavne romane
već sam napisala 2
pjesme...
volim tenis, nogomet...
izrađujem nakit
trčim
Vezala me tuga
svojim koncima
tražila sam ljude na krivim mjestima
što samoća čini ja najbolje znam
čovjek nije rođen da bi bio sam
zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna
I rec da će ovog puta biti sve što želim ja
kaži da si mene čekala
I reci kako ovog puta
nema roka trajanja,
jer prava ljubav nije potrošna...
Lomio sam grane od života svog...
koda neću umrijet...
da sam iznad tog
bilo me je svuda
a sad sam kraj tebe
još vjerujem u čuda
i u nas oboje
Ljudi moji... danas se dogodilo nesto...
jednostavno prelijepo...
Profesorica na malom odmoru ispred
cijelog razreda kaže menida sam full smrsavila i kako je nedavno to isto komentirala s profkom iz tjelesnog...
Na to se ukljucilo i par cura iz razreda
dodalo kako sam full smrsavila,
kako sam se proljepsala i takve stvari...
Jednostavno sam bila oduševljena...
Nije zato sto me netko pohvali pred cijelim razredom..
Ni zbog toga sto sam se mozda osjećala važnom...
Ne... Osjećala sam pobjedu...
Prvi puta u životu osjetila sam kako miriše...
osjetila sam kako sam joj sve bliže i bliže i kako
mi je zbog nje u životu svakoga dana sve bolje i bolje...
Jednostavno koliko god mi je bilo neugodno
jer je cijeli razred komentirao moj izgled,
tocno ono sto je moja rak rana, toliko sam
bila i sretna jer sva ona muka,
onaj trud napokon se isplatio.. Napokon, sada to svi vide...
Ne komentiraju samo rijetki, koji i inače
odmjeravaju ljude... Komentirali su svi...
Poznanici i oni s kojima sam full dobra...
Profesorica.. bas svi... Boilo mi je neugodno jer
su svi ocito primjetili moju slabost i to da sam morala mrsaviti
da nisam oduvijek bila takva
da sam morala raditi na sebi...
To me malo zapeklo...
No sreća i PONOS su prevladali.
Sretna sam jer sam uspijela i uspijevam i dalje...
Sretna jer znam da mi fali jos malo da budem
poput ostalih cura... Ni mrsava ni debela..
Jednostavno normalna....
Hvala Bogu... Jos malo...
I bliži se kraj mojim mukama...
Ovo danas dalo mi je dovoljno snage i motiva
da izdržim, da se borim i da ne odustajem.
Kad skinem jos tih par kila koje mi fale svijet
ce biti moj. I sada sam presretna..
I sada mi je sve super...No nije onako
kako bih ja htjela... Blizu je, no jos mi fali...
No ja znam da to mogu... Mogu, jer to zelim...
Zelim biti sretnija i ljepša... Zašto ako se mogu
poboljšati to ne bigh napravila? Zašto ne bih pružila
u užitak sebi i svome srcu?
Zašto, kad znam da ja to mogu?