< | ožujak, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj mail: bosmans@net.hr
[IMG]http://i166.photobucket.com/albums/u94/Emyzplace/icons.jpg[/IMG]
Savrsenstvo.... Ova zena....
Klikni na nju da bolje vidis, viruj isplati se!!
Meni osobno, najzgodnije slavne face:
Tko sam ja?
srednjoškolka
zelenih očiju
znatiželjna
vesela
strašljiva
iskrena
ponekad ljubomorna
visoka
debela, ali ne kao prije
izuzeto osjetljiva
Sto volim?
NJEGA
roditelje
sestru
svoje 4 naj frendice
svoju pokojnu prabaku
sunce
more
ljeto, ali bez staraca
pjesme
Thompsona
Hrvatsku
ljubavne romane
plakati
Maria Ančića
Rijeku
Hajduk
Chelsea
smijati se
družiti se
ljubiti se s dečkom
kupovati
šminkati se
rozu boju
život
(svakim danom sve više)
Što ne volim?
Svoje kile
Uobražene ljude
zle ljude
pohlepu
sladoled (haha)
učenje
roditeljska zanovijetanja
neizvjesnost
SDP
i opet... svoje kile
Želje
smršaviti još nekih 10 kila
udati se za svoga dečka
imati barem troje djece
završiti srednju i faks
izdati pjesmaricu ili knjigu
biti sretna i zdrava
Čime se bavim
volim pisati knjige,
ljubavne romane
već sam napisala 2
pjesme...
volim tenis, nogomet...
izrađujem nakit
trčim
Vezala me tuga
svojim koncima
tražila sam ljude na krivim mjestima
što samoća čini ja najbolje znam
čovjek nije rođen da bi bio sam
zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna
I rec da će ovog puta biti sve što želim ja
kaži da si mene čekala
I reci kako ovog puta
nema roka trajanja,
jer prava ljubav nije potrošna...
Lomio sam grane od života svog...
koda neću umrijet...
da sam iznad tog
bilo me je svuda
a sad sam kraj tebe
još vjerujem u čuda
i u nas oboje
Zbilja mi je falio ovaj blog...
Zbilja ste mi falile i vi...
Taako sam se razveselila kad
sam vidjela cak 2 komentara...
puno mi to znaci...
evo, tek jucer sam pocela pisati ponovno blog,
a vec u se u meni polako budi onaj inat
onaj dobri stari osjecaj krivnje prema hrani,
sve ono što mi treba da bih mogla skinuti kile...
i dalje sam na tome...
i dalje ista priča...
još 7 kila...
Mogu li ja to?
još samo 7 kila da bih JA bila SRETNA...
Zar je to tako puno?
Zar je to tako teško? Za toliko sreće, tako malo
muke.. malo... budimo realni...
meni triba puno muke...
Ali za dva mejseca....
je moj rođendan...
za dva mjeseca moram ostati bez tih 7 kilograma...
Mogu li ja to?
Na svoj 18.rođendan želim izgledati jednostavno
savršeno, a to mogu samo ako izgubim još tih 7 kilograma...
Želim biti istinski sretna..
Mogu li ja to?