<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Studeni 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (8)
Listopad 2007 (18)
Rujan 2007 (19)
Kolovoz 2007 (16)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@

Opis bloga

Moj mail: bosmans@net.hr

[IMG]http://i166.photobucket.com/albums/u94/Emyzplace/icons.jpg[/IMG]

Savrsenstvo.... Ova zena....

Klikni na nju da bolje vidis, viruj isplati se!!

Image hosting

Ja i moje "drage kile"
Cilj: smrsaviti jos 10 kila...
Kako?
Uz Božju pomoć, vodu i vježbu...
:)
Kako kažu...
Sve se može kad se hoće

Linkovi

Meni osobno, najzgodnije slavne face:























Tko sam ja?
srednjoškolka
zelenih očiju
znatiželjna
vesela
strašljiva
iskrena
ponekad ljubomorna
visoka
debela, ali ne kao prije
izuzeto osjetljiva

Sto volim?
NJEGA
roditelje
sestru
svoje 4 naj frendice
svoju pokojnu prabaku
sunce
more
ljeto, ali bez staraca
pjesme
Thompsona
Hrvatsku
ljubavne romane
plakati
Maria Ančića
Rijeku
Hajduk
Chelsea
smijati se
družiti se
ljubiti se s dečkom
kupovati
šminkati se
rozu boju
život
(svakim danom sve više)

Što ne volim?
Svoje kile
Uobražene ljude
zle ljude
pohlepu
sladoled (haha)
učenje
roditeljska zanovijetanja
neizvjesnost
SDP
i opet... svoje kile

Želje
smršaviti još nekih 10 kila
udati se za svoga dečka
imati barem troje djece
završiti srednju i faks
izdati pjesmaricu ili knjigu
biti sretna i zdrava

Čime se bavim
volim pisati knjige,
ljubavne romane
već sam napisala 2
pjesme...
volim tenis, nogomet...
izrađujem nakit
trčim







Vezala me tuga
svojim koncima
tražila sam ljude na krivim mjestima
što samoća čini ja najbolje znam
čovjek nije rođen da bi bio sam
zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna
I rec da će ovog puta biti sve što želim ja
kaži da si mene čekala
I reci kako ovog puta
nema roka trajanja,
jer prava ljubav nije potrošna...
Lomio sam grane od života svog...
koda neću umrijet...
da sam iznad tog
bilo me je svuda
a sad sam kraj tebe
još vjerujem u čuda
i u nas oboje

.... moja i njegova pjesma....




Taknuti mogu lice što spava
i prisutan biti u njenom snu.
U meni se krije pucina plava,
što nemir skriva samo za nju.

Taknuti mogu usnu što šuti,
kad jedan poljubac kane.
U meni se jedno jezero sluti
sa tamnim dnom,za uspavane.



Taknuti mogu laticu oka,
što u sebi vatru krije.
U meni spava voda duboka,
voda duboka spava i bdije.
O boze, kako mi fali
Nedostaju mi njezine lipe rici,
Njezin njezni glas,
te nezaboravne sate.

Nisam znao da je taj pozdrav bio vjecan.
Jos i sada sicam se toga.
Bol u srcu je jaca no ikada,
kada znam da nitko te nemoze vratit.


No cvrsto virujem da cemo se opet sresti.
Mozda to nece biti ni danas ni sutra,
Samo preostaje nada da bol do tada ne bude ovako jaka
i da zivot pruzi bokun lipote do tada.

Nada je, da sve molitve nisu uzalud,
da je tebi sada bolje nego nama,
i da vrime ce izlicit sve rane.

- ovu pjesmu mi je poslao nakon što smo proveli dva nezaboravna dana u mome gradu...
Bilo nas je strah da smo predaleko, da možda nećemo uspjeti...
No vrime i daljine nisu ništa prominile...
Još smo tu, još postojimo... zajedno...

free myspace layout

Moje ljepotice:

lutka s naslovne strane
Blue
Crvena
Bonnie. Lola. Indie.
zen_krafnica
nesretna i debela
Psihosavrsenstvo
bestial devastation
Baby Ana
Freya la bella
Naife
Blue Butterfly
Savrsena cura (wannabe)
Thin butterfly
Never thin enough

nedjelja, 13.01.2008.

Jos malo....
Sutra pocinje skola...
Sutra pocinje moje vrijeme...
Napokon...
razdoblje kada ce biti manje kusnji
kojeme bacaju u ponor...
Napokon skola..
napokon, koliko god mrzila ucenje skola...
toliko mi je lakse mrsaviti kad je skola...
ako nista tih 6-7 sati sto sam u skoli,
sigurna sam da necu jesti nista....
ucenje, moje spremanje za u skolu od po 2 sata
sve mi to oduzima jaaako puno vremena i
zaklanja prostor hrani... Plus tome jos i tjelesni koji obozavam
i na kojem dajem stvarno sve od sebe...
To je jako, jako dobro
...
Drzite mi fige!!!
Ovo ce kako ja inace pisem biti jedan od kracih postova...
Niman pojma koliko kila iman, jesan li smrsavila, ili jos gore dobila...
Jednostavno, strah me stati na vagu i pogledati...
Zelin van sretno drugo polugodiste, da nam ova skola sto
vise pomogne kako za stjecanje znanja tako i za mrsavljenje...
mislim da cete se sve sloziti samnom...
Ljubin vas!!

četvrtak, 10.01.2008.

Možda nikada neću izgledati kao moji idoli...
I ne tražim to... Znam da takvo savršenstvo rijetko gdje postoji...
Znam da je na njima milijun i jedna kremica,
znam da su sve kompjuterski obrađene...
Sve znamo da je tako, zar ne?
Svaka mrljica na njihovom licu, svaki visak na
njihovom tijelu sve se tako lako uz pomoc kompa skine, zar ne?
Opet, kad ih vidim tako savrsene...
Kao da nisu sa ovoga svijeta... Lijepe žene... Zgodne... Mršave...
Vjerojatno nikada necu biti takva, kao Angelina Jolie...
Necu, sigurno... Ni ne zelim to... Zelim samo biti sretna...
Problem je u tome sto decki misle da se
sve te tipice koje svakodnevno gledamo na
tv-u same sminkaju, sam oblace...
Misle da su ujutro kad se ustanu tako
savrsene kao i kad odu spavati...
I onda nas pitaju... Kako su one takve a mi ne?
Kako, pitam se i ja...
Možda jer je oko njih milijun vizažista,
tisuce modnih kreatora, nutricionista i svih ostalih
ljudi ciji je posao samo da ona sto ljepse izgleda...
kako to njima objasniti.... Ni sama neznam...
I mi same za svoje idole biramo slavne face, nije li tako?
Vecina nas... Thininspiration nam je vecini neka slavna tipica....
A ne neka obicna cura... I to je zalosno....
I to me rastuzuje....
One su postigle toliko savrsenstvo da su uzor diljem svijeta
tako i nama.... a ja?
Ja ne mogu postici da sama budem zadovoljna sobom...
Nista vise ne trazim...
Nicije divljenje...
Samo da sam zadovoljna u potpunosti sama sa sobom...
on i ja...
Sve ostalo je prolazno....
Sve ostalo je namješteno, i ja to znam...
pola tih fotografija je namontirano... Neka je....
Ali me zamaraju svakodnevno...
Svakodnevno mi nabacuju neke nove mrsavije tipice...
Do kada ce to trajati?
Do kada... ? Kada ce uzor postati netko tko nema 30 kila?
Zasto se samo cijene ljudi koji su izuzetno mrsavi?
I sama sam primjetila otkako sam smrsaila ovih 15-ak kila
koliko su se ljudi prema meni promijenili...
Koliko su ljubazniji prema meni, koliko sam vise ljudi upoznala...
zbog cega? Ja se nisam bas puno promijenila....
Ali moj odnos s ljudima se promijenio... Jeli to normalno?
Ljudi te vise postuju sto si ljepsi i tu nema razgovora...
Danas sutra... Tako ce biti i na natjecaju za posao...
Ako budem lijepa i zgodna...
Dobit cu posao, gotovo sigurno...
Ako ne.... Nista od njega... Jeli to zalosnoz?
Budite iskrene... Koliko god zelile i vi i ja smrsaviti jeli to zalosno?
Jeli se oni ikada zapitaju koliko mi koji imamo
viska kilograma patimo? Dali im ikada to prođe glavom?
znaju li oni za sve nase suze? Ne vjerujem... To nije njihov problem...
Ali moj je... To je moj veliki problem...
I vas je to problem, barem tako pisete...
Sad mi recite jeli to pravedno?
Jeli pravedno da sam toliko nesretna sto sam debela?
Jeli pravedno sto sam u toj sugavoj manjini!?
Jer, secuci gradom srest cemo vise mrsavih nego
debljih ili debelih ljudi, jeli tako?
Na zalost, u manjini sam...
Na zalost u skupini debelih sam...Ne izuzetno debelih...
Ali imam problema sa kilogramima i to mi je dovoljno....
Dovoljno da nisam sretna...Dovoljno da opet placem!!

subota, 05.01.2008.

Svanut ce moje sutra

Mozda od sutra...
mozda od sutra osmijeh na mome licu postane istinit...
mozda od sutra.... Ponovno postanem sretna...
Sretna?
Kad sam zadnji put bila istinski sretna?
Neznan... Ne sican se...
Istinski... Bez i jednog problema...?
Pri tom ne mislim na one sitne gluposti...
Pristic na licu i sl...
Kada cu biti sretna...
Bez ovog opterecenja koje mi je oko srca...
Bez ove tone lanaca koji me svakodnevno vuku u ponor?
Kada cu biti zadovoljna sama sa sobom?
Ne savrsena?
Samo zadovoljna... Hocu li ikada?
Zivim s tom nadom...
Svako jutro kad stajem na vagu
i u sebi tiho, tiho molim Boga...
Svako se jutro ta nada pojavi u meni...
Nazalost, kratka je vijeka...
Svakoga se dana ponovno razocaram....
Zar sam mislila da se ono sto sam preko
ovih praznika dobila moze tako lako
i brzo izgubiti?
Dobila sam, drage moje 2 i pol kile...
Tesko sam ih skidala...
Doslovno, krv pljuvala...
Sve tradila....
Nazalost, tesko mrsavim
jer iman spor metabolizam....
I sada sam se vratila 2 i pol koraka unatrag...
Sada mi ne fali jos samo 5 kila... Fali mi 7 i pol....
Puno, puno sam dalje od onoga cilja koji mi je do
pred par dana bio u rukama!
Sto sam si to napravila?!
Tako sam slaba...
Gadim se sama sebi...
Svaki kolac.... Proklet bio...
Dao Bog da nikada ga vise ne okusila...
Sto sad iman od svih tih kolaca?
Nista... Bas nista... Okus je odavno izgubljen...
Sto je ostalo? 2 i pol kile... vise... Ne manje...
VISE...
Sto mi je to trebalo? Zbog cega....
Sto sam tribala kolace jesti uopce,
a kamoli iza 7 sati?!?
Sto mi je trebalo sve jesti uopce....
Zar nisam mogla baren jedan dan manje?
Ne, ja sam marljivo odradila svo ovo
blagdansko vrijeme...
Moja usta su bila marljiva.... svaki dan...
niti na sekundu se nisu zatvarala....
Kukavica sam...
Piznajem... Zao mi je ali jesam...
Hrana upravlja mnome??
Hrana...
Cekaj malo...
Tko tu ima mozak...
Ona ili ja?
Ponekad se cini da sam ja njen rob....
Da sam joj podređena...
Nazalost ne cini mi se...
jesam... Njen sam rob...
A ne bih trebala biti...
Imam mozak... Iman zelju...
Ja znam da to mogu...
zdravo, lijepo...
Znam da ce ici polako...
I znam da sam jos dalje od svoga cilja...
Ali, na muci se poznaju junaci, zar ne?
Hrvatska danas ne bi bila slobodna
da su oni koji su je branili brzo odustali?
Tako necu ni ja...
branim ovo.... Branim svome tijelu gotovo svu hranu...
Nekada je bilo za dom...
Sada je za mene... Za moju srecu, vlastitu...
Ja to mogu...
Moram!!!
Ljubin vas!!

srijeda, 02.01.2008.

Sretna vam nova godina

Dragi moji...
Sto vam mogu pozeljeti?
Mogu puno toga...
Mogu ono najvažnije...
Ljubav, sreću, ZDRAVLJE....
Ali ono najvažnije....
Da pronađete smisao svoga života...
Da budete zadovoljni sami sa sobom, baš onakvi
kakvi jeste! To je ono najvažnije...
Zdravlje ... I zadovoljstvo samim sobom....
Sve ostalo dolazi samo od sebe...
Sve se ostalo tada puno lakše riješi..
Ovu novu godinu... Ovu 2008...
Želim pokazivati svoje pravo lice..
Nema više kimanja glavom, nema više
prikrivanja očiju pred nekim problemom...
Nema... Ja sam tu da se borim sa svijetom,
jača sam nego ikada i znam da to mogu...
A, drage moje golubice možete to i vi!!
Vjerujte mi...
Samo je potrebna ona nama čuvena vjera u sebe...
Tribamo ju svaka od nas pronaći negdje duboko u sebi,
nasmiješiti se životu i reći JA TO MOGU!!
Znam, vjerujem u sebe i mogu postići sve svoje životne ciljeve...
necu ih sada navoditi i same znate koji su moji ciljevi...
Znam da nisu neizvedivi, a isto tako znam da nisu prezahtijevni...
Samo se triba znati kako ponašati u određenom trenutku i kako
zapjevati životu... Triba se znati smijati, prihvatiti kompliment...
Ali isto tako triba se ne sramiti priznati vlastiti poraz,
priznati vlastito propadanje...
Jer, smao priznanjem može se taj poraz preokrenuti
u pobjedosnu bitku, to priznanje može nam donijeti osmijeh
na lica...
Samo priznanjem... imam problem... moram ga riješiti...
samo se tako stvari i mogu riješiti...

Želim vam sve najbolje, najdraže moje!!