Pokisli pjesnik

27.02.2009., petak

Pomoć!

Opet trebam vašu pomoć - ovo je nastavak na prošli post.
Naime prekosutra ću možda poslije mise imati priliku da odem sa Ljubicom na piće. Zna da će dobiti pjesme.. i nikada nije nijednu moju pjesmu vidjela osim one jedne što sam joj prije pola godine dao.

Pa sam sad isprintao sve pjesme za nju i to ću joj pokloniti. Ove sve pjesme ispod ovog teksta joj namjeravam dati (i onu na prethodnom postu)..
Što vi mislite o svemu tome..mislite li da neke ne trebam dati?
Posebno me zanima za pjesme u plavoj boji (pri dnu ovog posta), jer su to jedine pjesme koje nisu direktno pisane za nju i to joj namjeravam reći ako ću joj ih dati - no nisu za nikog drugog pisane - o meni su te pjesme zapravo.. pa bi ipak možda i to trebala dobiti - ta spominjana Ljubica.. s kojom sa ukupno u životu kad sve zbrojim možda 30 minuta pričao..uvijek po par minuta :)

Pročitajte.. i recite...


Znaš li

Znaš li što je miris bazge
koja rano cvate, od bjeline
To oči tvoje su, od vedrine

Znaš li, što su, zlatne niti
Što sad pletu, mrežom dušu
Kao ribar, dok mu srcem riba
život daje, a more duši gušu

Znaš li, kako, svijet sad sanja
Kao vrabac ovaj, tu na grani
Kao život ovaj, tu sad vani
Jer te vidim,
da ti dišeš, kao dijete,
dok te anđeo nebeski čuva

Kao nebo, u oblaku,
kao smrt u jednom dahu
Postao sam list na vjetru
Srce mi je izdalo razum

Ništa više ja sad neznam,
ali znam da znaš sad ti

Pa sve što znaš, molim te,
odnesi, ako neznaš drugoga načina
nad jednu tihu rijeku
I izlij ovo nad njom
Pa nek se riječ pretoči
u suzu, pa suza nek bude
mojih očiju djelo
a Riječ od izvora
nek postane tijelo



Kako si draga

Oh, kako si divna
Oh, kakva si duša

Dušo skromna,
ti si mala sjena
Što u miru sad korača

Kao dijete sva ti sjajiš
Ljubavlju i srcem zlatiš
Da da nitko nezna za te
A ipak ja dišem te

Oh, kako si meka
Oh, kako si mila
Kao da se svila sama
Rasporila od nemoći
Kada vidi tvoje oči

Ti si crni mramor hlada
Što od Zla ne porozi
Stalna si, kao ova moja
glasna jeka
Skromno dok ti duša čeka

Oko ti je blago sjaja
Kao sunce svjetle nade
Pa te sada riječim' mazim
Kao da si sestra moja
A kao ženu ipak, ljubim te

I dok staro lišće trune
Od primitka crne grane
Sve se opet rodi jednom
Jer su oči tvoje rane

Rane kao prvo cvijeće
Rane kao prvi sati
Rane kao hladna voda
I sve to dijete u tebi oda

Oh, kako si divna
Oh, kako si draga..



Nježna Ljubica

Dođi, nježna, tiha Ljubice
Čuješ li me..
tako tiho te zovem
Dođi, da me smiriš

Nježna, mala Ljubice..
Dođi k meni
Čisti cvijete u zemaljskome vrtu

Ovca sam ja mala,
sanjarska i stalna
Dođi, bit ću ti vjerna
Vjerno sam ja biće

Vjeruj, vukova se ja ne bojim
Ta kad umrem - živjeti ću

Slušaj me
Ja poznajem te, potpuno
Kao sestru od krvi, mesa i duše

Pogledaj u oči moje
Oči moje vjerne, oči moje vječne
znaš da one uvijek
tražiti će tebe

Sve dok god su žive i snivaju -
Ma dok svijet ovaj ne izdahnem
Vjeruješ li mi to?

Vjeruješ li životu mojemu
što krvlju Oca na nebu napojio se
I sada živi za vječnost

I za vrt zemjaljski u iskustvu
cvijeta Ljubice

I zovem taj život da bude iz sna:
Dođi predraga, tiha Ljubice..



Sanjam

Dan je večeras malo kišan
Skupilo se sivo zdanje
Pod prozore moje kuće

I sanjam da zanesem sam
u svijetu, u svjetlu
dok živim, dok ne umrem

I sanjam tebe
I oči, govor tvoje duše
Dubinu one koja mene pozna
A mene ni majka rođena
nezna kao ti, vjeruj mi

I kada gledam u nebo
Ja jasno vidim te tvoje oči:

Duša nijema spokojno diše
A sunce je iza njega

Pa poželim da si tu
Pa poželim, da sve nestane
I da nema me više

Pa opet legnem,
i sanjarim kao biće što
likuje u danu i noći

I opet pogledam u nebo, i tu si
I jednom će od zemlje sve da nestane
kao prah, u vjetru zaborava
Tada nemam što da ti skrivam

I tada napisah ti ove riječi
Ovo pismo, ovu krv
i ovu strast

I onda sanjam
Da te vodim, da te samo gledam
Dugo.. dok ti sram ne udari u lice
I zacrveni ti se svijet
Dok ti ne polaskam
Cijelu dušu tvoju skromnu

I da budeš moj svijet,
moj život,
moja duša,
i moja krv




Ni Salomon

Tiho, tiho moje malo
Oh, kako duša boli
kad te gledam, pa mi stenje cijelo srce
Jer te ljubim, kao san

Kao draga kap si u vodi suza
Što kiša ju donijela je,
u izvoru, jedne noći, jednog sna

Nježno, nježno moje malo
Nježno, nježno malo drago
Suze sve ti kupim,
u sreći, i u boli
jer do tebe mi je
vječno, ali vječno stalo..

Od svih oprava, samo čistinom od inja
duša ti je obavijena bila
A ja te vidjeh kao krv
od duha dobrote divinske
I ja tebe vidjeh ovako:

Da "Ni Salomon
se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu",
kao što se tvoja duša
u mom oku zaodjenu



Jako, jako

Ja te volim, jako jako
Kao maca što voli svoje mlade
Pa ih zagrne toplinom svojom
Tako ja osjećam tebe, jako jako

Ja te sanjam, jako, jako
Dok ne izdahnem, neću možda biti sretan
Ali kad izdahnem, biti će to tiho, polako
Sve dok sanjam te tako

Danas sam dok sam snivao kišu,
vidio potok, a u njemu dva cvijeta,
bijeli kao duša u tvom oku
i uz njih ti, bosa kao trava

Pa sunce osvjetli, jako, jako
Dan urani, a ja potečem kao san
A u njem je - izvor mojega života

Pa te ja ljubim, jako, jako,
i - sanjam...
sanjam polako...



Nježni cvijet

Obitovao sam jednom na zemlji,
i tada, kada oživjeh -
ugledah nježan cvijet

Pomislih, taj cvijet treba vode
Da živi, da raste
Pa ja kapnem jednu suzu od sebe na njega
I cvijet progleda, odmah me vidi

Pomislih isto tako,
taj cvijet treba svjetla
da živi, jer cvijeće ne raste od tame
Pa podarim jedan osmjeh
Na lice latice toga cvijeta
Cvijet osjeti svjetlo i oživnu

Jednoga dana, cvijet umre,
a tlo na kojem sam ga ljubio
pokisne nad mojim oblakom tame
I zapamtim to tlo, u vječnosti

Malo zatim, umrem i ja, od tuge,
od života, od svega, u snu

A poslije smrti, u drugome životu,
opet je tu - Pa me ljubi..
cvijet taj -
što mi vječno svjetlo budi



Za oči tvoje, izvor duše tvoje

Molim te, poslušaj me, počuj me
Ja sada plačem, ja sad pjevam.
Ne čuješ me, molim te.
Ali to molim te, čuješ li me.
Ti si za mene u ovome tjelesnome životu
Bila samo jedan cvijet Ljubice
Koji zalijevao sam dušom,
kada god istinski pogledao sam ga

Vjeruj mi, molim te;
Ja potpuno vidjeh te
Ja poznajem krv tvoju posramljenu
Krv tvoju povučenu
Dušu tvoju, poniznu
I baš takvu, volim ju

Molim te, poslušaj me,
Jer to što čuješ, ja govorim ti iz sna
Koji je iza kulisa, vječan
Nisam došao da ti uzmem, nego da dam
Niti nudim, da moraš uzeti
A opet, sve što imam, ja ti predajem
Kao sanjar na krilima osjećaja
Jer krv ova neda mi mira
Da dušu svoju ti od iskrenosti otvorim
Neka me vjetrovi odnesu zauvijek
Oprosti mi, molim te..

Iz trenutka sna koji biva
Kada pogledam te,
Vidjeti ćeš, da iz duše gledam, u izvoru oka
Dok iz njega leden zrak
Zaledi kao bolesti rak
Jedan trzaj, svjestan drag
duše žene, što ju ljubim
Tvoga oka, izvornog obrisa trag

U srcu nosim jedan mali,
Jedan; snažnog Duha, drhtaj jak
Jedan suzan sneni sjaj
Dok gledam tog oka
jedan divan, spokojan..
mirni kraj

Ako ovo nije,
Reci što je; ljubav od sna
Samo pogledaj me..
Samo umiri me...



Ljubica

Ljubi, ljubi, svog me mirom
Snaga što je dušom dana
Kao hladna noćna tama
Zasjala je okom sada
Bijela kao golubica
Duše jedne zavodnica,
Svijeta jednog; Ljubica

U zenitu, jednog dana
Pojavila se na duši
jedna sjajna, smrtna rana
I u njoj cvijet Ljubice
Mojem oku besmrtnice

U zenitu, jednog svijeta
Kuca srce, u srcu stvorenja
A malo je, kao svake druge
ptice srce
Kao svakog drugog,
cvijeta klice
To je lice
Dobre sjene, duše lice
Duše žene, divne njene
što mi duh uvijek pokrene
To je lice Ljubice



Oprosti mi

Oprosti mi jer uveli ljiljani su plavi
što nebeski anđeli u duhu modrine
ih siju po proplancima tvoga mira

Oprosti mi što kišna su polja
Natopljena očajom na vjetru
Taj vjetar u vrtlogu mi sad muči dušu

Čuješ li
što riječ moja dirala je
san tvoj u koji virila je

Budi tu, i pogledaj
Puni mjesec,
jedno oko, jedno tijelo
Što bezdanom ponovno plovi
I tiho srce, mirno vrelo

Uz ranu zoru,
sjajom vedirne

Uz puni dan
duhom topline

U beskraju vječnosti
na krilima rime



Bit ću ti vjeran

Večeras, kada pišem ove riječi
Noć će opet da zahvati mir
I noć će noćas da likuje
Večeras, a govoriti neću
Čuti će oni koji čuju

Bit ću uz tebe
Kao što je kamen uz zemlju

Bit ću ti vjeran
Kao ovca stadu

Uz tebe, da budeš u meni
Kao što je val uz more
Kao što je kap uz val

Bit ću tu, da svjedočim
Večeras ti obećajem,
da ćeš da vidiš

Bit ću ti vjeran

Kao oblak nebu
Kao mrak, uz zebu

Kao svjetlost svijetu



Mrkla noć

Mrkla, pusta noć
Negdje u zabiti ja i ti,
negdje, u skrivenoj mašti
Priroda bez ljudi, i bez kuća..
Mrak se nadvio nad zemljom
jedino mjesec osvjetljuje nebo
i dvije zemaljska čestice

Mrkla, pusta noć
Oko nas nikakvog života
Sve spava, u spokoju mira
Sve je negdje daleko
Kao da je mrtvo sve osim
nebeskih jata oblačnih bisera

Tamna, kao da je nemoćna noć..
ni zora kao da se nikad
neće roditi
Samo ti i ja
i tu i tamo koja svjetlucava zvijezda

Mrkla noć, ma baš sve je tiho..
i tiho.. i tiho..

I gledam te..
I napokon si tu.
Nema nikoga.. da smeta, da žamori
Samo ti i ja, dva zemaljska duha

I onda mirno dođem, da ti pričam
Da te gledam, mirno, i bez smijeha

Dođem.. da pričam ti o noći
jer ti; jedina koja me istinski znaš
tu si

Sumnji nema

Pa gledam te, sanjarskim pogledom
i sa duhom
I vidiš me, osjećaš me - ja znam to,
jer ja vidjeh, upoznah te

I sanjaš i ti tada
I pomislim, kako bi bilo divno -
da svijet stane - za sve vijeke - sada
I kako je noć topla, nježna i draga..



Anđeoski jezici

Kakav jesam, takav sam bio,
takav ću biti - i nikada dok sam živ
se ne mijenam; Duh je moj neporozan
I u svom smrtnom danu,
u nekom dijelu moga srca,
ti zaista dušo sestrinska, biti ćeš
i ja ću te vjerno na nebo odnijeti

Znaš ti da pratit će te,

Ma nek ti se sledi krv u žilama
kada mjesec pogledaš
Kao mačka dok se šuljam u vjetru
Ako ikada moje malo srce
u nekom kutku bude disalo za tebe
Za tebe, za dušom tvojom
Ako mi zemlja te odvede

Jer ja ću da dišem, kao tat
dok Sudnji dan ne dođe
i dok tama u očaju se slijeva
znaj da ja nikada ne odlazim,
da ja sam tu
vječno u tvom miru,
vječno u dušnom zagrljaju

Kod mene je dom iskreni i otvoreni
To dom je tvoj
tvoje rame, tvoje utočište od laži
Ja Istina sam slatka
Tko me može okusiti,
toga trnci prođu
a ne razumije svatko
anđeoske jezike;
jezike ljubavi, jezike dubine
a ti umiješ da spoznaš
svaki pedalj duše moje
ja te čuvam i ljubim,
i nosim u srcu kao svojinu

Jer ja jedini sam vjerujem silno,
sotosnkim izrodima ljudi
potaknut govorim;
koji će da ljubi te, na ovoj zemlji
kao sestru, toplu sestricu,
kao dijete od našega Oca
i istodobno kao ženu što dušu mi daje
Kao ženu od života

Otac me je Duhom vodio
dugo, dugo kroz šikare
kroz polja gdje gavrani oblijeću
i doveo me upravo k tebi
I ja vidio sam, silom osjetio sam
To tvoje divno, dušno vrelo, da ga nigdje
ne vidjeh toliko
u nijednom smrtnom tijelu
kao u tebi
i tako priča tiho kroz tvoj Duh
ono divno, sveto, Božje u tebi
Pa pogledam nebo i kažem u sebi
ja toliko jako
volim tog Boga u tebi



Gdje sam ja, a gdje su svi

Večeras je noć, a svjetla ima
Ipak ne vidim u nikome istinu
U nikome od mesa, od krvi
Od današnjih ljudi i maski
Gdje sam ja, a gdje su svi
Svi su negdje drugdje,
tamo gdje nisam ja

Usamljene su moje misli
U gomili ljudi, u mnoštvu
Poput izgubljenog raka
Hodam plažom, i svi se sklanjaju
Od mene, a čovjek sam
a tijelo sam, a duša sam
Nitko ne razumije, nitko ne vidi

Gdje sam ja, a gdje si ti
Ono za čime tragam, mog života
skromnosti, mog života svjetlosti

U mom životu nema plime
Nekad samo još u vjetru zime
Čujem da dozivahu moje ime
A u njemu -
Samo tiha oseka
Samo hladna, pusta, ledina



Ti, pomorče, nositi ćeš me na srcu

Jednom sam davno
gledao brodove u daljini
Kako plove, kao titani oceanom
I bili su dio spokoja
Uz to velebno more
Danju je tada zlatom sjalo u dužini
More, što zemljom i dušom
plovilo je
Kada pogledaš u more
Vidiš dvije stvari
Vidiš prvo, kristalno zlato na površini
Kao zdanje na kojem plešu mravi
To je morska duša,
i ona je ista kao duša srca
More diše, čak se val osjećajem koprca
Ono kuca, i nosi život, za druge
More je tu da primi mjesečeve tuge
Druga stvar je more samo
More je voda, spokojan dvor
No u njemu je život
Koji tim dvorom diše
More govori, čuješ li više
Kada more govori,
Moraš biti tiho
ono tada diše
Nekoć sam se, dok sam se rodio
Zaljubio u more
I sanjao, kao što i danas sanjam
Tijelo i duh,
ali dvoje - da je uz to more
Kao spokojna večer i ruke tvoje
More je za mene život,
Ono je srce
Koje je nevino
Dok ga gledam
Kad rađa se zora
A srce su
Ruke nježne,
uz obalu mora..



Sram

Ljubavlju on sramio je
Oči svoje skrivao je
Požudu i strast na plaži
More sramom dok ga draži
Tad pobjegne u tamnu spilju
Da od svijeta što ga vidi
U toj mokroj morskoj hridi
Isplače tad srebrom suze
Spred sirenske morske muze
Pa iskuje, u metalu
Srebrnastvu krunu malu
I na čelo joj nju stavi
Ali samo dok su sami
Krunu malu iskovanu
Nevinim srcem isplakanu
Ali samo dok su sami
Vodom ona nesta tada
Pokisle je mašte rada
Pamtit će je još u svijetu
Te otvori tad u cvijetu
Rascvjetanog srca klice
Dok u snažnog neba ptice
Zajahaše krila vjetra
Da je snažan gromak muk
Iz te hridi u toj spilji
Zaplakao tutnjem huk
I planina, tad zazbori:
Da se okom svjetlost stvori
Pluća šuma vječni bori
Iznad brda, kao hram:
Da se sram u srcu boli
Iskreno je, da govori,
Riječju čistom potpunošću
Koje će da zapečati
Sve što diše iskrenošću
Kišu nebu da uzvrati
Dok se cijeli hrid istopi
I u moru tad se zlati



Anđeli

Zovu ih glasnici nebeskog hoda
Briga je to, čuvara roda
Hodaju sjenice, viđenja nade
Još se u snovima pjesmi okrade
Zamamni obruč, prstena sunca
Blistavo svjetlog, vjedra topline
Koje milinom spod pluća prebiva
Dok sanja jednoga, poniznog Sina
I sanja sate, divne i meke
U okrilju majke, ispod dve' deke
Toliko nevino hodamo stazom
I kada puti su odviše strmi
Ne brini dijete, i kada grmi
Počuj mene, tu istinsku sjetu
Kako se krećem u bespuću roda
I gledam Oca, vječnoga Boga



Životnom prožet

Bile su ptice, jednoga dana
nosile oči, od sviju ljudi
što su ugledav' utihnule sjetom

Jer nedaleko je bilo,
usahnulo polje, od prirode malja
Skromno, siromašno zdanje
A na njemu pjesnik
I svjetlo što u vjetru se valja

Pa poču' pjesnik svjetlo
Veliko i sjajno, da uho mu
Uzčuje još dublje, a duša se napoji
Znamenjima života što ima doći

I pjesnik tada, otvoriv' oči
Od silnog se vjetra zanese
I ovu Istinu, odtada,
za sve vijeke svjedoči



Ima li što ljepše

Ima li što sjajnije, od zvjezdanih rima
Kada nebo je nisko, i snažna je plima
Ne, nema ništa sjajnije, to srca je klima

Ima li što nježnije, kad budi se zora
Dok magla je majka, a otac je gora
Ne, nema ništa nježnije, od modroga mora

Ima li što življe od prirode zova
Dok uvenu cvijeća, a pupaju nova
Ne, nema ništa življe, to svjetlost je ova

Ima li što toplije, dok život se smiri
Od zalaska sunca, da iz oka, srce tad viri
Ne, nema ništa toplije, to u tuzi, se nesretan miri

Ima li što ljepše, od pješčanih dina
I puteva svjetla, hrabra, jedina
Ne, nema ništa ljepše, od Puteva Uskrsnog,
Božjega Sina

- 20:50 - Komentari (22) - Isprintaj - #

25.02.2009., srijeda

Robinja ljubavi

Svašta se zbilo zadnjih tjedana. Nisam prošao na natječaju.. neka osoba pobijedila za koju mi se čini da ima love sudeći po životopisu, i pjesnikinja u prozi (baš takvi bez duha, čega sam se i bojao). Sa Ljubicom sam se dogovorio za kavu..pitao sam ju jel sam zaslužio, rekla je da jesam. Sama je predložila da poslije mise odemo jednom. Pa sam joj rekao da ću joj dati i ostale pjesme što sam za nju pisao (zasad joj namjeravam negdje 14 pjesama dati).

Zato me zanima ovo - što mislite o ovoj pjesmi (nadam se da ćete komentirati i vi koji inače ne komentirate):

Robinja ljubavi

Hajde, u moje hladne odaje
U odaje kiše i nemira
Priđi Ljubice, bit ćeš moja robinja ljubavi
Dođi, da se napojim krvlju tvojom

Zakorači kroz ovo sumorno
vrijeme sotonskih izroda
u carstvu vladavine Zloga
Život cvijetu odijeljeni sin ne nosi

Dođi, ti plaha, krhka ženo
da me ljubiš, kao dijete
Kao zaneseno dijete svemira

Zaogrni se vodama crnine u meni
I zaboravi načaš na dan
I pogledaj najčistije svjetlo iz tame

Budi sumrak u mojim spiljama vječnosti
Tamo gdje nitko ne ide,
gdje nitko ne gleda osim tebe

Budi moja - smrt u zoru!
Smrt moja, dok ne umrem

Jer kraljevat ću s tobom, robinjo
Ti incestna ženo, ti dijete od srca,
ti kamenu nepremostivi, ti biseru od neba
jer ću da te ljubim kao sestru - od krvi crvene
kao ruže u tvojoj sjeni
I ja ću tebi biti sluga
A ti ćeš meni biti žena od ljubavi
Ljubavi, ljubavi snažne;
iskrene, nevine; i vječne
Agape

Dvojiš li još -
Da tebe ne nosim na uzdahu
svom posljednjem
Da moje riječi su neprijelazne

Ljubice, čuješ li me
Pusti malo da, teče vrijeme
Pa ako ponovno, zaboraviš negdje
na sve moje, i padneš za mene u
"bezdan nevjerne tame"
počuj ovu Riječ što i dalje Živi

Dođi da te svežem,
u konopce vječne, u veze vječne
Pa da u valovima strastvenih tragatelja
ostaneš zapečaćena u jedrima
ispod kojih krv mi se slijeva

Jer zapisano je:
"Zaista, zaista, kažem ti:
ako se tko ne rodi iz vode i Duha
ne može ući u kraljevstvo Božje"
Čuješ li moju vodu,
moj izvor, moju dušu

Dođi da budeš nevina kao snijeg
I da te dignem visoko
Da te sunce obljubi,
a nebo načini od tebe princezu od kiše
Opranu i čistu kao srca hlad
Kojeg vatra ne može da proguta
A sve to od ljubavi,
od sjajne, Savršene ljubavi
što Otac nam dade
- 01:56 - Komentari (10) - Isprintaj - #

16.02.2009., ponedjeljak

Kviz (4)

EDIT: Ispod su nadodani TOČNI ODGOVORI na kviz:
Koliko poznajemo u ono što vjerujemo (ili ne vjerujemo)?

1. Kome je Isus rekao da ne bude nevjeran nego vjeran?

a) Pavlu
b) Judi
c) Tomi

2. Da li rimokatolička Crkva dopušta eutanaziju
a) da
b) ne

3 . Da li u Bibliji Isus svoje tijelo i krv naziva istinskim jelom?
a) da
b) ne

4.Kojim nebeskiom tijelom Isus sebe naziva u Ivanovom Otkrivenju?
a) zvijezdom Danicom
b) Marsom
c) Saturnom

5. Za koga je Isus rekao da u cijelome Izraelu ne vidje tolike vjere?

EDIT: TOČNI ODGOVORI na kviz:
1. c)

2. b) ("ne ubij")

3. a) da -
Ivan 6- 53 Reče im stoga Isus:
"Zaista, zaista, kažem vam:
ako ne jedete tijela Sina Čovječjega
i ne pijete krvi njegove,
nemate života u sebi!
54 Tko blaguje tijelo moje
i pije krv moju
ima život vječni;
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
55 Tijelo je moje jelo istinsko,
krv je moja piće istinsko.

56 Tko jede moje tijelo
i pije moju krv
u meni ostaje
i ja u njemu.
57 Kao što je mene poslao živi Otac
i ja živim po Ocu,
tako i onaj koji mene blaguje
živjet će po meni.
58 Ovo je kruh koji je s neba sišao,
ne kao onaj koji jedoše očevi
i pomriješe.
Tko jede ovaj kruh
živjet će uvijeke."

4. a)

5.
Matej 8 - 8 Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. 9 Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini." 10 Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere".
- 22:17 - Komentari (15) - Isprintaj - #

03.02.2009., utorak

Kviz (3)

EDIT: Ispod su nadodani TOČNI ODGOVORI na kviz:

Koliko poznajemo u ono što vjerujemo (ili ne vjerujemo)?

1. Jedna pjesma poznatog hard rock/metal benda koji je koketirao sa kršćanstvom-ateizmom-sotonizom nosi naslov "Keeper of the Sabbath Stones". Što označava "Sabbath Stones", što to znači ?

2. Da li je rimokatolička Crkva protiv abortusa ili za?
a) protiv
b) za
c) suzdržana

3. Kako se zove Sveti grad?
a) Betlehem
b) Nazaret
c) Jeruzalem


4. Koji prorok je izrekao ove riječi:
"narod što je sjedio u tmini
svjetlost vidje veliku;
onima što mrkli kraj smrti obitavahu
svjetlost jarka osvanu"
a) Daniel
b) Abraham
c) Izaija

5. Da li će se, po Bibliji, Isus odreći onih koji ga se odreknu pred ljudima?
a) nezna se
b) da
c) ne

EDIT: TOČNI ODGOVORI na kviz:

1. "Sabbath stones" označava 10 Božjih zapovijedi. Šabat (sabbath) označava židovski blagdan; a Mojsije je donio 10 zapovijedi isklesanih na dvjema kamenim pločama.

2. a) protiv - Crkva se mora držati Božje zapovijedi da je ubojstvo grijeh, inače to više nebi bila Crkva Isusa Krista. Abortus je namjerno ubojstvo.

3. c) Jeruzalem

4. c) Izaija

5. b) da -
Matej 10 - 32 "Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. 33 A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima."
- 21:12 - Komentari (62) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Rujan 2011 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (6)
Ožujak 2009 (8)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

LINK NA MOJE PJESME


O meni..mojim stavovima, stvarima koje volim ili koje me zaokupljaju. Mjesto gdje otvaram dušu..

Mail: cro_nevermore@yahoo.com
icq: 268-687-732
msn: na mail pitati

Miracle of Holy Fire which happens every year

Pjesme za download:
Sacred Warrior - He Died
Frank Sinatra – My Way
Don McLean - American Pie
Black Sabbath - Neon Knights
King Diamond - Dressed in White

Download albuma benda Nepal (bivši bend blogera http://rockapologetix.blog.hr):
Nepal - Freak Out

Nepal - Freak out - download pojedinačnih pjesama:
1. More Skin
2. In Need
3. My Universe
4. I Wanna Be Free Now
5. Flying Song
6. Pale Driver
7. Not At All
8. Never Let You Go
9. Nowhere To Go

Linkovi

"My name is Jesus. I Am the way."

Isus je osoba kojoj se divim.. kada se ne može naći utjeha, ljudi bi trebali pogledati njegov primjer i shvatiti da Krist je put.

Velike riječi..



quotations: EDGAR ALLAN POE

ljepota:
I would define, in brief, the poetry of words as the rhythmical creation of Beauty.

smrt i umiranje:
Thank Heaven! the crisis,
The danger, is past,
And the lingering illness
Is over at last—
And the fever called "living"
Is conquered at last.

snovi:
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

ljubav:
I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea,
But we loved with a love that was more than love—
I and my Annabel Lee -
With a love that the winged seraphs of Heaven
Coveted her and me.
(First version published in The New York Tribune on October 9, 1849. This final text, which appeared in Union Magazine in January 1850, is generally assumed to be referring to Poe's 13-year-old wife, Virginia Clemm.)

ljubav:
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.

ljubav:
Thou wast that all to me, love,
For which my soul did pine—
A green isle in the sea, love,
A fountain and a shrine.


quotations: CHARLES PIERRE BAUDELAIRE

dobro i zlo:
There are in every man, at every hour, two simultaneous postulations, one towards God, the other towards Satan.

pjesnici:
The poet is like the prince of the clouds,
Who rides out the tempest and laughs at the archer.
But when he is exiled on the ground, amidst the clamour,
His giant's wings prevent him from walking.

poštovanje:
There exist only three beings worthy of respect: the priest, the soldier, the poet. To know, to kill, to create.

Sjedinjene Američke Države:
The United States was nothing but a vast prison house for Poe, within which he moved in a state of feverish imagination, like someone born to breathe a sweeter air.


quotations: HERMANN HESSE

mržnja:
If you hate a person, you hate something in him that is part of yourself. What isn't part of ourselves doesn't disturb us.

znanje:
Knowledge can be communicated but not wisdom.


quotations: STEPHANE MALLARME

poezija:
To name an object is to destroy three-quarters of the pleasure given by a poem, which is gained little by little: to sest it, that is the ideal.


quotations: GERARD DE NERVAL

očaj:
Despair and suicide are the result of certain fatal situations for those who have no faith in immortality, its joys and its sorrows.

melankolija:
I am the darkly shaded, the bereaved, the unconsoled,
The Prince of Aquitaine, with the blasted tower:
My only star is dead, and my star-studded lute
Wears the black sun of melancholy.


quotations: WILLIAM WORDSWORTH

sloboda:
Two voices are there; one is of the sea,
One of the mountains; each a mighty voice:
In both from age to age thou didst rejoice,
They were thy chosen music, Liberty!


quotations: W. B. YEATS

sudbina:
A girl arose that had red mournful lips
And seemed the greatness of the world in tears,
Doomed like Odysseus and the labouring ships
And proud as Priam murdered with his peers.

život i smrt:
Nor law, nor duty bade me fight,
Nor public men, nor cheering crowds, A lonely impulse of delight
Drove to this tumult in the clouds;
I balanced all, brought all to mind,
The years to come seemed waste of breath,
A waste of breath the years behind
In balance with this life, this death.

ljubav:
But I, being poor, have only my dreams;
I have spread my dreams under your feet;
Tread softly because you tread on my dreams.

žrtva:
Too long a sacrifice
Can make a stone of the heart.

vrijeme koje prolazi:
The innocent and the beautiful
Have no enemy but time.

pisci:
If we understand our own minds, and the things that are striving to utter themselves through our minds, we move others, not because we have understood or thought about those others, but because all life has the same root.


quotations: ALFRED TENNYSON

ljubav:
And o'er the hills, and far away
Beyond their utmost purple rim,
Beyond the night, across the day,
Thro' all the world she follow'd him.

riječi:
For words, like Nature, half reveal
And half conceal the Soul within.


quotations: G. K. CHESTERTON

ludilo:
The madman is not the man who has lost his reason. The madman is the man who has lost everything except his reason.

patriotizam:
"My country, right or wrong" is a thing that no patriot would think of saying, except in a desperate case. It is like saying "My mother, drunk or sober."


EDGAR ALLAN POE - ANNABELL LEE
It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of Annabel Lee;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.
I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea:
But we loved with a love that was more than love--
I and my Annabel Lee;
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.
And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful Annabel Lee;
So that her high-born kinsman came
And bore her away from me,


To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.
The angels, not half so happy in heaven,
Went on envying her and me--
Yes!--that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my Annabel Lee.
But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we--
Of many far wiser than we--
And neither the angels in heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee.
For the moon never beams, without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise, but I feel the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling--my darling--my life and my bride,
In the sepulchre there by the sea,
In her tomb by the sounding sea




CHARLES BAUDELAIRE - EPITAF ZA OSUĐENU KNJIGU

Dobroćudni, mirni čitaoče,
Kome srce trezvenošću bije,
Baci ovu knjigu, vedra nije,
Iz nje sjeta i razvrat se toče.

Ako nisi školovat se htio
Kod Sotone-meštra prepredena-
Za tebe će ostat neshvaćena
Il' ćeš reći da sam mahnit bio.

Ako udes snagu ti je dao
Da zaroniš u ponore zala,
Štuj me, da bi ljubit me znao.

Bolna dušo, dušo radoznala,
Koja tražiš raj svoj, ti me sudi,
Požali me!- il prokleta budi!









Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se