|
|
| < | listopad, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Život izjednačuje sve ljude,
Smrt otkriva istaknute.
boomp3.com
dijete mašte, snova
izgubljeno cestom luta
moli noć da joj nađe druga
izgubljena
voli
crno
ruže
glazbu
dobru knjigu
frendove
msn
nekoga...
boomp3.com
sluša
him
bullet for my valentine
linkin park
nightwish
slipknot
billy talent
s.o.a.d.
evergrey
korn
avantasia
soil
iced earth
apocalyptica
children of bodom
guns n´ roses
good charlote
falconer
death
cradle of filth
...
boomp3.com
boomp3.com
blondie lady
apocalypsa
the dark lady
crna utopia
herside
embraced
blacken
unknown angel
tajchy
sister
boomp3.com
kao da nema dosta sranja po tv-u i ja sam dobila svoje malo sranje
tu nema mrtvih, ali to je samo pitanje sreće i vremena
ima tu blizu jedna stara gospođa koja jedva krpa kraj s krajem. jedan sin joj je oženjen i ima klinca invalida, a drugi sin joj je mentalno bolestan.
od kad znam sama ići nekud po cesti znam da je i on tam negdi. čovjek stalno hoda. premašio je i 35-u, ali od jutra do mraka stalno hoda.
i često sam ga znala gledati kroz prozor u njegovim uzaludnim pothvatima. što da velim, nije čovjek kriv što je bolestan. nije on želio to sranje. uvijek ga pozdravim dok on svojim užurbanim korakom nastavlja dalje.
no, zašto sad pišem o njemu, konstanti cestovnog prometa… pa zato jer mi već fakat ide na živce… i ne mogu napisati da nije on kriv, kad je…
zadnjih par godina uvijek ima kamenčiće u ruci. dobro to su dosta veliki kamenčići… a to nam je i jučer dokazal…
idemo mi sa svadbe… i nismo čak ni trubili ko inače jer smo znali da bu on sad negdje išao doma tim obilaznim putem, pa da ga ne prestrašimo.
i mi smo bili jedno peti auto u koloni, a iza nas mladenkina sestra pa onda auto u kojem su bili mladenci.
vidi moj stari čovca i uspori da ga ne bi slučajno opalil ili nešto. prođe pet sekundi i doslovno kao da je bomba eksplodirala. okrenem se i skužim da nam se zadnje staklo rascvalo s jednom lijepom rupom promjera pet centimetara. stari je počeo psovat, stara se križat, a ja sam se samo primila za uho i postala svjesna činjenice da se komadić stakla zabio u starin naslonjač. ako me je promašio za par milimetara. i što sad?? a ništa, prešli smo još tih par kilometara i stali na parkiralištu restorana. samo što sam izašla sa sestrom van rasulo se staklo po zadnjem sjedištu. dolazi mladenka i njezin stari do nas i počnu psovat…
činjenica: jedina i uvjetovana reakcija na ovakvo sranje je psovanje!!
dolazi još i kum i veli da je i njega opalil. na njegovu sreću fulal je staklo, ali sad on na svojem novom opelu ima prekrasno udubljenje par centimetara ispod stakla.
no dobro zašto sam ja to sve sad opisivala… pa zato jer to malo već prelazi granice. prošli tjedan je neki zagrepčan parkiral auto uz rub ceste ( pažljivo jer je dolje pošten jarak) jer nisu znali jesu li pogodili pravu kuću. i uđu oni u kuću pozdrave se i ide frajer po auto da ga u dvorište stavi. nda… od tog auta je ostala žvakača guma jer ga je netko spustio niz jarak. deset metara uz cestu vidjeli su onog malog čovca koji stalno hoda… ali nemreš mu ništa….
gađa aute po cesti, nekad i po dvorištu živinu, a zna i koji prozor pogoditi..
a što mu možemo?? stara mu je mama nedorasla, brat ga ne može smjestiti u dom…
kakva je ovo država gdje ljudi koji trebaju pomoć slobodno vani lupaju aute… sad i ovi kriminalci su eskalirali…
ma jebem ti ja ovakvu državu… čak mi ovakvo mjesto bogu iza nogu više nije pošteđeno sranja, ali o tome nekom drugom prilikom… uživajte
