. . . Iron Maiden - Split - Poljud - 10.08.2008. . . .



"Legendarni britanski heavy metal sastav Iron Maiden održao je u nedjelju navečer spektakularan koncert na poljudskom stadionu pred oko 25.000 obožavatelja. Koncert je kasnio pola sata jer se navodno pjevaču Bruceu Dickinsonu pokvario avion.
Najpopularniji teškometalni band na svijetu posjetio je Split u sklopu svoje ovogodišnje turneje "Somewhere Back In Time" kojom podsjećaju na najveće uspjehe iz prvog dijela tridesetogodišnje karijere.
Oduševljenoj publici koja se na Poljudu okupila iz svih krajeva Hrvatske i susjednih zemalja, a među kojoj je bio i Slaven Bilić, odsvirali su kroz oko dva sata najpoznatije pjesme s prvih sedam albuma, uz neizbježnu "Fear of the Dark", kao jedinu stvar iz devedesetih godina.
Teatralni frontman Bruce Dickinson suvereno je vodio šesteročlani sastav od uvodnih taktova "Aces High", preko "Two Minutes to Midnight", "The Number of the Beast" i "Clairvoyant", do zadnje pjesme odsvirane na (predviđeni) bis "Hallowed Be Thy Name", povremeno dovodeći atmosferu do usijanja, posebice za vrijeme zbornog pjevanja gotovo svih refrena.
Nisu nedostajale ni standardne točke na Maidenovim veselicama, poput izvođenja fanova na pozornicu da zajedno s Dickinsonom otpjevaju dio refrena "Heaven Can Wait" ili goleme lutke Eddiea, čudovišta koje je postalo zaštitni znak britanskih superzvijezda.
Scenografija pozornice bila je u stilu starog Egipta, kao na turneji "World Slavery" iz sredine 80-tih godina prošlog stoljeća, dok su vrhunski lightshow i zvuk, vatreni stupovi i dva velika ekrana upotpunili sliku glazbenog spektakla kakav se u Hrvatskoj rijetko viđa.
Dickinson je istaknuo kako je to dosad najveći koncert Maidena u Hrvatskoj, koju su zajedno s poljudskim nastupom posjetili već tri puta."




Naš put u Split na koncert počeo je u 12:30h kada nam je iz Zagreba krenuo bus za Split. Putovali smo starom cestom 6 i pol sati; predugo. Na Poljudu nas je čekao od sestrične muž (Damir) sa malim (Jan) - (po strani mog dragog). Kada smo konačno izašli na tom kolodvoru odmah su me počele žuljati tenisice i znala sam da to neće biti dobro. Naravno na moje inzistiranje krenuli smo odmah kupiti karte za natrag... No; iznenađenje... nema mjesta u niti jednom busu za Zagreb tokom cijele noći, nema ni u vlaku mjesta do drugog dana navečer, nema ni mjesta za Zadar, Šibenik bilo kuda gdje bi mogli presjedati za Zagreb. Jedina karta je bila za bus u 9h ujutro. I šta sada raditi i gdje biti od kraja koncerta do jutra? Živci su mi još u Zagrebu bili napeti, ali ovo je bio vrhunac... došlo mi je da plaćem... Ovo nam nije ni bio tako jeftin izlet i još ništa ne ide po planu. Auto smo ostavili na autobusnom besplatan parking je samo do 7h, i ne možemo produžiti jer je prva zona; to će biti kazna od 250,00 kn... Samo karte za koncet su 500,00 kn... Put tamo i natrag je 808,00 kn... bez hrane, pića i to cijeli dan i noć... Ukupno sam na wc-e kojih je uslijed puno vode, soka i pive... bilo nekoliko potrošila 21,00 kn.
Nekako smo uz upute Damira došli do Poljuda... raspoloženje mi je popravila ta količina ljudi koja se kretala prema ulazu stadiona. Sam stadion me se dojmio svojom veličinom (prvi put sam na nekom stadionu), ali atmosfera koja je na njemu vladala; jednostavno je neopisiva. Upravo zbog toga što ne mogu opisati tu atmosferu, ostavaljam vam video koji to dosta dobro sažima.
Koncert je završio malo prije 01h sat; a oko 02h smo stigli na kolodvor zajedno sa još tisućama posjetitelja... više nisam mogla hodati od žuljanja tenisica... Noć smo proveli šetajući po rivi, drijemajući u prostorijama kolodvora sa tim gore navedenim tisućama navijaća od kojih su neki malo previše popili pa su spavali i po pločniku ispred kolodvora, rivi... Nitko nije spomenuo prometni kolaps Splita; da je spreman ugostiti takav broj posjetitelja ali nije u mogućnosti osigurati i prijevoz tokom noći u druge gradove. Poslije pola tri nije otišao niti jedan bus sa kolodvora do pola šest ujutro. Zar je takav veliki problem bio uvesti izvanredene linije kada su vidjeli da im je u grad došlo barem preko 10.000 ljudi? No, preživjeli smo noć bez spavanja... kad se malo razdanilo otišli smo prošetati Splitom do vremena polaska busa... Bus je krenuo par minuta poslije 9h, a mi smo prespavali gotovo cijeli put do Zagreba... dragi je odmah otišao raditi u popodnevnu smjenu, a ja doma na kućnu njegu mojih nožica koje su ozbiljno povrijeđene... Ne znam da li ćemo tako skoro na koncert van Zagreba... ja čekam utakmicu Hrvatska-Engleska...

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



13.08.2008. | 01:41 |
4 Komentara | Print | # | ^


. . . 7 Veličanstvenih . . .



S obzriom da nisam napisala pošteni post u ovoj godini sada ću to probati nadoknaditi.

Novu godinu dočekala sam bolesna u krevetu i zbog one stare narodne „kako provedeš Staru godinu, takva će ti biti Nova“ bila sam poprilično depresivna. Za ovu godinu imala sam puno planova koje je moj dragi upotpunio sa prosidbom na Božić, tako da je sve to trebalo dobro isplanirati.

Prvi mjesec prošao je tiho, mirno u oporavljanju od darivanja, ali zato sam već u drugom mjesecu uspješno potrošila na novi veliki krevet, ormariće, lampe, posteljinu, tepihe, prekrivaće... sve ono potrebno da si napravim dom na drugoj adresi, iako se još uvijek nisam službeno preselila k njemu. Puno sam kod njega ali svakih 15-ak dana ipak odem do mame na nekoliko dana... (mislim da ću to prestati raditi tek kad budem ja bila mama :-) ). Uz sve to počeli su razgovori o svadbi, mjestu, broju pozvanih, kumovima, tipu svadbe... i još se nagomilalo dosta posla... No, brzo je došao i treći mjesec; i moj rođendan, i predivni pokloni... Posao je malo oslabio ali nije me to zabrinulo do onog trenutka kada je moj dragi popizdio na svom poslu i dao otkaz. Naravno da sam mu bila podrška jer su njegovi nadređeni prešli sve granice ljudskog ponašanja, ali na sreću to nije dugo trajalo. Kada su gazde saznali da je otišao na razgovor na drugo radno mjesto ubrzo je uslijedio razgovor kako su pogriješili, da se to neće više ponoviti i dobio je povišicu. No, imali smo nekoliko stvari koje su nas veselile u tom tekućem četvrtom mjesecu pa smo dosta brzo zaboravili probleme iz trećeg.

Prvo je slijedio Auto Show. Ja sam naravno naoružana svojim novim digitalcem kojeg sam dobila od dragog za rođendan krenula u svoj prvu ozbiljniju fotografsku akciju. Auti su stvarno bili zanimljivi, u neke sam čak i sjela da vidim da li moja malenkost uopće može vidjeti van. Bili smo do samog kraja i kada smo došli doma i htjeli pregledati slike... nema fotića... Tad ste me trebali vidjeti... jurila sam kućom kao jedan od autića... samo sam ja bila blijedo-zelene boje... a onda je i dragi skužio da nekaj ne štima... „Mrvica, kaj si izgubila?“, „Mrvica, kaj ti je?“ kak da mu kažem da sam izgubila njegov poklon za rođendan koji nisam imala ni mjesec dana i to jedan od skupljih jer sam ja techno freak pa nije ni razmišljao o kupnji nekog jeftinijeg... Jedva sam skupila snage... ostao je miran, a ja sam plakala ko kišna godina... preokrenuli smo kuću, auto, sve po nekoliko puta i nema ga... Onda sam u 21h zvala Velesajam jer sam se uspjela sjetiti gdje sam ga ostavila, u zadnjem autu u koji sam sjela... no od Velesajma ništa. Onda sam u jednom od tih prospekata našla broj od Suzuki predstavništva i išla probati zvati iako su bila već 21:30h. Na moje iznenađenje javila se jedna pristojna žena kojoj sam uspjela objasniti u čemu je problem; obečala je sutra u 9h otići tamo i odmah mi se javiti. Moram priznati da nisam polagala puno nade da ću ga više ikada dobiti. Čak i da nitko više nije od posjetitelja sjeo u taj auto, hostesa koja je bila pored tog auta mogla ga je bez problema uzeti... To je bila jedna od neprospavanih noći. Dragi mi i je i tada bio podrška i tješio me iako ja nisam sigurna da je obrnuto da li bi to mogla... Došlo je drugo, nazvala me... „Znam da Vam je ovo bila jedna od težih noći ali moram Vas razočarati. Evo ja sam prije pola sata došla na Velesajam i razgovarala sa svim hostesama i čistaćicama i nitko ga nije vidio“. Onda sam ju zamolila da pita baš onu hostesu koja je bila pored tog auta, dobro sam ju zapamtila jer smo i razgovarali sa njom. Obečala je da bude i da će mi se još javiti. Prošlo je četri sata, već sam ponovno otplakala svoje i otišla raditi kad mi je zazvonio mobitel. „Gospodična Maja nećete vjerovati ali ja u rukama imam vaš fotoaparat.“ Ja sam ostala bez teksta... Da ne duljim, kupila sam bombonjera svih vrsta i odnjela im kao znak zahvalnosti, tražila broj od te hostese da se zahvalim što ga je spremila... jer stvarno ima malo poštenih ljudi.
Mogla ga je uzeti i nikome ništa, a ona je dapaće trčala za nama ali nas više nije mogla raspoznati među svim tim posjetiocima. To sam ovako duže opisala jer me stvarno iznenadila činjenica da ima još poštenih ljudi, a i stvarno me uništilo to kaj sam izgubila tako vrijednu stvar.

Kraj četvrtog mjeseca obilježila je moja selidba k njemu. Preselili smo moje ormare i uz sve one stvari kupljene ranije sada je soba izgledala savršeno. Sve moje stvari od mame bile su spremljene u kutije, putne torbe... Iako znam da životni smisao nije čitav život živjeti sa mamom, moram priznati da mi je to teško palo i još uvijek mi teško pada zato još i imam nešto stvari kod nje. Jednostavno sam previše vezana uz nju, previše smo slične, ne moramo niti pričati dovoljno je da smo u istoj prostoriji. Nakon te selibe koju smo obadvije krstile suzama; dogovorile smo se da ću jednom u mjesecu doći na nekoliko dana... a kad dođem onda mi ispunjava sve želje ko da sam joj unuka a ne ker; kuha kaj se meni jede, peće kolače, kuha tople čokolade... šalimo se, komentiramo sve živo, naganjamo se po stanu, tućemo jastucima... Peti mjesec provela sam osim radeći svoj posao, slažući naše planove sa financijskim mogućnostima. Treba otići na godišnji odmor u 7.mjesecu, treba organizirati malu svadbenu večeru, trebamo preurediti kompletnu kuhinju i kupaonu na katu za nas... I sve smo to manje više dogovorili, samo trebamo dignuti jedan manji kredit.

Šesti mjesec počeo je zanimljivo; mojim strganim prstom... Imali smo roštilj i goste... Moj dragi po prirodi zaigran kao i ja igrao se i škakljao sa sestričninim malim (13.god.) a mali Jan je tražio moju pomoć da se riješi tog „čudovišta“ i ja sam krenula u akciju spašavanja (naravno da je i mene „čudovište“ dohvatilo; ono ima 1.94 cm i ruke od metar i nešto; a ja sam cijela 1.60 cm)... Navečer me nešto jače počeo boljeti palac, i kad mirujem i kad ga mićem... „Joj, Mrvica; nije ti niš malo si istegla mišić“; ja sam isto mislila al me stvarno bolilo... i tako dva dana dok nisam otišla u Draškovićevu na nagovor mame i njenog partnera... i imam strgani prst... Juuupiii. Odlično će se to odraziti na posao, iako je jedina sreća bila u tome što je u pitanju bila lijeva ruka. Mrzila sam to kaj se ne mogu služiti rukom ko inače... i dobar dio bolovanja provela sam kod mame... I onda je došlo Europsko prvenstvo u nogometu; i inače sam veliki obožavatelj naše reprezentacije, nisam jedna od onih koja to postanu kad to počne. Ove godine potrošila sam puno na navijačku opremu... nema toga kaj nemam... a neke od slika sa rukom u longeti mogli ste vidjeti kod anchi na blogu... :-). No prošlo je i to prvenstvo, plakala sam ko Srna zajedno sa njim. Prošlo je i moje bolovanje... Predali smo paprire za kredit, pronašli sve kućanske aparate (bijelu tehniku) koja nam treba... i počeli planirati godišnji odmor.

Sedmi mjesec... sve je nekako brzo prolazilo... Kredit su nam pomaknuli za 8.mjesec, jer je HNB zabranila odobravanje kredita u 7.mj. zbog inflacije, ali to nas nije spriječilo da kupimo laptop prije godišnjeg, kako bi se i na godišnjem mogli igrati, plaćati račune, kako bi ja mogla pisati postove, dopisivati sa mamom... I upravo to sada radim, zadnjih dana godišnjeg odmora pokušavam Vam napisati kako sam provela proteklih 7.mjeseci. Imala sam dobrih 3 tjedna odmora, a po povratku u Zagreb čeka nas puno toga. Odmah po povratku sa godišnjeg idemo 10.08. u Split na Iron Maiden (nisam ja toliki obožavatelj kao dragi, ali biti će zanimljivo za doživjeti). Onda nas čeka početak građevinskih radova doma, kupnja novih stvari... odlazak matičaru na dogovor i svi ostali detaljni i završni dogovori oko svadbene večere (04.10.08.), a prije toga odlazak na utakmice 06.09.08. Hrvatska - Kazahstan i 10.09.08. Hrvatska – Engleska. Čekaju me zanimljivi dani a kako će se sve odvijati i ono najzanimljivije sa godišnjeg odmora u idućem postu.

Nadam se da Vas nisam previše udavila.


04.08.2008. | 17:32 |
3 Komentara | Print | # | ^


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0


< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari on/off?


... Online Diary ...


"Everything is poison, there is poison in everything. Only the dose makes a thing not a poison."

poison.whisper@gmail.com

Free Web Site Counter
Free Web Site Counter




... The Path ...


01. Anchi, i to je život
02. Anđeo i Demon
03. Born To Be Wild
04. Little Bluestar
05. Samohranamajka
06. Anti - Bane
07. Paix
08. 1 Njofra
09. Slaviša
10. Sopot 1


... For Me ...


chris isaac - wick...


... Poison ...


Your cruel device
Your blood, like ice
One look could kill
My pain, your thrill
I want to love you but I better not
Touch (don t touch)
I want to hold you but my senses
Tell me to stop
I want to kiss you but I want it too
Much (too much)
I want to taste you but your lips
Are venomous poison
You re poison running through my
Veins
You re poison, I don t want to
Break these chains
Your mouth, so hot
Your web, I m caught
Your skin, so wet
Black lace on sweat
I hear you calling and its needles
And pins (and pins)
I want to hurt you just to hear you
Screaming my name
Don t want to touch you but
Your e under my skin (deep in)
I want to kiss you but your lips
Are venomous poison
You re poison running through my veins
You re poison, I don t wanna
Break these chains
Poison
One look could kill
My pain, your thrill
I want to love you but I better not
Touch (don t touch)
I want to hold you but my senses
Tell me to stop
I want to kiss you but I want it too
Much (too much)
I want to taste you but your lips
Are venomous poison
You re poison running through my
Veins
You re poison, I don t wanna
Break these chains
Poison
I want to love you but I better not
Touch (don t touch)
I want to hold you but my senses
Tell me to stop


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se