Erogeni genij s Venere

utorak, 31.01.2006.

Nezaboravni pogled

        Kosa mi je lebdjela oko preplanulog lica. Maestral se oduvijek volio igrati s njom. Često smo obitaljske večeri provodili na toj terasi uz more udaljenoj deset minuta autom od vikendice. Držala sam u zagrljaju bijeli stup i oduševljeno gledala animatore. Znam da sam se osjećala zgodno u svojim ispranim traper hlačicama i košulji, tamnoplave skečersice, filmski štih. Baš onaj osjećaj –mmm, izgledam blistavo, a svijet miriše-.
        Iz tog savršenog trenutka prenuo me nagli osjet kolanja struje kroz cijelo tijelo, nešto čarobno se spustilo na moje sretno lice.
     Nešto čarobno.
     Svjetlucavi pogled.
     Pogled koji me progutao kao nijedan prije.
     Kao nikad u životu.
        Crvena lampica je blinkala, snimao je pod. Obustavili smo sve radnje kad su nam se spojili ti prodorni pogledi. Jedino smo još disali.
    Zbunjeno se trgnuo kad sam sklopila trepavice i ugasio kameru.
        Gledali smo se nježno i divlje, zločesto i nevino..milovali smo se pogledima, nekom neobičnom energijom smo si zagrijavali kožu.
    Gledali smo se vječno..
Ili do kraja programa. Do trenutka kad je mama rekla –ajmo-. Hodali smo šest minuta preko šetališta, išli smo na parkiralište. On je stalno bio metar-dva iza mene s tim očima. Hodao je odlučno, ležerno, neodoljivo..kao da će me svakog trenutka oteti i i nositi me bosim nogama preko vrućeg pijeska. Izgledao je kao da zna sve moje tajne. Sve.
        Osvrtala sam se svake sekunde, privlačio me strašnom silom. Htjela sam zastati, slagati da mi je to prijatelj iz škole, ali možda ne priča hrvatski, ma upoznali smo se prekjučer, to je Matein bratić, ma mogla sam stati, mogla sam.. ali nisam. Da sam zastala nikad ga ne bih pustila..
        Sjela sam u auto, zapravo kleknila sam na stražnje sjedalo i dlanove raširenih prstiju prislonila na staklo, kao da me odvode neznanci od osobe koju sam voljela najviše na svijetu. Srce mi je treperilo. Čežnja. Sila. Povezanost.
        Stajao je raširenih nogu, podignuo ruku i savio jedan prst. Mahnuo je kao što to ja inače radim. Nikad neću zaboravit te iskre u očima, strast u kosi i napuštenu siluetu. Ljubav na prvi pogled događa se jednom u životu.
        Sutradan navečer sam napravila sve da se vratim na to mjesto. Okretala sam se do iznemoglosti s pismom u ruci. Nije ga bilo.
        Jedina osoba na svijetu koju sam željela poljubiti, a nisam mogla.
        Mjesecima nakon toga sam pogledavala kroz prozor s nadom da će mi doći pred vrata. Postojala je mogućnost da je snimio registraciju, otišao na policiju, prevrnuo državu samo da me nađe.
Postojala je..

- 01:33 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Ja sam otrowna Ivana..

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se