Stvarno sam htjela tipkat o predivnom i jedinstvenom ljetu u kojem su mi se ostvarili svi snovi, ali nisam..i neću.
U rujnu uvijek živim od sjećanja, a ne od hrane. Taj mjesec mi je uvijek nestvaran, to mi je faza između sna i jave.
A san želim sačuvati za sebe, jer sada više i nije san..
Suton je. Nadam se da će noć bit zvjezdonična, da ne dođe do krize.
U zoru, po izlasku sunca, započet ću opet ovaj virtualni svijet.
A ne volim puno bit za ekranima komjutera, televizora i tih modernih tehnika. Više volim cijelu vječnost sjedit u voćnjaku i gledati sunce.
Ali svijet ide dalje i ne smijem dati da me pregazi.
Bit ću poluvirtuoza okupana svjetlošću.
Nikad neću prestat biti ja.
|