Pogled unazad

nedjelja, 02.12.2012.

Marie-Dominique Chenu OP.

Veliki dominikanski teolozi 20. stoljeća: Marie-Dominique Chenu, Yves Congar, Edvvard Schilebeeckx i Albert Nolan

Ovdje želimo predstaviti četiri dominikanska teologa i/ Europe i Južne Afrike. Izbor ove četvorice nije proizvoljan, jer su imenovani ipak više godina bili u vidokrugu (teološki) zainteresi rane javnosti - unutar i izvan Reda.

Vrhovni zbor dominikanaca održan u Rimu 1983. vrednovan je obojicu Francuza i Flamanca iz Nijmegena kako slijedi: "Među onima koji su na osobit način posljednjih desetljeća utjecali n.i razvoj teološke misli isticala su se očigledno naša subraća M. D. Chenu, Y. Congar i E. Schillebeeckx (...). Čeznu unatoč svim poteškoćama, da služe Crkvi. Zbog toga im od srca zahvaljujem"

Pomogli su čitavom Redu da bolje ispuni svoju 'proročku' službu, da se Evanđelje Isusa Krista posvuda navijesti riječju i primjerom, poznavajući jasno uvjete u kojima ljudi žive, vrijeme i mjesto" (Act. Cap. Gen. Rom 1983, Nr. 202).

Tri godine kasnije izjavili su oci kapitularci na općem zboru Reda u Avili: "Mi želimo izraziti našu bratsku solidarnost s braćom i sestrama koji su u teškom i nasilnom kontekstu Južne Afrike jasno stali na stranu crnačke većine koja se bori za svoje došlo janstvo i svoja prava. Također zahvaljujemo fr. Albertu Nolanu i njegov teološki rad koji je obavljao u ovoj sredini bogatoj sukobi ma da bi tamo Božja riječ pokazala svoju oslobađajuću snagu i snagu koja daruje život" (Act. Cap. Gen. Avila 1986 Nr. 66).

Na sljedećim stranicama prikazat ćemo teološke biografije četvorice subraće. Oni, naime, zamjenjuju veći broj poimencu nespomenutih teologa i teologinja iz Reda propovjednika i kao takvi mogu se čitati.

Djelovi bijografija preuzeti su iz
- knjige "Dominikanci u svijetu i na hrvatskim prostorima Povijest, duhovnost, aktualni projekti".
- Graditelji suvremene teološke misli Josipa Antolović



Marie-Dominique Chenu OP

Chenu se rodio 7. siječnja 1895. u Soisy-sur-Seine. u predgrađu glavnog grada Francuske. Na krštenju je dobio ime Marcel-Leon. U traganju za kontemplativnim životom i zainteresiran za klasičnu filologiju, 1913. godine stupio je nakon svojeg školovanja u Red braće propovjednika da se prema najboljim tradicijama reda posveti duhovnom životu, znanosti i apostolatu.


Marie - Dominique Chenu

Nakon novicijata g. 1914. polaže zavjete, a 1919. zaređen je za svećenika. Na tamošnjem "Collegio Angelico", koji je pripadao Redu, dovršio je svoju doktorsku tezu iz teologije 1920. Zadobivši potrebne kvalifikacije i akademske stupnjeve, vraća se u domovinu, da joj pokloni svoje najljepše godine, bogate talente i djela od neprolazne vrijednosti.

U Francuskoj predaje na dominikanskom Studium Generale »Le Saulchoir«. Tu uvodi mlade studente u teološku znanost. Kao docent započinje predavanjima na u djela velikog Akvinca, u povijest ljudske misli. Uz to je vrlo brzo preuzeo službu regensa Visoke škole.

Od g. 1932. do 1942. obavlja službu rektora te visoke i ugledne znanstvene ustanove. Njegov ugled raste pa se njegov utjecaj širi i izvan granica Francuske. On je u isto vrijeme profesor na dva kontinenta, jer predaje i u Kanadi, gdje je sudjelovao u osnivanju Instituta za srednjovjekovne studije, koji je dio sveučilišta u Montréalu.

Od g. 1946. do 1952. vodi katedru na Sorboni.

Njegov interes bio je, prije svega, povijesnost dogmatskih formulacija. Chenu nije uzaludno govorio o "Povijesti teoloških ideja i sustava". Nasuprot tadašnjoj opće prihvaćenoj novoskolastičko - tomističkoj interpretaciji Akvinca, formulirao je Chenu novi pristup koji je Tomu pokušao shvatiti upravo u njegovom socijalno povijesnom kontekstu, mimo svih tobože apsolutnih formula naučavanja i nepovijesnih sistemiziranja.

1937. godina trebala je za Chenua postati sudbonosna. Njegov spis "Une Ecole de Theologie: Le Saulchoir (Teološka škola: Saulchoir), koji je nastao iz jednog govora, prvotno namijenjen za internu uporabu u Redu i Visokoj školi, imao je dalekosežne posljedice - u svakom slučaju djelomice i one koje doduše nije želio.

Godinu dana nakon objavljivanja spisa pozvao je Chenu rimski "Sanctum Officium", institucija koja je prethodila današnjoj Kongregaciji vjere. Od njega se tražilo da se bezuvjetno pokori. Trebao je potpisati deset unaprijed formuliranih rečenica. To je učinio.

Mnogo godina kasnije, prigodom proslave njegovog 70, rođendana na pohvalu koju je kardinal Feltin izrekao zbog nekoć pokazane "Krepost i poslušnost", Chenu je uzvratio riječima: "Eminencijo i dragi oče, to nije bio nikakav posluh jer je posluh osrednja moralna krepost. Vjerovao sam mnogo više u Božju Riječ" kojoj zapreke i nezgode na putu ništa ne znače".

Antimodernističko raspoloženje, koje je u to vrijeme zahvatilo široke krugove u Rimu, stvorilo je ozračje restrikcija. Prije svega, Chenuev pokušaj izrazitog promatranja vjere u kontekstu prošlosti, bio je žigosan i odbačen kao subjektivistički.

Osim toga se pothvat Chenua odnosio na to da sve teološko-refleksivne sustave shvati kao izraz življene duhovnosti, kao nedopuštene relativizacije dogmatski utvrđenih vjerskih istina. Nije uzaludna prva rečenica kojoj se Chenu morao pokoriti: "Dogme izražavaju apsolutnu i nepromjenjivu istinu". Kažnjeniku je podmetnuto da zastupa "Nouvelle Theologie" (Novu teologiju) koja je na mo dernistički način precijenila osjećaj na štetu razuma.

1962. papa Ivan XXIII. je najavio Drugi vatikanski sabor. Kao "privatni ekspert" svog bivšeg učenika Claudea Rollanda, sada biskupa Antsirabe na Madagaskaru, osuđeni teolog Chenu bio je "prokrijumčaren" na Sabor.

Bio je pozvan da radi na pastoralnioj konstituciji "Caudium et spes". Isto tako sudjelovao je na sjednicama potkomisije na temu: "Znakovi vremena".

Chenuu je u pogledu ovog teološkog pojma, prije svega, bilo stalo do stvarnosti koja sama postaje znakom. Stvari u svijeta imaju svoju samostalnost. Tek u ovoj autonomiji postaju teološki značajne. Za nužno razlikovanje, tako misli Chenu, potreban je prorok jer on opaža u zbivanju i unutar povijesti ono znakovito.

Stvarnost postaje za proroka znak jer je on želi dovesti u vezu s ljudskim čežnjama i nadanjima. Chenu je konkretno tražio da ova svoja razmišljanja uvrsti u mali koncilski kružok za raspravu koji se posvetio temi solidarnosti s Crkvom siromašnih. Bitni i plodni učinci, o kojima se ovdje raspravljalo, došli su nekoliko godina kasnije do izražaja u zaključcima latinskoameričke Biskupske konferencije održane 1968. u kolumbijskom gradu Medellini, kao i u mnogostrukoj praksi bazičnih zajednica na kontinentu i u teologiji oslobođenja koja je pratila te zajednice.


Marie - Dominique Chenu

U svome dugom i nadasve plodnom životu Chenu je bio značajna ličnost Crkve u Francuskoj. Proživljavao je njezinu dramu u aferi svećenika radnika. Došavši na Koncil, svojim je radom pridonio onoj obnovi koja je sa Saborom započela. Crkva i svećeništvo u njoj, a za obnovu obojega Chenu se toliko zalagao, proživljavaju danas krizu. Chenu je uvjeren da npr. iz dekreta o životu i službi prezbitera nisu razvijene sve posljedice, koje bi tu krizu uklonile i uvelike pomogle izgradnji Božjega naroda. Vjerojatno tako misli i o drugim koncilskim dokumentima. Chenu je uvijek bio bez sumnje napredan, ali zdravo.

Čuvao se krajnosti i brzopletosti. Iako je imao problema s crkvenim autoritetom, znao je sačuvati i svoju slobodu, ali i slušati. Ljubio je Crkvu, ljubio je čovjeka, osobito maloga, radnika, i sva njegova nastojanja išla su zatim da bi Crkva tome malome, siromašnome čovjeku donosila poruku
spasenja. On piše: »U svim velikim trenucima Crkve — pa i ovo je
upravo jedan takav! — postoji strah od suočavanja, ako Crkva uoči
da je zanemarila siromahe, jer oni su po pravilu njezini štićenici.«

I Crkva i teologija treba da nastavljaju Kristovo mesijansko poslanje. Na nj kao bitnu komponentu prema Kristovim riječima spada: »Siromasima se propovijeda Radosna vijest« (Mt 11, 5). Bez toga bi Crkva izdala svoje poslanje. A zato su i svi veliki reformatori u časovima krize u Crkvi upirali upravo u tu točku.

Teolog koji se zalaže za Crkvu siromaha čini Crkvi najveću uslugu i pomaže najviše njezinoj obnovi. Takav je bio i otac Chenu.

Završimo ovaj prikaz o njemu njegovim riječima o siromaštvu koje sadržavaju sav duhovni program onoga koji želi biti autentično evanđeoski. »Siromaštvo je, i to na višoj razini, nasljedovanje Krista, ali ni ovaj put nije samo to. Na ponašanje i život kršćana u odlučnoj su mjeri kao jamstvo vjerodostojnosti njihova života, bez sumnje, utjecali i betlehemske jaslice, i nazaretska radionica, i lutalački život Sina čovječjega, koji nije imao gdje ni glave nasloniti. Sve je to zacijelo tako — ali, da bi bilo autentično i djelotvorno — sve to mora biti nošeno nadom koja vodi k zalaganju u povijesti da bi svi ljudi dobili slobodu i sreću.«

11. veljače 1990. umro je Marie-Dominique Chenu u "biblijskoj" dobi od 95 godina. Još na svoj 90. rođendan odgovorio je na postavljeno pitanje: "Jeste li Vi otac Chenu, koji istražuje srednji vijek ili teolog svećenika-radnika?", sljedećim riječima: "Moji ne-profesionalni angažmani dali su postupku u naučavanju i metodi (...) svjetlo, postojanost i realizam (...). Ne postoje dva Chenua!".

<	prosinac, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (11)
Srpanj 2012 (6)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (5)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (9)
Siječanj 2012 (15)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (11)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (14)
Srpanj 2011 (9)

Kalendar Reda Propovjednika

Svaki svetac u Crkvi je original. Nitko ne imitira drugoga. Kao što je svaka osoba u povijesti čovječanstva original, tako i Božja milost stvara originalne svece. U svakom svecu ćemo naći nešto što nema u drugom.

Prema knjizi: Fr. Innocentius Venchi O.P., Catalogus hagiographicus Ordinis Praedicatorum, Postulatio Generalis, Romae 2001. i prema dopisu Generalne postulature u Rimu od 22. VI. 2001.)


SIJEČANJ

3. BI. Stjepana Ojuinzani
4. Sv. Zdislava iz Lemberka u Češkoj
7. Sv. Rajmund iz Penvaforta
10. BI. Gundisalvo Amarantski
10. BI. Ana Monteagudo
11. BI. Bernard Scamacca
18. Sv. Margarita Ugarska
19. Bl. Andrija iz Peschiere
19. Bl. Antun della Chiesa
22. Bl. Marija Mancini
23. Bl. Henrik Suzon (Seuse)
27. BI. Markolin iz Forlija
28. Sv. Toma Akvinski
29. BI. Vilana de' Botti

VELJAČA

3. BI. Petar iz Ruffije
3. BI. Antun Pavoni
3. BI. Bartolomej Cerveri
4. Sv.Katarina de Ricci
Pepelnica ne dolazi prije.
7. Godišnjica pokojnih otaca i majki
12. BI. Reginald Orleanski
13. BI. Jordan Saski
16. BI. Nikola Paglia
18. BI. Ivan iz Fiesola ili bi. Angelico
19. BI. Alvar iz Cordobe
19 BI. Kristofor iz Milana
24. BI. Konstancije iz Fabriana

OŽUJAK

11. Pepelnica ne dolazi poslije
22. Uskrs ne dolazi prije.
24. Vigilija Navještenja Gospodnjega
25. Navještenje Gospodnje

TRAVANJ

1. Bl. Antun Nevrot
13. BI. Margarita iz Citta del Castella
14. BI. Petar Gonzalez (f 1246.)
17. BI. Klara Gambacorta
18. Bl.Sibilina Biscossi
19. BI. Iznard iz Chiampa
20 Sv. Janja (Agneza) iz Montepulciana
27. BI. Ozana Kotorska
28. Sv. Ljudevit Marija Grignon
29. Sv. Katarina Sijenska
30. Sv. Pio V

Uzašašće ne dolazi prije

SVIBANJ

1. Spasovo ne dolazi prije
3. BI. Emilija Bicchieri
5. Sv. Vinko Fererski
7. Bl. Albert iz Bergama
8. Zaštita BDM nad Redom propovjednika
10. Sv. Antonin iz Firence
11. Duhovi ne dolaze prije
12. BI. Ivana Portugalska
13. BI. Imelda Lambertini
16. BI. Egidije iz Vaozele
15. Bl. Andrija Abellon
19. BI.Franjo Coll Guitart
20. BI. Kolumba iz Rietija
21. Bl. Jacint Marija Cormier
24 Prijenos sv. oca Dominika
27. BI.Andrija Franchi
28. BI. Marija Bartolomeja Bagnesi
29. BI. Vrlim Arnaud
30. Bl. Jakov Salomoni

LIPANJ

2. BI. Sadok (oko 1260.) i 48 drugova
3. Uzašašće ne dolazi poslije
4. Sv. Petar iz Verone
8. BI. Dijana i Cecilija
10. BI. Ivan Dominici
12. BI. Stjepan Bande
13. Duhovi ne dolaze poslije.
18. BI. Hozana iz Mantove
20. BI. Margarita Ebner
23. BI. Inocent V.

SRPANJ

4. BI. Katarina Jarrige
4. Pier-Giorgio Frassati
7. BI. Benedikt XI.
8. Bl. Hadrijan Fortescue
9. Sv. Franjo Fernandez de Capillas i drugovi kineski mučenici
19. Sv. Ivan iz Kolna
13. BI. Jakov iz Varazzea
17. BI. Česlav Poljak
22. Sv. Marija Magdalena
24. Bl. Ivana iz Orvieta
24. Bl. Augustin iz Bielle
27. Bl. Robert Nutter

KOLOVOZ

2. BI. Ivanica od Aza
3. BI. Augustin Kažotić iz Trogira
8. Sveti Dominik
9. BI. Ivan iz Salema
12. Bl. Ivan Juraj Toma Rehm
12. Bl. Aimon Taparelli
15. Uznesenje B.D.M.
17. Sv. Jacint Poljak
18. BI. Manes
19. BI. Jordan iz Pise
23. Sv.Ruža Limska
26. BI. Jakov iz Bevagne
28. Sveti Augustin

RUJAN

2. Bl. Gvala iz Bergama
2. Bl. Ingrid iz Skanningea
4. BI. Katarina iz Racconigija
5. Godišnjica pokojnih ukućana i dobročinitelja Reda
6. BI. Bertrandiz Garriguea
7. Mihael Czartorysky (1944.)
7. Bl.Julija Rodzinska (1955.)
18. Sv. Ivan Macias
22. BI. Franjo de Posadas
22. BI. Hijacint Serrano Lopez i 19 drugova mučenika
24. BI.Dalmacije Moner
25. BI. Marko iz Modene
26. BI. Lovro iz Ripafratte
28. Japanski mučenici:
Sv. Dominik Ibanez de Erquicia,
Sv. Jakov Kyshey Tomonaga
Sv. Lovro Ruiz iz Manile i 13 drugova


LISTOPAD

3. BI. Dominik Spadafora
4. Sv. FranjoAsiški
5. Bl. Rajmund iz Capue
BI. Bartolomej Longo
7. Gospa od Ružarija
8. BI. Ambrozije Sansedoni
8. BI. Matej Carreri
9. Sv. Ljudevit Bertran
11. BI. Jakov iz Ulma
13. BI. Magdalena Panatieri
14. BI. Marija Poussepin
19. BI. Janja od Isusa Galand
21. Bl.Petariz Cittadel Castella
22. GODIŠNJICA POSVETE CRKVE
25. BI. Petar Geremia
26. BI. Damjan Finalborgo
27. BI. Bartolomej iz Vicenze
30. BI. Benvenuta Boiani
30. BI. Terencije Albert O'Brien
bl. Petar Higgins

STUDENI

1. Svi sveti Svetkovina
3. Sveti Martin de Porres.
5. BI. Šimun Ballachi
6. Bl. Alfons Navarrete i 125 drugova, japanski mučenici
7. Svi sveti Reda propovjednika
8. Godišnjica sve pokojne braće i sestara Reda
14. BI. Ivan Liccio
15. Sv. Albert Veliki
16. Bl. Lucija iz Narnija
19. BI. Jakov Benfatti
24. Vijetnamski mučenici
27. BI. Margarita Savojska

PROSINAC

1. BI. Ivaniz Vercellija
8. Bezgrešno začeće bl. Djevice Marije
16. BI. Sebastijan Maggi
22. Godišnjica odobrenja Reda
24. Vigilija Rođenja Gospodnjega
25. Rođenje Gospodinovo


Virtualno hodočašće u baziliku sv. Dominika - Bolonja


Dominikanci u Bolonji

Unutrašnjost bazilike svetog Dominika u Bolonji

Kapele u desnom brodu bazilike svetog Dominika u Bolonji

Kapela svetog Dominika u Bolonji

Arka svetog Dominika u Bolonji

Druge kapele desnog broda bazilike

Desni tranzet bazilike svetog Dominika u Bolonji

Sakristija bazilike svetog Dominika

Muzej bazilike svetog Dominika u Bolonji

Kor bazilike svetog Dominika u Bolonji

Lijevi tranzet bazilike svetog Dominika u Bolonji.html

Druge kapele lijevog broda bazilike svetog Dominika u Bolonji

Kapitularna dvorana u samostanu svetog Dominika u Bolonji.

Soba (cella) svetog Dominika

Klaustar svetog Dominika (klaustar mrtvih)














Free counters