Pogled unazad

četvrtak, 15.11.2012.

Sveti Albert veliki, biskup i naučitelj Crkve


15. studenog

Rođen je u Lauingenu u Švapskoj oko 1193. u vojničkoj obitelji koja je bila u službi Federika II. Sa 16 godina odlazi u Italiju da bi dovršio sveučilišne nauke. Prvo je živio u Bolonji pa u Veneciji, te na kraju u Padovi gdje se posvetio studiju takozvanih "slobodnih umjetnosti": gramatike, retorike, dijalektike, aritmetike, geometrije, astronomije i glazbe, to jest opće kulture, pokazujući tipično zanimanje za prirodne znanosti, koje će ubrzo postati omiljeno područje njegove uže specijalizacije.


Sveti Albert Veliki

Kao mladi student odlazio je često u samostan dominikanaca gje se upoznao s generalnim Učiteljem dominikanaca, blaženim Jordanom Saskim, koji mu je približio ideale redovničkoga života. 1229. godine pristupa dominikanskom Redu, usprkos roditeljskom negovdovanju..

Od 1242. do 1248. predavao je u Parizu, gdje mu je bio učenikom i sv.Toma Akvinski. U Parizu su se skupljali učenici iz stranih zemalja, a brat Albert, otvorena duha za sve spoznaje, podučava novu znanost, tj. aristotelsku fiziku prema tumačenju židovskih i arapskih mislilaca.

God. 1248. postao je regens upravo osnovanog općeg učilišta u Kolnu, kamo ga je Toma slijedio. Kako je Albert bio pravi genij, dao se svim žarom na studij filozofije, teologije, prirodnih znanosti. No on nije bio samo učenjak. On je svoje veliko zanimanje za sveopću kulturu prema duhu svoga vremena, kad je skolastička filozofija doživljavala svoj najbujniji procvat, znao spojiti u skladnu cjelinu, ono što bismo danas rekli »integrirati« s asketskim nastojanjem oko savršenosti.

Znao je dobro da pusta znanost bez kreposti i duhovnoga života može postati napast pa je ovako molio Gospodina: »Gospodine Isuse, zazivamo tvoju pomoć da se ne bismo dali zavesti od ispraznih i napasničkih riječi o plemenitosti obitelji, o ugledu reda, o onome kako znanost ima u sebi privlačnosti.«

Dominikanci su dobro iskoristili Albertove sposobnosti pa su ga slali za profesora na mnoga učilišta. Tako je Albert poučavao u Hildesheimu, u Freiburgu, u Regensburgu, Strasbourgu, u Kölnu te napokon u Parizu, koji je tada bio središte znanosti. Njegov je najslavniji i najsposobniji učenik bio Toma Akvinski. On je odmah uočio njegove sposobnosti, njegovu oštroumnost te mu pomagao da se razvije u jednog od najvećih filozofa i teologa kršćanstva.

Albert je bio čudesan čovjek. Kad su ga braća izabrala za njemačkog provincijala, on je napustio parišku katedru jer je želio biti stalno nazočan i blizu onim redovničkim zajednicama koje su sada bile povjerene njegovoj poglavarskoj brizi. Obilazio ih je putujući pješice, a bila je to prostrana provincija od Sjevernog mora pa sve do naših krajeva; putem bi prosio hranu i molio za kakvo skromno konačište. Bio je pravi redovnik, po duhu i životu siromah.

U tom je svojstvu, skupa s franjevcem Bonaventurom, hrabro branio pravo prosjačkih redova da predaju na sveučilištima.

Jednog je dana bio pozvan u Rim da mu ondje priopće imenovanje za biskupa u Regensburgu. I kao biskup želio je i dalje ostati samo siromašan redovnik. Postala je upravo poslovična njegova nenavezanost na vremenita dobra, koja mu je tadašnja biskupska služba mogla itekako namaknuti. Govorilo se, naime, da »u njegovim riznicama nije bilo ni jedne škude, u bačvama ni kapi vina, a u hambaru ni pregršti žita«.

Sveti Albert je upravljao biskupijom u Regensburgu samo tri godine. Sam je zatražio da ga oslobode tereta te službe, kojoj se zbog vremešne dobi osjećao nedoraslim. Molbi mu bi udovoljeno i on se vrati u zajednički redovnički život u dominikanskom samostanu u Würzburgu, a još je jedno vrijeme i poučavao u Kölnu.

Već star i umoran počeo se polako spremati na smrt. Dao si je pripremiti grob na koji je svaki dan dolazio moliti časoslov za pokojne. Umro je u sobi svoga samostana Svetog križa u Kölnu 1280. i ubrzo su ga braća počela častiti.


Sarkofag s tijelom svetog Alberta Velikog

Crkva ga je predložila na čašćenje vjernicima proglasivši ga 1622. blaženim, a zatim i svetim 1931., kada ga je papa Pio XI. proglasio crkvenim naučiteljem.

Za tu je prigodu hrvatski dominikanac, otac Hijacint Bošković, na hrvatskom napisao te izdao njegov životopis u dominikanskoj nakladnoj kući »Istina«. Papa Pio XII., koji je i sam bio čovjek velike kulture te u audijencijama znao tako učeno govoriti učenjacima našega vremena, proglasio je Alberta Velikog zaštitnikom znanstvenika koji se bave prirodnim znanostima. Povijest kulture dala je Albertu naslov »Veliki«, a među skolastičkim naučiteljima nosi naslov »doctor universalis« – sveopći učitelj.


Sveti Albert Veliki propovjeda

Albert Veliki nije bio univerzalan samo u posjedovanju znanja, on se odlikovao isto tako i u mnogim vrlinama. Bio je jedna krasna ličnost, otmjena u držanju, fin u odnosu s drugima, a nadasve pobožan i produhovljen čovjek. Pripovijeda se da je jedan dominikanski propovjednik, promatrajući ga još kao studenta, rekao: »Kakva bi to bila šteta kad bi jedno onako lijepo tijelo i duša, tako dobro izgrađena, morali završiti u paklu!«

Albert je nastojao iskoristiti misli starih filozofa, naročito Aristotela, da bi ih uokvirio u logički snažan sustav kršćanskog nauka. To će poći za rukom potpuno ostvariti njegovu najboljem učeniku, Tomi Akvinskom, koga su studenti za vrijeme studija nazivali »nijemim volom«. Albert im je tada rekao: »Jednog će dana taj nijemi vol svojim rikanjem ispuniti svijet.« Nije se u svojoj prognozi prevario. Toma je stvorio jedinstven sustav kršćanske filozofije i teologije te umro prije svog učitelja Alberta, koga je veoma cijenio i ljubio. Albert je plakao za njim kao za sinom te branio njegovo naučavanje, kad su ga napadali.

Kad je Albert ostario, ostavilo ga je pamćenje i zahvatila staračka skleroza. No nikad ga nije ostavila njegova pobožnost prema euharistijskom Kristu i prema Gospi. Evo nešto veoma pobožno iz njegova pera, da o tome razmišljamo te se i sami produbljujemo u pravoj pobožnosti. To je odlomak iz njegova Tumačenja Lukina evanđelja.

»Ovo činite meni na spomen. U tome valja dvoje zapaziti. Prvo, naredbu obavljanja tog otajstva. To naznačuje – Isus – kad kaže: Ovo činite. Drugo, da je spomenčin Gospodina koji za nas odlazi u smrt.

Dakle, veli: Ovo činite. Ništa korisnije, ništa ugodnije, ništa spasonosnije, ništa ljupkije, ništa sličnije vječnome životu nije bilo moguće narediti. To pokazuje pojedinačno.

Ono, naime, što koristi oproštenju grijeha i punini milosti u životu je najkorisnije. Ovaj, to jest Otac duhova, poučava nas za ono što je korisno u primanju njegova posvećenja. Njegovo je pak posvećenje u njegovu žrtvovanju, tj. kad se prikazao u otajstvu, i Ocu za nas, i nama se prinio za uporabu. Za njih ću sebe posvetiti. Krist, koji je sebe po Duhu svetome Bogu neokaljanog prinio, očistit će našu dušu od mrtvih djela da služimo živome Bogu.

Ništa ugodnije ne možemo činiti. Što je, naime, ugodnije od onoga u čemu Bog pokazuje svu svoju nježnost prema nama?…

Ništa spasonosnije nije moglo biti naređeno. To je otajstvo plod Stabla života. Tko ga blaguje s pobožnošću iskrene vjere, za vječnost neće okusiti smrti… Ništa ljupkije nije bilo moguće narediti. Ovo otajstvo tvori i ljubav i sjedinjenje… Ništa se sličnije vječnome životu nije dalo narediti. Nastavak je vječnoga života u tome što Bog svojom ljupkošću sebe ulijeva u one koji blaženo žive.


Crkva svetog Andrije u čijoj kripti se nalazi sarkofag s tijelom blaženog Alberta Velikog

Iz Razlaganja na Matejevo Evanđelje, svetog Alberta Velikog, biskupa

(Opera omnia, vol. 20, izd. Borgnet, Pariz 1893., str. 247-249)str. 247-249)


U nas je utisnuo znak svoje naravi

Na krasnu zemlju padoše mi konopi, vrlo mije mila moja baština. Gospodin reče Aronu: Ja sam tvoj dio i tvoja baština među Izraelcima... Sara, žena moga Gospodara, rodila je mome gospodaru sina u njegovoj starosti: a on mu ustupi sve svoje.

Sara znači: kneginja, i označuje Crkvu. A sin trajne radosti, cvijet i baštinik, jest onaj koga Bog Otac milošću rađa u Crkvi. U starosti posljednjih vremena: on također sve daje u baštinu što godje ikad imao jer darivajući sebe dariva sve stoje njegovo. Baština je moja Gospodin, reče duša moja: zato se u nj pouzdajem.

To su, dakle, znakovi očinskog djelovanja u onima koje višnji Otac rađa po milosti.

Po svom naumu on nas porodi riječju istine da budemo prvina neka njegovih stvorova: time nam je utisnuo obilježje svoje naravi, a dosljedno i spoznaje, jer sve što se spoznaje, spoznaje se po svom obilježju i po spoznaji koju ono uzrokuje u duši.

Iz spoznaje se, naime, rađa vjera, koja otvara oči prema Ocu; iz povezanosti ljubav, koja upire pogled u Oca, a iz naklonosti koju on ima prema nama - nada, koja uzdiže oči da ištemo uzvišene stvari. Nismo, naime, zadovoljni malim jer se uzdamo u naklonost Očevu. Zbog toga se razloga, dakle, kaže: "Oče!"

Molitva pak koja ima svoj početak u nekome koji je najprisniji ne može ne biti slatka i prisna. Zbog toga se u prethodnim riječima kaže da je on s nama, da nas vidi u tajnosti, jer je i prisan i sladak. Inače ne bismo imali pristupa k njemu. I zato se o Jedinorođenom, čijim smo Duhom posinjeni, kaže da je u krilu Očevu.



15.11.2012. u 00:34 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 06.11.2012.

Blaženi Alfons Navarette i drugovi


6. studenog

Danas jednim slavljem spominjemo pripadnike dominikanskog Reda koji su mučeničkom smrću ispovijedili Krista u Japanu u XVII. i XVIII. st.


Japanski mučenici

U Japanu je od 1614. do 1632. podnijelo mučeništvo veliko mnoštvo vjernika, među kojima je bio Alfons Navarrete (1617.), Anđeo Orsucci i Ljudevit Frarjin (1622.) te devetorica braće Španjolaca i oko stotinu urođenika: novaka, suradnika, trećoredaca i članova bratovština presvetog Ružarija.

Sve je te, skupa s ostalima koji su tamo u isto vrijeme pretrpjeli mučeništvo, Pio IX. svečano uvrstio 1867. među blaženike.

U razdoblju od 1633. do 1637. u Japanu imamo novu četu mučenika, članova dominikanskog Reda (Dominik Ibanez, Jakov Tomonaga, Jordan Ansalone, Vilim Courtet i drugi, među kojima je i Lovro Ruiz, prvomučenik Filipina), koje je Ivan Pavao II. proglasio svetima god. 1981.; njihov je spomendan 28. rujna.

Iz Poslanice učitelja Reda Antonina Bremonda, upravljene cijelom Redu propovjednika prilikom mučeničke smrti bi. Petra Sanza i drugova
(Dana 20. rujna 1748.: MOPH 14, Roma, 1904., str. 213-214.)

Budimo njihovi nasljedovatelji

Shvaćate, braćo, koliku zahvalnost dugujemo božanskoj darežljivosti zato što je i u ovo vrijeme iz Dominikanske obitelji podigla i izabrala muževe bogate krepostima, nadmoćne nad vlastodršcima, proročke glasnike, junake u boju, spremne prezreti zemaljski život, pobjednike nad smrću, koje ni ruganje ni bičevi, pa ni okovi ni tamnice, ni nevolje ni tjeskobe, ni glad ni golotinja, ni progonstvo ni mač ne mogoše rastaviti od ljubavi Božje, nego u svemu pobijediše po onomu koji nas uzljubi.

To je, zaista, razlog zašto čestitamo njima i sebi samima, jer njihova imena, već zapisana na nebesima, našem svetačkom kalendaru pribaviše novi i vječni ures te nam povećaše poticaje kreposti.
Ta tko se ne bi osjetio potaknut tako sjajnim pobjedama i takoreći podboden da ide onim apostolskim putem što ga svojom krvlju označiše preslavna braća? Dok ovo slušamo, zar naše srce ne gori da, ražareni revnošću za vjeru, idemo za njim da umremo s njime?

To su, predragi, želje apostolskih muževa, to je njihova preobilna nagrada, to je slava ustanove kojoj pripadamo; slava kojoj su naši predci začetnici, koju su drugi umnožili i koja nam je u najnovije vrijeme poticaj da se s njima natječemo.

Dakle, nemojmo omlitaviti, nego budimo nasljedovatelji onih koji, po vjeri i strpljivosti, baštine obećano. Trčimo u borbu koja je pred nama, uzevši kacigu spasenja i mač Duha, opasavši bedra istinom, obukavši oklop pravednosti i potpasavši noge spremnošću za Evanđelje mira.

Ako pak hrabre Kristove borce ne možemo slijediti u njihovim okovima i smrti, slijedimo ih barem u vjeri i ljubavi, u znanju velikodušnosti, "čuvajući nevinost u jednostavnosti, slogu u ljubavi, čednost u poniznosti, postojanost u obrani istine, strogoću u stezi, da nam ne bi ništa nedostajalo glede primjera, nego neka svijetli naša svjetlost pred ljudima, da vide naša dobra djela i slave Oca našega koji je na nebesima ".

To su, naime, tragovi koje nam oni, vraćajući se u nebesku domovinu, ostaviše, da bismo ih, idući njihovim stazama, slijedili i u nebeskoj radosti. Na to nas ljubezno pozivaju, željno nas tamo očekuju "već sigurni za svoju besmrnost, a još zabrinuti za naše spasenje".

Kolika li će biti zajednička radost i za njih i za nas kad stignemo u njihovo društvo i zagrljaj! Zato uspravite ruke klonule i koljena mećava, budimo jaki očekujući takvu nagradu, veselo podnoseći ovu malenkost naše časovite nevolje koja nam donosi obilato breme vječne slave.

"Ako skupa (s Kristom) trpimo, skupa ćemo i kraljevati
. A ta nagrada nije pripravljena samo onima koji su bezbožničkim bijesom bili pogubljeni, jer svi koji služe Bogu, kao što su u Kristu razapeti, tako će u Kristu i biti ovjenčani."

Pozdravljam vas, i sjećajte se mene i mojih pomoćnika u sv. misi i molitvi.



06.11.2012. u 00:15 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.



< studeni, 2012 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (11)
Srpanj 2012 (6)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (5)
Ožujak 2012 (11)
Veljača 2012 (10)
Siječanj 2012 (15)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (11)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (14)
Srpanj 2011 (10)

Opis bloga


Na internet portalima hrvatskog govornog područja skoro pa da i nema podataka (ili ih ja bar do sad nisam pronašao rofl) o bazilici sv. Dominika u Bolonji, u kojoj se nalazi grob utemeljitelja dominikanskog Reda (sv. Dominika). Nadam se da ću taj mali nedostatak ovim blogom ublažit. S vremenom će se nadodavati još (meni) neke zanimljive teme. Ako ste zainteresirani za jedno malo virtualno hodočašća na neka dominikanska mjesta - krenimo wave.


Molitva za dominikanska zvanja

Dobri Isuse, poučeni od Tebe, molimo Gospodara žetve da pronađe dovoljan broj radnika za dobrobit i spasenje duša. Osjećajući veliku potrebu svećenika, redovnika i redovnica, molimo Te po zagovoru Tvoje neoskvrnjene Majke, Kraljice svete Krunice i svetog oca Dominika da umnožiš Red braće propovjednika.

Izlij u obitelji, zavode i sjemeništa milost apostolskog zvanja. Ražari u srcima mladića i djevojaka sveti oganj ljubavi prema Bogu i prema dušama. Pripremaj one koje si odabrao, potakni ih da i oni ovu milost mole i po njoj žive.

Čuvaj ih od grijeha i mnogih pogibelji kojima su izloženi. Prosvijetli im pamet, očisti im srce, učvrsti im volju, pomagaj ih da svagdano i marljivo njeguju sjeme posijano u njihovoj duši. Dovedi ih putem čistoće, rada i težnje za višim ciljem do potpune spoznaje Istine.

Milostiva majko Marijo, koja svagdano prikazuješ Isusu svoje sinove i kćeri kao što si mu prikazala i svetog oca Dominika, daj da budu dostojni povjerenja koje si im iskazala.
Izmoli svome Redu vjernih vršitelja njegovih redovničkih predaja. Udijeli mu mnogo svetih i revnih osoba, prema duhu svetog Dominika.
Učini da budu vjerni pomagači Spasitelju duša. Amen.

Molitva za proglašenje svetom blažene Ozane Kotorske

Svemogući Bože, tvoja je službenica bl. Ozana Kotorska svetim životom povezivala narode različite vjere i kulture i bila im je uzor pravog jedinstva. Molimo te da što prije bude proglašena svetom kako bi je zajedničkim slavljem zazivali narodi Istoka i Zapada, te u miru i jedinstvu promicali tvoje kraljestvo na zemlji, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira. Po Kristu Gospodinu našem.

pogledunazad@gmail.com

Free Site Counter





Za pisanje na chatu potrebno je upisat ime i poruku. E-mail nije obavezan.










Kalendar Reda Propovjednika

Svaki svetac u Crkvi je original. Nitko ne imitira drugoga. Kao što je svaka osoba u povijesti čovječanstva original, tako i Božja milost stvara originalne svece. U svakom svecu ćemo naći nešto što nema u drugom.

Prema knjizi: Fr. Innocentius Venchi O.P., Catalogus hagiographicus Ordinis Praedicatorum, Postulatio Generalis, Romae 2001. i prema dopisu Generalne postulature u Rimu od 22. VI. 2001.)


SIJEČANJ

3. BI. Stjepana Ojuinzani
sretan 4. Sv. Zdislava iz Lemberka u Češkoj
sretan 7. Sv. Rajmund iz Penvaforta
10. BI. Gundisalvo Amarantski
10. BI. Ana Monteagudo
11. BI. Bernard Scamacca
sretan 18. Sv. Margarita Ugarska
19. Bl. Andrija iz Peschiere
19. Bl. Antun della Chiesa
22. Bl. Marija Mancini
23. Bl. Henrik Suzon (Seuse)
27. BI. Markolin iz Forlija
sretan 28. Sv. Toma Akvinski
29. BI. Vilana de' Botti

VELJAČA

3. BI. Petar iz Ruffije
3. BI. Antun Pavoni
3. BI. Bartolomej Cerveri
sretan 4. Sv.Katarina de Ricci
Pepelnica ne dolazi prije.
sretan 7. Godišnjica pokojnih otaca i majki
sretan 12. BI. Reginald Orleanski
sretan 13. BI. Jordan Saski
16. BI. Nikola Paglia
18. BI. Ivan iz Fiesola ili bi. Angelico
sretan 19. BI. Alvar iz Cordobe
19 BI. Kristofor iz Milana
24. BI. Konstancije iz Fabriana

OŽUJAK

11. Pepelnica ne dolazi poslije
22. Uskrs ne dolazi prije.
24. Vigilija Navještenja Gospodnjega
25. Navještenje Gospodnje

TRAVANJ

1. Bl. Antun Nevrot
13. BI. Margarita iz Citta del Castella
14. BI. Petar Gonzalez (f 1246.)
17. BI. Klara Gambacorta
18. Bl.Sibilina Biscossi
19. BI. Iznard iz Chiampa
sretan 20 Sv. Janja (Agneza) iz Montepulciana
sretan 27. BI. Ozana Kotorska
28. Sv. Ljudevit Marija Grignon
sretan 29. Sv. Katarina Sijenska
sretan 30. Sv. Pio V

Uzašašće ne dolazi prije

SVIBANJ

1. Spasovo ne dolazi prije
sretan 3. BI. Emilija Bicchieri
5. Sv. Vinko Fererski
7. Bl. Albert iz Bergama
8. Zaštita BDM nad Redom propovjednika
10. Sv. Antonin iz Firence
11. Duhovi ne dolaze prije
12. BI. Ivana Portugalska
sretan 13. BI. Imelda Lambertini
16. BI. Egidije iz Vaozele
15. Bl. Andrija Abellon
19. BI.Franjo Coll Guitart
20. BI. Kolumba iz Rietija
21. Bl. Jacint Marija Cormier
24 Prijenos sv. oca Dominika
27. BI.Andrija Franchi
28. BI. Marija Bartolomeja Bagnesi
29. BI. Vrlim Arnaud
30. Bl. Jakov Salomoni

LIPANJ

2. BI. Sadok (oko 1260.) i 48 drugova
3. Uzašašće ne dolazi poslije
4. Sv. Petar iz Verone
sretan 8. BI. Dijana i Cecilija
10. BI. Ivan Dominici
12. BI. Stjepan Bande
13. Duhovi ne dolaze poslije.
18. BI. Hozana iz Mantove
20. BI. Margarita Ebner
23. BI. Inocent V.

SRPANJ

4. BI. Katarina Jarrige
4. Pier-Giorgio Frassati
7. BI. Benedikt XI.
8. Bl. Hadrijan Fortescue
9. Sv. Franjo Fernandez de Capillas i drugovi kineski mučenici
19. Sv. Ivan iz Kolna
13. BI. Jakov iz Varazzea
sretan 17. BI. Česlav Poljak
sretan 22. Sv. Marija Magdalena
24. Bl. Ivana iz Orvieta
24. Bl. Augustin iz Bielle
27. Bl. Robert Nutter

KOLOVOZ

sretan 2. BI. Ivanica od Aza

sretan 3. BI. Augustin Kažotić iz Trogira
sretan 8. Sveti Dominik
9. BI. Ivan iz Salema
12. Bl. Ivan Juraj Toma Rehm
12. Bl. Aimon Taparelli
15. Uznesenje B.D.M.
sretan
17. Sv. Jacint Poljak
sretan 18. BI. Manes
19. BI. Jordan iz Pise
sretan 23. Sv.Ruža Limska
26. BI. Jakov iz Bevagne
sretan28. Sveti Augustin

RUJAN

2. Bl. Gvala iz Bergama
2. Bl. Ingrid iz Skanningea
4. BI. Katarina iz Racconigija
5. Godišnjica pokojnih ukućana i dobročinitelja Reda
6. BI. Bertrandiz Garriguea
7. Mihael Czartorysky (1944.)
7. Bl.Julija Rodzinska (1955.)
sretan 18. Sv. Ivan Macias
22. BI. Franjo de Posadas
22. BI. Hijacint Serrano Lopez i 19 drugova mučenika
24. BI.Dalmacije Moner
25. BI. Marko iz Modene
26. BI. Lovro iz Ripafratte
sretan 28. Japanski mučenici:
Sv. Dominik Ibanez de Erquicia,
Sv. Jakov Kyshey Tomonaga
Sv. Lovro Ruiz iz Manile i 13 drugova



LISTOPAD

3. BI. Dominik Spadafora
4. Sv. FranjoAsiški
sretan 5. Bl. Rajmund iz Capue
BI. Bartolomej Longo
sretan 7. Gospa od Ružarija
8. BI. Ambrozije Sansedoni
8. BI. Matej Carreri
sretan 9. Sv. Ljudevit Bertran
11. BI. Jakov iz Ulma
13. BI. Magdalena Panatieri
14. BI. Marija Poussepin
19. BI. Janja od Isusa Galand
21. Bl.Petariz Cittadel Castella
22. GODIŠNJICA POSVETE CRKVE
25. BI. Petar Geremia
26. BI. Damjan Finalborgo
27. BI. Bartolomej iz Vicenze
30. BI. Benvenuta Boiani
30. BI. Terencije Albert O'Brien
bl. Petar Higgins

STUDENI

1. Svi sveti Svetkovina
sretan3. Sveti Martin de Porres.
5. BI. Šimun Ballachi
6. Bl. Alfons Navarrete i 125 drugova, japanski mučenici
sretan7. Svi sveti Reda propovjednika
sretan8. Godišnjica sve pokojne braće i sestara Reda
14. BI. Ivan Liccio
15. Sv. Albert Veliki
16. Bl. Lucija iz Narnija
19. BI. Jakov Benfatti
sretan24. Vijetnamski mučenici
27. BI. Margarita Savojska

PROSINAC

1. BI. Ivaniz Vercellija
8. Bezgrešno začeće bl. Djevice Marije
16. BI. Sebastijan Maggi
22. Godišnjica odobrenja Reda
24. Vigilija Rođenja Gospodnjega
25. Rođenje Gospodinovo


Virtualno hodočašće u baziliku sv. Dominika - Bolonja


wave Dominikanci u Bolonji

wave Unutrašnjost bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Kapele u desnom brodu bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Kapela svetog Dominika u Bolonji

wave Arka svetog Dominika u Bolonji

wave Druge kapele desnog broda bazilike

wave Desni tranzet bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Sakristija bazilike svetog Dominika

wave Muzej bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Kor bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Lijevi tranzet bazilike svetog Dominika u Bolonji.html

wave Druge kapele lijevog broda bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Kapitularna dvorana u samostanu svetog Dominika u Bolonji.

wave Soba (cella) svetog Dominika

wave Klaustar svetog Dominika (klaustar mrtvih)













free counters
Free counters

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se