Pogled unazad

utorak, 28.02.2012.

Muzej bazilike svetog Dominika u Bolonji



Iz sakristije se kroz vrata ukrasne ograde dolazi u muzej. Evo nekih važnijih dijela koja se čuvaju u njemu:
Slika na dasci Židovska Pasqua nepoznatog autora, Gospa od Velluta autora Lippo Dalmasio, Sveti Franjo, Sveti Dominik, Carita - Ludovico Carracci, djelovi Pieta u pečenoj glini - Niccolo dell'Arca.


Gospa s djetetom i svetim Dominikom



Relikvijari



Muzej u Bolonji


Među dragocjenjenim djelima posebno se ističe Relikvijara svetog Ludovika IX kralja Francuske, prelijepo djelo zlatarstva Francuske iz XIII st.


Relikvijara svetog Ludovika IX

28.02.2012. u 00:18 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 26.02.2012.

Sakristija bazilike svetog Dominika u Bolonji





Iz kapele svetog Tome mogu se vidjeti vrata sakristije koja je fra. Damiano Zambelli iz Bergama (u dva gornja djela) oslikao i u njih umetnuo drvene mozaike Navještenja. U dva donja dijela nalazi se mrtva priroda sa alatima.




Poviše nadvratnika nalazi se spomenik Ludovicu Bologninu sa poprsjem od pečene gline. Djelo je to Vicenza Onofri.
Nakon ulaska u sakristiju na desnoj strani se vidi Pieta od Sebastiana Sartia zvanog Rodellone.




Uzduž zidova sakristije nalaze se dva ogromna ormara iz XVII st. Dok se na polovici sakristije nalazi ukrasna ograda. Dva kipa sa strane ograde prikazuju Gospu od Ružarija i Svetog Dominika. Kipovi su isklesani od čempresovog drveta kojeg je po tradiciji posadio sveti Dominik.
Nakon što se prijeđe ukrasna ograda, vide se ormari na kojima se nalazi 16 vrata koje je napravio fra Damiano Zambelli tehnikom intarzacije. Vrata su prije služila kao ukrasi u staroj gotičkoj kapeli svetog Dominika.




Osam gornjih vrata prikazuje biblijske scene koje podsjećaju na 8 događaja iz života svetog Dominika koja se nalaze na donjim vratašcima. Vraćen im je prvobitan sjaj nedavnom restauracijom. Između ovih drugi lijevi ormar sa krštenjem svetog Dominika dizajniran je od Sebastiana Serlia a prvi desni sa Smrt sveca od Vignole. Oltarna pala sa Rođenjem je od Luce Cambiaso.

26.02.2012. u 00:06 • 0 KomentaraPrint#

petak, 24.02.2012.

Pjesma o muci Gospodina našega Krista obješenog na križu



Pjesmu Pjesma o muci Gospodina našega Krista obješenog na križu napisao je Marko Marulić. Nakon 500 godina još uvijek je aktualna.

(Hrvatski latinisti, Zagreb, 1969., L, 250-252)


Krist na križu


Krist je svojom krvlju čovjeka očistio od krivnje

Kršćanin: Višnji Bože, zašto si uzeo na sebe smrtno tijelo i zašto, spustivši se s nebeskih dvora, živiš na zemlji?
Krist: Zato da bi zemaljski čovjek, kojegaje zavela bludnja, preko mene naučio da ravnim putem ide put neba.

Kršćanin: Što te je, premda si uvijek bio daleko od svake krivnje, nagnalo da dobrovoljno trpiš kazne i smrt?
Krist: Ljubav prema čovjeku, da bi njega, kojegaje risrila vlastita krivnj a, moj a krv očišćenog dovela u nebo.

Kršćanin: Zašto pružaš raširene ruke ? Zašto su ti, Kriste, tijesno spojene noge?
Krist: Zato da odasvud pozivam različite narode i da ih stalnim vezom združujem u jednu vjeru.

Kršćanin: Zašto nagnut i spuštena vrata tako upireš lice i oči put zemlje?
Krist: Opominjem smrtnike neka ne budu oholi u svojem hvastanju, nego neka krotko savijaju vrat pod jaram poslušnosti.

Kršćanin: Zašto ti je tijelo golo? Zašto ti se na suhu licu ogleda mršavilo i zašto su ti mršavi udovi ukočeni?
Krist: Želim da ti ne bude teško prezreti svjetovnu raskoš i zajedno sa mnom trpjeti glad i oskudicu.

Kršćanin: No, tvoje slabine obavija tanko tkanje. Da li, pitam te, i pokriveni dio tijela na nešto opominje?
Krist: Iz toga nauči da mi se mile čista tijela i da mrzim ako kome nedopuštena ljubav ogoljuje stid.

Kršćanin: Što znače ćuške, što pljuvanje, pogrde, bičevanje, trnova kruna i sve ostale muke na križu?
Krist: Neka svatko tko želi uživati mir na nebu, podnosi sve uvrede, a ne nanosi nikakvu.

24.02.2012. u 01:32 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 22.02.2012.

Memento homo, quia pulvis es, et in pulverem reverteris (Pepelnica, Čista srijeda, "Vrata korizme")



Danas je Pepelnica ili Čista srijeda dan kojim započinje korizmeno vrijeme koje traje 6 tjedana ili 40 dana (ne računajući nedjelje). Evanđelje nas uči da bismo korizmeno vrijeme trebali započeti: milostinjom, molitvom i postom. Sve to treba da činimo ponizno, tiho i u skrovitosti. Korizma je vrijeme promjena!


Pepeo za pepeljanje

Pepelnica ili Čista srijeda dan je pokore, razmišljanja, i prvog konkretnog djela pokore - posta i nemrsa.
U katoličkoj Crkvi dva su zapovjedna posta i nemrsa; Čista srijeda i Veliki petak. Post obavezuje sve katolike od navršene 18. do započete 60. godine života, a nemrs za starije od 14 godina. Bolesni i nemoćni nisu obavezni na opsluživanje posta i nemrsa.

Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu. Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali da to ne bude meso (a može biti masno). Uočiti treba ovo: u dva dana "strogog posta" (Čista srijeda i Veliki petak) nije samo post, nego, zajedno, i post i nemrs! Znači: vjernik toga dana jede samo jedan puni obrok ("do sita"), jer je post i ne jede meso, jer je nemrs!

Obred pepeljenja u današnje vrijeme je simboličan, ali za katolika ozbiljan čin. Posipanje pepelom oduvijek je simboliziralo ljudsku prolaznost, promjenu, kajanje za svoje loše postupke i istovremeno spremnost za nove, bolje korake i za obraćenje. Pepeo u Bibliji označava i stanje žalosti i nesreće.


Pepelnica i dječak

Pepeo se dobiva od sagorjevanja blagoslovljenih grančica masline korištenih na Cvjetnicu prethodne godine. Opet simbolika, sagorjevanje znači čišćenje. Kao kad se plemeniti materijali oslabađaju od nečistoće. Osim smbolike naglasak je i na kontinuitetu.

Obred pepeljenja obično je "pod misom", poslije Evanđelja i homilije, usred otajstva euharistijske službe. Svećenik će kratkim obredom i svetom vodom blagosloviti pepeo na pladnju. Zatim će, u znak ozbiljne želje za pokorom i obraćenjem, najprije sebi, a zatim svakom prisutnom vjerniku posuti po glavi malo pepela.
Dok posipa vjernike pepelom izgovara riječi: „Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.“ (lat: Memento homo, quia pulvis es, et in pulverem reverteris) iz knjige Postanka, s asocijacijom i aluzijom na izgon praroditelja iz raja ili „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ Isusov poziv iz njegova Govora na gori.

U nekim župama (ali i staračkim domovima, bolnicama) cijeli obred je upriličen kao služba riječi, izvan mise.

Pepeo je simbol pokore i pomaže nam u razvijanju duha poniznosti i žrtve. Pepeljamo se kako bismo obuzdali oholost svojih srdaca i podsjetili se da je život na zemlji prolazan.

Treba znati kako cilj ovog blagdana i korizme nije u sebičnim namjerama(dijeta, prilika za smršavjeti, dotjerati svoj izgled), već je cilj unaprijediti sebe u odnosu sa svojim bližnjima i u odnosu s Bogom. Post i dijeta nisu iste stvari. Dijeta isključuje duhovnu dimenziju posta. Kršćanski post kao temeljnu nakanu ima držati budnim tijelo i dušu, probuditi ih za pozornost prema Bogu.

Broj 40 je biblijski broj koji označava puninu vremena, savršenstvo, postizanje određenog cilja. Korizma je vrijeme od 40 dana našeg hoda. U tom vremenu nailazimo na kušnje, pitanja, različite izazove i ponude, no to je i vrijeme koje nam nudi rast i sazrijevanje.


Papa i pepelnica

Prema tradiciji papa će prisustovat pepeljanju u bazilici svete Anastazije na Palatinu. Orginalno se obred pepeljanja odvijao u tišini («nihil dicendo»), riječi spomeni se da si prah.... je dodan početkom 18.stoljeća.
Od bazilike svete Anastazije uspinje se procesija do bazilike svete Sabine gdje papa po običaju čita propovjed za Čistu srijedu.







22.02.2012. u 00:47 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 19.02.2012.

Blaženi Alvar iz Cordobe


19. veljače

Etimološki Alvar je germanskog porijekla i znači Onaj tko je branitelj svega.


Blaženi Alvar nosi siromaha kip ispred samostana u Kardobi

Alvar iz Cordobe rođen je u Zamori polovicom XIV. stoljeća u bogatoj viteškoj obitelji. Mladi Alvaro se školuje u koledžu u Kardobi koji je djelovao pri kraljevskom samostanu san Pedro.

To su bile loše godina za Crkvu i općenito za cijelo čovječanstvo. Crna smrt je desetkovala gradove i ispraznila samostane. Dio onih malobrojnih koji su se odlučili za samostan nisu imali prvotne želje za samostanskom strogoću i obdržavanjem pravila.
Osim toga i Crkva je proživljavala teške dane, Papa u Avinjonu, pa opet kasnije zapadni raskol.

Unatoč nesklonom vremenu za Crkvu mladi Alvar 1368. pristupa Red Propovjednika. U samostanu se još ozbiljnije posvećuje studiranju u duhu dominikanskog Reda. Zatim odlazi na sveučilište na Salamanki gdje magistrira teologiju. Tu nastavlja i profesorsku karijeru. U isto vrijeme bio je ispovjednik kralja Ivana II od Kastilje i njegove majke.


Blaženi Alvar

Kao gorljivi i vatreni propovjednik posvećuje se reformi Reda koju je pokrenuo Rajmund iz Kapue i njegovi učenici. Između 1418. i 1420. godine odlazi u Italiju, te poslije u Svetu Zemlju na hodočašće.

Nakon povratka, posvećuje se utemeljenju samostana Scala Coeli u Cordobi, koji postaje koljevka dominikanske reforme u Španjolskoj.
Njegov stogi molitveni život privukao je mladiće sa svih strana Španjolske u novosnovani samostan.

Postavši prior, izgrađuje nekoliko kapela po različitim djelovima samostana koji su posjećali na Via Doloroza u Jeruzalemu, kako bi redovnici bolje mogli meditirat o Muci Gospodnjoj. S vremenom se pobožnost proširila i u druge samostane čime su polako nastajale neke od postaja Križnog puta.

Upravo zbog toga se svrstava u one pobožne duše, koje su najviše doprinjele da se na zapadu proširi pobožnost Križnog puta. Iz svog samostana Scala Coeli uspješno je djelovao u Redu i izvan njega.

Umro je 19.veljače oko 1430. godine. Njegovi zemni ostaci časte se u samostanu Scala Coeli. Papa Benedikt odobrava njegovo štovanje 22. rujna 1741. godine.

19.02.2012. u 00:13 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.02.2012.

Blaženi Jordan saski - zaštitnik dominikanski zvanja


13. veljače

Nijedan drugi svetac nebi mogao podjelit sa svetim Dominikom zaslugu za širenjem Reda kao Blaženi Jordan saski. Apostolat i siromaštvo su odlike što su ga privukle u Red Propovjednika. Osnovao je preko 300 samostna i u Red primio oko tisuća novaka, zbog toga je proglašen zaštitnik dominikanskih zvanja. On je sažeo dominikanski ideal u: "Pošteno živjeti, studirati i naučavati" (honeste vivere, discere, docere).


Blaženi Jordan saski

Blaženi Jordan saki rođen je krajem XII stoljeća u Burgbergu u Vestfaliji. 1219 odlazi u Pariz studirat teologiju. Tamo upoznaje blaženog Reginalda priora samostana svetog Jakova. Njegove vatrene propovjedi su dotakle Blaženog Jordana da je na Pepelnicu slijedeće godine pristupio Redu i položio zavjete.

Dva mjeseca poslije bi poslan na generalni kapitul u Bolonju nakon kojeg se vraća u Pariz gdje podučava teologiju. 1222 godine u 32. godini života biva izabran kao prvi nasljednik sv. Dominika.

Petnaest se godina brinuo za braću i sestre riječju, primjerom, pismima, redakcijom Konstitucija, čestim pohodima i neobičnom blagošću. Neporočnim životom i divnom rječitošću posebno je pridonio širenju Reda. Pod njegovim vodstvom utemeljeno je više od 300 samostana u cijeloj Europi, u Red je primio tisuća novih članova, zbog čega se danas časti kao zaštitnik dominikanski zvanja. U knjizi Vitae Fratrum zapisano je: "Za vrijeme njegova boravka u Bologni i Parizu, samostani su nalikovali na košnice pčela."

Pod njegovim upravom se dogodila i kanonizacija svetog Dominika, koju je tako želio Grgur IX. Jordan je bio prisutan i kad se prvi put otvorio grob svetog Dominika u noći između 23.i 24. svibnja 1233 godine, i kad je Papa u Rietiju objavio bulu kanonizacije 3.svibnja 1234 godine.

Osim pisma upućenog samostanu svete Agneze u Bolonji (kojeg je on svečano otvoro 1233) i drugih crkvenih djela, Jordan nam je ostavio i "Libellus de principiis Ordinis Praedicatorum" - Počeci Reda Propovjednika, u kojem se nalazi prvi životopis svetog Dominika i opis prvih događaja vezanih uz Red Propovjednika. Libelullus je napisan u Milanu ili Bolonji negdje između 1233 i 1234 godine.

Plamteći iskrenom pobožnošću prema Djevici Bogorodici, odredio je da se u njezinu čast poslije Povečerja pjeva antifona "Zdravo, Kraljice".

Vraćajući se sa službenog pohoda Provinciji Svete Zemlje, utopio se u brodolomu u veljače 1237. Tijelo izvađeno iz mora biva pokopano u
gradu Akru u samostanu svetog Ivana (Izrael).

Braća i vjernici na razne su mu načine iskazivali počast, pa je Lav XII. odobrio njegovo štovanje 10. svibnja 1826.


Oblačenje dominikanskog habita


Svucimo staroga čovjeka i obučimo novoga

Kad je, blage uspomene, brat Reginald stigao u Pariz i revno propovijedao, ja sam, pokrenut Božjom milošću, začeo misao i u sebi stvorio odluku da ću ući u ovaj Red, smatrajući da sam našao siguran put spasenja, kakav sam, i prije nego sam upoznao braću, u duši zamišljao.

Pošto sam učvrstio svoju odluku, počeo sam sa svom brižljivošću raditi na tome da bih i druga i prijatelja moje duše pridobio za tu odluku, jer sam vidio da bi i po svojoj naravi i po svojim sklonostima bio veoma koristan za službu propovijedanja. On odbijaše, ali ja nisam prestao navaljivati.

Kad je svanuo dan u koji se vjernici pepeljenjem podsjećaju na svoje podrijetlo i na svoj povratak u prah, i mi smo odlučili primjerenim pokorničkim početkom ispuniti ono što smo Gospodinu zavjetovali, a da toga još nisu znali naši drugovi u gostinjcu.

I kad je brat Henrik izlazio iz gostinjca te ga jedan drug upitao: "Gospodine Henriče, kamo idete?", "Idem" reče "u Betaniju." On tada jamačno nije razumio što znači ta riječ, već je shvatio kad ga je vidio da ulazi u Betaniju, tj. u kuću poslušnosti.

Kad smo, dakle, nas trojica stigli u samostan Sv. Jakova, braća su pjevala: Promijenimo se. Mi dođosmo doista neočekivano, ali u zgodan čas među njih, tu svukosmo staroga čovjeka i obukosmo novoga, te se na nama stvarno ispunilo ono što su oni glasom pjevali.

Godine Gospodnje 1220. održavala se u Bologni prva Opća skupština ovoga Reda, kojoj sam i ja prisustvovao, poslan iz Pariza skupa s trojicom braće, jer je učitelj Dominik pismeno naredio da se na bolonjsku skupštinu pošalju četiri brata iz pariškog samostana.

Ali kad su me poslali, još nisam bio ni dva mjeseca proboravio u Redu. Na toj skupštini braća jednodušno zaključiše da se opća skupština jedne godine održava u Bologni, a druge u Parizu, no da ipak sljedeća bude dogodine u Bologni.

Godine Gospodnje 1221. na Bolonjskoj općoj skupštini zaključili su oci da me postave provincijalom Lombardijske provincije, a do tada sam u Redu bio proveo samo jednu godinu, još ne pustivši korijenje kako je trebalo. Tako sam bio pretpostavljen da upravljam drugima prije nego sam uopće naučio vladati svojim nesavršenostima. Na toj Skupštini nisam bio prisutan.

Nakon smrti učitelja Dominika, živio je neki brat Bernard iz Bologne, kojega je zloduh opsjednuo i žestoko mučio, tako daje danju i noću imao užasne napadaje bjesnoće, te je preko svake mjere uznemirivao zajednicu. Nedvojbeno je tu kušnju dopustilo Božje milosrđe da se Božje sluge vježbaju u strpljivosti.

Tako okrutno zlostavljanje spomenutog brata Bernarda potaklo nas je da u Bologni ustanovimo pjevanje antifone Zdravo, Kraljice poslije povečerja. Iz te se kuće taj pobožni i spasonosni običaj poslije raširio na Lombardijsku provinciju, te se konačno utvrdio u cijelom Redu.

Pričao mi je jedan pobožni i vjerodostojni muž kako je često vidio u duhu dok su braća pjevala Svrni, dakle, odvjetnice naša da se Majka našega Spasitelja prostrla pred svojim Sinom i molila za očuvanje cijelog Reda. To sam spomenuo da se braća koja budu ovo čitala još više oduševe i da pobožno hvale Djevicu.




13.02.2012. u 00:28 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 12.02.2012.

Blaženi Reginald iz Orleansa


12. veljače

Rođen je oko 1180. u biskupiji Orleans u Francuskoj. Bio je učitelj crkvenog prava na Pariškom sveučilištu - Sorboni, te dekan kolegijatne crkve St. Aignan.

Godine 1218., u pratnji svoga biskupa Manassea II. od Seignelaya, pošao je u Rim da bi se susreo s Papom. Nakon obilaska rimskih svetih mjesta željeli su otići na hodočašće u Svetu zemlju. U Rimu se upoznao s kardinalom Hugolinom, kasnijim papom Grgurom IX., a preko njega i sa svetim Dominikom koji ga oduševljava anđeoskim siromaštvom.

Za vrijeme svog boravka u Rimu Reginald se teško razbolio, te ga u tom stanju posjećuje Sv. Dominik. Reginald tada obećaje svetom Dominiku da će postao redovnik dominikanac ako ozdravi. Ukazuje mu se Gospa koja mu pokazuje dominikansko odjelo te ga poziva da ga obuče. Njenim posredovanjem i zagovorom zadobiva zdravlje, te polaže zavjete u ruke svetog Dominika.


Blaženi Reginald polaže zavjete u ruke svetog Dominika, "pada" pokošen bolešću, Gospa mu pokazuje odjelo dominikanaca koje "treba" obući.

Primjerom kreposna života i vatrenom rječitošću privukao je u Red, najprije u Bologni, a zatim u Parizu, vrlo mnogo mladih ljudi i uglednih muževa. Među njima je bio i blaženi Jordan saski. Mudro je uređivao i gorljivo promicao zajednički život; gorio je apostolskom revnošću da uspostavi Kristovo kraljevstvo.

Umro je u Parizu 1220. Vijest o njegovoj smrti silno je pogodila sv. Dominika, a utješio se saznanjem da je Reginald umro sa smiješkom na usnama, sretan što je prihvatio evanđeosko siromaštvo.

O njegovoj govorničkoj vještini piše Jordan Saksonac ovo: «Njegova je rječitost i govor bio pun vatre, kao kakva buktinja, pa je znao zapaliti srca slušatelja. Malo ih je bilo tako tvrda srca koji su se mogli oduprijeti tome ognju. Izgledao je kao drugi Ilija.»

Pokopan je u crkvi Gospe od Polja (Notre-Dame des Champs). Njegovo štovanje od pamtivijeka potvrdio je Pio IX. dana 8. srpnja 1875.

Iz Knjižice o počecima Reda propovjednika, blaženog Jordana Saskog

Činilo se daje ustao novi Ilija

Godine Gospodnje 1218., kad je učitelj Dominik bio u Rimu, tamo je stigao i učitelj Reginald, dekan Sv. Anijana u Orleansu, u namjeri da ide u prekomorske krajeve.

Bijaše to muž glasovit, učen. po dostojanstvu ugledan, koji je pet godina bio pročelnik katedre za crkveno pravo u Parizu. Tek što je stigao u Rim, teško se razbolio. Učitelj ga je Dominik nekoliko puta posjetio i potaknuo da prihvati Kristovo siromaštvo i uđe u Red, što je on potpuno slobodno i prihvatio te se na to i zavjetom obvezao.

Reginald, dakle, ozdravi od svoje teške i gotovo neizlječive bolesti, ne bez čudesnog Božjeg zahvata. Naime, dok je bio u ognjici, vidljivo je k njemu došla Kraljica neba, Majka milosrđa, Djevica Marija, te mu je oči, nosnice, uši, usta, pupak, ruke i noge pomazala nekom ljekovitom mašću što ju je sa sobom donijela. Pritom mu kaza: "Mažem ti noge svetim uljem da budu spremne naviještati evanđelje mira." Usto mu pokaže cijelu odjeću Reda.

Smjesta ozdravi i tako se osjeti u cijelom tijelu obnovljen da su se liječnici, koji su bili gotovo izgubili nadu u njegovo ozdravljenje, začudili vidjevši znakove potpunog zdravlja. Učitelj je Dominik s ovim značajnim čudom kasnije upoznao mnoge ljude, koji još i sada žive. I ja sam bio prisutan kad je jednom u Parizu tijekom duhovnog predavanja o tom govorio.

Kad je dakle učitelj Reginald ozdravio, sav se posveti propovijedanju, a njegov se govor odlikovao vatrenošću. Cijela se Bologna komešala jer se činilo daje ustao novi Ilija. U one je dane mnogo Bolonjaca primio u Red te je broj učenika počeo rasti i mnogo ih se njima pridružilo.

Kad je zatim brat Reginald, svete uspomene, došao u Pariz, s neumornim je žarom riječju i primjerom propovijedao Isusa Krista, i to raspetoga. No uskoro ga Gospodin uze sa zemlje: "stekavši savršenstvo u malo vremena, dugo je živio."

Brat Matej, koji ga je u svijetu poznavao kao slavnog i izbirljivog, s čuđenjem ga je katkad zapitao: "Učitelju, da li osjećate neku odbojnost prema odjeći koju ste primili?" A on bi, prignuvši glavu, odgovorio: "Mislim da nemam nikakve zasluge što živim u ovom Redu jer sam u njemu uvijek doživljavao previše radosti."


12.02.2012. u 00:22 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 07.02.2012.

Godišnjica pokojnih otaca i majki braće i sestara dominikanskog Reda


7. veljače

Ovim zajedničkim slavljem slavimo spomen na roditelje braće i sestara svetog Dominika, koji su preminuli obilježeni znakom vjere i snivaju snom mira.
Tako dominikanska obitelj očituje poštovanje prema roditeljima braće i sestara, ujedinjujući - kako za života tako i u smrti - one koji su nas u Kristu rodili i koji su nas, vrlo često, odgojili i prikazali da nasljedujemo Krista.



Iz Pisama majci, svete Katarine Sijenske, djevice
(Pismo 240, list. 1376; izd. P. Misciattelli, vol. IV, Firenze 1970., str. 31-33)

Željela sam te osjetiti kao pravu majku

U ime Isusa Krista raspetoga i slatke Marije. Predraga majko moja u Kristu slatkom Isusu! Tvoja nedostojna i neznatna kći Katarina hrabri te dragocjenom krvlju Sina Božjega.

Živom sam željom željela osjetiti te kao pravu majku ne samo tijela nego i duše moje. Naime, ako više budeš ljubila dušu nego tijelo, svaka će neumjerena ljubav u tebi umrijeti i nećeš se mnogo žalostiti zbog moje tjelesne odsutnosti, čak ćeš se radovati, rado podnoseći sve poteškoće radi Božje časti, da to bude Bogu na čast.

Kad radim Bogu na čast, to u mojoj duši uvećava milost i krepost, tako dati, preslatka moja mati, koja većma ljubiš dušu nego tijelo, postaješ radosnom i nimalo prikraćenom.

Želim da se učiš od slatke majke Marije, koja nam je, poradi Božje časti i spasenja svih nas, mrtvog Sina darovala na drvu presvetog križa. Nakon Kristova uzlaska u nebo ostala je sama, ostala je sa svetim učenicima. Zajednički je život mogao Mariji i učenicima donijeti veliku utjehu, a rastanak žalost. Međutim ona, poradi hvale i slave svoga Sina i spasenja svih ljudi, dopušta i hoće da oni otputuju. Radije odabire muku rastanka negoli utjehu ostanka: toliko je bila obuzeta ljubavlju za čast Božju i spasenje naših duša.

Od nje, majko moja predraga, želim da učiš.

Znaš, doista, da je moja dužnost vršiti volju Božju, a znam da i ti hoćeš daje vršim. Božja je volja bila da odem, i taj odlazak nije bio bez otajstvenog plana i bez velike koristi. Bila je Božja volja da tamo ostanem, a ne volja nekog čovjeka, i ako bi netko rekao suprotno, krivo bi rekao, a ne istinito.

Dakle, dobro je da odem, slijedeći tragove njegove kako bude milo neprocjenjivoj njegovoj Dobroti. A ti, dobra moja i slatka majko, moraš biti vesela. ne žalosna, i svaku muku podnijeti za Božju čast te spasenje tvoje i moje. Uzdigni malko, uzdigni svoje srce i osjećaj k onom slatkom i presvetom križu, gdje svaka muka nestaje; nastoj podnijeti malko vremenite kazne da izbjegneš vječnoj, koju zaslužujemo za svoje grijehe. Odvažna budi poradi ljubavi Krista raspetoga.

Ostaj u svetoj i slatkoj Božjoj ljubavi. Isuse slatki, Isuse ljubavi.



07.02.2012. u 00:16 • 0 KomentaraPrint#

subota, 04.02.2012.

Sveta Katarina de' Ricci


4. veljače

Rođena je 25 travnja 1523. od plemenita roda i dobila ime Sandrina. Sa pet godina ostala je bez majke te su je na školovanje primile benediktinke iz obližnjeg samostana u kojem je njena teta bila opatica. Od malena je gorjela velikom ljubavlju prema raspetom Kristu, oko kojeg će se vrtiti cijeli njen život.


Sveta Katarina de Ricci

Želeći prigrlit samostanski život s pomajkom obilazi različite samostane. Sa 12 godina, odlučuje pristupit samostanu svetog Vinka dominikanskih trećoredica u Pratu, gdje je dobila redovničko ime Katarina. Ražarena vatrom Duha Svetoga, neprestano je težila za Božjom slavom, pa je nastojala oko obnove redovničkog života prema nadahnuću brata Jeronima Savonarole, kojega je veoma poštovala.

Prvog četvrtka u veljači 1542 Katarina je doživjela prvi mistični zanos Muke Kristove, fenomen koji če se tjedno ponavljat idućih 12 godina. Od četvrtka u podne pa do petka u 16.00 sati proživljavala je iz trenutka u trenutak različite događaje s Kalvarije, u najvećem duhovnom zajedništvu sa Svetom Djevicom. Kroz cijeli tjedan na tijelu bi nosila bi nosila znakove Kristove muke.

Vijest o događaju brzo se proširila i van samostana, te je privukla pozornost crkvenih vlasti, te posebno Učitelja dominikanskog Reda Alberta Las Casasa. Uskoro i Pavao III šalje jednog kardinala da provjeri događaj. Sve crkvene komisije su ustanovile da su stigme vjerodostojne i da se ne radi o prevari.

9. travnja 1542 godine Katarina prima prsten mističnih zaruka. 14 -og istog mjeseca Katarina dobija stigme, koje su ostale vidljive na njenom tijelu. Za Božić joj je bila obećana jedna trnova kruna, čije bodlje su je bole sve do smrti.

S vremenom je imala i druge vizije koje su joj pomagale u meditaciji nad svojom dušom, svojom zajednicom, Crkvom nagrizanom protestanskim pokretom, što joj je pomagalo da još jače čuje Gospodnji poziv za žrtvom.

Retke što se odnose na muku Isusovu sabrala je iz Svetoga pisma i objavila ih za razmatranje. Dva je puta bila priora i s velikom je razboritošću i dobrotom upravljala zajednicom, šoto se odrazilo na njeno materijalno i brojčano stanje. Neko vrijeme samostan je dosegao broj od 160 redovnica koje su živjele u njemu. Svima je bila uzor redovničkog opsluživanja zavjeta i pravila.

Razmatranje Isusove muke bijaše stup i oslonac sve njezine duhovnosti. Kao plod tih razmatranja sastavila je za svoju zajednicu Kantik muke, koji su sestre molile svakoga petka u korizmi.

Uz razmatranje Muke Isusove veoma je častila i Presveti Oltarski Sakramenat. Intenzivno je osjećala prisutnost Božanskog Zaručnika u Euharistiji.

Jednom na Veliki Petak kad je oltar bio raskriven, a Svetohranište otvoreno – ona imala je imala osjećaj da je Spasitelj tu prisutan i ostala u klanjanju. Priora je to primjetila i skrenula pažnju Katarini da je uklonjeno Presveto. Tada Katarina glasno reče: “Zar nisi tu, moj Predragi?” Gospodin joj odgovori: “ Ja sam ovdje, draga Zaručnice!” I stvarno se ustanovilo da je svećenik prije ostavio par Hostija sasvim u dnu Svetohraništa za bolesnike

Obogaćena darovima nebeskog Zaručnika, nastojeći oko božanske ljubavi, ostavila je vrijedne spise iz duhovnog nauka, osobito pisma što ih je pisala uglednim muževima i ženama svoga vremena, među njima i svecima, primjerice sv. Filipu Neriju, sv. Karlu Boromejskom, sv. Mariji Magdaleni de' Pazzi.

Umrla je u Pratu 2. veljače 1590. Klement II. svečano ju je ubrojio u zajednicu blaženika 1732, a Benedikt XIV. proglasio je svetom 29. lipnja 1746.


Tijelo svete Katarine de Ricci

Iz Pisma svete Katarine de' Ricci na Cvjetnicu, 18. travnja 1554.

(Bonaccorsu Bonaccorsiju, Firentincu: Epistolario, vol. 1, 1973., pp. 331-336)

Nađosmo crveni i crvenkasti pobjednički znak, Isusa na križu

U dobru se treba što više natjecati, ne u zavisti, kao da bismo htjeli bližnjega odvratiti od dobra da ne bi bio ispred nas; nego treba žurno trčati u svetom natjecanju, žeđajući za nebeskim izvorom, i nastojati preteći druge, nikome ne postavljajući zapreke.

O, kad bi takvo natjecanje postojalo u srcima kršćana, koliki bi postigli željenu palmu, do koje inače tako mali broj dospijeva. Tako, dakle, postupajmo, predragi sine, da brzo trčimo i pobijedimo.
U toj borbi neće te smatrati neopreznim, kao što se ne smatra nerazboritim ni onaj nesretni - ili, bolje, sretni - razbojnik, koji je bio raspet s Isusom. Ne čini li ti se da se on borio bolje nego ono veliko mnoštvo svetih otaca koji su od vjekova u limbu iščekivali otkupljenje? Jer on je ujedan tren tako brzo trčao daje sve pretekao i zaslužio da prvi dobije nagradu, a daje ipak nije oteo nikome tko je na nju pozvan.

Sada, zacijelo, sine moj, proživljujemo dane u kojima treba trčati i ustrajati više nego što smo navikli. Jer dok promatramo veličinu otajstva otkupljenja koje nam se ovih dana predočuje, o kako moramo više nastojati i ustrajati!

Najprije gledamo milosrđe koje je nadvladalo pravdu i postalo posrednikom kod vječnog Oca, te ga navelo da pošalje svoga Jedinorođenoga Sina da obuče ljudsko tijelo za spas naših duša, koje zaboravljaju na dobročinstva.

Boga je s nebesa privuklo i, koga nebesa ne mogu obuhvatiti, zatvorilo u krilo Djevičino; svemogućeg Boga učinilo je djetetom sa svim bijedama zajedničkim svima; Besmrtnog i izuzetog od patnje učinilo je smrtnim i patnji podložnim; božanskog učinilo je ljudskim; Sveznajućeg učinilo je gotovo neznalicom pred ljudima; Gospodara, kome anđeli služe, učinilo je slugom ljudi.

Koji, dakle, razum da se ne čudi dok to promatra, znajući daje sve to učinio zato da ljudska narav može platiti dug Božjoj Biti? A budući da naša narav nije mogla platiti duga, niti je mogla otvoriti nebeska vrata što ih je neposluh bio zatvorio, došao je, eto, Spasitelj, bogat tolikim milosrđem, pripravan da za nas plati dug i da nas opet učini baštinicima nebeske domovine. Ovo razmišljanje mora nas očuvati od svih djela, hoću reći: od zemaljskih i ispraznih djela.

Da shvatimo taj put, potrebno je da nas potakne primjer beskrajne ljubavi Sina Božjega prema neznatnom stvorenju. On je, uzevši našu narav, započeo tako brzu trku da krene u susret toliko uzvišenoj muci.

Taj isti put, sine, moramo i mi prevaliti i baciti se u to veliko more da se operemo i očistimo, jer je ono za nas učinjeno; obilježimo čela tom svetom krvlju da s tim znakom pristupimo vječnom Ocu, i da mu kažemo kako je njegov Sin Jedinorođenac za nas isplatio dugove, kako smo se borili i našli pobjednički crveni:: enkasti znak, tj. Isusa na križu, oblita krvlju i iskrvavljena zbog ljubavi.



04.02.2012. u 00:11 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 02.02.2012.

Dan Bogu posvećenog života - Svjećnica, Gospa Kandelora


2. veljače

Papa Ivan Pavao II. je odredio da se 2. veljače obilježava kao Dan Bogu posvećenog života. Ovdje svakako mislimo na svećenike, redovnike, redovnice i posvećene laike. Mi u Hrvatskoj smo nekako navikli da imamo svećenika i časne sestre u svojoj sredini. Kad ih zatrebamo naći ćemo ih u našoj ili susjednoj župi.
Često se nakon odlaska pojedinog redovnika ili redovnice, ili smrti upitamo: "Kako to da nitko novi nije stigao?" Odgovor je poznat svima: "Nema zvanja." Realna je činjenica da životna dob redovništva sve viša i da se mnoge župe i samostani nažalost zatvaraju.



Uzroci tome su višestruki: sekulizirano društvo, neodgovorna sloboda, zanemarena duhovna dimenzija, nespremnost za žrtvovanje, celibat, neprihvaćanje poslušnosti, strah od neshvaćanja okoline, odgađanje odluke, a možda jedan od najvećih problema je i smanjen broj rođene djece. Današnjica je više okrenuta materijalnim vrijednostima (novcu, moći, karijeri) koji su nespojivi s redovničkim životom.


Autostop

Unatoč svim ovim "kočnicama" uvjek se nađe hrabrih i odlučnih pojedinaca koji se uspjevaju izborit za svoje redovničko zvanje. To su heroji vjere i današnjice koji kazuju da još uvijek ima odvažnih kršćana spremnih upustit se u avanturu s Kristom.


Don rokeza

Možda je upravo Dan posvećenog života prigoda je da se upitamo koliko pažnje posvećujemo novim duhovnim zvanjima?

U novije vrijeme se kaže da su duhovna zvanja usko povezana sa obitelji iz koje potječu. Donekle istina, jer ako roditelji ne žive evanđeoske vrijednosti, mladić i djevojka moći će teško odabrati duhovni poziv. Upravo je obitelj ta gdje mladi stječu prva iskustva evanđeoskih vrijednosti, ljubavi koja se daruje Bogu i drugima.


Teleskop

Na nama vjernicima je da svugdje govorimo o duhovnim zvanjima, i da potičemo neke od konkretnih oblika rada na buđenju zvanja. Različiti su načini rada, ovisi od župe do župe, od osobe do osobe. Negdje se organiziraju vikend susreti, molitveni susreti, druge župe pak okupljaju mlade uz razne liturgijske djelatnosti: ministriranje, pjevanje, čitanje, uređenje crkve, karitas, misije, posjet i pomoć starijim osobama.

Toliko sam puta čuo za zvanja koja su proizašla iz ne baš "primjernih" obitelji. Iz obitelji nevjernika. Znači da Bog traži radnike za svoj vinograd i na drugim mjestima. Znak je to koji kaže da duhovna zvanja ne treba očekivati samo iz crkvenih krugova i obitelji bliskih Crkvi. Potrebno je doprijeti i do onih vjernika i nevjernika koji nisu baš povezani s Crkvom.


Svećeničko ređenje

Kako je ovo Dan posvećenog života sigurno se trebamo sjetiti i onih samozatajnih redovnika i redovnica koji su svoj život posvetili Bogu i zajednici. Znam da ih ima, i sretan san što ih ima.
Crkva danas na poseban način moli da takvih sinova i kćeri bude u svim vremenima i svim dijelovima Crkve. Bez njih bi život naših kršćanskih zajednica bi puno siromašniji. Poslanje današnjeg redovništva je nova evangelizacija. Da bi imalo snage za novu evangelizaciju od redovništva se očekuje ponovno otkrivanje izvornih karizmi i poslanja.

Osjećaš li da imaš duhovno zvanje, klikni ovdje :)


02.02.2012. u 00:05 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.



< veljača, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29        

Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (11)
Srpanj 2012 (6)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (5)
Ožujak 2012 (11)
Veljača 2012 (10)
Siječanj 2012 (15)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (11)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (14)
Srpanj 2011 (10)

Opis bloga


Na internet portalima hrvatskog govornog područja skoro pa da i nema podataka (ili ih ja bar do sad nisam pronašao rofl) o bazilici sv. Dominika u Bolonji, u kojoj se nalazi grob utemeljitelja dominikanskog Reda (sv. Dominika). Nadam se da ću taj mali nedostatak ovim blogom ublažit. S vremenom će se nadodavati još (meni) neke zanimljive teme. Ako ste zainteresirani za jedno malo virtualno hodočašća na neka dominikanska mjesta - krenimo wave.


Molitva za dominikanska zvanja

Dobri Isuse, poučeni od Tebe, molimo Gospodara žetve da pronađe dovoljan broj radnika za dobrobit i spasenje duša. Osjećajući veliku potrebu svećenika, redovnika i redovnica, molimo Te po zagovoru Tvoje neoskvrnjene Majke, Kraljice svete Krunice i svetog oca Dominika da umnožiš Red braće propovjednika.

Izlij u obitelji, zavode i sjemeništa milost apostolskog zvanja. Ražari u srcima mladića i djevojaka sveti oganj ljubavi prema Bogu i prema dušama. Pripremaj one koje si odabrao, potakni ih da i oni ovu milost mole i po njoj žive.

Čuvaj ih od grijeha i mnogih pogibelji kojima su izloženi. Prosvijetli im pamet, očisti im srce, učvrsti im volju, pomagaj ih da svagdano i marljivo njeguju sjeme posijano u njihovoj duši. Dovedi ih putem čistoće, rada i težnje za višim ciljem do potpune spoznaje Istine.

Milostiva majko Marijo, koja svagdano prikazuješ Isusu svoje sinove i kćeri kao što si mu prikazala i svetog oca Dominika, daj da budu dostojni povjerenja koje si im iskazala.
Izmoli svome Redu vjernih vršitelja njegovih redovničkih predaja. Udijeli mu mnogo svetih i revnih osoba, prema duhu svetog Dominika.
Učini da budu vjerni pomagači Spasitelju duša. Amen.

Molitva za proglašenje svetom blažene Ozane Kotorske

Svemogući Bože, tvoja je službenica bl. Ozana Kotorska svetim životom povezivala narode različite vjere i kulture i bila im je uzor pravog jedinstva. Molimo te da što prije bude proglašena svetom kako bi je zajedničkim slavljem zazivali narodi Istoka i Zapada, te u miru i jedinstvu promicali tvoje kraljestvo na zemlji, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira. Po Kristu Gospodinu našem.

pogledunazad@gmail.com

Free Site Counter





Za pisanje na chatu potrebno je upisat ime i poruku. E-mail nije obavezan.










Kalendar Reda Propovjednika

Svaki svetac u Crkvi je original. Nitko ne imitira drugoga. Kao što je svaka osoba u povijesti čovječanstva original, tako i Božja milost stvara originalne svece. U svakom svecu ćemo naći nešto što nema u drugom.

Prema knjizi: Fr. Innocentius Venchi O.P., Catalogus hagiographicus Ordinis Praedicatorum, Postulatio Generalis, Romae 2001. i prema dopisu Generalne postulature u Rimu od 22. VI. 2001.)


SIJEČANJ

3. BI. Stjepana Ojuinzani
sretan 4. Sv. Zdislava iz Lemberka u Češkoj
sretan 7. Sv. Rajmund iz Penvaforta
10. BI. Gundisalvo Amarantski
10. BI. Ana Monteagudo
11. BI. Bernard Scamacca
sretan 18. Sv. Margarita Ugarska
19. Bl. Andrija iz Peschiere
19. Bl. Antun della Chiesa
22. Bl. Marija Mancini
23. Bl. Henrik Suzon (Seuse)
27. BI. Markolin iz Forlija
sretan 28. Sv. Toma Akvinski
29. BI. Vilana de' Botti

VELJAČA

3. BI. Petar iz Ruffije
3. BI. Antun Pavoni
3. BI. Bartolomej Cerveri
sretan 4. Sv.Katarina de Ricci
Pepelnica ne dolazi prije.
sretan 7. Godišnjica pokojnih otaca i majki
sretan 12. BI. Reginald Orleanski
sretan 13. BI. Jordan Saski
16. BI. Nikola Paglia
18. BI. Ivan iz Fiesola ili bi. Angelico
sretan 19. BI. Alvar iz Cordobe
19 BI. Kristofor iz Milana
24. BI. Konstancije iz Fabriana

OŽUJAK

11. Pepelnica ne dolazi poslije
22. Uskrs ne dolazi prije.
24. Vigilija Navještenja Gospodnjega
25. Navještenje Gospodnje

TRAVANJ

1. Bl. Antun Nevrot
13. BI. Margarita iz Citta del Castella
14. BI. Petar Gonzalez (f 1246.)
17. BI. Klara Gambacorta
18. Bl.Sibilina Biscossi
19. BI. Iznard iz Chiampa
sretan 20 Sv. Janja (Agneza) iz Montepulciana
sretan 27. BI. Ozana Kotorska
28. Sv. Ljudevit Marija Grignon
sretan 29. Sv. Katarina Sijenska
sretan 30. Sv. Pio V

Uzašašće ne dolazi prije

SVIBANJ

1. Spasovo ne dolazi prije
sretan 3. BI. Emilija Bicchieri
5. Sv. Vinko Fererski
7. Bl. Albert iz Bergama
8. Zaštita BDM nad Redom propovjednika
10. Sv. Antonin iz Firence
11. Duhovi ne dolaze prije
12. BI. Ivana Portugalska
sretan 13. BI. Imelda Lambertini
16. BI. Egidije iz Vaozele
15. Bl. Andrija Abellon
19. BI.Franjo Coll Guitart
20. BI. Kolumba iz Rietija
21. Bl. Jacint Marija Cormier
24 Prijenos sv. oca Dominika
27. BI.Andrija Franchi
28. BI. Marija Bartolomeja Bagnesi
29. BI. Vrlim Arnaud
30. Bl. Jakov Salomoni

LIPANJ

2. BI. Sadok (oko 1260.) i 48 drugova
3. Uzašašće ne dolazi poslije
4. Sv. Petar iz Verone
sretan 8. BI. Dijana i Cecilija
10. BI. Ivan Dominici
12. BI. Stjepan Bande
13. Duhovi ne dolaze poslije.
18. BI. Hozana iz Mantove
20. BI. Margarita Ebner
23. BI. Inocent V.

SRPANJ

4. BI. Katarina Jarrige
4. Pier-Giorgio Frassati
7. BI. Benedikt XI.
8. Bl. Hadrijan Fortescue
9. Sv. Franjo Fernandez de Capillas i drugovi kineski mučenici
19. Sv. Ivan iz Kolna
13. BI. Jakov iz Varazzea
sretan 17. BI. Česlav Poljak
sretan 22. Sv. Marija Magdalena
24. Bl. Ivana iz Orvieta
24. Bl. Augustin iz Bielle
27. Bl. Robert Nutter

KOLOVOZ

sretan 2. BI. Ivanica od Aza

sretan 3. BI. Augustin Kažotić iz Trogira
sretan 8. Sveti Dominik
9. BI. Ivan iz Salema
12. Bl. Ivan Juraj Toma Rehm
12. Bl. Aimon Taparelli
15. Uznesenje B.D.M.
sretan
17. Sv. Jacint Poljak
sretan 18. BI. Manes
19. BI. Jordan iz Pise
sretan 23. Sv.Ruža Limska
26. BI. Jakov iz Bevagne
sretan28. Sveti Augustin

RUJAN

2. Bl. Gvala iz Bergama
2. Bl. Ingrid iz Skanningea
4. BI. Katarina iz Racconigija
5. Godišnjica pokojnih ukućana i dobročinitelja Reda
6. BI. Bertrandiz Garriguea
7. Mihael Czartorysky (1944.)
7. Bl.Julija Rodzinska (1955.)
sretan 18. Sv. Ivan Macias
22. BI. Franjo de Posadas
22. BI. Hijacint Serrano Lopez i 19 drugova mučenika
24. BI.Dalmacije Moner
25. BI. Marko iz Modene
26. BI. Lovro iz Ripafratte
sretan 28. Japanski mučenici:
Sv. Dominik Ibanez de Erquicia,
Sv. Jakov Kyshey Tomonaga
Sv. Lovro Ruiz iz Manile i 13 drugova



LISTOPAD

3. BI. Dominik Spadafora
4. Sv. FranjoAsiški
sretan 5. Bl. Rajmund iz Capue
BI. Bartolomej Longo
sretan 7. Gospa od Ružarija
8. BI. Ambrozije Sansedoni
8. BI. Matej Carreri
sretan 9. Sv. Ljudevit Bertran
11. BI. Jakov iz Ulma
13. BI. Magdalena Panatieri
14. BI. Marija Poussepin
19. BI. Janja od Isusa Galand
21. Bl.Petariz Cittadel Castella
22. GODIŠNJICA POSVETE CRKVE
25. BI. Petar Geremia
26. BI. Damjan Finalborgo
27. BI. Bartolomej iz Vicenze
30. BI. Benvenuta Boiani
30. BI. Terencije Albert O'Brien
bl. Petar Higgins

STUDENI

1. Svi sveti Svetkovina
sretan3. Sveti Martin de Porres.
5. BI. Šimun Ballachi
6. Bl. Alfons Navarrete i 125 drugova, japanski mučenici
sretan7. Svi sveti Reda propovjednika
sretan8. Godišnjica sve pokojne braće i sestara Reda
14. BI. Ivan Liccio
15. Sv. Albert Veliki
16. Bl. Lucija iz Narnija
19. BI. Jakov Benfatti
sretan24. Vijetnamski mučenici
27. BI. Margarita Savojska

PROSINAC

1. BI. Ivaniz Vercellija
8. Bezgrešno začeće bl. Djevice Marije
16. BI. Sebastijan Maggi
22. Godišnjica odobrenja Reda
24. Vigilija Rođenja Gospodnjega
25. Rođenje Gospodinovo


Virtualno hodočašće u baziliku sv. Dominika - Bolonja


wave Dominikanci u Bolonji

wave Unutrašnjost bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Kapele u desnom brodu bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Kapela svetog Dominika u Bolonji

wave Arka svetog Dominika u Bolonji

wave Druge kapele desnog broda bazilike

wave Desni tranzet bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Sakristija bazilike svetog Dominika

wave Muzej bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Kor bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Lijevi tranzet bazilike svetog Dominika u Bolonji.html

wave Druge kapele lijevog broda bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Kapitularna dvorana u samostanu svetog Dominika u Bolonji.

wave Soba (cella) svetog Dominika

wave Klaustar svetog Dominika (klaustar mrtvih)













free counters
Free counters

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se