Pogled unazad

četvrtak, 24.11.2011.

Vjetnamski mučenici

24. studenoga

Ovih 117 mučenika koje je Ivan Pavao II. svečano proglasio svetima 19. lipnja 1988. u današnjem su Vijetnamu najokrutnije ubijeni poradi Krista u XVII., XVIII. i XIX. st.



Njih 96 bili su Vijetnamci, jedanaest Španjolci, a deset Francuzi; 58 ih je poteklo iz pariških Vanjskih misija, a 59 iz Dominikanske obitelji.

Od dominikanske braće neki bili biskupi: Ignacije Klement Delgado (f 1838.), Dominik Henares (f 1838.), Josip Marija Diaz Sanjurjo (f 1857.), Melkior Garcia-Sanpedro (f 1858.), Valentin Berrio-Ochoa (f 1861.) i Jeronim Hermocilla (f 1861.).

Neki su bili svećenici: Franjo Gil de Federich (f 1747.), Matej Alonso Leciniana (f 1745.), Jacint Castadeda (f 1773.), Vinko Le Quang Liem od Mira (t 1773.), Vinko Do Yen (f 1836.), Josip Fernandez (t 1838.), Dominik Nguvem Van Hanh (f 1838.), Petar Nguvem Van Tu (t 1838.), Dominik Tuoc (f 1839.), Toma Dinh Viet Du (j 1839.), Dominik Nguvem Va Xuyen (f 1839.), Josip Do Quang Hien (t 1840.), Dominik Trach (f 1840), Dominik Mau (f 1858.), Josip Tuan (f 1861.) i Petar Almato (f 1861.).

Drugi su bili članovi Svećeničkog bratstva sv. Dominika: Augustin Schoeffler (f 1861.), Dominik Cam (t 1859.) i Toma Khuong (f 1861.). Neki su pak bili dominikanski laici: Josip Hong Luong Canth (f 1838.), Josip Nguvem Dinh Uyen (f 1838.), Toma Nguyem Van De (f 1839.), Franjo Ksaverski Ha Trong Mau (f 1839.), Augustin Nguyem Van Moi (j 1839.), Dominik Bili Van Uy (f 1839.), Stjepan Nguyem Van Vinh (f 1839.), Toma Toan (f 1840.), Dominik Pham Trong Kham (f 1859.) i Josip Nguyem Duy Khang (f 1861.).

Ostalih 35 bilo je iz dominikanskih misija u Vijetnamu.

Pogubljeni su na razne načine: njih 75 tako što im je odrubljena glava, dvadeset i dvojica su zaklana, šestorica spaljena, petorici su rastrgali udove, a devetorica su umrla u tamnici uslijed mučenja. Premda se ne zna gdje su pokopani, uspomena na njih je blagoslovljena te se održala živom među pukom. Treba se nadati da će po njihovu zagovoru svijetu biti podaren mir, a Crkvi sloboda.


Iz Pisama svetog Valentina de Berrio-Ochoa, biskupa i mučenika, poslanih majci iz Tonkina (Vijetnama) 1. kolovozl 860.

Naše se tijelo mnogo puta opire, ali je milost Isusova jača od tijela i pakla
Mome srcu draga majčice!
Početkom ove godine primio sam Vaše pismo. Koje li radosti vidjeti pismo svoje majke! Srce mi se raširilo kad sam doznao da ste postali živahnom staricom i da još uvijek hodate uspravno.
S radošću sam doznao da svakog dana slušate sv. misu i molite dragog Isusa za sve ljude.

Pitate me kako živim i kojom se hranom hranim. Draga majčice, ja živim veoma dobro, postao sam gospodin biskup i ne nedostaje mi hrane.
Kruha ovdje nema. Ako imate svježeg kruha, pošaljite mi ga po nekoj ptičici. Eh, s kojom bi nasladom gospodin biskup i drugi misionari jeli kruh ispečen rukama moje starice!

Ovdje ima kukuruza, ali ga urođenici jedu u sirovu stanju. I ja sam dvaput pojeo nekoliko zrna u sirovu stanju.
Ovdje je raširen riječni i morski ribolov. Zato - a i stoga što to u svojim zakonima naređuje naš sv. otac Dominik- svaki dan jedem ribu, a samo kadikad meso.

Ne bojte se da ćemo umrijeti od gladi. Zar mislite da putujem u kočiji jer sam biskup? Naprotiv, putujemo bosonogi preko kaljuža i u noćnoj tmici. Uza sve to živimo veseli. Jedne sam noći hodao šest milja po blatu i kiši, i često sam padao koliko sam dug i širok, premda sam biskup. Stigao sam kući pun blata i sav mokar. No kršćani biskupu iskazuju poštovanje i ljubav, te sam, stigavši, već našao pri- pravljenu toplu kupelj.Tako sam se osvježio da sam mogao slaviti svetu misu.

"Ah, moj ljubljeni sine", reći ćete, "kako je tužan taj način života!" Ne, moja starice! Nije ovaj način života tužan; ovdje su ljudi zdravi, veseli i radišni. Bog nas tješi u našem radu. Ja, iako već postariji dečko, živahno skačem po blatnim putovima. Majčice, Valentin je odrastao u momčinu, a brada na njegovu licu može prestrašiti najstarijeg đavla u paklu.

Molite za mene Isusa! I ja se svaki dan u sv. misi sjetim roditelja. Molim Boga da na ovom svijetu imate što jesti i čime se odjenuti, a da na drugom svijetu postignete nebesku slavu.

Hrabro samo, majčice, da bismo mogli strpljivo podnositi nevolje na ovom svijetu! Naše se tijelo kadikad odupire, ali je milost Isusova snažnija od tijela i pakla. Zato moramo uvijek iskati tu milost stavljajući se pod okrilje presvete Marije, patrijarha sv. Josipa, sv. Monike te svih svetaca i svetica.
Zbogom, majčice! Pozdravite svu rodbinu. Ljubim Vam ruku.

utorak, 22.11.2011.

Sveta Cecilija zaštitnica Crkvene glazbe

Cecilijo, svijetlog raja si kras
ko divotna himna, život bje tvoj,
a prebijeli ljiljan iz srca Tvog,
baš za se je htio veliki Bog!"



Danas Crkva slavi blagdan sv. Cecilije, djevice i mučenice zaštitnice crkvene glazbe, te crkvenih glazbenika i pjevača.
Tradicija kaže da je na dan svoga vjenčanja, dok su svirale orgulje, Cecilija u srcu pjevala samo Gospodinu.

Siromašna bi bila naša liturgija da se preko nje ne pjeva. Siromašnija bi bila naša vjenčanja, krštenja, sprovodi, .... da nema crkvenih zborova i crkvenih pjevača.
Lijepo je kad zbor ili pjevači predvode crkveno pjevanje, a sav narod Božji pjeva. Najljepše je kada svi Bogu pjevaju od srca, onda je to OSJEĆAJ neba na zemlji.

Ovdje donosim tekst o različitosti Darova u Crkvi. Među te Darove se može pridodati i Dar "za lijepu glazbu". Potrebno je današnjoj Crkvi dobrih, pobožnih, požrtvovnih i stručnih glazbenika koji će čuvati njen glazbenu baštinu i prenosit je novim generacijama.

Iz Dijaloga svete Katarine Sijenske

(Pogl. 7, fol. 10v-ll: Lat. prijevod Ms T. II, 4, Gradska knjižnica u Sieni. U hrv. prijev. "Split, 1988.L str. 46-47)

O različitosti darova u Crkvi

Duša zaljubljena u moju istinu nikad ne prestaje činiti dobro svima, općenito i posebno, malo ili mnogo.

Kad je čovjek koristio bližnjemu ljubavlju koja ga ujedinjuje sa mnom i po kojoj ljubi također bližnjega, kadje proširio svoj osjećaj na spasenje cijelog svijeta pomažući ga u njegovim potrebama, tada nastoji baciti oko na posebne potrebe bližnjega, kadje već prije osigurao svoje osobno dobro time stoje začeo krepost i tako zadobio život milosti.

Kad je tako pokazao ljubav prema svakoj vrsti razumnih stvorova, misli na one koji su mu blizu prema raznolikim milostima koje sam im dao da mogu poslužiti: komu znanje da savjetuje riječju iskrenom bez ljudskog obzira, komu dobar primjer života, jer je dužnost sviju nas da izgrađujemo bližnjega poštenim i svetim životom.

Ove i mnoge druge kreposti, koje nije moguće opisati, rađaju se iz ljubavi prema bližnjemu. Ja ih poklanjam na tako različite načine da ne dajem sve jednomu. Dajem komu jednu komu drugu, ali ipak tako da nijedna ne može biti bez drugih, jer su sve kreposti povezane između sebe.

Ali ja dajem mnoge koje su kao glava drugima. Npr. jednomu kao glavnu dajem ljubav, drugome pravdu, trećemu poniznost, nekomeživu vjeru, drugima razboritost, umjerenost, strpljivost, a nekomu neumornu jakost.
Tako sam dao mnoge kreposne darove i milosti, duhovne i vremenite, na tako različit način da nisam sve dao jednoj samoj osobi, zato da budete prisiljeni podržavati ljubav među sobom.

Sigurno sam mogao stvoriti ljude opskrbljene onim što je potrebno, bilo za dušu, bilo za tijelo, ali sam htio da jedan ima potrebu od drugoga, da bi svi bili moji službenici u dijeljenju milosti i darova primljenih od moje dobrote. Tako, htio čovjek ili ne htio, ne može se proći, a da i nasilu ne vrši ljubav. Ipak ostaje istina, ako ljubav nije izvršena poradi mene, njezin je čin bez vrhunaravne vrijednosti.

utorak, 08.11.2011.

Godišnjica pokojne braće i sestara Reda Propovjednika

8. studenog

Jučer je dominikanski Red, narod krštenika, koji k Bogu ide predan apostolskoj službi, slavio blagdan braće i sestara koji u nebu uživaju, potpuno združeni s Kristom u slavi. Današnjim pak slavljem sjećamo se onih koji su se preselili iz ovoga života i otišli pred nama sa znakom vjere: na ovu godišnjicu upravljamo Bogu zagovorne molitve za njih.



Iz Knjige o smrtnosti, svetog Ciprijana, biskupa
(Br. 20-22, 26: PL 4, 596-597; 601-602)

Ne treba plakati za našom braćom

I nama najmanjima i najneznatnijima koliko je puta objavljeno, kako često i očito od Boga zapovjeđeno da neprestance osporavam i javno propovijedam kako ne treba oplakivati našu braću koju je Gospodin pozvao i od svijeta oslobodio. Ta znamo da ih ne gubimo, nego ih naprijed šaljemo da budu naši prethodnici. Treba da ih želimo kao one koji su otputovali, ili koji su otplovili, ane da za njime plačemo.

Ne treba ovdje oblačiti crnu odjeću kad su oni ondje dobili bijelu. Ne smijemo poganima dati priliku da nas po zasluzi i opravdano kore što one o kojima kažemo da žive kod Boga, oplakujemo kao nestale i izgubljene. Tako onu vjerukoju iskazujemo riječju i glasom ne pokazujemo svjedočanstvom srca i duše. Izdajemo svoju nadu i vjeru, a ono što kažemo očituje se kao zavaravanje, izmišljotina i privid. Ništa ne koristi riječima očitovati krepost, a djelima ne vršiti istinu.

I apostol Pavao kori i kudi i u grijeh vjernicima upisuje ako se pretjerano žaloste zbog svojih pokojnika. Nećemo, kaže, da budete u neznanju, braćo, glede onih koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da Isus umrije i uskrsnu, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Kaže, dakle, da se pretjerano žaloste zbog svojih pokojnika oni koji nemaju nade.

Mi pak koji živimo i u Boga vjerujemo i uzdamo se da je Krist za nas umro i uskrsnuo - mi koji ostajemo u Kristu te po njemu i u njemu uskrsavamo, zašto i mi sami ne želimo otići odavle, ili zašto one naše koji su preminuli oplakujemo kao izgubljene? A ipak nas Krist, Gospodin i Bog naš, opominje i kaže: Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u me, ako i umre, živjet će; i svaki koji živi i vjeruje u me neće umrijeti dovijeka. Ako u Krista vjerujemo, ako se pouzdajemo u njegove riječi i obećanja te nećemo umrijeti dovijeka, pođimo u radosnoj sigurnosti ka Kristu, s kojim ćemo živjeti i kraljevati u vijeke.

Što pak umiremo, smrću prelazimo u besmrtnost; ne može nastupiti život vječni ako se odavle ne iziđe. To nije propast, nego prijelaz i pristup u vječnost nakon tijeka vremenitog života. Tko se ne bi žurio da prijeđena bolje? Tko se ne želi promijeniti i preobraziti u Kristovu sliku te postići dostojanstvo nebeske slave? Ta Apostol propovijeda i kaže: Naša je domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve podložiti, on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnome.

Prigrlimo dan koji svakomu od nas dodjeljuje njegov Dom, koji će nas odavle otrgnuti, osloboditi svjetovnih spona te vratiti u nebo, u Kraljevstvo. Tko se iz tuđine ne bi žurio vratiti u domovinu? Tko, ploveći u svoj zavičaj, ne bi žarko želio povoljan vjetar kako bi ubrzo mogao zagrliti svoje drage?
A mi raj smatramo svojom domovinom. Tamo nas čeka velik broj naših dragih, za nama čezne golemo mnoštvo roditelja, braće, sinova i kćeri: oni su već sigurni za svoje spasenje, ali su zabrinuti za naše. K njima se, predraga braćo, žurimo, te potičimo želju da ubrzo budemo s njima, da ubrzo dođemu Kristu.

Iz Pastoralne konstitucije Gaudium et spes Drugog vatikanskog koncila O Crkvi u suvremenom svijetu
(Br. 118-122: AAS 58, 1966., str. 1038, 1042-1044; u hrv. prijev. Dokumenti Drugog vatikanskog koncila, Zagreb, 1970., str. 641-649)

Zagonetka se bola i smrti po Kristu i u Kristu osvjetljuje

Zagonetka ljudskog položaja dostiže vrhunac pred licem smrti. Ne muči čovjeka samo bol i sve veći rasap tijela nego ga također, dapače još više, muči strah od ugasnuća za vazda. I po prirodnom nagonu svog srca ispravno sudi kad s jezom odbija posvemašnje razorenje i nepovratno skončanje svoje osobe. Klica vječnosti što je u sebi nosi, nesvediva na samu materiju, buni se protiv smrti. Svi pokušaji tehnike, ma kako bili korisni, ne mogu umiriti tjeskobu čovjeka: naime, produženje biološkog trajanja ne može utažiti one želje za daljnjim životom koja je neodoljivo ukorijenjena u njegovu srcu.

Dok je pred smrću nemoćno svako maštanje, Crkva, poučena božanskom objavom, tvrdi daje Bog stvorio čovjeka za blaženi cilj s onu stranu zemaljske bijede. Štoviše, kršćanska vjera uči da će ta tjelesna smrt, od koje bi čovjek bio pošteđen da nije sagriješio, biti jednom pobijeđena kada svemogući i milosrdni Spasitelj vrati čovjeku spasenje što gaje svojom krivnjom izgubio.

Bog je, naime, pozvao i poziva čovjeka da čitavim svojim bićem prione uza nj u vječnom zajedništvu nepropadljivog božanskog života. Tu je pobjedu Krist izvojevao uskrsnuvši na život, postoje svojom smrću oslobodio čovjeka od smrti. Svakome čovjeku koji razmišlja, vjera, predočena sa solidnim argumentima, pruža odgovor na tjeskobna pitanja o njegovoj budućoj sudbini; ujedno mu omogućuje da u Kristu bude u zajedništvu sa svojom predragom već preminulom braćom, ulijevajući mu nadu da su ona već postigla pravi život kod Boga.

Misterij čovjeka postaje doista jasan jedino u misteriju utjelovljene Riječi.
Nužda i dužnost uistinu nagone kršćanina da se kroz mnoge nevolje bori protiv zla i da podnese smrt. Ali pridružen pashalnom misteriju, kao stoje suobličen Kristu u smrti, tako, nadom ohrabren, ide u susret uskrsnuću.
To ne vrijedi samo za one koji vjeruju u Krista nego i za sve ljude dobre volje u čijim srcima milost nevidljivo djeluje. A budući daje Krist umro za sve i daje konačno čovjekov poziv stvarno samo jedan, i to božanski, moramo držati da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže tom pashalnom misteriju.

Takav je i toliko misterij čovjeka, misterij koji vjernicima jasno otkriva kršćanska objava. Po Kristu i u Kristu razrješuje se zagonetka boli i smrti, koja nas, izvan Kristova Evanđelja, satire. Krist je uskrsnuo, svojom je smrću uništio smrt i darovao nam život, da, kao sinovi u Sinu, vičemo u Duhu: "Abba! Oče!"

Budući daje u njemu ljudska narav bila uzeta, a ne uništena, time je ona i u nama uzdignuta na veoma visoko dostojanstvo. Utjelovljenjem se, naime, Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom: ra¬dio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio je ljudskim srcem. Rođen od Marije Djevice, postao je uistinu jedan od nas, u svemu nama sličan osim u grijehu.

Nevini Jaganjac, prolivši slobodno svoju krv, zaslužio nam je život. I u njemu nas je Bog izmirio sa sobom i među nama, i otrgnuo nas iz ropstva đavla i grijeha. Svaki od nas može reći s Apostolom: Sin Božji me je ljubio i predao samoga sebe za mene. Trpeći za nas nije nam samo dao primjer da idemo njegovim stopama nego nam je otvorio put; i dok njime stupamo, život se i smrt posvećuju i dobivaju novi smisao.

ponedjeljak, 07.11.2011.

Svi sveti Reda Propovjednika

7. studenog

Današnjim se slavljem vjerno sjećamo onih "koji su živjeli prije nas u Obitelji sv. Dominika i koji nam svojim vladanjem pružaju primjer, svojim zajedništvom s nama jamstvo obećane baštine i svojim zagovorom pomoć", "da bismo bili potaknuti nasljedovati ih i učvrstiti se u duhu svoga zvanja" (usp. KKN, br. 16 i 67).


Svi sveti Reda Propovjednika

"Ako uđeš u dominikanski Red i budeš vjeran njegovom Pravilu i Duhu postat ćeš veliki svetac, i odmah nakon smrti ući ćeš u Raj" riječi su dominikanca jednom mladiću koji osjeća duhovni poziv.

Neimajući mogućnost da posebno obilježi slavljen svakog pojedinog dominikanskog sveca, Red je uveo zajedničko slavlje 7.listopada. Ovaj blagdan se posebno odnosi na one neznane svece koji su se posvetili spašavanju duša. Blagdan je ustanovljen od pape Klementa X 1674. godine i poziva nas da se ujedinimo nebeskom zboru braće koja su u različitim životnim uvjetima i pozivima živjela dominikanski ideal.

O, sretan li je onaj grad u kome svi se raduju! O, sretni rajski dvorovi što jada svojih nemaju.
Po zaslugama oci tu svi svoje mjesto imaju, bez magle, tame ikakve, u svjetlu Svjetlo gledaju.
I sveci koje slavimo u ovom slavlju današnjem sad motre, lica otkrita, nebeskog Kralja u slavi.
Gle, Kraljica svih djevica iznad svih stoji redova, pa ona nek nam od Boga za grijehe oprost izmoli.
Po molbi ovih svetaca, kad tom životu dođe kraj, nek sve nas milost Kristova privede slavi svetačkoj.


Iz Pisama blaženoga Jordana Saskog, učitelja Reda
(Okružnica, god. 1233.; AFP 22, 1952., str. 182-185)

Sjećajte se svoga zavjetovanja

Predragim sinovima u Kristu Isusu, svoj braći u Lombardijskoj provinciji, brat Jordan, vaš beskorisni sluga, pozdrav sa željom da duhom budete gorljivi.

Ljubav poziva i korist savjetuje da vas na neki način pismeno pohodim kad se pruža prilika; ne mogu, naime, tjelesno biti s vama, kako bih želio. Jer u ovomstanju našeg putovanja, dokle god je ljudsko srce opako, sklono na zlo i u kreposti mlitavo, trebamo ohrabrenja kako bi brat brata pomagao, da bi nastojanje oko nadnaravne ljubavi zapalilo žar duha što ga svakidašnj a mlakost zbog vlastitog nemara gasi.

Stoga, predragi sinovi, svom snagom vas molim i opominjem, zaklinjući vas Onim koji vas je dragocjenom krvlju otkupio i svetom smrću za život obnovio, da ne zaboravite svoga zavjetovanja i svoje odluke, nego da se sjećate starodrevnih puteva po kojima su naši prethodnici odlučno žurili ući u pokoj. Dok su ovdje živjeli, čeznuli su za darima Duha, prezirali sebe i svijet, težili za Kraljevstvom, bili strpljivošću jaki, dragovoljno siromašni, žarki u ljubavi.

Jedan je od njih, smatramo, bio i naš otac Dominik, časne i svete uspomene. Dok je živio s nama u tijelu, živio je po Duhu te ne samo da nije ugađao požudi tijela nego ju je mrtvio; a u hrani, odjeći i ponašanju pokazivao se pravim siromahom. Bio je postojan u molitvi, odlikovao se suosjećanjem, oplakivao je grijehe bližnjih, tj. gorio je revnošću za spas duša; nije posustao pred poteškoćama, a u protivštinama nije bio zabrinut.

Kako je velik bio dok je kod nas živio na zemlji, pokazuju djela, svjedoče kreposti i čudesa. Kako je i sada moćan kod Boga, očitovalo se znamenjima, dokazano je čudesima u ove posljednje dane, u koje smo njegovo posvećeno tijelo iz prijašnjeg groba prenijeli na časnije mjesto.

Poradi tih događanja treba hvaliti našega Otkupitelja, Sina Božjega, Isusa Krista, koji se udostojaosebi izabrati takva slugu i njega nama postaviti kao oca, da bi nas samostanska ustanova odgajala i primjer blistave svetosti ražario.

Među vama, po Božjem milosrđu, vidim neke zbog kojih se radujem i zahvaljujem Bogu. Oni nastoje oko duhovne ljepote i njeguju čistu savjest, teže za savršenstvom i trude se u propovijedanju, gorljivi su u studiju, u molitvama se i razmatranjima ražare, imajući svagda pred očima Gospodina, koji je nagraditelj i sudac njihovih duša.

Vi koji ste takvi, predragi, kličite i tražite da većma obilujete. A vi koji još to niste, potrudite se, mudro se založite da radi spasenja rastete u Onomu koji vas se udostojao pozvati na milost u kojoj stojite - da vas usavrši, a ne da postanete mlaki. Pozvao vas je naš dobri Spasitelj, Sin Božji Isus Krist, kojemu čast i vlast sada i u vječne vijeke vjekova. Amen.

Iz Spomen-spisa u prilog obnove Reda propovjednika u Francuskoj, brata Henrika-Dominika Lacordairea
(Memoire pour le retablissement en France de l'Ordrc des Freres Precheurs, Pariš, 1839., pogl. III.-V.)

Nasljeđe našeg oca svetog Dominika

U XIII. st. vjera bijaše duboko ukorijenjena. Crkva je još vladala u društvu, koje ona bijaše za sebe osvojila. Ipak, europski duh, pod utjecajem vremena i kršćanstva, ulazio je u mladenačku krizu. Ono što Inocent III. bijaše u snu vidio, tj. da se Crkva ljulja, to je sveti Dominik otkrio cijelom svijetu; dokje svijet u njoj još gledao kraljicu i gospodaricu, on je izjavio daje za njezin spas nužna ništa manje nego obnova prvobitnoga apostolskog naviještanja.

Na zov sv. Dominika odazvali su se brojni učenici - kao što su nekoć brojni učenici slijedili zov sv. Pavla Pustinjaka. Kao što su vrlo mnogi postali križari, tako su vrlo mnogi postali propovjednici.

Sva su europska sveučilišta dala svoj doprinos novom Redu, u koji su ulazili magistri i studenti. Brat Jordan Saski, drugi učitelj Reda, dao je redovničku dominikansku odjeću više od tisući ljudi, koje je on sam pridobio za novi način života.

Za pet godina sveti je Dominik, koji je prije bule Honorija III. imao samo šesnaest suradnika - naime, osam Francuza, sedam Španjolaca i jednog Engleza - osnovao šezdeset samostana napučenih uglednim muževima i vrijednim mladim ljudima.

Sva su braća htjela - kao i njihov učitelj - biti siromašna, i to siromašna prosjačkim siromaštvom, a to u vremenu kad je Crkva bila bogata! Svi su, u vremenu kad je Crkva posjedovala najveću vlast, htjeli imati utjecaj samo zahvaljujući svome kreposnom životu.

Oni nisu poput krivovjeraca govorili: "Treba da se Crkva liši bogatstva", nego su ga se sami lišili i tako su je narodima pokazivali u njezinu prvobitnom siromaštvu.
Jednom riječju, oni su ljubili Boga, ljubili ga uistinu, ljubili su ga više od bilo koje stvari; ljubili su bližnjega kao same sebe i više nego same sebe... Osim te odlike žarke duše, bez koje nema dobrog propovjednika, braća propovjednici imali su veliku sposobnost izabrati onu vrstu propovijedanja koja je odgovarala njihovu vremenu.

Navest ću neka imena onih koji nikad neće pasti u zaborav. To je sv. Jacint, apostol Sjevera u XIII. st, čija se putovanja mogu slijediti po samostanima koje je osnivao; to je sveti Petar iz Verone, koji je, nakon duge apostolske djelatnosti, pao pod udarcem potajnih ubojica i koji je u posljednjim trenucima krvlju stoje tekla iz rana pisao na pijesku prve riječi Apostolskog vjerovanja: "Vjerujem u Boga." Spomenimo bl. Henrika Suzona (Seusea), tog miloga mladog Švabu, koji je živio u XIV st. i čije je propovijedanje imalo takav uspjeh daje bila raspisana nagrada za onoga tko ga ubije. U isto je vrijeme brat Ivan Tauler bio priznat u Kolnu i u cijeloj Njemačkoj.

Još ću navesti svetog Vinka Fererskog, koji je u XV st. naviještao Evanđelje u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i u kraljevinama Engleske, Škotske i Irske. Dalje, tu je Jeronim Savonarola, koji je besmisleno bio živ spaljen posred nezahvalnog puka jer se njegova krepost i slava izdigla više od plamena lomače. Papa Pavao III. izjavio je da bi onoga koji bi se usudio Savonarolu optužiti, smatrao sumnjivim zbog krivovjerja. Navest ću Tomu Akvinskog, koji je u kratko vrijeme postao najslavniji učitelj u Katoličkoj Crkvi; onda Fra Angelica, o kojem je Michelangelo izjavio da "čovjek takve slike može slikati samo pošto ih je vidio u nebu".

Oni koji te časne svece poznaju i koji ih zazivaju, neka čuvaju njihovu uspomenu, a mi zaključimo ovaj kratki prikaz velikog Reda pohvalom koju je u XIV st, izrekao jedan od najvećih kršćanskih pjesnika, autor "Božanske komedije":
"Dominik nazvan; a ja velim ovu: On bješe ratar izabran od Krista da mu u vrtu dade pomoć novu...
Tad s voljom, znanjem, snagom dopuštenja apostolskog se ko bujica mače koja se ruši sa visoka stijenja...
Tad iz nje razne razliše se žile, vrt katolički vodneći i brojnih stabalacamu osvježujući sile."
(Raj, XII., 70-73, 97-102. Hrv. prijev. M. Kombola i O. Delorka, Zagreb, 1961., str. 73-75)

Molitva Svim svecima Reda Propovjednika

Pripjev: Svemogući je učinio velike stvari Redu, uzeo je Dominika za svoga slugu, blagoslovio je njega i njegovu djecu dovijeka.
R. Molite za nas, Sveci i Svetice Božje.
O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se:
Bože, koji si učinio da Red Propovjednika bude plodan mnogobrojnim svecima i na izvanredan način među njima okrunio herojstvo svih vrlina, daj da idemo njihovim stopama pa kako ih danas zajednički slavimo na zemlji tako da se u vječnom slavljenju njima pridružimo na nebesima. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

četvrtak, 03.11.2011.

Sveti Martin de Porres -dominikanac brat suradnik

3. studenog


Sveti Martin de Porres

Rođen je 1579 u Limi, u Peruu, od španjolskog viteza Juana i oslobođene crnkinje Ane Velasquez. Martin je svjedok bolno poniženoga crnačkog pučanstva u Novome svijetu.

Bio je pomoćnik brijača kad je zaiskao da bude primljen u Red propovjednika. Određen za brata suradnika u samostanu Gospe od Ružarija u Limi, svečane je zavjete položio 1603. Jednostavan, skroman i duboko pobožan, određen za manje cijenjene službe, bio je od Boga uzvišen nebeskim darovima i karizmom.

Gorio je pobožnošću prema euharistijskom otajstvu i Otkupiteljevoj muci, bio predan djelima ljubavi prema siromasima, osobito bolesnicima, a volio je i životinje. Zaslužio je da bude proglašen zaštitnikom braće suradnika. Rado je postio, činio oštru pokoru i molio, osobito noću, po Isusovu primjeru. Iz molitve je crpio svjetlo koje je osvjetljavalo njegove pouke o kršćanskoj vjeri.

Preminuo je u Limi 3. studenoga 1639. Grgur XVI. proglasio ga je 1837. blaženim, a Ivan XXIII. svetim 6. svibnja 1963. Martin privlači srca svih stanovnika Južne i Sjeverne Amerike, ne samo zbog osobite jednostavnosti - koja je po sebi privlačna -nego što je i sam postao znakom.


Grob svetog Martina de Porresa u Limi


Iz Akta Opće skupštine u Quezon Citvju 1977.

Apostolat braće suradnika

Dominikanska kuća svojim postojanjem mora biti sveto propovijedanje i evanđeosko svjedočenje, kao što prvi učenici "bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko... Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda". Kuća mora imati obilježje prirodnog i bratskog prihvaćanja.

S ljubavlju i zahvalnošću sjećamo se rada i predanosti mnoge braće suradnika koji naše kuće čine kućama bratstva i uzajamnog prihvaćanja. Ne smije se prezirati ili podcjenjivati nikakav posao jer je sam Krist došao na svijet da služi, a ne da bude služen. Osim toga, treba reći da, ako nismo svi mi spremni radosno služiti jedan drugome, onda nemamo ništa zajedničko s Kristom.

Naše Konstitucije svoj braći nameću odgovornost da se brinu o potrebama drugih. Prema tome, materijalno služenje zajednici samo po sebi ne određuje zvanje brata suradnika; osim toga, taj mu posao ne treba dodjeljivati jedino zato što se nijedna klerička osoba njime ne bavi.
Premda braća suradnici rado preuzimlju najveći dio toga posla, ipak je potrebno da nailaze na pomoć i suradnju sviju.

Drugi vatikanski sabor govorio je o mnogim načinima kako nezaređene osobe mogu surađivati sa svećenicima u raznim službama koje se za Krista obavljaju u Crkvi. Stoga je prije svega potrebno potruditi se da se za to pronađu mogućnosti u našim zajednicama.

U cijelom Redu ima braće suradnika koji imaju punog udjela u teološkim istraživanjima, u katehezi, duhovnom savjetovanju, pripravi za sakramente, a da ne govorimo o samom svjedočanstvu kršćanske prisutnosti.

Sveti je Dominik želio da u zvanje braće suradnika uključi i posao upravljanja i karitativnu djelatnost, čime bi Red na poseban način ispunio evanđeosku obvezu prema siromasima. Kroz brigu za siromahe i potrebne sveti Martin de Porres ispunio je svoje zvanje - ne snizujući se, nego kao jedan od njih, postavši tako uzor cijelome svijetu u službi "tim malenima" u ime Kristovo.

U današnjem svijetu nisu dovoljni pojedinačni čini dobrotvorne ljubavi; karitativna se djelatnost mora organizirati, i mora se svojski zalagati za pravednost. Danas možemo vidjeti da braća suradnici pokazuju prisutnost Crkve i Reda na područjima gdje zaređeni službenici ne mogu raditi s istim učinkom i uspjehom: među zatvorenicima, među doseljenicima, među mladima.

Naša braća suradnici rade kao profesori i tehnički nastavnici u školama, kao voditelji u udrugama djece i mladih, kao pomagači i nadglednici uvjetno kažnjenih, kao socijalni djelatnici te na mnogo drugih načina. U zemljama u razvoju te u pretkršćanskim ili pokršćanskim društvima te službe mogu imati velik uspjeh, i zato ih preporučujemo i potičemo braću da postanu svjesni tih mogućnosti.

Molitva Sv. Martinu Porresu

Pripjev: Raduj se, dobri i vjerni slugo, jer si bio vjeran u malim stvarima, postavit ću te nad mnogima, veli Gospodin.
R. Moli za nas, blaženi Martine.
O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se: Bože, koji si blaženoga Martina svoga priznavaoea puteni poniznosti priveo u nebesku slavu, podaj nam, molimo, da po njegovu primjeru postavši ponizni zaslužimo s njime biti uzvišeni na nebesima. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

<	studeni, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (11)
Srpanj 2012 (6)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (5)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (9)
Siječanj 2012 (15)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (11)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (14)
Srpanj 2011 (9)

Kalendar Reda Propovjednika

Svaki svetac u Crkvi je original. Nitko ne imitira drugoga. Kao što je svaka osoba u povijesti čovječanstva original, tako i Božja milost stvara originalne svece. U svakom svecu ćemo naći nešto što nema u drugom.

Prema knjizi: Fr. Innocentius Venchi O.P., Catalogus hagiographicus Ordinis Praedicatorum, Postulatio Generalis, Romae 2001. i prema dopisu Generalne postulature u Rimu od 22. VI. 2001.)


SIJEČANJ

3. BI. Stjepana Ojuinzani
4. Sv. Zdislava iz Lemberka u Češkoj
7. Sv. Rajmund iz Penvaforta
10. BI. Gundisalvo Amarantski
10. BI. Ana Monteagudo
11. BI. Bernard Scamacca
18. Sv. Margarita Ugarska
19. Bl. Andrija iz Peschiere
19. Bl. Antun della Chiesa
22. Bl. Marija Mancini
23. Bl. Henrik Suzon (Seuse)
27. BI. Markolin iz Forlija
28. Sv. Toma Akvinski
29. BI. Vilana de' Botti

VELJAČA

3. BI. Petar iz Ruffije
3. BI. Antun Pavoni
3. BI. Bartolomej Cerveri
4. Sv.Katarina de Ricci
Pepelnica ne dolazi prije.
7. Godišnjica pokojnih otaca i majki
12. BI. Reginald Orleanski
13. BI. Jordan Saski
16. BI. Nikola Paglia
18. BI. Ivan iz Fiesola ili bi. Angelico
19. BI. Alvar iz Cordobe
19 BI. Kristofor iz Milana
24. BI. Konstancije iz Fabriana

OŽUJAK

11. Pepelnica ne dolazi poslije
22. Uskrs ne dolazi prije.
24. Vigilija Navještenja Gospodnjega
25. Navještenje Gospodnje

TRAVANJ

1. Bl. Antun Nevrot
13. BI. Margarita iz Citta del Castella
14. BI. Petar Gonzalez (f 1246.)
17. BI. Klara Gambacorta
18. Bl.Sibilina Biscossi
19. BI. Iznard iz Chiampa
20 Sv. Janja (Agneza) iz Montepulciana
27. BI. Ozana Kotorska
28. Sv. Ljudevit Marija Grignon
29. Sv. Katarina Sijenska
30. Sv. Pio V

Uzašašće ne dolazi prije

SVIBANJ

1. Spasovo ne dolazi prije
3. BI. Emilija Bicchieri
5. Sv. Vinko Fererski
7. Bl. Albert iz Bergama
8. Zaštita BDM nad Redom propovjednika
10. Sv. Antonin iz Firence
11. Duhovi ne dolaze prije
12. BI. Ivana Portugalska
13. BI. Imelda Lambertini
16. BI. Egidije iz Vaozele
15. Bl. Andrija Abellon
19. BI.Franjo Coll Guitart
20. BI. Kolumba iz Rietija
21. Bl. Jacint Marija Cormier
24 Prijenos sv. oca Dominika
27. BI.Andrija Franchi
28. BI. Marija Bartolomeja Bagnesi
29. BI. Vrlim Arnaud
30. Bl. Jakov Salomoni

LIPANJ

2. BI. Sadok (oko 1260.) i 48 drugova
3. Uzašašće ne dolazi poslije
4. Sv. Petar iz Verone
8. BI. Dijana i Cecilija
10. BI. Ivan Dominici
12. BI. Stjepan Bande
13. Duhovi ne dolaze poslije.
18. BI. Hozana iz Mantove
20. BI. Margarita Ebner
23. BI. Inocent V.

SRPANJ

4. BI. Katarina Jarrige
4. Pier-Giorgio Frassati
7. BI. Benedikt XI.
8. Bl. Hadrijan Fortescue
9. Sv. Franjo Fernandez de Capillas i drugovi kineski mučenici
19. Sv. Ivan iz Kolna
13. BI. Jakov iz Varazzea
17. BI. Česlav Poljak
22. Sv. Marija Magdalena
24. Bl. Ivana iz Orvieta
24. Bl. Augustin iz Bielle
27. Bl. Robert Nutter

KOLOVOZ

2. BI. Ivanica od Aza
3. BI. Augustin Kažotić iz Trogira
8. Sveti Dominik
9. BI. Ivan iz Salema
12. Bl. Ivan Juraj Toma Rehm
12. Bl. Aimon Taparelli
15. Uznesenje B.D.M.
17. Sv. Jacint Poljak
18. BI. Manes
19. BI. Jordan iz Pise
23. Sv.Ruža Limska
26. BI. Jakov iz Bevagne
28. Sveti Augustin

RUJAN

2. Bl. Gvala iz Bergama
2. Bl. Ingrid iz Skanningea
4. BI. Katarina iz Racconigija
5. Godišnjica pokojnih ukućana i dobročinitelja Reda
6. BI. Bertrandiz Garriguea
7. Mihael Czartorysky (1944.)
7. Bl.Julija Rodzinska (1955.)
18. Sv. Ivan Macias
22. BI. Franjo de Posadas
22. BI. Hijacint Serrano Lopez i 19 drugova mučenika
24. BI.Dalmacije Moner
25. BI. Marko iz Modene
26. BI. Lovro iz Ripafratte
28. Japanski mučenici:
Sv. Dominik Ibanez de Erquicia,
Sv. Jakov Kyshey Tomonaga
Sv. Lovro Ruiz iz Manile i 13 drugova


LISTOPAD

3. BI. Dominik Spadafora
4. Sv. FranjoAsiški
5. Bl. Rajmund iz Capue
BI. Bartolomej Longo
7. Gospa od Ružarija
8. BI. Ambrozije Sansedoni
8. BI. Matej Carreri
9. Sv. Ljudevit Bertran
11. BI. Jakov iz Ulma
13. BI. Magdalena Panatieri
14. BI. Marija Poussepin
19. BI. Janja od Isusa Galand
21. Bl.Petariz Cittadel Castella
22. GODIŠNJICA POSVETE CRKVE
25. BI. Petar Geremia
26. BI. Damjan Finalborgo
27. BI. Bartolomej iz Vicenze
30. BI. Benvenuta Boiani
30. BI. Terencije Albert O'Brien
bl. Petar Higgins

STUDENI

1. Svi sveti Svetkovina
3. Sveti Martin de Porres.
5. BI. Šimun Ballachi
6. Bl. Alfons Navarrete i 125 drugova, japanski mučenici
7. Svi sveti Reda propovjednika
8. Godišnjica sve pokojne braće i sestara Reda
14. BI. Ivan Liccio
15. Sv. Albert Veliki
16. Bl. Lucija iz Narnija
19. BI. Jakov Benfatti
24. Vijetnamski mučenici
27. BI. Margarita Savojska

PROSINAC

1. BI. Ivaniz Vercellija
8. Bezgrešno začeće bl. Djevice Marije
16. BI. Sebastijan Maggi
22. Godišnjica odobrenja Reda
24. Vigilija Rođenja Gospodnjega
25. Rođenje Gospodinovo


Virtualno hodočašće u baziliku sv. Dominika - Bolonja


Dominikanci u Bolonji

Unutrašnjost bazilike svetog Dominika u Bolonji

Kapele u desnom brodu bazilike svetog Dominika u Bolonji

Kapela svetog Dominika u Bolonji

Arka svetog Dominika u Bolonji

Druge kapele desnog broda bazilike

Desni tranzet bazilike svetog Dominika u Bolonji

Sakristija bazilike svetog Dominika

Muzej bazilike svetog Dominika u Bolonji

Kor bazilike svetog Dominika u Bolonji

Lijevi tranzet bazilike svetog Dominika u Bolonji.html

Druge kapele lijevog broda bazilike svetog Dominika u Bolonji

Kapitularna dvorana u samostanu svetog Dominika u Bolonji.

Soba (cella) svetog Dominika

Klaustar svetog Dominika (klaustar mrtvih)














Free counters