Pogled unazad

utorak, 30.08.2011.

Legenda maior, život svete Katarine


Legenda maior: Rajmundov svete Katarine sijenske

Blaženi Rajmund je započeo opisivati život svete Katarine u godini 1385. Za punih deset godina, usred ogromnih poslova koji su ga čekali i kao poslanika Svete Stolice i kao Upravitelja i Obnovitelja dominikanskog Reda, radio je neumorno na tom djelu.
Napokon, u samostanu Svetog Ivana i Pavla u Veneciji, upravo pred sam Božić, u godini 1395. mogao je predati kopiju čitavoga djela u ruke Tomi- Antoniu Caffariniu.
Napisano na latinskom jeziku, već od samoga početka djelo se zvalo LEGENDA CATHARINAE.

Caffarini je kasnije napravio skraćeni oblik od svega toga i tako isto na latinskom jeziku, i to se djelo Caffarinija prozvalo LEGENDA ABBREVIATA ili LEGENDA MINOR.
Tako su nastale dvije Legende, jedna se zvala Legenda prolixa, dok je ona Rajmundova ostala uvijek pod istim imenom Legenda Maior, i sve do danas poznata kao originalno i glavno djelo, kao Životopis svete Katarine.


Blaženi Rajmund iz Capue piše o Sveticama

U Rajmundova doba, kao i u pređašnja vremena, riječ: »legenda« - bila je tehnički termin za biografiju nekoga sveca. U latinskome jeziku: legenda znači u svom pravom značenju prije svega: »ono što treba čitati«. Tako je ta riječ upravo dobro došla što se tiče životopisa, koje treba čitati i to na glas, da bi sve to djelovalo veoma odgojno.
U to doba ta riječ legenda nije imala ono značenje koje mi danas dajemo toj riječi, kao nešto u što se sumnja u ispravnost i vjerodostojnost dotične stvari ili događaja.

Danas ta riječ: legenda, legendarno, ima posve drugo značenje nego nekoć u doba Rajmundovo. Pisac se je poslužio istim terminom kad je opisao i život svete Agneze de Montepulciano.

30.08.2011. u 00:01 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 28.08.2011.

SVETI AUGUSTIN


28. kolovoza

Hiponski biskup te najprivlačniji i najugledniji teolog na Zapadu vrstan je pisac dominikanskog Pravila i učitelj dominikanskog života u zajednici. Njegovo Pravilo za sluge Božje u XII. st. prihvatili su samostanski kanonici. Kad je završio IV lateranski sabor (1215.), papa Inocent III potaknuo je sv. Dominika da sa svojom braćom izabere neko starije pravilo, koje bi pružilo sigurnost novoj redovničkoj obitelji.


Sveti Augustin

"Malo poslije", kako svjedoči Jordan Saski, "oni koji su imali biti budući propovjednici prihvatili su Pravilo sv. Augustina, slavnog propovjednika".
Nametnuli su sebi i neko strože obdržavanje koje se odnosi na hranu, postove i vunenu odjeću.

Humbert iz Romansa kasnije pokazuje kako je sv. Augustin svoje Pravilo napisao prema životu apostola. Ako imamo na umu da je kanonik Dominik već dvadeset godina živio po Pravilu sv. Augustina, lako možemo shvatiti kako se apostolski život, što ga je Augustin odabrao, slagao s naumom propovjednika.
Poslušnost Augustinovu apostolskom Pravilu i Konstitucijama Reda i u naše dane čini sadržaj zavjetovanja na dominikanski život.


Sveti Augustin

Iz Pravila blaženoga Augustina, biskupa

(Tekst koji je prihvatio dominikanski Red, kako se nalazi u Prototipu koji se čuva u Općem arhivu Reda u Rimu. LCO [1998.], str. 11-19; hrv. prijev. u KKN [1999.], str. 11-17)

Prva je zapovijed ljubav

Prije svega, predraga braćo, ljubite Boga, a zatim bližnjega, jer te su zapovijedi prvenstveno nama dane. Ovo, dakle, naređujem vama koji živite u samostanu.

Prvi cilj radi kojega ste se okupili u samostanu jest da složno živite u kući i da budete jedna duša i jedno srce u Bogu. Ništa ne nazivajte svojim, nego neka vam sve bude zajedničko. Vaš predstojnik neka vam daje hranu i odjeću, ne svakome jednako, jer niste svi jednako zdravi i otporni, nego radije kako je kome potrebno.

Tako, naime, čitamo u Djelima apostolskim: Sve im bijaše zajedničko... A dijelilo se svakome koliko je tko trebao. Živite svi jednodušno i složno, ijedan u drugome častite Boga, čiji ste hramovi postali.

Posvetite se molitvama u određene časove i vemena. U bogomolji neka nitko ne radi ništa osim ono stoje određeno, odakle je i dobila ime. Tako neka oni koji bi u njoj htjeli raditi i nešto drugo ne smetaju onima koji možda žele moliti i izvan određenih časova, dakako u slučaju da imaju slobodna vremena. Kad se molite Bogu psalmima i himnima, neka vam bude u srcu ono što izričete ustima.

Svoje tijelo krotite postovima i uzdržljivošću u jelu i piću koliko dopušta zdravlje. Ako netko ne može postiti, neka ipak ne uzima ništa izvan ručka, osim ako je bolestan. Vaše odijelo neka se ne ističe; nemojte čeznuti da se svidite odjećom, nego vladanjem.

Ne svađajte se nikako ili barem nastalu svađu što prije okončajte da se srdžba ne izrodi u mržnju, a iz truna ne napravi brvno i dušu učini ubojicom. Doista, tako čitate: Tko mrzi brata svoga, ubojica je.

Onaj tko vam je na čelu nek se ne smatra sretnim zbog vlasti kojom vlada, nego zbog ljubavi kojom služi. Nek bude nad vama zbog časnog položaja u zajednici, ali pred licem Božjim neka, zbog straha, misli da je pod vašim nogama. Neka svima bude primjer dobrih djela. Nemirne neka kori, malodušne tješi, slabe podržava, prema svima neka bude strpljiv. Neka voli stegu i nek je nameće kao nositelj autoriteta. Ipak, neka više teži da ga volite nego da ga se bojite - mada je oboje potrebno - uvijek svjestan da će za vas polagati Bogu račun.

Stoga se vi dobrovoljnim posluhom smilujte ne samo sebi nego i njemu, jer se on, zbog odgovornijeg položaja u zajednici, nalazi u većoj opasnosti. Dao Gospodin da sve ovo obdržavate kao ljubitelji duhovne ljepote koji svojim dobrim ponašanjem zrače Kristov miomiris: ne kao robovi pod zakonom, nego kao slobodni pod milošću.


Veličanstveni grob svetog Augustina

Iz Izlaganja Pravila blaženoga Augustina, biskupa, prema blaženom Humbertu iz Romansa, prezbiteru

(Opera de vita regulari, izd J.-J. Berthier, vol. I., Romae, 1883., str. 43-51)

Pravilo blaženog Augustina sadrži sve što se traži za redovničku ustanovu, i osobito pristaje propovjednicima.

Između mnogih i različitih pravila po kojima razni redovnici žive u Crkvi, ima nekih koja su nam predali muževi koji nisu upisani u popis svetaca; ima i drugih koja su, doduše, napisali sveci, ali takvi koji se nisu isticali mudrošću; ima pak i takvih koja su, doduše, napisali sveti i mudri ljudi, no ipak ona nisu uživala velik ugled.

A sigurno je da unutarnja svetost kadšto vrijedi više od mudrosti za postavljanje spasonosnih načela; ponekad pak jednostavnost, makar bila i sveta, ako se ne ravna po mudrosti, postavlja manje preporučljiva načela; načela pak što ih je postavila svetost i mudrost slabo se prihvaćaju ako ne uživaju ugled. Koliko je, dakle, i kako je prihvatljivo pravilo koje je, napisao tako sveti i mudri muž, muž tolikog ugleda kao što je biskup Augustin?!

Blaženi je Augustin uobličio svoje Pravilo po uzoru na apostolski život, kao što se vidi po onome što se o nj emu pj eva i čita: naime, da j e počeo živj eti po pravilu što su ga ustanovili sveti apostoli; i u jednom govoru kaže: Želimo živjeti apostolskim životom. A tko dvoji da apostolski život ima prednost pred svim drugim načinima života? Kako, dakle, treba uzvisivati Pravilo koje je izvedeno iz toga uzora!

Osim toga, ima mnogo redovničkih Pravila koja nameću brojna tjelesna ospluživanja; naprotiv, Pravilo blaženog Augustina većma se bavi duhovnim radnjama, kao što su ljubav prema Bogu i bližnjemu, jedinstvo srdaca, sloga u ponašanju i slično. A tko ne bi znao da duhovna vježbanja imaju prednost pred tjelesnima? Prema tome, koliko se Pravilo više bavi duhovnim nego tjelesnim stvarima, toliko je većma hvale vrijedno.

Također Pravilo blaženoga Augustina drži se mjere, tako da ne upada u krajnost niti mnoštvom propisa, a niti njihovim premalim brojem, nego ostaje u sredini, u kojoj se sastoji svaka krepost.

K tome, treba primijetiti da Augustin u Pravilu najprije postavlja zapovijedi, ali, budući da one ne koriste ako se ne obdržavaju, kao drugo stavlja ono što pridonosi njihovu obdržavanju.

Što se pak tiče zapovijedi, naprije stavlja zapovijedi Božje, a onda svoje. A kad stavlja svoje zapovijedi, najprije stavlja način kako ih poučavati, a onda pojašnjava jednu po jednu. Što više, molim, treba da Pravilo sadržava, osim Božjih zapovijedi i ljudskih koje pomažu da se opslužuju Božje zapovijedi? A to sve sadržava Pravilo blaženoga Augustina, te tako ima u potpunosti što se traži za redovničku ustanovu.

Usto Pravilo blaženoga Augustina više od svih drugih pristaje propovjednicima. Naime, sigurno je da propovjednici moraju biti obrazovani. Kako je, dakle, dolično da oni čija je dužnost neprestance studirati i poučavati žive pod Pravilom tako naobraženog muža, koji je htio da njegovi učenici budu tako marljivi u učenju te ne prođe nijedan dan, a da ne bi nešto čitali!
Također, budući daje Pravilo blaženoga Augustina napravljeno prema uzoru apostolskog života, što ga propovjednici u najvećoj mjeri moraju nasljedovati, to Pravilo više od drugih pristaje propovjednicima.

Također, ima nekih Pravila koja nameću štošta čime se zavjetovanici prema tom Pravilu veoma razlikuju od redovitog načina života ostalih ljudi, npr. s obzirom na redovničko odijelo ili božanski oficij i slično. No ta različitost kadšto smeta apostolskoj plodnosti, dok, naprotiv, manja različitost pridonosi plodnosti.

Zbog toga je Pavao postao svima sve, postavši im sličan, da bi sve pridobio. A budući da Pravilo blaženoga Augustina ne nameće neke takve neobične stvari, ono propovjedniku većma dolikuje.


Grob svetog Augustina u Paviji

Također, kad se osnovao novi Red propovjednika, trebalo je donijeti nove odredbe o studiju, siromaštvu i sličnim stvarima, koje bi se dodale Pravilu. Trebalo je, dakle, izabrati takvo Pravilo koje ne bi imalo odredbe što bi se protivile spomenutim odredbama, a takvo je upravo Pravilo blaženoga Augustina, kojemu se prikladno mogu dodati sve odredbe što se odnose na stalež propovijedanja.

Budući pak daje blaženi Dominik, otac braće propovjednika, živeći pod tim Pravilom, napredovao u svakom dobru i uspijevao u radu oko spasa duša, bilo je itekako primjereno da ga njegovi sinovi u tom nasljeduju kako bi polučili napredak kao i on.



28.08.2011. u 00:01 • 2 KomentaraPrint#

subota, 27.08.2011.

Sveta Monika - Ne može propasti sin tolikih suza


Spomen dan 27.08.

Svetu Moniku slavimo kao ženu izvanrednih naravnih i nadnaravnih vrlina. Resila ju je silna jakost duha, oštroumnost i profinjena osjećajnost.

A od nadnaravnih vrlina: nepokolebljivo pouzdanje, postojana molitva, razmatranje Svetoga pisma, poštivanje crkvenoga autoriteta.

Sin joj je Augustin postavio besmrtan spomenik u svojim Ispovijestima, osobito u IX. knjizi, koja je jedan od najljepših opisa majke u svjetskoj literaturi.

Njezine se relikvije časte u crkvi Sv. Augustina u Rimu, a pučka je pobožnost slavi kao uzor i zaštitnicu kršćanskih majki.


Sveta Monika i Sveti Augustin

Litanije sv. Monike

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, moli za nas
Sveta Marijo bez grijeha začeta,
Sveti Josipe, glavaru Svete obitelji,


Grob Svete Monike u crkvi Svetog Augustina u Rimu

Sveta Moniko, primjeru kršćanskim ženama,
Sveta Moniko, koja si svojim primjerom i molitvom svoga muža obratila,
Sveta Moniko, uzoru bogobojaznih majki,
Sveta Moniko, uzoru bogobojaznih udovica,
Sveta Moniko, majko svetog Augustina,
Sveta Moniko, koja si toliko zbog lutanjâ svoga sina plakala,
Sveta Moniko, uistinu ustrajna u svojim molitvama za njegovo obraćenje,
Sveta Moniko, zaštito svoga izočnoga sina,
Sveta Moniko, kojoj je dana sigurnost da dijete tolikih suza neće propasti,
Sveta Moniko, kojoj je dana utjeha da svoga sina obraćena vidi,
Sveta Moniko, koja si sa svojim sinom o Bogu i vječnom životu razgovarati mogla,
Sveta Moniko, koja si u miru Božjem s molitvama svoga sina usnula,
Sveta Moniko, koja svoj zagovor majkama, koje mole i plaču poput tebe, ne možeš odbiti,
Sveta Moniko, koja si mnogim majkama u njihovim tjeskobama pomogla,
Sveta Moniko, zaštiti nevinost naše djece,
Sveta Moniko, isprosi zabludjeloj djeci milost da ne ostanu gluha na majčinske savjete i ne budu otvrdnula na njihovu bol,
Sveta Moniko, kršćanske majke Presvetoj Djevici, majci svih majki, preporuči ,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

Pomolimo se!
Bože, smilovao si se suzama svete Monike i dao joj i više nego što je prosila. Njenom sinu Augustinu nisi samo milost obraćenja podario, nego si ga do vrhunca svetosti uzdigao.
Daj nam preblagi Oče da za našu djecu takovim pouzdanjem i poniznošću molimo, da njihov spas i našu svetost zadobijemo.
To Te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Preuzeto sa stranica Riječke bogoslovije

27.08.2011. u 00:01 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 24.08.2011.

Katarina sijenska 1461-2011, 550 godina od proglašenja svetom



Zadnjih dvadesetak dana posvetio sam se čitanju dviju knjiga Život svete Katarine sijenske i Dijalog Božanske providnosti. Autor prve knjige je blaženi Rajmund iz Kapue, dok je drugu svojim učenicima diktirala sama sveta Katarina sijenska. Treću Katarininu knjigu Molitve i vapaji Trojstvenome biću te četvrtu Pisma ostavljam za jesen.
Ujedno se ove 2011. godine napunilo 550. godina od kada je papa Pio II. proglasio svetom. Za sad baziliku svetog Dominika ostavljam po strani, te se posvećujem malo više svetoj Katarini sijenskoj. (Šteta bi bila da se za ovako okruglu obljetnicu malo više ne posvetim njoj.)


Knjiga Dijalog Božanske providnosti


Kratki životopis svete Katarine sijenske

Katarina je rođena kao blizanka s još jednom sestrom (Giovannom koja nedugo nakon rođenja umire), 25. ožujka 1347. u Sieni (u ulici Fonte branda), a bila je 24. dijete u svojih roditelja. Od malena ide u obližnju baziliku svetog Dominika koju drže oci dominikanci.

Sa šest godina (1353) ima prvu viziju i nad krovom bazilike svetog Dominika vidi Krista koji sjedi na prijestolju u papinskoj odijeći u pratnji apostola Petra i Pavla te svetog Ivana evanđeliste. To je iskustvo koje će je pratit kroz cijeli život; osjeća da mora srce i svjest okrenut k Bogu čineći uvjek njegovu volju.

Sa sedam godina vođena Božjom milošću, zavjetuje se zavjetom čistoće (1354), ali ne postaje redovnica. U to vrijeme postati redovnica značilo je ući u klauzurni samostan.

U dobi od dvanaest godina prema običaju tog vremena roditelji su joj našli zaručnika, ali Katarina odlučno ustraje u svojoj odluci da se ne udaje.
Jednom je otac iznenadi u molitvi i ugleda na njenom glavom goluba. Odlučuje je pustiti da sama izabere svoj put.

Poslije godina molitve i pokore (1363.) pristupa dominikanskim trećoredicama tkz. mantellate (zbog bijelog habita i crnog plašta). Dominikanske trećoredice su bile žene (u većini slučajeva udovice) koje su vršile djela milosrđa i koje su se svaki dan okupljale u crkvi svetog Dominika na molitvu.

Katarina u svojoj sobici provodi par godina pokorničkog života u konteplaciji «slatke Prave Istine», a «nastojala je spoznati Boga u sebi i sebe u Bogu». Pruža duhovo vodstvo svim koji se okupljaju oko nje (umjetnici, liječnici, naučenjci, svećenici, jednostavni građani Siene).

Sa dvadeset godina (1367) naučila je čitati, i dok moli za porast vjere doživljava mistične zaruke sa Kristom, postavši tako Njegova zaručnica (prva pisma).
Nedugo nakon viđenja Katarina ostavlja svoju sobicu i započima sa svojom mirovnom misijom i karitativnom djelatnošću među siromasima i potrebitima, često nagrađivanja kletvama i nezahvalnišću.

U srpnju i kolovozu 1370 god. Katarina ima više mističnih doživljaja u kojima dolazi do razmjene srca između nje i Isusa. Ovo joj daje snage i optimizma za navještivanje Kristove poruke.

1371. katarini se pridružuju prvi učenici tkz. «katerinisti».

1373. Katarina komunicira putem pisama sa istaknutim osobama iz svijeta politike i započima njena misija mirenja različitih talijanskih državica.

U svibnju 1374. je u Firenci gdje stječe nove prijatelje i sljedbenike.
U isto vrijeme dan joj je za duhovnog učitelja fra Rajmund iz Kapue (njen posmrtni žvotopisac).
U ljeto se žrtvuje u Sieni i pomaže oboljelima i umirućim od kuge, a svojim primjerom potiče i druge na iskazivanje milosrđa. Katarina u svakom bolesniku vidi dušu za spasiti, a brigom i lječenjem tijela nastoji «zadobit dušu».

1375. putuje u Pisu i Luccu gdje odvraća vlasti gradova od pružanja potpore antipapinskoj ligi.
1. travnja iste godine u crkvi sv. Kristine u Pisi nakon primljene pričesti biva urešena Kristovim ranama koje su blistale svjetlom, a ne krvlju.
Na proljeće je u Sieni gdje posjećuje i pomaže Niccoli di Tuldo nepravednog osuđenog na smrt.

1376. u svibnju putuje per Avignone sa dvadesetak sljedbenika, gdje se susreće sa papom Grgurom XI. Odličnom diplomatskom politikom uspjeva nagovoriti Papu da se vrati u središte svoje biskupije (Rim) i traži reformu Crkve.
Bori se oštro i tvrdo protiv francuskih kardinala koji pod svaku cijenu žele da sjedište pape bude u Francuskoj. Za njih je ostanak pape u Avignonu značio nastavak raskošnog i lagodnog života.
13.rujna 1376. papa Grgur XI napušta Avignone.


Grob svete Katarine u bazilici Sv. Marije iznad Minerva - Rim

17.1 1377. papa dolazi u Rim a Katarina se vraća u Sienu gdje utemeljuje samostan S. Marije od Anđela u dvorcu Belcaro.
U ljeto sa sljedbenicima evangelizira u Rocca di Orcia, gdje izmiruje suprostavljene strane. Prima izvaredno prosvjetljenje o Istini koja stoji u temeljima «Dijaloga» koje počima pisati u listopadu.

1378. je poslana od Pape u Firencu da ugovori mir (ostvaren 18. srpnja) i nastavlja s pisanjem Dijaloga završenog u listopadu.
U međuvremenu Grgur XI. umire, a nasljeđuje ga Urban VI. Dio kardinalskog zbora u rujnu izabire nanovo Klementa VII. i tako nastaje zapadni raskol.
Urban VI. poziva Katarinu u Rim, gdje ona ohrabruje Papu i kardinale koji su mu ostali vjerni.

1397. Katarina je u Rimu gdje je aktivna u pokazivanju političarima i vladarima zakonitost izbora Urbana VI. Katarinu iscrpljuje bol za podjeljenom Crkvom. Provodi sate u molitvi za jedinstvo crkve. Najveći dio njenih «Molitva» je iz ovog vremena.

Početkom 1380. godine njeno zdravlje se pogoršava. Ne može više piti ni jesti, ali neumorno svaki jutro odlazi u baziliku sv. Petra gdje provodi cijele dane u molitvi za Crkvu.
Od kraja veljače je vezana za krevet, trpi neopisive kušnje i tjelesne i moralne, ali piše pisma i život nudi za jedinstvo Crkve .

Umire 29. travnja 1380. sa navršenih 33 god. Sahranjena je u crkvi Sv. Marije iznad Minerva. Poslije Rajmund od Kapue da udovolji želji stanovnika Siene donosi relikviju glave koja se do danas čuva u crkvi sv. Dominika.

1461. 29. lipnja Pio II. proglašava Katarinu svetom.

Tijelo se od 1855. nalazi ispod glavnog oltara rimske bazilike.

1866. 8 ožujka Pio IX Katarinu proglašava suzaštitnicom Rima.

1939. 1 lipnja Katarina sijenska i Franjo Asiški proglašeni su glavni zaštitnici Italije.

1970. 4. listopada Pavao VI. daje Katarini titulu Crkvene Naučiteljice.

1.10. 1999. Ivan Pavao II proglašava Katarinu suzaštitnicom Europe.

24.08.2011. u 00:01 • 11 KomentaraPrint#

utorak, 23.08.2011.

Spomendan svete Ruže limska


Sveta Ruža limska, djevica
23. kolovoz

Izabela Flores, zbog ljepote pučki nazvana "Ruža", rodila se u Limi (Peru) god. 1586. Prva svetica Novoga svijeta, odlikovala se pokorom i molitvom. Obdarena mnogim naravnim darovima, htjela se pridružiti sestrama Reda, da bi potpunije prionula uz evanđeosko savršenstvo.

Ustrajna u božanskoj kontemplaciji, željela je i druge uvesti u tajne "nutarnje molitve". U tu je svrhu širila duhovne knjige, potičući čak same svećenike da sve privuku k ljubavi za molitvu. Premda se bila gotovo zatvorila u roditeljskom vrtu, ipak je otvarala dušu misionarskoj zadaći Crkve.



Goreći od revnosti za spas grešnika i Indijanaca - za koje je željela prinijeli život - podlagala se dobrovoljnim mrtvljenjima da ih pridobije za Krista, "žaleći što se kao žena ne može predati apostolskoj zadaći". Ozbiljno uvažavajući štetu od grijeha, "htjela je sebe pretvoriti u kamen i vapno da bi svima zazidala vrata pakla".

Goreći ljubavlju prema Isusu u sakramentu Euharistije i pobožnošcu prema Gospi, s neizrecivom se revnošću trudila oko širenja ružarija; smatrala je da ga svaki kršćanin treba "riječju propovijedati i u srcu nositi".

Preminula je u Limi 24. kolovoza 1617. u 31. godini života. Klement IX. proglasio ju je 1668. blaženom, a Klement X. svetom 12. travnja 1671. Od te je godine Južna Amerika časti kao svoju zaštitnicu.



Iz Postupka za kanonizaciju

(Usp. Breve ristrctto della vita meravigliosa della Ven. Serva di Dio Suor Rosa di S. Maria... cavato da' processi per la sua canonizzazione, dal P. Maestro F. G. Lioni, Roma, 1665., str. 63-64; 123-125; 174; 179-182.)

Sveta Ruža, prava učenica sv. o. Dominika

Ruža od Sv. Marije u svim je stvarima nalazila povod da slavi Stvoritelja. Svaka joj je misao bila poticaj da uzdigne duh k Bogu, a mnoge je željela poučiti u tajnama unutarnje molitve. Stoga, kao što je svoju dušu hranila čitajući dobre pisce, tako je i širila duhovne knjige te poticala svećenike da na svaki način pokornike i slušatelje privuku k ljubavi prema molitvi.

Neizreciva je bila njezina pobožnost prema Gospinoj krunici, koja združuje mislenu i usmenu molitvu. Smatrala je da bi svaki kršćanin morao krunicu riječju propovijedati i nositi je u srcu.

Nasuprot slatkoći što joj je Božja ljubav davala kušati u molitvi, osjećala je gorčinu koja je proizlazila iz spoznaje zla i grijeha. Na poseban je način teško doživljavala uvrede nanesene Crkvi; tada bi se njezina revnost rasplamsala, i jezik ne bi šutio premda bi se njezino prekoravanje često pretvorilo u slatko i uvjerljivo zaklinjanje. Svi su se čudili stoje djevica, vazda šutljiva prema onima koji su je korili, ustajala protiv uvrede koja se nanosi Bogu, pa bila ona i malena.

Ljubav prema Isusu u Euharistiji igrala je veliku ulogu u njezinu životu; u dane kad je Presveti Oltarski Sakramenat bio svečano izložen na klanjanje, ostajala bi pred njim mnogo sati, nepomična u molitvi.
Boljelo ju je što mnoge duše nemaju dara vjere, osobito one koje su na golemim prostorima Amerike bile zarobljene idolopoklonstvom. Osjećala je samilost prema njima i neprestano na njih mislila želeći srušiti sve ograde te na krilima duha poletjeti k njima da ih prosvijetli i spasi. Bila bi sebe pretvorila u kamen i vapno da svima zatvori vrata pakla.

Kad bi razgovarala s redovnicima, posebno s braćom propovjednicima, poticala ih je, silinom glasa stoje proistjecala iz osjećaja srca, da se dušom i tijelom predadu obraćenju duša. Ljutila se što se previše pre¬daju spekulativnom studiju, pa je govorila kako bi više voljela da se znoj, bdjenje, napori i poteškoće, potrebni za stjecanje spekulativnog znanja, usmjere na tako potrebno nastojanje volje da se zapale ljubavlju prema Bogu.

Žalila je što se, kao žena, ne može, kako je željela, predati apostolskoj zadaći i naviještati Evanđelje nevjernicima. Da bi svoga ispovjednika oduševila za taj sveti posao, ponudila mu je da će mu polovicu svojih zasluga ustupiti kako bi imala udio u plodovima njegova apostolata.


Molitva svetoj Ruži Limskoj

Pripjev: Ti slavo jerusalemska, ti veselje izraelsko, ti diko našega puka, o Ružo, muževno si se ponijela i u-čvrstilo se je tvoje srce.
R: Moli za nas, blažena Ružo.
O: Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se:
Svemogući Bože, djelitelju svih dobara, koji si htio da blažena Ruža, potaknuta rosom nebeske (milosti, procvate imeđu Indijancima krasotom djevičanstva i strpljivosti, daj nama svojim službenicima da težeći za mirisom njezinih kreposti zaslužimo postati dobar miris Kristov. Koji živi i kraljuje po sve vijeke vjekova. Amen.

23.08.2011. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

subota, 20.08.2011.

Internacionalna zajednica dominikanskih monahinja - Proiulle


Internacionalna dominikanska zajednica Prouille

Pogled unatrag

Prvi dokument o samostanu datiran iz 1206. godine kada biskup Falko od Toulouse daje gospodinu Dominiku crkvu Sv. Marije od Prouille sa trideset i tri koraka zemljišta oko crkve.
Ovdje se sastaje Dominik sa braćom da izaberu pravila, a otuda se i razilaze po svijetu 15. kolovoz 1217.


Pogled na ulaz u baziliku

Prouille je kroz stoljeća bio "blagoslov" za zemlju Languedoc. Lišen svoje autonomije, postaje kraljevski samostan. U ožujku 1715., veliki požar uništava najveći dio zgrade. Ova nesreća pogoršava financijsku situaciju, a pred samu francusku revoluciju završena je rekonstrukcija.
U vrijeme francuske revolucije sestre ustraju u svojim zavjetima pa su 1792. protjerane.
Samostan se prodaje kao nacionalizirana imovina. Ubrzo je opljačkana i postaje velika ruševina. Napušten je na pola stoljeća.

Otac Lacordaire posjećuje ga prvi put u srpnju 1852. Nakon posjete napisao je:
"Posjetio sam najpoznatija mjesta u povijesti Svetog Dominika: Montreal, Fanjeaux, Prouille. Prouille prvi samostanu Reda, sada služi kao konačište za putnike i gostionica, zove se Auberge de Prouilhe. [...]
Moj plan je kupiti nekoliko jutra zemlje gdje je smješten samostan i izgraditi komemorativnu kapelicu posvećenu Gospi od Prouille.
"(Pismo datirano 7. kolovoz barunici de Prailly).


Bazilika izvana

Ovaj plan će počet ostvarivat uz pomoć Camille Marie-Antoinette Panon-Desbassyns. Ugovor je potpisan 27. prosinca 1855., na godišnjica osnutka Prouille 1206., a kamen temeljac je blagoslovljen i postavljen 31. svibnja 1857 godine. Rad je trajao nekoliko godina uz poteškoće i prepreke svih vrsta.

Donatorica umire u kolovozu 1878., a 1879 napuštene zgrade samostana sa susjednim prostorom se prodaju na aukciji.

Otac Hyacinthe Cormier, prvi provincijal nove Dominikanska Provincije Toulouse i budući Učitelj Reda odlučuje nastavit obnovu. Za redovnice kupuje zgrade, a zatim, 29. travnja 1880, devet od njih dolazi u Prouille.
Razna događanja neće nikada završiti ove impozantne zgrade.
U 1883, godine kada je papa Leon XIII pozvao katoličanstvo da koriste snažnu zaštite Kraljice Presvete krunice, novi biskup Carcassonne obnavlja godišnja hodočašća u Prouille.

Sadašnja zgrada datira iz druge polovic 19 stoljeća. Dio je obnovljene (1990) nakon požara koji je uništio cijeli krov i dio prvog kata.

Bazilika Gospe od Ružarija sagrađena je u kasnom devetnaestom stoljeću i "jedna od najljepših na jugu Francuske " riječi su P. Frühwirth, Majstor Reda kada je posjetio 1893.

Obnova bazilike Sv. Marije od Prouilha

2008. godine krenula je obnova po projekt oca Francisca Coello, dominikanskog arhitekta iz Madrida.
Obnova će krenuti u 3 faze :
- kor i svetište,
- galerija crkve,
- obnova i vraćanje funkcije kriptama


Bazilika unutrašnjost

Zgrada "Arquet - gostinjska kuća

Prvi samostan i mjesto osnivanja Reda Prouille dobrodošlicu često pruža braći, sestrama i laicima dominikanske obitelji.
Samostan je otvoren te pozdravlja i one kojima je potrebno prostor za molitvu, zaustavljanje, oslobađanje od briga, vraćanje mira.


Gostinjska kuća Arquet

Zajednica je u posjedu zgrade "Arquet" sa petnaest dvokrevetnih soba, dvije dvorane za sastanke, blagovaonicom, te malom knjižnicom.
Kao i u vrijeme "Svetoga propovijedanja Prouilla", kad je samostan bio mjesto za opuštanje i odmor braće, i danas može biti mjesto gdje Riječ može dotaknut goste i prijateljima u tišini i uz pomoć liturgijske molitve.

Neka Bog pomogne da samostan postatane mjesto gdje Riječ odzvanja još snažnije, gdje se osjećamo prihvaćenima, ali i mjesto gdje patnje ljudi, njihove suze, njihova očaj su dobrodošli u intimnosti Svetište, u srcu i molitvi svake sestre.

Internacionalna dominikanska zajednica

Od 2. veljače 2003. zajedica Prouilhe u južnoj Francuskoj (i ujedno prvi samostan dominikanskog Reda) postala je internacionalnom zajednicom.
Kao što se Dominik 1203. godine s biskupom Diegom uputio na put, tako su se i redovnica sa raznih krajeva svijeta uputile u Prouilhe, da bi se kroz molitvu i konteplaciju nadahnjivale na dominikanskim izvorima.


Zajednica sestara

Redovnice su kroz godinu dana mogle razmislit i o mogućem stalnom preseljenju u novi samostan. Usprkos malo većim poteškoćam oko jezika i prilagodbe, ipak su neke redovnice odlučile da njihov novi dom postane Proiule.

Otkad je odlučeno da kolijevka Reda postane internacionalnom zajednicom u nju je pristupilo 11 novih članova.
Zahvaljujemo Bogu i svetom Dominiku na tome što vidimo da kolijevka Reda Propovjednika cvijeta novim zvanjima. Trenutno zajednica Prouilhe se trenutno sastoji od trideset i tri redovnice.

Idi na http://www.prouilhe.com/kako bi saznali više.

20.08.2011. u 23:59 • 1 KomentaraPrint#

četvrtak, 18.08.2011.

Blaženi Manes, Prezbiter, brat sv.Dominika


Spomendan 18.08

Blaženi Manes se rodio u Caleruegi 1168. Bio je polubrat (po majci) sv. oca Dominika i njegov pomoćnik u širenju Reda.

Svjestan rada svoga brata Dominik na jugu Francuske, pridružuje mu se u apostolskom rad, te sudjeluju u realizaciji njegovih projekata. Isticao se kao "kontemplativac i svetac", "blag, ponizan, veseo i milosrdan", ali i "gorljivi propovjednik".

Bio je prisutan u disperzija braće 15. kolovoza 1217. Iste godine biva poslan s ostalom braćom u Parizu gdje osnivaju samostan sv. Jakova. Poslije djeluje u Španjolskoj na konsolidaciji i jačanje novih kuća.

Od 1219. Dominik mu povjerava brigu o monahinjama u novoosnovanom Madridskom samostanu. Vrijeme provedeno u Madridu je bilo obilježeno razboritošću i kreposnim primjerima.

Nakon kanonizacije svog brata svetog Dominika (3. srpnja 1234), odlazi u Caleruegu te predlože i pokreće izgradnju crkve u rodnom mjestu sveca. Kasnije će crkva postat sastavni dio kontemplativnog samostana.

Preminuo je oko 1235. a tijelo mu se nalazi u samostanu sv. Petra u Izán Gumielu. Njegovo je štovanje potvrdio Grgur XVI. dana 2. lipnja 1834.

Manes je predivan primjer redovnka koji se poslušno stavlja na raspolaganje zajednici, bez obzira na misiju koja koju treba izvršiti.


Blaženi Manes

Pismo svetog Dominika monahinjama u Madridu

Brat Dominik, Učitelj propovjednika, ljubljenoj priori i svim monijalnim sestrama samostana u Madridu, pozdrav i da napredujete iz dana u dan.

Veoma se radujem i Bogu zahvaljujem zbog žara vašeg svetog življenja te što vas je Bog oslobodio prljavštine ovoga svijeta. Postom se, kćeri, borite žestoko protiv starog neprijatelja jer ne ovjenčava se ako se zakonito ne natječe.

Budući da do sada niste imali mjesta u kojem biste opsluživali svoj redovnički život, sada se više ne možete ispričavati. Božjom milošću imate dovoljno prikladne zgrade za redovničko opsluživanje.

Želim da se na zabranjenim mjestima, to jest u blagovalištu, spavaonici i kapelici, obdržava šutnja te da se vaše pravilo obdržava i u svemu drugome. Neka nijedna sestra ne izlazi van i neka nitko ne ulazi osim biskupa ili nekog drugog crkvenog dostojanstvenika koji dolazi radi propovijedanja ili u [kanonski] pohod.

Ne štedite se ni u pokorničkim činima, ni u molitvenim bdjenjima. Budite poslušne svojoj priori. Nemojte govoriti bez potrebe, niti svoje vrijeme trošiti u tračanju.

A budući da vam ne možemo pomoći u vremenitim stvarima, nećemo vas ni opterećivati davajući ovlasti nekom bratu da može primati pojedine žene i pripuštati ih u zajednicu. Samo priora ima tu ovlast, s vijećem svoga samostana.

Osim toga naređujem svom dragom bratu [Manesu], koji je toliko radio kako bi vas okupio u ovom svetom staležu, da vas u svemu rasporedi i uredi onako kako se njemu učini korisnim da bi se što više ponašale redovnički i sveto.

Ipak, dajem mu i ovlast da vas posjećuje i savjetima ispravlja te, bude li nužno, smijeni i prioru, uz suglasnost većine sestara. Dajem mu i ovlast da vas, učini li mu se prikladnim, u nekim stvarima može i dispensirati.

Stojte mi dobro u Kristu.



Preveo i priredio : Anto Gavrić O.P.

(prijevod pisma objavljen u: Jordan Saski, Počeci Reda propovjednika, Zagreb: Dominikanska naklada Istina, 2000, str. 35-36, bilješka 39)


18.08.2011. u 01:00 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.08.2011.

Blagdan svetog Dominika


Blagdan svetog Dominika
8.kolovoza



Kapela svetog Dominika u Bolonji

Dominik Guzman rođen je oko god. 1172./3. u Caleruegi u Kastiliji (Španjolska). U Palenciji se posvetio teološkom studiju i zasjao milosrđem prema siromasima. Kao kanonik u Osmi napredovao je u molitvi, a kao suprior u razboritosti upravljanja.

U tuluškom kraju, zahvaćenom albigenškim pokretom, postao je marljivim poslužiteljem propovijedanja (1206.), pri čemu je, primjerom evanđeoskog siromaštva i bratskim dijalogom o nauku vjere, uveo novi način izlaganja vjere, uz odobrenje pape Inocenta III.

Budući da je visoko cijenio ulogu žena u naviještanju Evanđelja, osnovao je za njih samostan u Prouilleu, da bi tu mogle napredovati i pružati pomoć, odnosno utočište propovjednicima.

U Toulousi je primio zavjete nekih svojih drugova u "Propovijedanju Isusa Krista" te tako osnovao prvo samostansko bratstvo (1215.), koje je bilo temelj novoga Reda.

Uzvisivši kanonički način života na apostolski, pod Pravilom sv. Augustina (1216.), za sebe i svoj Red izabrao je zadaću propovijedanja, koja je tada bila samo dužnost biskupa.

Red je odobrio papa Honorije III. dana 22. prosinca 1216. Tada je, pošto je u Rimu dobio sigurnost o općem poslanju Reda (18. siječnja 1217.), uzdajući se u Božju milost i zaštitu blažene Djevice Marije, razaslao braću po cijeloj Europi (15. kolovoza 1217.), posebice u Pariz i Bolognu, u to vrijeme glavna studijska središta. Sebi je pridržao poslanje u krajevima sjeverne Italije zahvaćene katarskim pokretom.

"Vazda je govorio s Bogom", da bi zatim mogao uspješno i govoriti " o Bogu". Dok je žarkim propovijedanjem predavao Boga ljudima, dotle je snagom molitve ljude privlačio Bogu.

"Svagdje se riječju i djelom pokazivao kao evanđeoski muž. Nitko nije bio s braćom i prijateljima druževniji, nitko ugodniji; bio je najbolji i najviši tješitelj braće."

Preminuo je u Bologni 6. kolovoza 1221. Grgur IX., koji je kao kardinal Ostije na Tiberu bio s njime vrlo prisan, proglasio gaje svetim 3. srpnja 1234. Grob mu se nalazi u Bologni.


Bartolome de Cardenas Sveti Petar i Pavao se ukazuju svetom Dominiku

Iz Knjižice o počecima Reda propovjednika, blaženoga Jordana Saskog, prezbitera

(Br. 103-109: MOPH 16, Romae 1935., str. 74-77; hrv. prijev. u knjizi: Jordan Saski, Počeci Reda propovjednika, Zagreb, Dom. nakl. Istina, 2000., str. 49-51.)
Oponašanju učitelja Dominika

Blaženi se Dominik isticao takvom čestitošću života, tako je bio nošen božanskim žarom te se nedvojbeno pokazao kao časna posuda i oruđe milosti, posuda optočena raznovrsnim dragim kamenjem.

Krasila gaje veoma čvrsta uravnoteženost, osim ako je bio potresen sućuti i milosrđem. A budući da radosno srce razvedrava lice, ono je tu smirenost unutarnjeg čovjeka očitovalo vanjskom dobrohotnošću i veselošću lica. A u onome što je pred Bogom razložno odlučio, pokazivao je takvu stalnost da je rijetko kad, ili gotovo nikad, mijenjao riječ koju je nakon zrela promišljanja izrekao.

A budući daje na njegovu licu odsijevala vedrina zbog svjedočanstva dobre savjesti - kako je već spomenuto - sjaj s njegova lica nije nikada iščezavao.Tim je lako pridobivao ljubav sviju; na prvi je pogled, bez teškoća, stjecao naklonost svega svijeta.
Gdje god se nalazio, bilo na putu s pratiteljima, bilo u kući s domaćinom i ostalim članovima obitelji, ili među velikašima, knezovima i crkvenim dostojanstvenicima, uvijek su mu dolazile riječi koje su izgrađivale, te je u obilju navodio primjere što su privlačili duše slušatelja da više ljube Krista, a manje cijene svijet. Svagdje se je riječju i djelom iskazivao kao evanđeoski muž.

Danju nitko nije bio društveniji s braćom ili pratiteljima, nitko ugodniji. A u noćnim satima nitko nije bio uporniji u bdjenjima i raznovrsnim prošnjama. Večer mu je donosila suze, a jutro klicanje. Danje darivao bližnjima, a noć Bogu, znajući da Gospodin danju naklonost dijeli, a noću se pjesmom Boga slavi. Plakao je mnogo i često, suze su mu bile kruh njegov danju i noću. Danju osobito onda kad je, često i svakodnevno, slavio sv. misu, a noću kad se više od svih predavao bdjenjima.

Najčešće je običavao prenoćiti u crkvi, tako daje jedva kada, ili rijetko, počivao u krevetu. Molio je, dakle, noću i ustrajao u bdjenjima koliko mu je dopuštala krhkost tijela. A kad gaje svladala potreba za snom, bilo zbog umora, bilo zbog tromosti duha, naslonio bi glavu pred oltarom ili na nekom drugom mjestu, no u svakom slučaju na kamen, poput patrijarha Jakova: malo bi počivao pa bi se opet probudio i sa žarom duha nastavio moliti.

Sve je ljude primao široka srca, i kao što je sve ljubio, tako su i njega svi ljubili. Usvojio je izreku: Radujte se s radosnima, zaplačite sa zaplakanima, obilujući pobožnom nježnošću i sav se predajući brizi za bližnje i sućuti s bijednima. I zato je bio svima vrlo drag što je hodio jednostavnim putem te se nikada, bilo u njegovoj riječi ili djelu, nije pojavio trag dvoličnosti ili pretvaranja.

Bio je istinski ljubitelj siromaštva, odijevajući se u priproste haljine. Također je u hrani i piću bio vrlo umjeren, kloneći se poslastica, posve zadovoljan jednostavnom hranom, držeći čvrsto u rukama vlast nad svojim tijelom, te bi tako razvodnio vino da bi s jedne strane udovoljio potrebama tijela, a s druge strane da ne bi nikad otupio tanahnu finoću duha.

[Tko bi bio sposoban nasljedovati krepost toga čovjeka? Možemo mu se diviti i prema njegovu uzoru prosuđivati mlitavost našega vremena. No, moći ono stoje on mogao ne može ljudska snaga, nego osobita milost, osim ako se dobrota Božja smiluje i možda udostoji koga nadariti za tako visok stupanj kreposti.

Ali tko je za to prikladan? Ipak, braćo, nasljedujmo, koliko možemo, očeve stope, a ujedno i zahvaljujmo Otkupitelju što je svojim slugama na ovome putu kojim hodimo dao takvog vođu, i koji nas je po njemu preporodio za svjetlo ovoga načina života. Molimo Oca milosrđa da pod vodstvom onoga Duha koji vodi sinove Božje, unutar međa koje postaviše oci naši, i mi tom stazom bez skretanja zaslužimo stići do istog cilja trajne sreće i vječnog blaženstva, u koje je on zauvijek sretno ušao. Amen.]



Beato Angelico - Dominik ispod Križa

Molitva sv. Dominiku

Sveti Oče Dominiče, vjerni Kristov sljedbeniče, tebi se danas utječemo. Ti si sačuvao ne samo nevinost koju si dobio na svetom krštenju, nego si ukrasio svoju dušu divnim krepostima i postigao veliki stepen svetosti čineći neprestano strogu pokoru.
Tako je tvoja duša bila uvijek s Bogom sjedinjena,, iako si bio zaposlen neprekidnim apostolskim radom. U tebi je bila živa vjera, koju si uvijek branio i za koju si bio spreman žrtvovati život.

U tebi je bilo čvrsto ufanje u Boga, koji te je neprestano pomagao. U tvom srcu uvijek je gorjela žarka ljubav prema Bogu i bližnjemu te nisi žalio truda da privedeš Bogu grešnike i nevjernike.
Smiluj se i meni koji sam opterećen mnogim opačinama i trebam tvoj zagovor. Daj da već jednom počnem oplakivati svoje grijehe i za njih činiti pokoru.

Isprosi mi milost da sve dužnosti svoga staleža posvetim čistom nakanom i trajnom mišlju na Božju prisutnost. Napokon izmoli mi i to da ljubim Boga i bližnjega radi Boga, da budem daleko od grijeha i pokvarenosti svijeta. Tako ću slijediti ovdje na zemlji tvoj primjer i poistati dionikom one slave koju ti uživaš na nebesima. Amen.



08.08.2011. u 00:00 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.08.2011.

Trodnevlje pred blagdan sv. Dominika (3.dan)




III. dan

Za kršćansku savršenost

1.
O sjajno svjetlo Crkve, sveti Dominiče, ti si već od koljevke bio nagrađen osobitom Božjom milošću te si sačuvao neokaljanu krsnu čistoću.
Isprosi nam snagu da možemo vjerno opsluživati obećanja koja smo dali na svetom krštenju.

Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu ...

2.
O dragi sveti Dominiče, ti si bio vatra ljubavi za duhovne i vremenite potrebe bližnjega te si svojim zagovorom postigao siromasima pomoć,
bolesnima zdravlje a mnogim grešnicima miloist obraćenja.
Isprosi i nama koji smo toliko siromašni vrlinama i toliko slabi i nepostojani na putu savršenstva, da budemo ispunjeni hrabrošću i revnošću, kako bismo svim silama težili kršćanskom savršenstvu.

Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu...

3.
O sveti patrijarhe Dominiče, tebi je radi neokaljana života bila od Boga osigurana blažena smrt te si prešao u nebesku slavu. Iako nama nije osigurana blažena smrt, jer nismo toga dostojna ipak, molimo te, isprosi nam milost da živimo u Božjem prijateljstvu i da tako od beskrajnog njegovog milosrđa postignemo milost konačne ustrajnosti.

Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu...

R: Moli za nas, sveti Oče Dominiče.
O: Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se:

Dopusti, molimo, svemogući Bože, da zaštita blaženoga Oca našega Dominika, tvoga priznavaoca, oslobodi nas koje tišti breme naših grijeha. Po Kristu Gospodinu našem.
O: Amen.

Divne l' nade što je dade, Plačnima u smrtni čas,
Kad obeća biti braći i po smrti štit i spas.

Vrši, Oče, što si reko, molitvom pomozi nas.

Čudesno si ozdravljao Tijelo svijetu bolesnom,
Naših duša boli sada liječi moću Kristovom.

Vrši, Oče ...
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Vrši, Oče ...

R: Moli za nas, sveti Oče Dominiče.
O: Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se:
Bože, koji si se udostojao svoju Crkvu prosvijetliti zaslugama i naukama blaženoga Dominika, tvoga priznavaoca, našega Oca, daj da njegovim zagovorom ne bude lišena vremenite pomoći i da svagda raste duhovnim napretkom. Po Kristu Gospodinu našem.
O: Amen.

07.08.2011. u 00:05 • 0 KomentaraPrint#

subota, 06.08.2011.

Trodnevlje pred blagdan sv.Dominika (2.dan)




II. dan

Za postignuće triju bogoslovnih kreposti

1.
Sveti patrijarho Dominiče, ti si bio tako čvrst u vjeri, da si bio spreman
tisuću puta žrtvovati život, da je obraniš.
Isprosi i nama tu čvrstoću ispovijedanja vjere i milost da svoj život upravimo po načelima vjere koju ispovijedamo.

Oče naš ... Zdravo Marijo ... Slava Ocu ...

2.
Sveti Oče Dominiče, ti si kao nagradu za svoje izvanredno ufanje
dobio od Boga obećanje, da ćeš u svim svojim potrebama biti brzo uslišan.
Daj nam takav duh pouzdanja da ne priljubimo svoje srce uz vremenita
dobra, nego da se njima tako služimo da zaslužimo vječna.

Oče naš ... Zdravo Marijo ... Slava Ocu ...

3.
Izabrani Božji prijatelju, sveti Dominiče, veliki žar ljubavi od djetinstva je gorio u tvom srcu, za tvoga života sve više je rastao da sada u vječnosti više nikada ne ugasne. Učini da se ovaj divni plamen u nama ponovo rasplamti i da trajno u nama gori.

Oče naš ... Zdravo Marijo ... Slava Ocu ...

R. Moli za nas, sveti Oče Dominiče.
O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se.
Dopusti, molimo, svemogući Bože, da zaštita blaženoga Oca našega Dominika, tvoga priznavaoca, oslobodi nas koje tišti breme naših grijeha. Po Kristu Gospodinu našem.
O. Amen.

06.08.2011. u 00:00 • 0 KomentaraPrint#

petak, 05.08.2011.

Trodnevlje pred blagdan sv.Dominika (1. dan)




I. dan
Za potrebe svete Crkve

1.
Gospodine moj Isuse Kriste, ti si predragocjenom Krvlju ustanovio Crkvu, propovijedanjem apostola čvrsto si je utemeljio i raširio po čitavom svijetu. Poslije njih poslao si svetog patrijarha Dominika da joj svojim zaslugama i naukom dade novu ljepotu, sjaj i zaštitu.

Zato udostoj se uslišiti molitve koje ti ovaj apostolski čovjek neprestano prinosi za očuvanje i porast njenih duhovnih i vremenitih potreba.

Oče naš ... Zdravo Marijo ... Slava Ocu ...

2.
Preblagi Otkupitelju, ti si izabrao svetog Dominika da surađuje s
tobom u spašavanju duša. On je tvojom milošću i svojim žarom priveo
Crkvi mnoge krivovjernike i mnoge grešnike koji su joj grešnim životom zadavali boli.

Šalji, dobri Bože, uvijek novih radnika u svoj vinograd da se trude za tvoju čast i da beru plodove vječnog života.

Oče naš ... Zdravo Marijo ... Slava Ocu ...

3.
Predobri Isuse, ti sii radosno gledao svake noći svetog Dominika prostrta pred tvojim oltarom gdje se klanja tebi sakrivenom u presvetom Oltarskom Sakramentu. On ti je prinosio svoje uzdahe, molitve i djela pokore za dobro Crkve progonjene od njezinih neprijatelja i obeščašćene od njezinih službenika.

Zaštiti, molimo te, svoju Crkvu zagovorom svetog Dominika od neprijateljskih napadaja i prijetnja paklenog duha.

Oče naš ... Zdravo Marijo . .. Slava Ocu. . .

R: Moli za nas, sveti Oče Dominiče.
O: Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se:
Bože, koji si se udostojao svoju Crkvu prosvijetliti zaslugama i naukama svetog Dominika, tvoga pri znavaoca, našega Oca, daj da njegovim zagovorom ne bude lišena vremenite pomoći i da svagda raste duhovnim napretkom. Po Kristu Gospodinu našem.

O: Amen.

05.08.2011. u 00:00 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 03.08.2011.

Blaženi Augustin Kažotić


Spomendan blaženog Augustina Kažotića
Slavi se 3. kolovoza

Potječe iz trogirske plemićke obitelji. Rođen je oko 1260. Mlad je ušao u dominikanski red, i to, vrlo vjerojatno, u rodnom gradu ili pak u susjednom Splitu, gdje je ujedno stekao prvu filozofsko-teološku naobrazbu. Starješine su ga, zbog njegove izrazite nadarenosti, poslale 1287. u Pariz na nastavak školovanja.

Uživao je glas učena i pobožna redovnika, tako da ga je papa Benedikt XI. - koji ga je kao bivši učitelj Reda dobro poznavao - 9. prosinca 1303., (netom je bio izabran za papu), imenovao zagrebačkim biskupom.
Kažotić je u Zagrebu razvio živahnu pastoralnu djelatnost, posredovao među sukobljenim stranama, na poseban se način zauzimao za moralno-intelektualnu obnovu svoje biskupije, uredio je bogoslužje te, po odredbama III. lateranskog sabora iz 1179. i po ugledu na učilišta dominikanskog reda, osnovao katedralnu školu, u kojoj je učitelj, kojemu je dodijelio posebnu crkvenu nadarbinu, klericima i siromašnim učenicima besplatno predavao gramatiku i teologiju.



Braneći prava Crkve i naroda, došao je u sukob s hrvatsko-ugarskim kraljem Karlom Robertom Anžuvinskim (1308.-1342.). U nastojanju da za svoje djelovanje osigura potporu pape Ivana XXII., otputovao je 1318. u Avignon. Kad mu je nakon toga kralj zabranio povratak u biskupiju, papa mu je 1322. povjerio upravu lućerske (Lucera) biskupije u južnoj Italiji, gdje je, između ostaloga, još uvijek bilo ostataka muslimanskih Saracena. Zadnja godina njegova života obilježena je intenzivnim radom na vjersko-moralnoj obnovi lućerske biskupije.

Za svog boravka na papinskom dvoru, uključio se 1320. u teološke rasprave o tome jesu li Krist i apostoli doista posjedovali neka materijalna dobra i - dosljedno tome - smije li Crkva posjedovati takva dobra. Iako je pripadao prosjačkom redu, Kažotić je u svojoj raspravi O materijalnim dobrima Krista i njegovih učenika na temelju Svetog pisma i teološkog razmišljanja branio dopuštenost posjedovanja spomenutih dobara.



U drugoj raspravi, O pitanjima krštavanja slika i drugim oblicima praznovjerja, Kažotić je ustao protiv gatanja i čaranja tumačeći razliku između vjere i praznovjerja, svrstavši se tako među prve hrvatske teološke pisce.

Brat Augustin, kao i sv. Dominik, noći je provodio u molitvi, da isprosi Božje milosrđe. Od svoga je zaštitnika sv. Augustina dobro upamtio izreku daje umijeće dobrog življenja naučio onaj tko umije dobro moliti. Njegovo je životno pravilo bilo: "ustrajna kontemplacija božanskih otajstava i razmišljanje o smrti". Kao brižan pastir, bio je "otac i branitelj siromaha" protiv moćnika. Mnoga je putovanja poduzimao pješice da pohodi vjerni narod.

Umro je 3. kolovoza 1323. na glasu svetosti. Inocent XII. potvrdio je njegovo štovanje 17. srpnja 1700. Tijelo mu se čuva u stolnoj crkvi u Luceri.



Molitve blaženom Augustinu, biskupu

Pripjev:
Augustine, sveti biskupe, diko Trogira, svjetlosti Zagreba, slavo hrvatskog naroda, brani svoje štovatelje višnjom milošću.
R: Moli za nas, blaženi Augustine.
O: Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se:
Bože, koji si se dostojao da u blaženom Augustinu, svome priznavaocu i biskupu, providiš svojoj Crkvi dobroga pastira, dopusti milostivo da njegovim zagovorom zaslužimo doći u mjesto tvoje paše. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

I.

Blaženi Augustine, biseru katoličkog episkopata i Dominikanskog reda, oče siromaha i nevoljnih, svojim moćnim zagovorom isprosi od Boga dar kršćanskog jedinstva među svim narodima, a meni koji ti se s pouzdanjem utječem, izmoli na Božju slavu i moj vječni spas živu vjeru, nepokolebljivu vjernost svetoj majci Crkvi i milost koja mi je potrebna. Tako budi.

II.

Bože, koji si nam u blaženom Augustinu, svome priznavaocu i biskupu zagrebačkome, dao primjer dobra pastira, daj, molimo te, da po njegovu zagovoru zadobijemo tvoju milost i pomoć u svojim duhovnim i tjelesnim potrebama. Po Kristu Gospodinu našemu.

III.

Blaženi Augustine, zaštitniče Trogira, diko Zagreba i hrvatskog naroda, oče siromaha, tješitelju bolesnih, bijednih i nevoljnih, k Tebi se pouzdano utječem.
Ti si mnoge u svom životu i poslije svoje smrti utješio, ozdravio i razne im milosti od Boga isprosio, izmoli i meni milost za koju Te vruće zazivam… (spomeni što želiš), ako to hoće Bog, koji neka je blagoslovljen u vijeke vjekova. Amen.

IV.

Svemogući Bože, izvore života, mudrosti i milosti,
ti se proslavljaš u onima koje odabireš
da budu pastiri u tvojoj Crkvi.
Svoga si slugu, blaženoga Augustina Kažotića,
obdario izvanrednom snagom Duha Svetoga
kojim je vodio Crkvu u Zagrebu i Luceri,
hrabro naviještao Radosnu vijest spasenja,
iz tame zabluda vodio vjernike do spoznaje istine
i omilio ti brigom za siromašne i potlačene.
Po njegovu zagovoru, svježinom svoga Duha
prodahni redovničke zajednice i teološka učilišta;
okrijepi zdravstvene i socijalne radnike;
budi nagradom svim dobročiniteljima;
pomiri sukobljene, ujedini podijeljene,
a hrvatski i sve druge narode prati na putu blaženstava,
kako bismo ustrajali u vjeri i nadi,
svijetlili djelima ljubavi
i bili dionicima njegove slave.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.

V.

Mi ti se, dakle, molimo,
Svijetla zvijezdo hrvatska.
Ti naše molbe usliši,
Zemljake svoje utješi!
Daj da nas minu nevolje,
Nesloga nek nas ne kolje,
Zdravlje isprosi živima,
A vječni pokoj mrtvima.
Uz rosu Božje milosti
Daj da nas rese kreposti,
Kada sa svijeta pođemo,
Izmoli da k Bogu dođemo.
Presveto Trojstvo slavimo,
Oca sa Sinom hvalimo,
Svetoga Duha častimo,
Skupno im slava kličemo.
Amen.
(Molitvu sastavio: Petar Grgec)





03.08.2011. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 02.08.2011.

Blažena Ivanica od Aza (majka svetog Dominika)


Spomendan bl. Ivanice - majke sv. Dominika
2. kolovoz

Jordan Saski u svojoj Knjižici piše da se otac sv. Dominika zvao Feliks (Srećko), a majka Ivanica. Ivanica je rođena u dvorcu Azu sredini XII. st. Imala je tri sina Antonia, Manesa i Dominika.
Prema svjedočanstvu Roderika iz Cerrata, ta je žena bila "puna vjere, čestita, čedna i razborita; vrlo suosjećajna s jadnicima i nevoljnicima, pa se više od svih žena odlikovala dobrim glasom". U srca djece usađuje kršćanska načela vjere i života, koja donose ploda, te sva tri postaju svećenici.


Sveta Ivanica, sveti Dominik i blaženi Manes

Umrla je početkom XIII. st. Pokopana je u Caleruegi, poslije u crkvi sv. Petra u mjestu Gumiel d'Izan, pa u Pehafielu, a sad konačno u Caleruegi u pokrajini Burgos. Lav XIII. je potvrdio njezino štovanje 1. listopada 1828.


Grob blažene Ivanice

Iz Kronike svetaca od Roderika iz Cerrata

(V. Diego Carro, Domingo de Guzman, Historia documentada, Madrid, 1973., str.775-778).

Bijaše vrlo milosrdna

Blaženi Dominik - slavni vođa i otac propovjednika, koji je poput nove zvijezde zasjao potkraj stoljeća - bio je rodom iz Španjolske, iz Kraljevstva Kastilije, iz zaseoka Caleruege, u biskupiji Osma.
Dolikovalo je, zaista, da Bog na kraju vremena s kraja zemlje, kad se gasilo svjetlo stoljeća, sa Zapada proizvede svjetlo koje će cijeli svijet, tamom obavijen, obasjati svojim zrakama.

Stoga Bog, koji predviđa budućnost, htijući pokazati kakvo i koliko će značenje preblaženi otac imati za Crkvu, očitovao je to nekim objavama. Tako je njegova majka, prije nego ga je začela, u snu vidjela da u sebi nosi psića što u ustima drži zublju; on je, izišavši iz utrobe, zapalio, kako se činilo, cijeli svijet.
Time je bilo naznačeno da će se od nje roditi odličan propovjednik, koji će zubljom žarke riječi jače razbuktati ljubav što je hladnjela. A to se poslije i obistinilo.


Blažena Ivanica i sveti Dominik

On je, doista, u svom čudesnom životu kudio mane, borio se protiv krivovjerja i s najvećom skrbi hrabrio vjernike. Njegov je pak otac bio častan muž i imanjem bogat. Majka mu je bila čestita, čedna, razborita, vrlo suosjećajna s jadnicima i nevoljnicima, pa se više od svih žena toga kraja odlikovala dobrim glasom.

Naime, Ivanica je bila veoma milosrdna. Jedanput je, videći nevolje jadnika, a davši već mnogo od svoga imanja, razdijelila siromasima i sadržaj jedne bačve vina, koja je bila vrlo poznata u tom mjestu. Kad se, dakle, muž vraćao i približavao Caleruegi, iziđoše mu u susret susjedi, od kojih neki ispričaše događaj o vinu podijeljenome siromasima.
Vrativši se, dakle, kući, reče svojoj ženi, u prisutnosti susjeda, da ga posluži vinom iz te bačve.

A ona, zbunjena, uđe u podrum, klekne na koljena i pomoli se Gospodinu ovim riječima: "Gospodine Isuse Kriste, premda nisam dostojna da me zbog mojih zasluga uslišiš, usliši me zbog sluge svoga, moga sina, kojega sam posvetila tvojoj službi." Poznavala je, naime, majka sinovljevu svetost, pa, puna vjere, pristupi bačvi i nađe da je puna izvrsnog vina. Zahvaljujući Djelitelju svih dobara, tim vinom počasti svoga muža i ostale. A svi su se čudili.


Na vitraju je prikazana bl.Ivanica kako dovodi sina Dominika svećeniku (ujcu) na školovanje.

Molitva blaženoj Ivanici, majci sv. o.Dominika

Pripjev:
Kao što se raduju sinovi, na svečani dan blažene Ivanice, preljubezne majke svetog Dominika, veselimo se i kličimo: Slava tebi, Gospodine.
R: Moli za nas, blažena Ivanice.
O: Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se:
Bože, koji si svojoj službenici, blaženoj Ivanici, čudesno pokazao milost zvanja njezina sina Dominika, molimo te da nasljedujući nju i sina, te njihovim pobožnim posredovanjem zadobijemo vječnu nagradu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

02.08.2011. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.08.2011.

Obitelj de Guzman - obitelj svetaca


Obitelj de Guzmán

Rijetko se u povijesti Crkve mogu naći primjeri u kojoj je cijela jedna obitelj uzdignuta na čast oltara. Jedna od njih je zasigurno obitelj Guzmán, a njen najpoznatiji član je sveti Dominik utemeljitelj dominikanskog Reda.
Njegov otac Feliks de Guzmán časti se u Crkvi kao Časni sluga Božji. Majka, Ivanica od Aza, se časti kao Blažena. Brat Antonio je Časni sluga Božji, dok je Manes, koji mu se pridružio kada je osnovao Red propovjednika, proglašena Blaženim. Sam Dominik je proglašen Svetim.


Vitraj u crkvi u Caleruegi Blažena Ivanica od Aza sa sinovima

Glava obitelji Guzmán je Feliks (Srećko) španjolski plemić koji je 1160. oženio Ivanicu od Aza, s kojom je ima troje djece: Antonia, Manesa i Dominika.
Feliks je bio dobre i mirne naravi, te ljubljen i poštovan u svom kraju. Preminuo je u dobi od 60 godina, na glasu svetosti, a sada se časti kao Časni sluga Božji. Pokopan je u samostanu sestra dominikanki u Caleruegi uz sina don Antonia Guzmán.

Njegova žena Ivanica rođena je u dvorcu Azu sredinom XII. stoljeća. I ona potječe iz plemićke obitelji. Njen brat je svećenik kod kojeg su se školovali njezini sinovi.
Zajedno sa mužem u srce djece usađuju kršćanske načela vjere i života, koja urođuju plodom, te sva tri sina postaju svećenici.
Umrla je oko godine 1202., a pokopan je u crkvi Svetog Sebastiana u Caleruegi. Papa Leo XII proglasio je blaženom 1. listopada 1821. Njezini zemni ostaci su pohranjen u crkvi u Peńafiel.

Najstariji sin Feliksa (Srećka) Guzmán i Ivanice od Aza je rođen u Caleruegi između 1164. i 1166. Njegov život se odvija između Caleruege i samostana u Silosu.
Obrazovanje i intelektualno osposobljavanje, bilo je povjereno ujaku svećeniku Don Gonzalu od Aza. Zaređen je između 1188. i 1190. te ulazi u samostan cistercita u Silosu.
Nakon smrti roditelja dio gospodarstva obitelji Guzmán u Caleruegi pretvara u bolnicu za siromašne i bolesne te se do smrti posvećuje njezi bolesnika.
Datum njegove smrti je neizvjesna, iako se čini da mora biti prije 1234, jer je te godine izgrađna crkva koju je njegov brat Manes posvetio kanoniziranom bratu Dominiku . Tu se već spominje kao Časni sluga Božji.
Bio je pokopan u Gumiel od Izána, zatim je 1864. premješten u samostan sestra dominikanki gdje leži uz svog oca, također Časnog, Don Feliksa (Srećka) de Guzman.

Blaženi Manes Guzmán, rođen je u Caleruegi 1168. To je drugo dijete od Feliksa Guzmana i Ivanice od Aza, te se i on kao braća školuje kod ujaka Don Gonzala od Aza u Gumiel de Izánu.
Svjesni rada i ideala svoga brata Dominik na jugu Francuske, pridružuje mu se u apostolskom radu, te sudjeluju u realizaciji njegovih projekata. Pružao je aktivne i učinkovitu potporu svetom Dominiku u širenju Reda.

1217. Dominik ga šalje u Pariz, zajedno s drugim španjolskim braćom, gdje osnivanju samostana sv. Jakova. Manes se poslušno stavlja na raspolaganje zajednici bez obzira na misiju koja se traži od njega.


Blažena Ivanica sa sinovima Dominikom i Manesom

Djeluje u Španjolskoj na konsolidaciji i jačanju novih samostana. Od 1219. mu je povjerena briga o monahinjama u samostanu u Madridu. Nakon kanonizacije svog brata svetog Dominika (3. srpnja 1234), odlazi u Caleruegu te predlože i pokreće izgradnju crkve u rodnom mjestu sveca. Mjesto koje će kasnije postati kontemplativni samostan.
Umro je u samostanu San Pedro de Gumiel de Izán gdje je i pokopan. Papa Grgur XVI. proglašava blaženim.
I danas lik Manesa Guzmána „konteplatvca“ ukazuje da je kontemplativna dimenzija, duboko ukorijenjena u Red i da je njen sastavni dio.

Najmlađi sin Feliksa Guzmán i Ivanice od Aza je ujedno i najpoznatiji, a to je svet Dominik utemeljitelj dominikanskog Reda.


01.08.2011. u 00:04 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.



< kolovoz, 2011 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (11)
Srpanj 2012 (6)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (5)
Ožujak 2012 (11)
Veljača 2012 (10)
Siječanj 2012 (15)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (11)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (14)
Srpanj 2011 (10)

Opis bloga


Na internet portalima hrvatskog govornog područja skoro pa da i nema podataka (ili ih ja bar do sad nisam pronašao rofl) o bazilici sv. Dominika u Bolonji, u kojoj se nalazi grob utemeljitelja dominikanskog Reda (sv. Dominika). Nadam se da ću taj mali nedostatak ovim blogom ublažit. S vremenom će se nadodavati još (meni) neke zanimljive teme. Ako ste zainteresirani za jedno malo virtualno hodočašća na neka dominikanska mjesta - krenimo wave.


Molitva za dominikanska zvanja

Dobri Isuse, poučeni od Tebe, molimo Gospodara žetve da pronađe dovoljan broj radnika za dobrobit i spasenje duša. Osjećajući veliku potrebu svećenika, redovnika i redovnica, molimo Te po zagovoru Tvoje neoskvrnjene Majke, Kraljice svete Krunice i svetog oca Dominika da umnožiš Red braće propovjednika.

Izlij u obitelji, zavode i sjemeništa milost apostolskog zvanja. Ražari u srcima mladića i djevojaka sveti oganj ljubavi prema Bogu i prema dušama. Pripremaj one koje si odabrao, potakni ih da i oni ovu milost mole i po njoj žive.

Čuvaj ih od grijeha i mnogih pogibelji kojima su izloženi. Prosvijetli im pamet, očisti im srce, učvrsti im volju, pomagaj ih da svagdano i marljivo njeguju sjeme posijano u njihovoj duši. Dovedi ih putem čistoće, rada i težnje za višim ciljem do potpune spoznaje Istine.

Milostiva majko Marijo, koja svagdano prikazuješ Isusu svoje sinove i kćeri kao što si mu prikazala i svetog oca Dominika, daj da budu dostojni povjerenja koje si im iskazala.
Izmoli svome Redu vjernih vršitelja njegovih redovničkih predaja. Udijeli mu mnogo svetih i revnih osoba, prema duhu svetog Dominika.
Učini da budu vjerni pomagači Spasitelju duša. Amen.

Molitva za proglašenje svetom blažene Ozane Kotorske

Svemogući Bože, tvoja je službenica bl. Ozana Kotorska svetim životom povezivala narode različite vjere i kulture i bila im je uzor pravog jedinstva. Molimo te da što prije bude proglašena svetom kako bi je zajedničkim slavljem zazivali narodi Istoka i Zapada, te u miru i jedinstvu promicali tvoje kraljestvo na zemlji, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira. Po Kristu Gospodinu našem.

pogledunazad@gmail.com

Free Site Counter





Za pisanje na chatu potrebno je upisat ime i poruku. E-mail nije obavezan.










Kalendar Reda Propovjednika

Svaki svetac u Crkvi je original. Nitko ne imitira drugoga. Kao što je svaka osoba u povijesti čovječanstva original, tako i Božja milost stvara originalne svece. U svakom svecu ćemo naći nešto što nema u drugom.

Prema knjizi: Fr. Innocentius Venchi O.P., Catalogus hagiographicus Ordinis Praedicatorum, Postulatio Generalis, Romae 2001. i prema dopisu Generalne postulature u Rimu od 22. VI. 2001.)


SIJEČANJ

3. BI. Stjepana Ojuinzani
sretan 4. Sv. Zdislava iz Lemberka u Češkoj
sretan 7. Sv. Rajmund iz Penvaforta
10. BI. Gundisalvo Amarantski
10. BI. Ana Monteagudo
11. BI. Bernard Scamacca
sretan 18. Sv. Margarita Ugarska
19. Bl. Andrija iz Peschiere
19. Bl. Antun della Chiesa
22. Bl. Marija Mancini
23. Bl. Henrik Suzon (Seuse)
27. BI. Markolin iz Forlija
sretan 28. Sv. Toma Akvinski
29. BI. Vilana de' Botti

VELJAČA

3. BI. Petar iz Ruffije
3. BI. Antun Pavoni
3. BI. Bartolomej Cerveri
sretan 4. Sv.Katarina de Ricci
Pepelnica ne dolazi prije.
sretan 7. Godišnjica pokojnih otaca i majki
sretan 12. BI. Reginald Orleanski
sretan 13. BI. Jordan Saski
16. BI. Nikola Paglia
18. BI. Ivan iz Fiesola ili bi. Angelico
sretan 19. BI. Alvar iz Cordobe
19 BI. Kristofor iz Milana
24. BI. Konstancije iz Fabriana

OŽUJAK

11. Pepelnica ne dolazi poslije
22. Uskrs ne dolazi prije.
24. Vigilija Navještenja Gospodnjega
25. Navještenje Gospodnje

TRAVANJ

1. Bl. Antun Nevrot
13. BI. Margarita iz Citta del Castella
14. BI. Petar Gonzalez (f 1246.)
17. BI. Klara Gambacorta
18. Bl.Sibilina Biscossi
19. BI. Iznard iz Chiampa
sretan 20 Sv. Janja (Agneza) iz Montepulciana
sretan 27. BI. Ozana Kotorska
28. Sv. Ljudevit Marija Grignon
sretan 29. Sv. Katarina Sijenska
sretan 30. Sv. Pio V

Uzašašće ne dolazi prije

SVIBANJ

1. Spasovo ne dolazi prije
sretan 3. BI. Emilija Bicchieri
5. Sv. Vinko Fererski
7. Bl. Albert iz Bergama
8. Zaštita BDM nad Redom propovjednika
10. Sv. Antonin iz Firence
11. Duhovi ne dolaze prije
12. BI. Ivana Portugalska
sretan 13. BI. Imelda Lambertini
16. BI. Egidije iz Vaozele
15. Bl. Andrija Abellon
19. BI.Franjo Coll Guitart
20. BI. Kolumba iz Rietija
21. Bl. Jacint Marija Cormier
24 Prijenos sv. oca Dominika
27. BI.Andrija Franchi
28. BI. Marija Bartolomeja Bagnesi
29. BI. Vrlim Arnaud
30. Bl. Jakov Salomoni

LIPANJ

2. BI. Sadok (oko 1260.) i 48 drugova
3. Uzašašće ne dolazi poslije
4. Sv. Petar iz Verone
sretan 8. BI. Dijana i Cecilija
10. BI. Ivan Dominici
12. BI. Stjepan Bande
13. Duhovi ne dolaze poslije.
18. BI. Hozana iz Mantove
20. BI. Margarita Ebner
23. BI. Inocent V.

SRPANJ

4. BI. Katarina Jarrige
4. Pier-Giorgio Frassati
7. BI. Benedikt XI.
8. Bl. Hadrijan Fortescue
9. Sv. Franjo Fernandez de Capillas i drugovi kineski mučenici
19. Sv. Ivan iz Kolna
13. BI. Jakov iz Varazzea
sretan 17. BI. Česlav Poljak
sretan 22. Sv. Marija Magdalena
24. Bl. Ivana iz Orvieta
24. Bl. Augustin iz Bielle
27. Bl. Robert Nutter

KOLOVOZ

sretan 2. BI. Ivanica od Aza

sretan 3. BI. Augustin Kažotić iz Trogira
sretan 8. Sveti Dominik
9. BI. Ivan iz Salema
12. Bl. Ivan Juraj Toma Rehm
12. Bl. Aimon Taparelli
15. Uznesenje B.D.M.
sretan
17. Sv. Jacint Poljak
sretan 18. BI. Manes
19. BI. Jordan iz Pise
sretan 23. Sv.Ruža Limska
26. BI. Jakov iz Bevagne
sretan28. Sveti Augustin

RUJAN

2. Bl. Gvala iz Bergama
2. Bl. Ingrid iz Skanningea
4. BI. Katarina iz Racconigija
5. Godišnjica pokojnih ukućana i dobročinitelja Reda
6. BI. Bertrandiz Garriguea
7. Mihael Czartorysky (1944.)
7. Bl.Julija Rodzinska (1955.)
sretan 18. Sv. Ivan Macias
22. BI. Franjo de Posadas
22. BI. Hijacint Serrano Lopez i 19 drugova mučenika
24. BI.Dalmacije Moner
25. BI. Marko iz Modene
26. BI. Lovro iz Ripafratte
sretan 28. Japanski mučenici:
Sv. Dominik Ibanez de Erquicia,
Sv. Jakov Kyshey Tomonaga
Sv. Lovro Ruiz iz Manile i 13 drugova



LISTOPAD

3. BI. Dominik Spadafora
4. Sv. FranjoAsiški
sretan 5. Bl. Rajmund iz Capue
BI. Bartolomej Longo
sretan 7. Gospa od Ružarija
8. BI. Ambrozije Sansedoni
8. BI. Matej Carreri
sretan 9. Sv. Ljudevit Bertran
11. BI. Jakov iz Ulma
13. BI. Magdalena Panatieri
14. BI. Marija Poussepin
19. BI. Janja od Isusa Galand
21. Bl.Petariz Cittadel Castella
22. GODIŠNJICA POSVETE CRKVE
25. BI. Petar Geremia
26. BI. Damjan Finalborgo
27. BI. Bartolomej iz Vicenze
30. BI. Benvenuta Boiani
30. BI. Terencije Albert O'Brien
bl. Petar Higgins

STUDENI

1. Svi sveti Svetkovina
sretan3. Sveti Martin de Porres.
5. BI. Šimun Ballachi
6. Bl. Alfons Navarrete i 125 drugova, japanski mučenici
sretan7. Svi sveti Reda propovjednika
sretan8. Godišnjica sve pokojne braće i sestara Reda
14. BI. Ivan Liccio
15. Sv. Albert Veliki
16. Bl. Lucija iz Narnija
19. BI. Jakov Benfatti
sretan24. Vijetnamski mučenici
27. BI. Margarita Savojska

PROSINAC

1. BI. Ivaniz Vercellija
8. Bezgrešno začeće bl. Djevice Marije
16. BI. Sebastijan Maggi
22. Godišnjica odobrenja Reda
24. Vigilija Rođenja Gospodnjega
25. Rođenje Gospodinovo


Virtualno hodočašće u baziliku sv. Dominika - Bolonja


wave Dominikanci u Bolonji

wave Unutrašnjost bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Kapele u desnom brodu bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Kapela svetog Dominika u Bolonji

wave Arka svetog Dominika u Bolonji

wave Druge kapele desnog broda bazilike

wave Desni tranzet bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Sakristija bazilike svetog Dominika

wave Muzej bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Kor bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Lijevi tranzet bazilike svetog Dominika u Bolonji.html

wave Druge kapele lijevog broda bazilike svetog Dominika u Bolonji

wave Kapitularna dvorana u samostanu svetog Dominika u Bolonji.

wave Soba (cella) svetog Dominika

wave Klaustar svetog Dominika (klaustar mrtvih)













free counters
Free counters

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se