SPECIJALNI SLUČAJ LJUBAVI

četvrtak , 19.04.2018.

Ima samo jedan način
Da vječno gledam u tvoje usne,
Dok izgovaraš: VOLIM TE.

A to je,
Da se u tom trenutku
Od tebe udaljavam brzinom svjetlosti,
Vječno k tebi okrenut.

Tako da me sljedeći trak svjetla s tvojih usana,
Kad prestaneš izgovarati VOLIM TE,
I kad se tvoje usne umire i ohlade,
Nikada ne dostigne,
Pod cijenu naše beskrajne udaljenosti.

Znam u koju oblast fizike spada ovaj fenomen,
Ali u koju vrstu ljubavi?

Ne znam.

SAE vs. GEORGE GORDON BYRON

Lord Byron: ŽENE

Malo taj, mislim, pozna ženske grudi
Tko s uzdahom steć' želi ljubav njenu;
Zar mari ta za srce kog zaludi?
Obaspi hvalom svog idola zjenu;

Ne preponizno, jer će u tom trenu
Prezret ti trud, čak i tvog stiha čar;
Ako si spretan, nježnost skrij; za ženu
Drskost još uvijek najbolja je stvar:

Ljuti je pa je tješi, okrunit ćeš žar.
.

Sven Adam Ewin: PAKOSNI SAVJET

Žena je gora od Mefista!
(OK, pretjerah s grubim tonom)
No i danas je žena ista,
Složio bih se sa Byronom.

Uzdah ni danas fora nije,
Ti budi drzak. Nježnost sakrij.
Kad je daruješ – zadivi je!
Biraj poklon sa sedam čakri.

Neka joj se od njega smanta,
Muško si, valjda imaš žicu!
Mjesto najskupljeg dijamanta,
Pokloni cvijet joj… Proljetnicu!

A koji cvjetić? To je tâbu.
No izbjegavaj… visibabu!

RIJEČ-DVIJE UZ MOJU KNJIGU SONETA

srijeda , 18.04.2018.

Prije mjesec dana
Izašla je iz štampe, u izdanju Matice hrvatske,
Moja knjiga „175 SONETA“.

I? Kakve su reakcije?

Navest ću četiri. Prva je nužna.
Druga je dovoljna. Treća je kolegijalna.
Četvrta je apsolutno pretjerana.

Prva reakcija: jedna moja obožavateljica
Potegla je iz Splita u Zagreb da bi kupila knjigu.

Druga reakcija: profesor književnosti, akademik, kaže,
Gospodine Svene, nijedna buduća povijest hrvatske književnosti,
Nijedna antologija, pa čak nijedna školska čitanka,
Neće moći bez tvojih pjesama.

Treća reakcija: kolega, vrlo uvaženi pjesnik, žali
Što u knjigu nisam uvrstio i nekoliko soneta u formi ve esa s njim.

Četvrta: profesor književnosti, također akademik, kaže,
Čast mi je imati u ruci knjigu
Najvećega živućega hrvatskog - i šire - pjesnika.

Pritom napominjem, a to uopće nije nevažno,
Da se s navedenim osobama ne znam niti sam ih ičim zadužio,
A da bi se očekivao uobičajeni uzvrat usluge.

Time su dati ekstremi gabarita u kojima će se kretati pohvale.
Pokude i objedi, bit će, dakle, izvan njih. Na čitateljima je da se opredijele.

HIMNA PARADAJZU

utorak , 17.04.2018.


Gledaš silnu svađu oko rebalansa.
Zaklinjanja oko pljačke i pretvorbe.
I dok gledaš sve to pruža ti se šansa,
Da popiješ čašu - paradajz čorbe.

Otkud se toliko invalida slilo?
Brojiš kljaste, lude, nijeme, slijepe, gluhe.
Dok se pitaš otkud, bolje bi ti bilo,
Da popiješ čašu - paradajz juhe.

O moralu svaki slatko pripovijeda,
Odričuć se pritom vlastite majčice.
Umjesto da psuješ, da ih psuješ s reda,
Rađe popij čašu - soka od rajčice.

Vidiš kapitalce kako tutnje prugom,
Samo sitna riba tu i tamo žglajza.
Da pitaš sakralce zašto muče műkom?
Nemoj! Bolje popij - čašu paradajza.

Ti si gladan, ali ne igraj se vožda,
Hranu nećeš naći glumeć Jana Husa.
Zaroni u smeće. Kopaj. Traži. Možda
Nađeš i ti čašu - paradajz-đusa.

Kad pogledaš kamo odlaze nam djeca,
I kad vidiš da smo kao narod tropa,
A tebi u ajncu padne kec na keca,
Natoči si čašu paradajz dropa.

Rezigniraj. Trpi. To je danas „zakon“.
Ne daj da te zgazi podivljala stoka.
Umjesto da zoveš da ustane Drakon,
Rađe popij čašu - paradajz soka.

Ali ti se ne daš. Tebi još je stalo,
Stalo da te drže gordim ljudskim stvorom.
Nemoj. Rađe lijepo stani pred zrcalo,
Pa što vidiš, gađaj - trulim pomidorom.

KAKO SAM NASAMARIO PROKRUSTA

- Umoran si, vidim. Postelja ti treba.
Za visoke ljude uvijek imam popust.
Spavat ćeš mi noćas kao mala beba.
Nego, hajde, lezi, - ponudi mi Prokrust.

- Krevet ti je kratak. Nekako bez veze.
- Sredit ćemo stvari… Ti brigu ne beri.
Ja tad s nogu skinem drvene proteze,
Pružim se, a krevet točno mi po mjeri.

Otišo je, a da pozdravio nije.
Smetnuo je posve što je bila tema.
Spavao sam slatko kao nikad prije.
Kad ujutro gledam, a Prokrusta nema.

Provirim kroz vrata (na vratima rupa)
I vidim ga bijesnog, kako kose čupa.

IZVLAČIŠ VJEDRO S VODOM

Ja star sam vrlo. I ti si vrlo stara.
I već si slaba (a glumiš da si vedra!),
A jedva vodu izvlačiš iz bunara
Misliš da ne znam - da grabiš pola vjedra?

Vanjska fasada samo naivne vara.
Pustinja Gobi davno su naša bedra.
Na dnu pepela tinja tek nešto žara,
Brzace bistre prekrila već je sedra.

Gledam te nježno… Zadnje tercine pišem.
Je l' ono bješe Sagan, Dobar dan, tugo?
Gledam te nježno. I prestajem da dišem.

Izvlačiš vjedro s vodom... Gledam te dugo.
Odjednom prazan okvir: nema te više!
Hvata me strašna slutnja Futura Drugog.

.
(Iz zbirke "175 SONETA", Matica hrvatska, 2018.)

ODA KOŽI

Sloj epiderme, što se zove koža,
Naša koža, u kojoj sve što jesmo,
Samo je davno unajmljena loža,
Za predstavu što bit ćemo i bjesmo.

Koža nas dijeli od svih i od svega,
Nerede naše sakriva u tami.
Ona je naša posljednja protega,
Gdje skončajemo, beskonačno sami.

Koža je konac i početak svijeta,
Ključevi raja i pakla su u nje.
Čitamo na njoj i tragove Dlijeta,
Otisak Prsta i upitnik Sumnje.

Čas je na šiljku, čas je oderana,
Kad nema kuda - skupo se prodaje.
Modrica puna, puna živih rana,
Udarce prima, ali i zadaje.

Katkad kožu za drugu kožu damo,
Gubitak pritom bolno osjećamo.
A nekad nam, kroz cvjetnu portorôžu,
Poneko drag… uvuče se pod kožu.

Ima kôž koje su grube građe;
Debela koža posebno se cijeni.
Takva se često na obrazu nađe
Pa licu ne da se zacrveni.

Ponekad kožom slatki žmarci mile,
I tada ljubav dlačice joj diže,
Pa bude nježna, bude sva od svile,
Da usne vrele po njoj lakše kližu.

Naša je koža – naša kuća mira!
Svaki bi da joj vlasnik biti može.
Ali na kraju, kad nas deložira,
Znamo da tek smo - podstanari kože.

I stari koža… Stari ko gangrena.
Stari u boji. Po zakonima rasta:
Crvena, nara, žuta, pa zelčna,
Plava, modra … i basta!!!

Ljubičasta.

SAE vs. TRISTAN TZARA

ponedjeljak , 16.04.2018.

Tristan Tzara: GRADIĆ SIBIRU

“Plava svjetlost koja nas drži zajedno spljošten na stropu
to je još uvijek moj prijatelj
kao oznaka paklene vrata zaglavi na medicini boci
to je mirno kuća tresti moj prijatelj
a zatim se sagnuo heavy dance nudi stara vremena hopping u vremenu na brojčaniku
netaknut ovratnik cut lokomotive lampe ponekad se među nama
i ispuhuje ste nazvali su ga mirno piti krovovi tin haringe kutija sjaj i moje pristojan srce na niže niske kuće najvišim najniže na što želim galop i trljati ruku na tvrdom stolu krušnim mrvicama sna oh da, ako smo mogli
novi vlak pokazuju tele kule prekrasnog boravka na klupi
bez obzira koliko lijepe tele list što ga slijedi hladan očekujem govori glasnije
srca i oči uvaljati u usta
kreće
a unuci u krvi [to anđeo? Mislim svatko tko dolazi]
pokrenuti čak i brže
uvijek svugdje smo ostati između crne prozore “
.

Sven Adam Ewin: DA DA DA DA

hrvati takozvani hrće i hrćanke nas ima ravno 4 milijarde
od toga odbiti tri milijarde devetsto devedeset šest milijuna još nerođenih
dajte hrvatine vrijeme je da naučimo ponovo materinski

i
i

već smo veliki
imamo godinu i pol
broj cipela broj zaljulja
kako pluta pijani zub velike mise
stid nas ne znamo

drugo
kako zabiti velike količine snijega u činu kapetana
počnimo s tepanjem da da da da
ne ne
da da
neda
arnerić
parni valjak
kakve veze ima parni valjak?

vratimo se dadaizmu
čitajmo tristana i tzaru
jer dolar & lira su hrpa papira
sol papar dodati jakost
%“?*)$!¨+ i sve to u u u voltima

ja ću nožem po francusko-njemačkom rječniku
pa gdje ubodem tu sadi infinitiv po mulju
friško frigaj na ulju pa sve pošalji
dehaelom
u finu
materinu

paziti sklonost marljivo
sekunda u de pleuritis drugi korijen krp

SANJARENJE

nedjelja , 15.04.2018.

Suton.
Na stolu starom,
Baka prebire grah.
Sami su,
Djed s gitarom.
To davno bješe. Ah…

(… Lice njegove drage za zavjesom se žari,
Svibanjska noć je čarobna, prepuna pjesama ptica.
On pod prozorom njenim prebire po gitari,
A medeni fis-septim kaplje sa svih šest žica…
I dragoj srce taknu. I zavjesa se maknu…)

A onda draga graknu:
- Prestani više, dida, čandrljat po toj stvari…
Po toj… Kako se zove?... Po toj… po toj… gitari!

Dida prebirat presta. I odloži gitaru.
Njegova serenada doživjela je krah.
Sa svojom dragom može u ljubavnome žaru,
Još samo prebirat… grah.


STARI ČOVJEK NAS SLIJEDI

Dok šećem Zrinjevcem sa svojom dragom,
Stari čovjek nas slijedi u stopu. Ljubimo se.
Ja joj u uho šapćem
Nešto nježno i bezobrazno.

Primjećujemo
Da stari čovjek pokušava ubrzati korak,
Ne bi li čuo slatke riječi svoje mladosti,
Ali mi smo bešćutni.

Prvo malo usporimo,
A kad nas stigne, naglo ubrzamo korak.

Onda in vivo promatramo,
Kako stari čovjek bezuspješno dodaje svojim nogama
Beskrajnu energiju, čime im beskrajno povećava masu,
Pritom se asimptotski približavajući
Svojoj najvećoj mogućoj brzini hoda:
Graničnoj brzini puža,
Baš kao u formuli: e je em ce na kvadrat.

Da. Mi smo obijesna, mi smo bešćutna mladost.

SAE vs. VLADIMIR MAJAKOVSKI

subota , 14.04.2018.

Vladimir Majakovski: PROLJETNO PITANJE

Strašno me muči mora.
Sigurno su
besane noći.

Razumijete li da će skoro
u RSFSR
proljeće doći?

Ta sva su druga pitanja
jasna više il’ manje
I ona što se odnose na mir
i pitanja hljeba.

Ali ovo kardinalno
proljetno pitanje
najzad urediti treba.
.

Sven Adam Ewin: NE STRAHUJ, VLADIMIRE

Ne boj se Volođa, drug moj,
Proljeće u tvoju RSFSR stiže točno u minutu
Nije važno što je od nje ostalo samo R,
Ti to ne znaš, ali zato imaš kamarada
Svena,
Da ti kaže. I da ti kaže još neke važne stvari.

Danas su vremena druga,
Proljeće ne nose u kljunu prve laste,
Nego interkonti rakete s nuklearnim bojevim glavama.

I ne daj Bože da takvoj jednoj
Proljeće ispadne iz kljuna nad tvojim grobom. Tvoji poklonici
neće imati izbora, katapultirat će te na dvije zemlje proleterske,
Kao osvetu.

A kako ćemo onda ti i ja ovoga ljeta
Piti votku i žderati lubenice u Lubjanki, mili moj,
Ovako insuficijentni dobrim vijestima,
Fatalno razdvojeni
I posve neravnopravni.

Ja trenutno u Ludbregu, ti na Novodevičjem groblju u Moskvi.
Nada mnom proljetni cirusi; nad tobom zlatni prah Ljilje Brik.

APSOLVENT U PARKU

petak , 13.04.2018.

u parku iz strašno rascvalog grma forzicije
suču žute protuberance

pored grma prolazi čovjek
neljudski star

on koraca kao pokvareni mehanički lutak
vuče noge po tlu
gleda ispred sebe

žuti plamen zahvaća mu obrve
gori mu šešir
gori štap
i desna nogavica

stižu vatrogasna kola
jedna pa druga pa zatim stopetnaesta
iz svih pravaca iz svih gradova na istoj geografskoj širini

sto petnaest šmrkova odjednom
šalje vodu u sjecište svih pravaca
i ništa

i ništa
i ništa
stari čovjek i dalje gori
a zašto?

on je
pod broj jedan neljudski star
a pod broj dva on je davno apsolvirao proljeće

SAE vs. JOHNNY B. ŠTULIĆ

srijeda , 11.04.2018.

J. B. Štulić: USNE VRELE VIŠNJE

Prijehavši u Zagreb, zadovoljstva, svega rad
na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad.
Strijele moćne ljubavi pomračile mi um,
dah usne vrele višnje nagonio na blud.

Razmazio sam dragu, dao sam joj sve.
Kad, eno nje na drugome; e tu bijes me obuze.
Obezvrijedila mi logiku, oskvrnula mi trud,
bez milosti me kurva nasukala na sprud.

Riječ-dvije u hladu borova, da kvarni vlaški tip.
Razgovarat sa bludnicom i nije neki čin.
No ono što sam načuo sledilo me svog.
Tek izdala me mala, draga srcu mom.

Izgubio sam glavu - potegao nož.
Trg'o ga za kragnu - isjek'o ga skroz.
Vodjem slijepim bezumljem, sludio me bol.
Tek nije kuja zalud draga srcu mom.

Riješih da se branim, da objasnim svoj grijeh.
Darovali mi robiju, a nadu ni za tren.
Pa iako me proklela, razorila mi dom,
još volim malu beštiju, dragu srcu mom.
.

Sven Adam Ewin: ROBIJAŠKA

Sluđen od ljubomore obilazim lokale,
Već na izmaku snage,
A neki jebivjetar u dnu pijane sale,
Sjedi kraj moje drage!

Ljubi je... stiskam zube da ne vrisnem od bola,
Dok on je nježno gladi,
Med njenim butinama, što li to ispod stola
Njegova ruka radi?

Kipim… Za šank se hvatam. Ispijam drugu flašu,
Očajan, slijep i nijem.
A onda rekoh Samu: zasviraj onu našu,
Zasviraj još jednom, Sam!

I s podrezanom cijevi ja prišao sam tada
I ukokao svinju.
Dok hroptao je ona još grlila je gada,
Ukokao sam i nju!

Sad gulim petnaestu. Sred zatvorskoga raja
U visok buljim bedem,
Od kruha tijesto mijesim i svoju dragu vajam
I butine joj… jedem!

SAE vs VESNA PARUN

utorak , 10.04.2018.

Vesna Parun: LICE U SJENI

Zaboravih mu ime, ali znam da milo bješe pticama,
i da ljubav bješe osmjehom pamte moje oči.

I sada idu ljudi pristaništem; ja ne okrećem lice,
zadubena u šapat zaostalih oluja.

Nije li galeb zaboravio mrtva druga, zašto tužiš?
Hrid je svoju zaboravio galeb, ne zna ni jug ni sjever.

Još nisam zastrla prozor, još nije utišalo more.
Ne kori me, šumo, krošnjama; ne plaši me vodo dubinom!
.

Sven Adam Ewin: MEMENTO

lice je tvoje unakazila
trajna paraliza facijalnog nerva
sila od 8 G potegla ti je lijevu stranu lica k zemlji
tvoj napor da iskrivljeno vratiš
groteskan je

ljepota tvoja panično se preselila
na desnu polovicu kao na splav spasenja
koju jedan pogled na njenu lijevu opreku
u potpunosti anihilira

ali ti se ne boj brodolomko moja
razvijori kose umjesto vjetra zavičajnog
ja ću doplivati
do tvoje
splavi
oko nas će ključati crno more
vidiš li ono bijelo jedro na pučini?

pomislit ćeš
ono što moraš
da je to znak tvoga spasenja
a ja neću imati srca da ti kažem istinu
da ga struja nosi prema crnom čempresu
u grohotama na šolti
gdje počiva tvoja gorka mati čovjekova

SAE vs. CHARLES BAUDELAIRE

ponedjeljak , 09.04.2018.

Charles Baudelaire: EGZOTIČNI MIRIS

Kad sklopljenih vjeđa u jesenje veče,
Pijem žudno miris tvojih vrelih grudi,
Na žale blaženstva duša mi odbludi,
U slap žitkog sunca što sveudilj teče.

To je otok sneni kojem zemlja daje
Drveće prebujno, rujno sočno voće;
Vitki snažni momci tu plandujuć kroče,
A oči se žena razdragano sjaje.

Odmamljen daleko dahom iz njedara,
Gledam luku punu klonulih jedara
I trudnih brodova od prošle oluje.

A vonj tamarida, što pline od žara,
Draškajuć nosnice, dok lahori struje,
U meni se miješa s pjevanjem mornara.

(Preveo: Vladislav Kušan)
.

Sven Adam Ewin: MOJA JEANNE DUVAL

Gledam te kroz prozor,
S kreveta,
Ja nepomičan i uzet. Godina je 1867.

Prolaziš drugom stranom ulice,
Ostarjela si;
Loše si rasporedila tragove svoje egzotične ljepote;
S lica ti pada malter suviše svježih fresaka;
Vjetar ti odnosi pramenove kose alopecijski;
Tvoje bočne dine oblikuje isključivo gravitacija;
Sifilis ti nagriza usnice; poluslijepa si;
Više ne vidiš svoj žuđeni odraz u staklu izloga;
Na tvojoj ruci akromegalijski otisak Manetovog kista;
Teško hodaš. Bogalj si.
Ja plačem.
Ja plačem, Bože, koliko si lijepa,
Ti, moja trošna kućo ljubavi.
Ti, tamna moja mulatkinjo s Haitija;
Moja Crna Venero,
Moja Jeanne!

Hoćeš li mi oprostiti,
Što nisam učinio dovoljno da te potpuno upropastim?
Da mi ne hodaš tako božanstvene ljepote,
Koje se domogao Gospodar Zlih Cvjetova.
.

Charles Pierre Baudelaire (Pariz, 9. travnja 1821. - Pariz, 31. kolovoza 1867.), francuski pjesnik i kritičar.

BALADA O FEJSBUK PJESNIŠTVU

nedjelja , 08.04.2018.

već sam jednom rekao
fejs je brza rijeka i kad jednom skočiš u nju
teško ćeš na drugu obalu

ona je puna pjesnika neplivača
koje publika s obale frenetično bodri
krivo tumačeći njihovo lamatanje rukama dok se utapaju
kao znak zahvalnog otpozdravljanja

tek poneki jaki i mudri koji se domogne druge obale
stat će na sve četiri i stresti sa sebe neumjerene hvale
isto kao što mokar pas strese vodu

pa s ono malo što zaostane u krznu pokušat će preživjeti
nemilosrdnu žegu koja ga čeka u pustom kraju u kojem se našao

u kojem će se svaki dobar plivač naći
osvrćući se gorko na obalu s koje je bio krenuo pun nade
istu onu obalu na kojoj odjekuju aplauzi novim utopljenicima

DVA NARCISA

četvrtak , 05.04.2018.

na zapuštenim livadama u brdu
uz zatrpani bunar
rano s proljeća procvjeta
po jedan žuti i jedan bijeli narcis

na tom mjestu
bio je davni vrt

žuti narcis duša je bake koja ga je posadila
a bijeli duša djevojčice koja ga je zalijevala

jutros sam ih presadio u svoj vrt
i dodao jedan ljubičasti
da netko nekog davnog budućeg dana
kad na mjestu moje kuće bude livada
netko suviše lirskog srca dovrši pjesmu i doda ljubičasti

naime
poslovi na zemlji strogo su podijeljeni
pa netko mora i to


JOŠ UVIJEK PRIPADNIK PREDATORA

srijeda , 04.04.2018.

to jutro prikradali smo se stadu antilopa

šapnuo sam alfa ženki
odstupi
ja vodim ovaj napad
ona se povukla uz nervozni trzaj uhom

trk je bio kratak
izdvojili smo jednu slabiju
prepustio sam čoporu neka se goste
ja sam nastavio trk za najvećom ženkom
s elegantnim skokovima od devet metara
podbio sam joj nogu uz rub pojilišta

pala je
ja sam stavio šapu
na njen vitki vrat
liznuo sam joj obraz
prepustila se

ovo što ću sada reći sramota je za jednog lava
ali u svom životu nisam vidio svilenijih trepavica
još jednom sam liznuo to čudo ženstvenosti
i pustio je: bježi ljepotice

ona je ustala
prišla vodi
i napojila se dugim gutljajima
ja sam od divljenja pasao travu

od tog vremena moji me smatraju čudakom
antilopa se ne udaljava daleko
dijelimo sočne alge i šaš
a onda legnemo
ja gledam netremice u njene trepavice
i ne daj bože da bi netko prišao pojilištu
i pogledao gladno na moju antilopu
jer u osveti
ja sam još uvijek pripadnik strašnih predatora

I.N.R.I.

nedjelja , 01.04.2018.

„Ako Krist nije uskrsnuo, gdje je onda Njegovo tijelo?
A ako nije uskrsnuo, uzalud je propovijedanje naše,
uzalud je vjera naša. (apostol Pavao, 1 Kor 15. 14)
.

Ja nisam odmah znao,
U mraku rupe ove,
Da slučajno sam stao
Na kosti Isusove.

Od straha i od muke
Ja pomislih da nisi,
Kad opipah Ti Ruke,
Ja poznadoh da Ti si.

Drvodjeljo oprosti,
Što usred Tvoga Groba,
Ja premećem Ti kosti
U ovo strašno doba.

Izmrcvaren na Križu
Izdahnuo si s krikom,
Dok oni i sad ližu
Oltare s Tvojim likom.

I slave Tvoje tijelo
U samrtničkom hropcu,
A trolovo raspelo
Već drže desno Ocu.

I nitko Te ne znade,
Jer ljudima je draže,
Sa srcem punim nade
Na nebu da Te traže.

A kada bi i znali
Da kosti Tvoje nađu,
Ni njima ne bi dali
U nebo da uzađu.

I Ti bi bio propet,
Usprkos: Eli! Eli!
Jer oni bi Te opet
Na Križu razapeli.

I danas, kad bi htio,
Da siđeš u svom tijelu,
Ti više ne bi bio
Ni prvi u svom selu.

Ti jedino im vrijediš
Dok držiš Rajska vrata,
Stog ostani gdje sjediš,
Na prijestolju od zlata.

I budi Vječni Znamen,
I prkosi Beznađu,
A ja ću vratit' kamen,
Da nikad Te ne nađu!

A zovneš li me jednom,
Kad tijelo mi ozebe,
Dopusti meni bijednom,
Da legnem pored Tebe.

I dok nam janje bleji,
A bez Jedinstva Triju,
U Tvojoj nek Judeji,
Te kosti mene griju.

Pa ako Ti kroz zjene
Sad zemni crv se šeta,
Kroz te će duplje mene
Obasjat Svjetlost Svijeta!

I zato na dnu Groba,
Dok pipam gdje su vrata,
Ja Tebi vraćam oba
Neprebijena gnjata.

Pa opet valjam stijenu
Na Svjetlost Nade Ljudske,
Jer ona davno krenu
Iz rupe ove uske.

I s uzdignutim čelom
Ja molim Te dok klečim,
Kad nije moglo Tijelo
Nek uskrsnu Ti Riječi.

Dok ostavljam Ti kosti
Tvog bića zemaljskoga,
Moj Tesaru, oprosti,
Što ljubim Te ko Boga.

Pa ako i ne dvojim
Pred Tajnom Uskrsnuća,
Ja s Tobom građu krojim
Da budeš meni kuća.

(Sven Adam Ewin: „Zmijski car“, Matica hrvatska, 2015.)


MAGDALENO, LIJEPA PJESMO

ma nisi ništa vidjela magdaleno
i ne moraš meni priznati
da si shrvana bolom
bol pretvorila u čistu ljubav
ljubav u nadu a nadu u božansku prikazu

pa tko bi ti smio osporiti
tu ljepotu preljeva?

učenici su pokušali
podsmijehom obračunati s tvojim zanosom
ti si im vratila sjajem u očima
i nadimanjem grudi punih istine

možda nitko više od tebe nije imao pravo znati
da bi tvoj ženik bio silno žalostan
da si s njim sahranila i toplinu
njegova tijela
miris prsiju
košćatost nogu
vrelinu poljupca

ne
tu ne može biti mjesta sumnji

svakako
apostol toma je specijalni slučaj novog zavjeta
izmišljen da bi se ukinuo istog časa
jer vjera ne traži niti treba dokaza
kao što ni ova pjesma ne traži
matematički izvod
da je lijepa

ona to je jer ona to je

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se