KRIK

subota , 13.01.2018.

Krik se zove imenom mojim,
Živa rana koja se soli.
O, mislio sam, dok postojim,
Da bit ću ime svojoj boli.

Kriknem… A krik mi rijekom pliva.
Stojim na mostu. Pada večer.
Vrištim… No krik se ne odziva,
A rana peče, peče, peče.

Zalud preklinjem rijeku hladnu,
Moj krik već ode, ode, ode.
I rijeci sada leži na dnu;
I pluća su mu puna vode.

Ja još na mostu. Munch me slika.
Usta okrugla, a bez krika.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se