SILVESTROVO

nedjelja , 31.12.2017.

posljednji dan je godine
bilo koje godine

posljednji dan ima oblik kaplje
u koju svi gledamo kako bubri
i čekamo ponoć
da se otkine i padne
na kraj rečenice koju kolokvijalno zovemo godinom.

i koja je toliko krležijanski duga i zamršena
da više ne znamo što je htjela reći na početku

znamo samo to
da jedva čekamo tu jebenu točku
na kraju misli izrečene ili napisane

pa da sve krene krležijanski ispočetka

NI ORASI VIŠE NISU

subota , 30.12.2017.

Toplo ljeto, a mi goli,
Ja i moja maca.
Upoznasmo kako boli
Ubod komaraca.

Vrebasmo ih, ali s mukom,
Bješe strahobalno!
Kad zazuji, a mi rukom,
Grebasmo smo se stalno.

Onda čusmo savjet stari:
Orah treba jesti!
U orahu ima tvari
Koje će ih smesti.

Mi orahe tad smo jeli,
Ali nismo trebali.
Još komarci ne bi sjeli,
A mi smo se… grebali.

KOD KRLEŽE AD AUDIENDUM VERBUM

petak , 29.12.2017.

(Uz 36. godišnjicu smrti)

Also, ti si taj Nepoznat Netko koji je došao
Ad audiendum verbum ovom mrtvom pjesniku?
A kažeš, SAE se zoveš. Ma nemoj? No, kako hoćeš,
Mir ist es ganz egal, molim, molim.
Pa hajde, pričaj starom, kako je gore?

Je li? Ma što kažeš!
Okupljaju se u mojoj čuvenoj Sjevernoj Sobi
I imaju fizionomiju Papićevih štakora iz 76.?

Da, dragi moj gospodine Ewin, nema nikakve sumnje,
To su prononsirani agenti Jeseni! Jesu li svi došli?
Jesu li obavili obred Posvećenja glogovog kolca
Koji najavljuju već punih trideset i nešto?

Što? Ti ćeš im posluživati večeru?
Znači, ne sumnjaju u tebe?
Also gut!
Onda ćemo ovako.

Kad se svi okupe,
A prije pozdravnog govora meni u čast,
Ti im ponudi klasično sezonsko voće:
Grožđe i kruške,
Jabuke i smokve.

U smokve injektiraj smrtonosnu dozu cijanida,
U jabuke uštrcaj arsen. Kruške pažljivo izbuši
I u rupe ubaci žute azijske stršljenove,
A radi kamuflaže,
Voće prelij medom i cimetom
I pospi staklenom srčom invenciozno i s mnogo fantazije,
Što će kod njih nakon konzumacije izazvati dugotrajno
Gastrointestinalno krvarenje. Dakako,
Stvar mora biti izvedena
Stopercentno konspirativno
I ja in ultima linea
Računam na tvoju apsolutnu partijsku diskreciju, molit ću lijepo!

A sad odnesi taj srebrni pladanj u moju Sjevernu Sobu,
Pazi da ne zakasniš, oni su bolesno točni, mene ostavi u raki
I pomno spuštaj tu grobnu ploču, neka dobro nasjedne na utore,
Neka dihta u svakom slučaju hermetički,
Jer ja neću da ti tvoji partijaneri
Čuju sentimentalnog starca
Kako viče
U grobu
Od čežnje za sunčanim lokvama,
Za pjesmom Žénâ, Stvárî i Živinâ,
I za iglatim cvrkutom laste, kajgot!
Pa nismo valjda Andrić ili Crnjanski.

Eto, dragi moji fb prijatelji, tako bih govorio ja, Sven Adam Ewin,
Da sam kojim sretnim slučajem rođen sedmog srpnja, 1893.,
A umro 29. prosinca 1981., i da otada ležim trajno u grobu,
I da mi intimusi ponekad svrate i pitaju:
Bok, Fric! Kak si kaj? Čuj,
A je tu dole jako hladno?

A ne svrate.

RAĐANJE PJESME

U svakoj stvari pjesme ima,
Ona je kao ptičje jaje;
Zar u kamenju?... I u njima.
U svemu pjesma začeta je.

Ja uzmem kamen. Pa ga gladim.
Vi odmah na me: to je stijena!
Ja onda kažem: da se kladim,
Da će se rodit iz kamena.

Zagrlim kamen. Pođem leći.
Svi me gledaju. Svi se smiju.
Ali ujutro (a što reći?),
Čuje se cvrkut: ciju-ciju!

Ja pitam pjesmu: što je bilo?
A ona traži toplo krilo.

SMRT JESENJINA

četvrtak , 28.12.2017.

Pored zrcala prođem... To nisam ja!
(Preko psihe još jedan brzi prelet):
Gdje su mi oči? Iz duplja što to sja?
To nisam ja. To moj je goli skelet.

Pipam ruku. Pipam lijevu sa desnom.
On trga šaku. Napinje mi roge.
Dirnem čelo... On, gledajuć me bijesno,
Skine glavu - i stavi među noge.

Zamahnem stolcem, stojeći po strani:
Spreman u oštru srču sasut staklo,
On pruži ruku prema meni: stani!
U glavi tvojoj nešto se je smaklo!

Ti ne znaš tko sam, a htio bi znati.
Ja sam onaj što voli parafrazu;
U zrcalu, što dugo već te prati,
Ja sam ti Crni čovjek u prolazu.

Ti vraški lijep si, a ja volim šalu:
Ta crna njuška u staklu što bljeska,
Slika je tvoja u originalu,
A ti si njena samrtna groteska.

Pa zbogom, rekoh, on nježno dobaci:
Ah, do svidanja... do svidanja, druže!
Ali ja vidjeh: u krvavoj šaci,
Crni je čovjek već držao… uže.

Ne, nisam znao, nisi znao ni ti,
Iz zrcala se začulo opijelo.
Ne, nisam znao da će kasno biti,
U oku mom već ljuljalo se tijelo.
.

Sergej Aleksandrovič Jesenjin
(Konstatinovo, 3. listopada 1895. - Lenjingrad, 28. prosinca 1925.), ruski pjesnik.

MOLITVA GOSPODINU

srijeda , 27.12.2017.

ne daj mi bože da počnem puzati pred tobom
i tako ostanem bez svoje ljudske uspravnice
koju si mi dao
da njome mjerim
kut otklona od slobodnog pripadanja tebi

ne daj mi bože
da slijepo vjerujem u tebe
a ti mi reče: ja sam svjetlost

ne daj mi bože da te slijedim a ne znam gdje si
pa da pođem za svakim tebi nalik
i svakog napustim
u stalnoj nadi da si ti onaj drugi

ne daj mi bože da te volim bezgranično
jer tada te više nikada neću moći voljeti
više od toga

ne daj mi bože da me ljubavi tvojoj
privode u lancima siromašniji duhom od mene

na kraju ove moje molitve
ne daj mi bože
da živim u iznuđenoj ljubavi s tobom

i reci već jednom svoje čuveno
aleluja


BOŽIĆ

ponedjeljak , 25.12.2017.

Od silnih želja za miran Božić,
Poludismo.

A sutra opet vadimo nožić,
Ta ljudi smo.

NEŠTO MI SE DANAS NE PSUJE

nešto mi se danas ne psuje
ne pije

nešto mi se danas
ne pičkara
ne svađa
ne tuče mi se slabijeg
ne želim ubiti susjeda
prebiti dijete obiti kiosk zgaziti pješaka
popišati se ispod bana opljačkati staricu

danas mi se nešto ne da
biti prljav
overdoziran
ne da mi se biti odvratan
furati se na bukowskog i čegeca
izigravati neprilagođenog juru stublića

danas mi se hoće biti
samo fini
i nježni sae
koji stoji pred tvojim vratima
okupan namirisan začešljan
s rukom iza leđa u kojoj je golemi buket ruža za tebe

sae koji još uvijek stoji pred vratima
i čeka da mu otvoriš

pa dobro je l' misliš?

ZAVOĐENJE

subota , 23.12.2017.

na stanici za autobus u šest nula tri
kojim odlaziš na posao
prišao sam ti
i šapnuo nešto na uho
nešto onkraj dobrog ukusa nešto kao:

imate predivne oči gospođo

neotesanac
rekla si
i energično zakoračila u bus

zatim si prošla sredinom
i kod trećeg prozora
sagnula se
i dok je vozač ubacivao u prvu

pogledala u mene
a ja sam krajnjim naporom profi čitača s usana
uspio skenirati: bit ćeš i sutra tako neotesan?

TI SI PJESMA

ti si pjesma
zalogaj
ležiš gola na obali zambezija
sve tvoje obline spadaju u euklidovu geometriju

prišao sam ti nečujno
izdržala si moj ugriz krokodila ljudoždera
samo si se nasmijala i okrenula leđima ah golotinje

priđi mi dragi
posve mi priđi
priljubi mi se uz tijelo
rekla si mazno

u šoku
meni su odmah ispali svi zubi
i narasli novi ljudski
i sve drugo

prišao sam ti
i pojeo te
ovaj put od ljubavi kao kanibal sa sumatre

SMRT SVENA ADAMA EWINA

petak , 22.12.2017.

Stiže mi Vlak na peron. Lampica već mu se žari.
Moj Vlak je crn i ima crna stakla sa strane.
Putujem... Žarko želim ponijeti gomilu stvari.
O, ponio bih sobom sve što u oko stane.

Pokrivam sve u oku vodopijinim cvijetom.
Koljenom nagazujem, al to dovoljno nije.
Nešto odvadit moram (a sve mi, sve mi sveto).
Što ću? Bacam napolje… latice vodopije.

Međutim, ma koliko pojačavao stisak,
Što je u oku jedva na okupu se drži.
Dok mozak već mi para lokomotive pisak,
Škripa kočenja stiže do koštane mi srži.

Moj Vlak je samo za me. I hladan je do bola.
A vožnja koju vozi i prva je i zadnja.
Od putničkih vagona on ima kušet kola.
Sve ostalo je samo tek logistička pratnja.

Dolazak Vlaka prati samrtna tutnjavina,
A put kroz vrijeme mu je tunelski crvotočan.
Pred njim su dvije, za njim… samo jedna je šina.
Stiže bez reda vožnje, a na sekundu točan.

Moj crni Vlak je čudan. Iz čudnih stiže sfera.
I što je čudno, vozi samo u jednom pravcu.
On nema strojovođe. On nema konduktera.
On vožnju završava - na ranžirnom rukavcu.

U mom je Vlaku crno. Crno, kao u rogu.
A suviše je toga što htjelo bi u zjene.
Zatvaram vjeđe, ali… zaklopit ih ne mogu.
I tako Vlak već kreće… a vjeđe otvorene.

Je li to neko svjetlo?... Je li to li ruka neka?
Je li to tvoja ruka sa druge strane međe?
U sad već mrtvom tijelu, SAE još uvijek čeka,
Tu tvoju nježnu ruku da zatvori mu vjeđe.

ŽESTOKA NOĆ

četvrtak , 21.12.2017.

žestoka noć
bože što si sve nismo rekli?

jutros vozim na posao
kasnim

na svakom prokletom semaforu crveno
a ti preko čitavog vjetrobrana napisala
jebi se svene

slikar sam po vokaciji
i ti to znaš
zato si ono napisala
mješavinom žutog i plavog ruža za usne
što daje zelenu boju svemu u što pogledam

znala si da ću
ovako lud za tobom
nagaziti punim gasom kroz crveno

dakako na mojoj sahrani
bila si vrlo poželjna udovica
žarko crvenih usnica na kojima je pisalo
jebi se svene

NA RUBU LJUBAVI

srijeda , 20.12.2017.

višnja mi je rekla da ne voli grubu igru
višnja kaže da voli romantične frajere
višnja je s tašmajdana
višnja stiska male pesnice:
svene ja bih ga ubila da je obećao a ne došao

ja sam sven
ja sam joj obećao doći te večeri u sedam
i nikada nisam došao

višnja je kupila kuhinjski nož marke Fackelman Nirosta dužine 35 cm
višnja je kupila džepni pištolj za dame "Le Petit Protector"
višnja je nabavila rastvor kalijevog cijanida za u čaj
višnja je pripremila kilogram žive sode za oči

došao sam iznenada
imao sam ključ
zatekao sam je u grčevitom plaču na kauču

stavio sam pored nje naoštren kuhinjski nož
napunjen pištolj
bočicu cijanida
i lopaticu za smeće sa živom sodom

zatim sam razdrljio košulju
klekao pred nju
stavio joj glavu u krilo i rekao tiho
višnja ljubljena uradi što si naumila

višnja je imala toplo tijelo
i raspremljen krevet u spavaćoj

ČEKANJE

Držim joj ruku dok je gledam
I povlačim joj prst po dlanu:
Doći ću ti točno u sedam,
A ti me čekaj u svom stanu.

Raspremi krevet. Užgi lampu.
Razgori vatru u kaminu.
Sjedi... Prelistaj foto štampu.
Riješi križaljku... Itu Rinu.

Kao žene što zmije krote,
Bit ćeš opasna. Bit ćeš ljuta.
Po muškom aktu od terakote
Prijeći ćeš rukom stoti puta.

Kad te napusti svaka nada,
Bit ćeš spremna ubiti gada.

PEGLANJE

utorak , 19.12.2017.

parkirala si iza mene
ah kakva žena pomislio sam
i sačekao

obavila si šoping
vratila se
sjela u kola
kresnula
ubacila u rikverc
i nagazila puni gas
nesvjesna da si zapravo ubacila u prvu

štetu na našim vozilima
brzo smo sanirali
ali naša zgužvana tijela
danima peglamo u limarskoj radionici
ali ona se ponovo i ponovo zgužvaju

od kakvog smo to jebenog lima građeni?
smijemo se
dok i dalje pokušavamo

O ČUDESIMA ISUSOVIM

ponedjeljak , 18.12.2017.

Dok tvoje halje svaki sebi grabi,
Slijepi i mrtvi. Gluhi. Ludi. Kljasti.
Činiš li čuda samo zato da bi
Njihova vjera u Te mogla rasti?

Među mnogim što ozdraviše, Rabbi,
Koliko ih je premazanih s masti?
No zar je bilo baš toliko slabih,
Koji su mogli tako nisko pasti?

Možda u Tebi opsjena se krije?
Provjere slijede svakom Tvome čudu:
Moglo je biti… Moglo je… I nije…

No svaka sumnja bila je zaludu:
Gdje čista ljubav prazno srce grije,
Tu vjera nikad ne podliježe sudu.

SAE vs. JURE KAŠTELAN

Jure Kaštelan: PJESME KOJE NISAM NAPISAO

(Za Nadu)*

Pjesme koje nisam napisao nije uzalud raznio vjetar
bile su kao što oblak trenutak bude kao kapi kišne
što se rasprsnu lude čim kamen dotaknu bile su bljesak
trzaj jecaj skok odron pljusak neriječne netjelesne
nevidne nevremene bile su uzdah i dodir i prvi korak
i prvi glas u snu u letu i miris

bile su što su bile a sve su bile i jesu što su bile

pjesme koje nisam napisao nije uzalud odnijela voda
bile su sunce i mjesec i plodovi zemlje i darovi neba
bile su disanje i leptir što umre čim se rodi
sažigala ih vatra a voda ih je skrila bile su
u meni i izvan mene u kovitlacu zvijezda u tebi
one su ruka koja slika a nisu slika

bez njih se u mraku ne bismo prepoznali
bez njih bi zvjerad šumu proklinjala
bez njih vrela ne bi izvirala

bile su što su bile a sve su bile i jesu što su bile
.

Sven Adam Ewin: ŠTO NISI, JA ĆU

Što nisi stigo, ja ću. Pjesma je moja
Za tvoju Nadu. Za jednu. I samo za nju.
Mogla je biti i Nada bilo koja,
Drugu zamislit ipak nisam u stanju.

Te pjesme kojih nema, bile su mantra;
Smrću leptira, u vodu su se skrile;
Nenapisane, sažgala ih je vatra;
Bile su, bile… Bile su što su bile.

Mi bismo bez njih tek sučelice stali,
Bez njih bi bili zvjerad. Pustinjski pijesak.
Bez njih u mraku ne bismo prepoznali,
Usne i jecaj… Odron… Zvjezdani bljesak.

Što nisi ja ću. Sonet, rime i metar.
Tvoja i moja pjesma… Uzdah i vjetar.

Nada Subotić (1931. - 2016.), kazališna glumica, supruga J. Kaštelana


BILA JE SKASKA

nedjelja , 17.12.2017.

(Nini Vasiljevnoj)

Brezova šuma… Gljive. Krajolik pitom.
Rekoh, ja Sven sam. Ona odvrati: Nina.
Djevuška bješe punjena dinamitom.
Bila je bomba. Protupješačka mina.

Sve dalje s Ninom bilo je neizbježno.
Iz nje su u me gledale ženske ale.
Kad sam ih rukom pomilovao nježno,
Poput ptica, sve su se rascvrkutale.

Mada su njene usnice bile slatke,
Rusku je tugu skrivala u dnu oka.
Bila je Volga. I vatra sa Kamčatke.
Ko Sibir hladna. A ko Bajkal duboka.

Bila je bajka. Bila je skaska drevna.
Bila je moja Ninočka Vasiljevna.

ISUS KUCA NA VRATA

subota , 16.12.2017.

zvoni mi telefon... da?
ti si sven?
je a tko ste vi?
ja sam isus nazarećanin sin božji
kaže frajer mirnim glasom i dodaje:
mogu li ući u tvoje srce?

čekaj čekaj... nisam dobro čuo... tko si ti?
isus, sin božji, reče on blagim glasom
daj otkači se idiote obrecnem se ja
i poklopim slušalicu

kad
kuca netko na vrata otvorim
mršav mladić s trnovom krunom na glavi

mogu li ući u tvoju kuću? pita me
zašto, tko ste vi?
isus nazarećanin sin božji
ma hajte molim vas vi ste onaj luđak s telefona?
ja sam svjetlost reče on ja sam raspeti isus
sin božji

a je li? ni manje ni više nego raspeti isus?
pa dobro pokažite mi rane od čavala
on pokaza

pokažite mi ranu od uboda koplja
on pokaza

mogu li prstom u ranu?
stavi reče

ja gurnem prst do plućne ovojnice
stresem se
pa to je stvarno rana

hm... razmišljam
kojim me trikom vuče za nos
jer s današnjom tehnologijom sve je moguće

na to on reče:
mogu li u tvoje srce?
kako to misliš? pitam ga
moje srce nema ni vrata ni prozora
dopusti kaže on

dodirne prstom moje grudi
moj grudni koš se otvori širom
a iz srca palucne zmija
i cap
njega za prst i on se sruši mrtav

ja ga brzo unesem u sobu
polegnem na krevet
dajem mu umjetno disanje
u gadnom sam sosu
kako ću policiji objasniti
da je on isus sin božji
kojega je ujela zmija
dok je htio ući u moje srce?

suludo

a onda si kažem
ma hajde svene razmisli malo mozgom
da je on bio taj za koga se izdaje
pa ne bi riskirao da ga ujede zmija
pa da drugi put umre
on bi znao

čovjek na to treći dan ustade
i uzađe kroz strop pravo u nebo

time mi dade do znanja
da su znali i on i zmija
samo ja ne

odmah sam kleknuo
i plakao gorko
moleći ga za drugu šansu

ne znam zašto mi ne daje
tu famoznu drugu šansu
on
tako poznat po oprostu?

pa za boga miloga
nisam mogao tek tako vjerovati da je on svjetlost
danas svjetlosti na sve strane
a i svakakvi sumnjivci
motaju se po gradu

u očaju pozvao sam ga mobitelom
na memorirani broj
ništa
ne javlja se

utipkao sam "isus" na fejsu
ali vidim blocknuo me trajno

BLOG NOSTALGIJA

Otvorim jutros svoje duplo prozorsko staklo
(A čistio ga nisam čak od dvije i pete!),
U paučini nađem staro cigaret-paklo,
I neke davne, mrtve, suhe... prazne insekte.

A onda otvorim blog (za isto to razdoblje):
Ima li ikog živog? Pa krenem klik do klika.
No surfao sam samo kroz zapušteno groblje
Praznih čahura bloga. Mrtvih ljuštura nicka.

Mogu li zamisliti neku dvadeset petu?
S budućom blogosferom? O, još i kako mogu!
Gle, jedna slična ruka surfa po Internetu,
Po mojem mrtvom nicku… Po mojem mrtvom blogu.

Zaludu traži dušu u nostalgičnom žaru,
Zaludu davne rane pokušava da liječi.
Moj mrtvi blog je nalik na staru pepeljaru,
Prepunu opušaka od sagorenih riječi.

Evo, ovoga časa (dok s vama sam u vezi),
Dok ste na ovom blogu, vi dragi ljudi s Neta,
Iz svakog moga stiha već nakazno se kezi,
Sa opuškom na usni ta... Dvadeset i Peta.

POKUŠAJ SUICIDA

petak , 15.12.2017.

stranac na obali
šećem
mjesec skoči u rijeku i potone

bacim se za njim
zgrabim ga za mjesečinu
tako su me učili na kratkom tečaju
za čuvara plaže u zimskom periodu

izvučem ga na obalu
uz nekoliko snažnih pritisaka dlanom
on izbaci sedam mlazova zvjezdane prašine i reče:
što me nisi pustio da se utopim od ljubavi
eno moja jutarnja zvijezda vodi
besramnu ljubav na istoku
s orionom

ma daj kažem
kakva tvoja jutarnja ljubav
ti valjda misliš na planet veneru?
i tko se uopće zaljubljuje u jedno nebesko tijelo?
i tko ti je taj orion? obična zvjezdana konstelacija

čovječe pa moraš nešto znati o gibanjima planeta
čitaj keplera njegovu "astronomiju novu" ili još bolje njegovu
"novu stereometriju vinskih bačava tj. zakrivljenih ploha"
a ne bacat se u rijeku zbog nekakve jutarnje zvijezde

i prikucam ga na zapadno nebo
s rogom prema dolje
da malo dođe k sebi
da iz njega iscuri ljubomora
i da ne može vidjeti kako ja na istoku
otvoreno flertam s njegovom jutarnjom zvijezdom

DA SE PONOVO RODIM

četvrtak , 14.12.2017.

otkako sam postao velik pjesnik
malo
pa malo
pa mi neki idiot postavi pitanje:
gospodine sae recite da se ponovo rodite
biste li išta mijenjali u svom životu?

mislim… ono
totalno glupo pitanje

ali mic po mic
počelo i mene kopkati
te počnem iz zajebancije
moliti boga da mi dade sat na navijanje
s kojim mogu šetati kroz svoj protekli život po volji
i po volji se zadržavati gdje mi je drago

molio molio
i gle
u ruci mi se stvori baš takav sat

kad me od sreće nije trefio šlag

navijem ga
i stvarno radi
odjednom pored mene prolaze
davni dani života moga
i ja u njih bez problema
mogu uskočiti

e ali meni se ne da
ući u bilo koji dan
uđem samo u one sretne dane
kad sam bio mlad i lijep
kad sam moju okolinu obarao s nogu
kad su mi se divili kad sam obećavao
kad sam bio centar svijeta

nasuprot tome neke ružne dane preskačem
i kažem
ne daj bože
da se ponove

bude i to da se nekih dana
ne sjećam najbolje
u njih nakratko zavirim i vidim bljak
a u neke navratim po nekoliko puta
dopadnu mi se
osobito oni s lijepim ženama u naručju i tako

sve u svemu
vrtio sam satni mehanizam amo-tamo
igrao se skakutao ulazio-izlazio
i uživao kao dijete
a onda

sat iznenada stade

što je sad?
okrećem vrtim ali kazaljke stoje
ni makac

očito sam sjebo mehanizam
sad više ni naprijed ni natrag
zaglavio sam između dva dana
kao u liftu
niti je jedan počeo
niti je drugi završio
niti sam na nebu
niti na zemlji

a k tome još
i potpuno onijemio

niti mogu šaptati
niti govoriti
niti vikati niti plakati
niti boga moliti da mi pomogne

a pristao bih
o kako bih sada pristao
da uđem u bilo koji dan života svoga
pa makar i u onaj najgori od najgorih
jer

računam…

777

srijeda , 13.12.2017.

bila si mi sve
ali totalno divlja i neukrotiva
a ja dominantno insuficijentan
i ja to nisam više mogao podnijeti
bez pomisli na nasilje

tada mi demon šapnu: vudu lutka!

kreirao sam je od crne tkanine
u noći mladog mjeseca
dao sam joj tvoje ime

zatim sam je bjesomučno ubadao nožem
u glavu
u srce
u želudac
i glasno izgovarao
moj si rob moj si rob moj si rob

kad sam to izgovorio po stoti put
oko nogu mi zazvečaše gvožđa
a ispred mene iskoči prelijepa mulatkinja
gola kao od majke rođena

bit ćeš moj rob šapnula je
rekao sam: ??????

u tom trenutku
iz razderane lutke
ispuzao je crni demon
i pokazao mi na ljepoticu:
ovo je tvoja mlada haićanka

zatim se sagnuo do moga uha
i rekao: momče
mislim da si napravio
malu grešku u zazivanju kod broja 777

pogledao sam prvo u okove na nogama
i sjetio se sidneya poitiera koji sjekirom na panju
rasijeca svoje okove
rekoh nema šanse svene
ono je holywood a ovdje ne pomaže ni garnitura
za autogeno rezanje tankerskog trupla

žderali su me ritualno i naizmjence
moja ljepotica
i demon

ona se sirovo hihotala kad bi zagrizla
u moju osjetljivost na ljubav
a demon je točio
domicilnu medovinu
u koju je dodao šaku praha španjolske mušice

možete misliti što joj je radio

POPODNE NA KOLODVORU U VINKOVCIMA

utorak , 12.12.2017.

Javlja se razglas. Kako čujem,
Vlak za Atenu opet kasni.
Ja u tom pravcu ne putujem.
Ja, znate, putujem u krasni.

Starac korača preko pruge,
Avlijaneri za njim laju.
Da pljunem na sve? Nema druge.
Odvratan dan. Po običaju.

Udišem katran. Slabo mi je.
Kamo da krenem? Pa sam stao.
U džepu kuna. Možda dvije.
Suviše malo za pakao.

Odem do vode. I u hodu,
Uglat kamen bacim u vodu.

S PRIJATELJEM PJESNIKOM

ponedjeljak , 11.12.2017.

Kad se sretnemo to se znade,
Uzduž o svemu amo-tamo;
Šacujemo dobre komade;
O poeziji ne pričamo.

Zovemo piće konobaru
(Tema spike uglavnom lova)
Pa zagudimo našu staru;
O poeziji?... Niti slova!

Kad ispijemo pet-šest pića
I završimo ispod šanka
(Ni starca od nas - ni mladića),
Ja mu šapnem: „La rosa bianca“.

S prstom na usni on me spriječi:
O poeziji… niti riječi!

PJESME MOJE

nedjelja , 10.12.2017.

Pjesme moje kriju u sebi
Tajnu zlata, tamjana, smirne.
Bilo bi dobro (ili ne bi?),
I tebe tajna da dodirne.

Ako ti bude ikad stalo
(Moje su pjesme malo kôse)
Sekunda neće biti malo,
I ti ćeš reć, isplatilo se!

Ko kromatide što se spoje
(Ne znajuć što ih drugoj tjera),
Taj dodir pjesme nas će dvoje
Vezati poput centromera.

I znat ćeš da se u tom krije
Sva čarolija poezije.

ISTODOBNO

petak , 08.12.2017.

u šumi
trčiš mi u susret
i ja tebi

u šumi kažemo istodobno
ljubim te

naši se glagoli sudare
i tu na licu mjesta oglagolje
bestidno

i šumom odjednom počnu trčati
njihovi mali

i slatki
i bude ih puna šuma ljuborova

SAE vs. VLADO GOTOVAC

četvrtak , 07.12.2017.

Vlado Gotovac: GOVOR

jer onaj tko tuđu djecu ubija
nema djece;

jer onaj tko tuđe majke ucviljuje
nema majke;

jer onaj tko tuđe domove ruši
nema doma.
.

Sven Adam Ewin: IMA, VLADO

ima vlado ima

taj ima i djecu
ima i majku
ima i ženu
ima i topli dom
i još se izvrsno osjeća

ali ovo tvoje bolje zvuči

LJUBAVNA BALADA

srijeda , 06.12.2017.

jutros prođem pored voćke poslije kiše
sunce ju obasjalo
blistala je kao zaljubljeni cesarić

lažem
to sam ja bio zaljubljen

večeras tužan
prođem pored iste voćke
cesarić sjedi na grani i plače

ti plačeš pjesniče? kako si znao
pitam ga
da me je draga ostavila?

ne plačem zbog toga reče pjesnik
nego što ti je moja voćka poslužila
kao istrošena metafora

i povuče se uvrijeđen
dublje u krošnju

neće valjda prenoćiti na drvetu?
pomislim ja

SAE TINOIDA

utorak , 05.12.2017.

Kako da živim ovako… zemaljski suludo dijeljen,
Sav u vama pojedinačno, a vi u meni cijeli?
Kako raspreden ovdje, od sebe nikad željen,
Da budem s vama u zvijezdi, u nekoj općoj zdjeli?

Svojeglav turobnik ja sam. I onda kada me nema.
I kada bol u meni nikako neće da mine.
Kako razdavan tako… i razasut u svjema,
Pa kako onda da budem u svojoj biti, Tine?

Opkope oko sebe – duboke iskopat sam dao;
I krokodile gladne u opkope naselit htio;
A cijelo vrijeme ja sam ljubav od drugih krao,
Ja, u kvartetu solo, a u duetu trio.

Utvrda tužna ja sam, sumpor i vrela voda,
Sebar bez obje noge… što ustraje i hoda.

ZALAZAK SUMERANA

ponedjeljak , 04.12.2017.

poput stare sumerske civilizacije
tijelo mi ocvjetava
češljam se u razdjeljak

bjesomučno navodnjavanje
s intenzivnom eksploatacijom tla
rezultiralo je zasoljavanjem
napustile su me ptice i dio žohara

moja je drvena građa isprhla
vrčevi tonu u pijesak
neobrijan pubis
kosti zazivlju pretke
stih mi više ne slijeće na čelo
krv mi vrvi amebama
uglavnom iz os sternuma asurbanipala
one jednostanično vijećaju što dalje?

ništa

počet ću pisati poeziju rano ujutro
kao sanja baković a možda ću odvaliti
i jedan jači tečaj kreativnog pisanja poezije
u Ce Ka Pe-u kod voditeljice Sanje Vučković
ili kod Branka Čegeca ako položim prijemni

ha čuj
diploma je diploma
a poslije možemo damir radić i ja
otvoriti svoju školu kreative
za vrhunske pjesnike

bit će šou
udružit ćemo znanje
ja ću pisati slabe stihove
a damir će na njima poantirati svoju osjećajnu poeziju

SAE vs. RAINER MARIA RILKE

Rainer Maria Rilke: MALI KRČAG ZA SUZE

Drugi primaju vino i ulje što im saspu
u zaobljeni svod, u mračan prostor kružan.
Ja, kao manja mera, i najvitkiji sasud,
ja se za drugu potrebu vajam: za slap suza.

Vino se bogati, ulje i dalje bistrije biva.
Šta je sa suzama? Od njih otežah i otromeh,
zaslepeh, počeh da se na prevoju prelivam,
naprsoh sav – i najzad ostadoh prazan i slomljen.
.

Sven Adam Ewin: LJUBAVNI NAPITAK

naša najljepša sjećanja draga
neka tiha vina
spremio sam
davno
a da ti to ne znaš
u podrum u butelje
s debelim tamnozelenim staklom
s konkavnim dnom u obliku macaklinova oka

u noćima punog mjeseca
potajno sam skidao paučinu s tvojih očiju
i s njom oblagao boce pomalo ukošene
a zakretao ih samo
za četvrt kruga po protokolu

i kad god ti se učini u ovim godinama
dok ležimo u postelji
kao večeras
da me voliš istom strašću kao nekada znaj

to ja sam ti neopazice poslije večere
natočio u kristalnu čašu
samo gutljaj tog slatkog sjećanja
da mi od dva posve ne poludiš u slapu suza kao rilke
.

Rainer Maria Rilke (Prag, 4. prosinca 1875. – Valmont, Švicarska, 29. prosinca 1926.), austrijski pjesnik.

DJED ŠUMOM - BABA DRUMOM

nedjelja , 03.12.2017.

U šumi, u kojoj patuljci žive,
Djed i baba skupljali gljive.
Onda su usred šume stali:
- Djede, pa mi smo zalutali!

Djed na to reče: - Idemo lijevo.
A baba reče: - Idemo desno.
U to se pred njima razrijedi šuma:
- Djede, pa mi smo blizu druma!

Djed na to reče: - Idemo šumom.
A baba reče: - Idemo drumom.
Drumom!
Šumom!
Drumom!
Šumom!

Djed ode šumom,
A baba drumom.

E, sad je pravo pitanje, je li:
Da l' su se ikada više sreli?

SVETAČKA AUREOLA

subota , 02.12.2017.

Jutros ljupka ptičica leti
Pravi mi Sveti Krug nad glavom,
A po čemu sam ja to Sveti?
Mladac, a već ovjenčan slavom?

Ptico, ptico! Ptičice luda,
Kažem joj, dok s njom skupa letim:
Ti, ptico, stvarno imaš muda
Proglasit mene, Svena, svetim.

No ja bih sada htio znati,
Kako da tebi vratim dug?
Ona se lijepo natrag vrati
I pokaka u Sveti Krug.

Kasno mi se upali lampa,
Da ovo nije prosta trampa.

SAE vs. ANTUN ŠOLJAN

petak , 01.12.2017.


Antun Šoljan: MLADOST

Da budem svjež i mlad i pun života,
ko vesela i divlja dječja igra,
da budem svjež i bistar kao voda
i bestjelesno vitak poput tigra;

da obnavljam se bezbrojan ko ikra,
da narav smrtnu nikad ne odam,
da budem i živa i mitska čigra,
da znadem što je potpuna ljepota,

da kad me sretna neka stara žena,
što ipak nešto od starosti čeka,
poželi biti opet jednom mlada,
poželi biti lijepa kao nekad;

i hoteć da se ko djevojka nosi
crveno lišće zamrsi u kosi.
.
Sven Adam Ewin: JA MLAD I LIJEP

Ja mlad i lijep ko Apolon pod Trojom,
Strašno volim da sretnem staru ženu,
Da svojim tijelom i ljepotom svojom
Kresnem u ženi iskru ugašenu.

Crveno lišće pada sa platana,
Prođem kraj bake, baka se isprsi,
Popravi suknju, bluzu… Pa sa grana
Crveno lišće u kosu zamrsi.

Namigne na me. Ja joj šapnem: bejbe,
Tako si seksi. Oslobodi tijelo!
Skini suknju… Ma, baci sve sa sebe!
Nek tvoje tijelo bljesne golo cijelo.

Ah, Svene, reče, ne mogu od stida.
Pa samo lišće sa glave poskida.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se