SAE vs. JURE KAŠTELAN

ponedjeljak , 18.12.2017.

Jure Kaštelan: PJESME KOJE NISAM NAPISAO

(Za Nadu)*

Pjesme koje nisam napisao nije uzalud raznio vjetar
bile su kao što oblak trenutak bude kao kapi kišne
što se rasprsnu lude čim kamen dotaknu bile su bljesak
trzaj jecaj skok odron pljusak neriječne netjelesne
nevidne nevremene bile su uzdah i dodir i prvi korak
i prvi glas u snu u letu i miris

bile su što su bile a sve su bile i jesu što su bile

pjesme koje nisam napisao nije uzalud odnijela voda
bile su sunce i mjesec i plodovi zemlje i darovi neba
bile su disanje i leptir što umre čim se rodi
sažigala ih vatra a voda ih je skrila bile su
u meni i izvan mene u kovitlacu zvijezda u tebi
one su ruka koja slika a nisu slika

bez njih se u mraku ne bismo prepoznali
bez njih bi zvjerad šumu proklinjala
bez njih vrela ne bi izvirala

bile su što su bile a sve su bile i jesu što su bile
.

Sven Adam Ewin: ŠTO NISI, JA ĆU

Što nisi stigo, ja ću. Pjesma je moja
Za tvoju Nadu. Za jednu. I samo za nju.
Mogla je biti i Nada bilo koja,
Drugu zamislit ipak nisam u stanju.

Te pjesme kojih nema, bile su mantra;
Smrću leptira, u vodu su se skrile;
Nenapisane, sažgala ih je vatra;
Bile su, bile… Bile su što su bile.

Mi bismo bez njih tek sučelice stali,
Bez njih bi bili zvjerad. Pustinjski pijesak.
Bez njih u mraku ne bismo prepoznali,
Usne i jecaj… Odron… Zvjezdani bljesak.

Što nisi ja ću. Sonet, rime i metar.
Tvoja i moja pjesma… Uzdah i vjetar.

Nada Subotić (1931. - 2016.), kazališna glumica, supruga J. Kaštelana


BILA JE SKASKA

nedjelja , 17.12.2017.

(Nini Vasiljevnoj)

Brezova šuma… Gljive. Krajolik pitom.
Rekoh, ja Sven sam. Ona odvrati: Nina.
Djevuška bješe punjena dinamitom.
Bila je bomba. Protupješačka mina.

Sve dalje s Ninom bilo je neizbježno.
Iz nje su u me gledale ženske ale.
Kad sam ih rukom pomilovao nježno,
Poput ptica, sve su se rascvrkutale.

Mada su njene usnice bile slatke,
Rusku je tugu skrivala u dnu oka.
Bila je Volga. I vatra sa Kamčatke.
Ko Sibir hladna. A ko Bajkal duboka.

Bila je bajka. Bila je skaska drevna.
Bila je moja Ninočka Vasiljevna.

ISUS KUCA NA VRATA

subota , 16.12.2017.

zvoni mi telefon... da?
ti si sven?
je a tko ste vi?
ja sam isus nazarećanin sin božji
kaže frajer mirnim glasom i dodaje:
mogu li ući u tvoje srce?

čekaj čekaj... nisam dobro čuo... tko si ti?
isus, sin božji, reče on blagim glasom
daj otkači se idiote obrecnem se ja
i poklopim slušalicu

kad
kuca netko na vrata otvorim
mršav mladić s trnovom krunom na glavi

mogu li ući u tvoju kuću? pita me
zašto, tko ste vi?
isus nazarećanin sin božji
ma hajte molim vas vi ste onaj luđak s telefona?
ja sam svjetlost reče on ja sam raspeti isus
sin božji

a je li? ni manje ni više nego raspeti isus?
pa dobro pokažite mi rane od čavala
on pokaza

pokažite mi ranu od uboda koplja
on pokaza

mogu li prstom u ranu?
stavi reče

ja gurnem prst do plućne ovojnice
stresem se
pa to je stvarno rana

hm... razmišljam
kojim me trikom vuče za nos
jer s današnjom tehnologijom sve je moguće

na to on reče:
mogu li u tvoje srce?
kako to misliš? pitam ga
moje srce nema ni vrata ni prozora
dopusti kaže on

dodirne prstom moje grudi
moj grudni koš se otvori širom
a iz srca palucne zmija
i cap
njega za prst i on se sruši mrtav

ja ga brzo unesem u sobu
polegnem na krevet
dajem mu umjetno disanje
u gadnom sam sosu
kako ću policiji objasniti
da je on isus sin božji
kojega je ujela zmija
dok je htio ući u moje srce?

suludo

a onda si kažem
ma hajde svene razmisli malo mozgom
da je on bio taj za koga se izdaje
pa ne bi riskirao da ga ujede zmija
pa da drugi put umre
on bi znao

čovjek na to treći dan ustade
i uzađe kroz strop pravo u nebo

time mi dade do znanja
da su znali i on i zmija
samo ja ne

odmah sam kleknuo
i plakao gorko
moleći ga za drugu šansu

ne znam zašto mi ne daje
tu famoznu drugu šansu
on
tako poznat po oprostu?

pa za boga miloga
nisam mogao tek tako vjerovati da je on svjetlost
danas svjetlosti na sve strane
a i svakakvi sumnjivci
motaju se po gradu

u očaju pozvao sam ga mobitelom
na memorirani broj
ništa
ne javlja se

utipkao sam "isus" na fejsu
ali vidim blocknuo me trajno

BLOG NOSTALGIJA

Otvorim jutros svoje duplo prozorsko staklo
(A čistio ga nisam čak od dvije i pete!),
U paučini nađem staro cigaret-paklo,
I neke davne, mrtve, suhe... prazne insekte.

A onda otvorim blog (za isto to razdoblje):
Ima li ikog živog? Pa krenem klik do klika.
No surfao sam samo kroz zapušteno groblje
Praznih čahura bloga. Mrtvih ljuštura nicka.

Mogu li zamisliti neku dvadeset petu?
S budućom blogosferom? O, još i kako mogu!
Gle, jedna slična ruka surfa po Internetu,
Po mojem mrtvom nicku… Po mojem mrtvom blogu.

Zaludu traži dušu u nostalgičnom žaru,
Zaludu davne rane pokušava da liječi.
Moj mrtvi blog je nalik na staru pepeljaru,
Prepunu opušaka od sagorenih riječi.

Evo, ovoga časa (dok s vama sam u vezi),
Dok ste na ovom blogu, vi dragi ljudi s Neta,
Iz svakog moga stiha već nakazno se kezi,
Sa opuškom na usni ta... Dvadeset i Peta.

POKUŠAJ SUICIDA

petak , 15.12.2017.

stranac na obali
šećem
mjesec skoči u rijeku i potone

bacim se za njim
zgrabim ga za mjesečinu
tako su me učili na kratkom tečaju
za čuvara plaže u zimskom periodu

izvučem ga na obalu
uz nekoliko snažnih pritisaka dlanom
on izbaci sedam mlazova zvjezdane prašine i reče:
što me nisi pustio da se utopim od ljubavi
eno moja jutarnja zvijezda vodi
besramnu ljubav na istoku
s orionom

ma daj kažem
kakva tvoja jutarnja ljubav
ti valjda misliš na planet veneru?
i tko se uopće zaljubljuje u jedno nebesko tijelo?
i tko ti je taj orion? obična zvjezdana konstelacija

čovječe pa moraš nešto znati o gibanjima planeta
čitaj keplera njegovu "astronomiju novu" ili još bolje njegovu
"novu stereometriju vinskih bačava tj. zakrivljenih ploha"
a ne bacat se u rijeku zbog nekakve jutarnje zvijezde

i prikucam ga na zapadno nebo
s rogom prema dolje
da malo dođe k sebi
da iz njega iscuri ljubomora
i da ne može vidjeti kako ja na istoku
otvoreno flertam s njegovom jutarnjom zvijezdom

DA SE PONOVO RODIM

četvrtak , 14.12.2017.

otkako sam postao velik pjesnik
malo
pa malo
pa mi neki idiot postavi pitanje:
gospodine sae recite da se ponovo rodite
biste li išta mijenjali u svom životu?

mislim… ono
totalno glupo pitanje

ali mic po mic
počelo i mene kopkati
te počnem iz zajebancije
moliti boga da mi dade sat na navijanje
s kojim mogu šetati kroz svoj protekli život po volji
i po volji se zadržavati gdje mi je drago

molio molio
i gle
u ruci mi se stvori baš takav sat

kad me od sreće nije trefio šlag

navijem ga
i stvarno radi
odjednom pored mene prolaze
davni dani života moga
i ja u njih bez problema
mogu uskočiti

e ali meni se ne da
ući u bilo koji dan
uđem samo u one sretne dane
kad sam bio mlad i lijep
kad sam moju okolinu obarao s nogu
kad su mi se divili kad sam obećavao
kad sam bio centar svijeta

nasuprot tome neke ružne dane preskačem
i kažem
ne daj bože
da se ponove

bude i to da se nekih dana
ne sjećam najbolje
u njih nakratko zavirim i vidim bljak
a u neke navratim po nekoliko puta
dopadnu mi se
osobito oni s lijepim ženama u naručju i tako

sve u svemu
vrtio sam satni mehanizam amo-tamo
igrao se skakutao ulazio-izlazio
i uživao kao dijete
a onda

sat iznenada stade

što je sad?
okrećem vrtim ali kazaljke stoje
ni makac

očito sam sjebo mehanizam
sad više ni naprijed ni natrag
zaglavio sam između dva dana
kao u liftu
niti je jedan počeo
niti je drugi završio
niti sam na nebu
niti na zemlji

a k tome još
i potpuno onijemio

niti mogu šaptati
niti govoriti
niti vikati niti plakati
niti boga moliti da mi pomogne

a pristao bih
o kako bih sada pristao
da uđem u bilo koji dan života svoga
pa makar i u onaj najgori od najgorih
jer

računam…

777

srijeda , 13.12.2017.

bila si mi sve
ali totalno divlja i neukrotiva
a ja dominantno insuficijentan
i ja to nisam više mogao podnijeti
bez pomisli na nasilje

tada mi demon šapnu: vudu lutka!

kreirao sam je od crne tkanine
u noći mladog mjeseca
dao sam joj tvoje ime

zatim sam je bjesomučno ubadao nožem
u glavu
u srce
u želudac
i glasno izgovarao
moj si rob moj si rob moj si rob

kad sam to izgovorio po stoti put
oko nogu mi zazvečaše gvožđa
a ispred mene iskoči prelijepa mulatkinja
gola kao od majke rođena

bit ćeš moj rob šapnula je
rekao sam: ??????

u tom trenutku
iz razderane lutke
ispuzao je crni demon
i pokazao mi na ljepoticu:
ovo je tvoja mlada haićanka

zatim se sagnuo do moga uha
i rekao: momče
mislim da si napravio
malu grešku u zazivanju kod broja 777

pogledao sam prvo u okove na nogama
i sjetio se sidneya poitiera koji sjekirom na panju
rasijeca svoje okove
rekoh nema šanse svene
ono je holywood a ovdje ne pomaže ni garnitura
za autogeno rezanje tankerskog trupla

žderali su me ritualno i naizmjence
moja ljepotica
i demon

ona se sirovo hihotala kad bi zagrizla
u moju osjetljivost na ljubav
a demon je točio
domicilnu medovinu
u koju je dodao šaku praha španjolske mušice

možete misliti što joj je radio

POPODNE NA KOLODVORU U VINKOVCIMA

utorak , 12.12.2017.

Javlja se razglas. Kako čujem,
Vlak za Atenu opet kasni.
Ja u tom pravcu ne putujem.
Ja, znate, putujem u krasni.

Starac korača preko pruge,
Avlijaneri za njim laju.
Da pljunem na sve? Nema druge.
Odvratan dan. Po običaju.

Udišem katran. Slabo mi je.
Kamo da krenem? Pa sam stao.
U džepu kuna. Možda dvije.
Suviše malo za pakao.

Odem do vode. I u hodu,
Uglat kamen bacim u vodu.

S PRIJATELJEM PJESNIKOM

ponedjeljak , 11.12.2017.

Kad se sretnemo to se znade,
Uzduž o svemu amo-tamo;
Šacujemo dobre komade;
O poeziji ne pričamo.

Zovemo piće konobaru
(Tema spike uglavnom lova)
Pa zagudimo našu staru;
O poeziji?... Niti slova!

Kad ispijemo pet-šest pića
I završimo ispod šanka
(Ni starca od nas - ni mladića),
Ja mu šapnem: „La rosa bianca“.

S prstom na usni on me spriječi:
O poeziji… niti riječi!

PJESME MOJE

nedjelja , 10.12.2017.

Pjesme moje kriju u sebi
Tajnu zlata, tamjana, smirne.
Bilo bi dobro (ili ne bi?),
I tebe tajna da dodirne.

Ako ti bude ikad stalo
(Moje su pjesme malo kôse)
Sekunda neće biti malo,
I ti ćeš reć, isplatilo se!

Ko kromatide što se spoje
(Ne znajuć što ih drugoj tjera),
Taj dodir pjesme nas će dvoje
Vezati poput centromera.

I znat ćeš da se u tom krije
Sva čarolija poezije.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se