KNJIGA POSTANKA U POEZIJI
28.06.2014., subota
JAKOVLJEVO POTOMSTVO
................................................................................................................................................................................................................
Dok od ljubljene Rahele djece nije primao Rahela stog, ko Sara, sluškinju svoju mužu poda A onda svojom djecom zove - djecu iz tog roda I s Leinom sluškinjom Jakov je djecu imao A sve ih je ko blagoslov od Boga primao Tek puno kasnije Raheli se sin Josip rodio A Bog je time roditeljima tim jako ugodio. Nakon Josipa Jakov dobi želju goruću Da ode k ocu Izaku i napusti Labanovu kuću Tako se opreme za put prije neg je Laban stigao A on bijaše u polju, ovce strigao  Makar je ujcu spominjao odlazak u svoj kraj Sad i Bog reče: 'Ustaj... vrati se u svoj zavičaj!'' Kad Laban shvati da je Jakov pobjegao na put S rođacima da se u potjeru, a bijaše vrlo ljut Stiže ih u brdima hodanja već sedmi dan I tu Laban odmori pa usnu jedan san I vidi da Bog ne želi sukoba, nego sveto tlo reče mu da ''Jakovu ne čini nikakvo zlo...'' Stog tu sklope savez i učvrste se u vjeri Da jedan drugom nikad neće ići u zloj namjeri Jednom tako data riječ nikad se ne mijenja A kao svjedok im je bila i gomila od kamenja Jakov i narod mirno svojim putem pođu Kad u susret anđeli mu Božji dođu To sveto tlo Jakov – 'Božjim taborištem' naziva Jer vidi da je to mjesto gdje sam Bog prebiva ... ... ... ... Kad Bog nešto otpočne on to provodi u djelo Ma kako nekom krivo bilo ili mu se ne svidjelo On glas svoj šalje i u snove da svoje ljude štiti Pa kako u prijateljstvu s takvim Bogom ne biti ... Daj nam Bože srce otvoreno za tvog glas Jer sve što želiš to je - naše dobro i naš spas. Opominji nas da s pravog puta ne zađemo i da na kraju Tebe u radosti pronađemo |